Poreklo prezimena Obradović

3. februar 2012.

komentara: 91

[toggle title=”TESTIRANI OBRADOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Obradović

Haplogrupa: E1b rod A

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: I2a DS rod B

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: R1a Z280 L1280 klaster B1

Poreklo: Donji Šepak, Zvornik, Republika Srpska /

Srodni sa Lukićima u Donjem Šepku i Roćeviću

Krsna slava: Avramijevdan

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: I2a DN rod J

Poreklo: Tvrdoševo, Vučiniće, Novi Pazar, Srbija

Krsna slava: Lučindan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

OBRADOVIĆI

(žive u Tepcima, Kočadolu, Tepačkom Polju i Nadgori)

Ovo bratstvo vodi porijeklo od Obrada, sina Stanišina, Tepčanina. Obrad se po ocu Staniši prezivao Stanišić, a docnije se njegovi potomci prozovu Obradovići. Oni su najbrojnije tepačko bratstvo.

Zbog brojnosti i prenaseljenosti u Tepcima rano su se počeli iseljavati u Bosnu, Srbiju i druge krajeve. Svi su Tepčani imali svoje katune u Tepačkom Polju, Kočadolu i Nadgori, koje su počeli stalno naseljavati i tako proširivati svoja imanja izvan prenaseljenih Tepaca.

Po Obradovim potomcima: Đorđiju, Stevanu, Marku i Matiju, Obradovići se na uže zovu Đorđijevići, Stevanovići, Markovići i Matijevići.

Đorđije je imao sinove Mijata, Pavla i Obrada.

Od Mijata su Filip, Živko i Rako, od Pavla Božo, Vasilije i Nikola, a od Obrada je bio Jovan.

Od Stevanovih sinova Andrije, Novice i Ivana, koga su zvali Rodo, najbrojnija je grana Obradovića, koja se po Stevanu na uže prozove Stevanović. Oni su imali dosta istaknutih bratstvenika, kao što su bili Šaban, poznat kao veliki junak u svom dobu, i njegov sin Radovan, ratnik bažanskih i Prvog svjetskog rata, zatim Drago, prvi predsjednik radničke Komunisgičke partije za žabljačku opštinu; Tanasije, čuveni komita koji se naročito isticao u borbama protiv austrougarskih okupatora, koji su ga zatočili u njihovom logoru Nađmeđer iz kojeg je uspio pobjeći i stići u svoj kraj gdje je nastavio nepomirljivu borbu, zajedno sa svojim ocem Milisavom – Đakom protiv okupacionih austrougarskih vlasti. Poginuo je zbog izdaje od strane svojih komšija. Tanasijev sin Dušan, predratni pravnik i član Partije, jedan je od organizatora ustanka u durmitorskom kraju. Poginuo je na čelu Jezero-šaranskog bataljona u čuvenoj pljevaljskoj bici 1, decembra 1941. godine; proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.

Od ovog ogranka treba još istaći Obrada i Đuricu i njegovog sina Mihaila, koji je bio učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata; poginuo je na Vranjem brdu 1915, godine. I Radonja Vidakov je bio učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata. Novica Stevanov, istaknuti ratnik iz prvih ratova za naročite zasluge dobio je zlatnu Obilića medalju. Njegov sin Stevan – Stevo bio je vrstan poznavalac i pripovjedač istorije i starina tepačkog kraja. Pop Stanko je bio predstavnik Jezera na Podgoričkoj skušptini koja je održana 1918. godine. Tada je proglašeno ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Stanko je odselio u Bijelo Polje sa svojom porodicom. Njegov sin Dragoljub je borac od prvih ustaničkih dana u sastavu sandžačkih jedinica. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Po Marku, sinu Obradovu, njegovi sinovi Jovan i Sava (koga su zvali Saja), te Vaso i Ilija prozovu se na uže Markovići. Od Jovana su sinovi Pavle, Krsto, Milić-Čale i Milutin. Krstov sin Milan je učesnik iz prvih ratova, a njegovi sinovi Radoman i Tripko su istaknuti borci NOR-a 1941-1945. godine. Radoman kao borac Četvrte i Sedme crnogorske brigade gine kod Spuža u decembru 1943. godine, a njegov mlađi brat Tripko na Sjenici 1944. godine. Milić-Čale Jovanov je ratnik iz balkanskih i Prvog svjetskog rata, a njegov sin Mitar kao pripadnž jedinica NOV-a gine na Sremskom frontu 1945. godine. I Milutin Jovanov je ratnik iz prvih ratova; njegovi sinovi: Momčilo-Gale pogibe 1942. godine na Dujmovićima, a Jovan na Sutjesci 1943. godine. Njihova sestra Mileva je takođe bila aktivni učesnik NOR-a u jedinicama NOV-a; bila je oficir JNA. Danas je udata Ćalasan. Od Save-Saje su Mikajilo i Miloš. Vaso Markov imao je sinove Marka, Uroša i Maksima. Ilija Markov je imao Milovana, Mirka i Milinka. Mirko Ilijin je bio u Komitskom pokretu 1916-1918, a Milovanovi sinovi – Branko u NOP-u od 1941. godine, i Ilija-Rade poginuo kod Valjeva 1944. godine kao borac Četvrte crnogorske brigade.

Od Matija, Obradova potomka, nije ostalo muških potomaka, već se njegovi potomci Milovanovi sinovi Jovica, Anto i Novak – iz poštovanja prema stricu Matiju na uže zovu Matijevići.

Od Jovice su Tripko, Milan i Rade. Milanov sin Radoman-Roko bio je u NOP-u od 1941. godine, prvo u Durmitorskom NOPO u pratećem bataljonu štaba Drugog korpusa i artiljerijske brigade i u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi. Tripko je odselio u Vojvodinu, a Rade je pošao u Ameriku na rad 1906. godine.

Anto Milovanov ima Dušana, Milovana, Stanišu, Savića, Miloša i Mila. Savić i Miloš su otišli na rad u Ameriku 1906. godine i oba su tamo umrli; Milovan i Dušan umiru mladi, a Staniša se nije ženio. Od Mila su Dušan, Vojin, Milovan i Vojislav.

Dušan Milov, član Partije iz predratnog perioda, pripadnik je NOP-a od prvih ustaničkih dana; u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi je od njenog osnivanja na dužnosti zamjenika političkog komesara čete. Poginuo je na Sinjajevini jula 1943. godine kao organizacioni sekretar sreskog komiteta. Njegov mlađi brat Milovan je pripadnik NOP-a od 1941. godine; poginuo je kao borac Četvrte crnogorske proleterske brigade 6. aprila 1943. godine na Ljebršniku. I Vojin, Vojislav i Radojka su aktivni pripadnici NOP-a od prvih ustaničkih dana. Radojka je bila aktivni oficir JNA.

Novak Milovanov ima Mikaila koji je u predratnom periodu odselio u Metohiju, Mlađena-Majda, vrlo uglednog bratstvenika (on je bio pripadnik NOP-a) i Nova koji je kao pripadnik NOP-a umro u Italiji 1944. godine, gdje se nalazio na liječenju.

Jelena Đolova iz Tepačkog Polja bila je u NOP-u od prvih ustaničkih dana, prvo u Durmitorskom NOPO, a u sastavu Četvrte crnogorske brigade od njenog osnivanja. Poginula je 1944. godine kod Andrijevice kao referent saniteta Petog bataljona. Njen brat Kosta je takođe bio učesnik NOR-a u jedinicama NOV-a.

Čedomir Momčilov iz Tepaca poginuo je kao borac Petog bataljona Četvrte crnogorske brigade na Zelengori 1943. godine. Budimir Dragov je bio pripadnik NOP-a od prvih ratnih dana; uhvaćen je od strane neprijatelja i strijeljan na Žabljaku 1942. godine, a njegov brat Jovo i Dimitrije-Mile Nikolin okončali su svoje živote na sumnjiv način kao pripadnici NOP-a od 1941. godine. Njihov se trag gubi 1943. godine i nikad nije utvrđeno kako su izgubili živote.

Vinka Petrova bila je u NOP-u od 1941. godine, u Durmitorskom omladinskom bataljonu komesar čete, a od osnivanja Četvrte crnogorske proleterske brigade rukovodilac SKOJ-a u četi i pri štabu Petog bataljona. U Šavničkom srezu je sekretar SKOJ-a i član sreskog komiteta KPJ. Ona je ratni vojni invalid i nosilac Partizanske spomenice 1941. Vinkina mlađa sestra Ilinka, zbog svoje pripadnosti i aktivnosti u NOP-u, strijeljana je na Žabljaku 1942. godine od strane neprijatelja. I Koviljka Savova je bila pripadnik NOP- a kao aktivista u omladinskoj organizaciji i SKOJ-u. Završila je svoj kratki životni put na Žabljaku 1944. godine zbog iscr- pljenosti.

Neđeljko Radojev iz Tepaca je kao borac NOR-a poginuo kod Zagarča 1944. godine, a Đorđije Stojanov u borbama na Sremskom frontu 1944. godine.

Petar Radovanov je bio u NOP-u od prvih ustaničkih dana. Ranjavan je tri puta: na Pljevljima 1. decembra 1941, na Dujmovićima 1942. i na Sinjajevini 1942. godine. Nalazio se na dužnosti komandira čete pri Glavnom štabu za Crnu Goru i Boku 1943. godine. Pošto je prije rata završio vojnu školu za pilote, 1944. godine upućen je sa vazduhoplovnom grupom u Sovjetski Savez u Školu za pilote lovce. I njegov brat Jovan je učesnik rata od 1941. godine, a nalazio se u sastavu Druge proleterske srbijanske brigade, gdje je ranjen i kao ranjenik prebačen u Italiju na liječenje. Iz Italije je upućen u Sovjetski Savez na obuku za tenkistu.

Miloš Veljkov iz Nadgore, kao mladi pripadnik jedinica NOP-a, nalazio se u Durmitorskom odredu iz koga je stupio u 7. omladinsku crnogorsku brigadu od prvog dana njenog osnivanja. Nalazio se na dužnosti omladinskog i partijskog rukovodioca. Bio je i ranjen. Bavio se publicistikom.

Milan, sin popa Blagoja, bio je borac u sandžačkim jedinicama od prvih ratnih dana. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Mile Savov iz Pljevalja nalazio se kao pripadnik NOP-a pri štabu Drugog korpusa.

Miletini sinovi Vlado i Vojo su borci NOR-a od 1941. godine i oba su nosioci Partizanske spomenice 1941, a njihov brat Sveto je borac NOR-a od 1941. godine.

Branko Boškov iz Pljaevalja potiče iz Tepaca, odakle je njegov predak odselio u pljevaljski kraj. Branko je pripadao dalmatinskim i krajiškim jedinicama i nalazio se na rukovodećim dužnostima. Iz rata je izašao u činu general-majora. Bio je prvi komandant parade u oslobođenom Beogradu, kada je predao raport svom vrhovnom komandantu drugu Titu 1945. godine.

Ovo bratstvo dalo je veliki broj oficira, inžinjera, profesora, doktora, pravnika, ekonomista i stručnjaka mnogih drugih profesija. Oni se nalaze na odgovornim dužnostima širom naše zemlje.

U Vojsci Jugoslavije na odgovornim rukovodećim dužnostima nalaze se generali Milorad Nikolin iz Nadgore i Savo Radisavljev iz Tepaca, koji su svojim ličnim zalaganjem i kvalitetom rada dospjeli do visokih činova u Vojsci Jugoslavije.

Obradovića ima u mnogim mjestima širom naše zemlje gdje su odlazili najčešće iz ekonomskih razloga i radi školovanja, da bi se tamo nakon završenog školovanja zapošljavali i ostajali da žive stalno. Ima ih koloniziranih u Vojvodini, gdje su odselili 1945. godine.

Danas žive u Tepcima, Kočadolu, Omarićima, Tepačkom Polju, Meždu, Nadgori i Žabljaku.

Slave Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (91)

Odgovorite

91 komentara

  1. Veljko Obradović

    Postovanje svim Obradovićima, mene zanima ako mogu da dobijem vise informacija o svom poreklu, deda Miljojko Obradović rodjen u selu Borci(bivši Guberevac) kod Rače kragujevačke 1911, umro 1981, njegov otac poginuo u bitci na Ceru. Miljojko je bio u zarobljeništvu u Mathauzenu za vreme II svetskog rata, pa je nakon povratka otisao iz sela i zbog toga nemam više informacija. Zivimo u Kragujevcu, slavimo Sv. Jovana delovanje, 11. Septembra. Unapred zahvalan.