Poreklo prezimena, selo Gornje Jarušice (Kragujevac)

PIŠE: David Tomić, saradnik portala Poreklo

 Poreklo stanovništva sela Gornje Jarušice (opština Kragujevac). Prema knjigama Todora Radivojevića:

1. „Lepenica“ NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga VII) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga 15.), Beograd 1911.
2. „Naselja u Lepenici“ NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 27.) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XLVII), Beograd 1930.

u sklopu knjige „Lepenica“ Službeni glasnik i SANU – Edicija Koreni (knjiga 5.), Beograd 2010. Priredio saradnik portala Poreklo David Tomić.

NAPOMENA: * Ispravio i dodao David Tomić

Položaj sela, vode i zemlje

Gornje Jarušice su na obema stranama reke Rače i njene desne pritoke potoka Klenovca koji postaje u Sremskoj Poljani. S leve strane rečne je kraj Kusovac, a ostali su krajevi na desnoj njenoj strani.

Na Klenovcu su tri seoska kraja: Klenovac, Sinor i Irig. Klenovac je uvrh potoka, te se stoga zove Gornji Kraj. Osam minuta hoda ispod njega je Sinor. Oba su ova kraja na desnoj strani potoka Klenovca, a rastavlja ih Milakovački potok. Levo od Klenovca, upravo između njega i Rače prostire se Irig na kosi koja deli vodu ovom potoku i reci.

Ispod Sinora su krajevi: Perovići, Brđani i Donji Kraj. Tim se redom ređaju oni niz reku. Prema Perovićima (Perovskom kraju) je kraj Kusovac.

Sve su seoske kuće po stranama brda ispredvajanih međusobno jarugama i jaružicama kojima teče voda samo posle bujnih ili dugotrajnih kiša, a inače su suve. Krajevi otstoje jedan od drugoga od 5 do 10 minuta hoda.

Selo je bogato u bunarima, ali se ipak upotrebljava i voda iz kopanih đermova, jer seljani vole da imaju vodu kod svojih kuća. U Klenovcu su žive vode (bunari): Vodica, Lipa, Treskavac, Burdelj. Voda s Treskavca ne pije se; u njoj se samo moči konoplja. U Sinoru je Radenkovićka Češma (*Radovanovska Česma) u Irigu Stublina i Češma (*Česma), u Perovićima Perovski Bunar, a u Brđanima Trska i Lekina voda. Samo je Kusovac bez izvorske vode. Na prvom je mestu po jačini Češma (*Česma), a na drugom Trska. Češma (*Česma) je ozidana i teče na dve lule. Kopanih đermova ima dvanaest. Deset ih je na vreteno i dva su ručna s kotlajkom.

Nijedna tekućica ne plavi ni polja ni kuće seoske, jer su njihove doline obično duboke jaruge. I Rača u ovom delu svoga toka teče dosta dubokom dolinom i ima vrlo uzanu ravan.

Polja su većinom oko sela iza kuća, ali ih ima i na daljini do čas i četvrt hoda. Sem toga ima ih i u samom selu između pojedinih njegovih krajeva. Mesta na kojima su imaju ove nazive: Arnautsko Brdo, Bakčica, Bara, Bela Bara, Brana, Brdo, Brod, Vargić, Vinogradi, Vlajkovac, Vranovac, Gaj, Gložđar, Gornji Vinogradi, Gočobija, Donji Vinogradi, Drenovac, Zbegovište, Jaruga, Kalemi, Kalipolje, Karanovac, Klenovac, Konjušar, Kosa, Krčevina, Kusaja, Lazina, Livadak, Madžarsko groblje, Milenkovac (*Milakovac), Mitrova Bara, Mišjak, Obori, Ornice, Pesak, Poljana, Polje, Porta, Potok, Puzija, Raskrsnica, Rača, Reka, Ristovac, Sladun, Slogovi, Smonica, Sobovica, Stragarski Grob, Stublina, Suva Bara, Topalovsko Brdo, Turska, Urvina, Carina, i Češmeni Potok (*Česmin Potok). Livade i pašnjaci su sve duž reke Rače i potoka Klenovca. Sem toga ima ih u Kalipolju kao i na drugim mestima gde su ornice. Šuma je poglavito na mestima zvanim Vranovački Potok i Vranovačka Šuma.

Hatar Gornjih Jarušica ima u prostoru 803,86 hektara. U ovaj broj uračunata je i površina od 1,5 ha. „selske“ utrine na mestu zvanom Porta. Ziratnog je zemljišta 691,81 ha. (njive 497 ha., livade 178 ha. i vinogradi 16,81 ha.). Šuma pokriva prostor od 110,55 hektara. U drugi ziratni red dolazi 239,4 ha., a u treći 316,11 ha., u četvrti 134,56 ha. i u peti 1,7 ha. U trećem je šumskom redu 33,07 ha., u četvrtom 74,98 ha. i u petom 2,5 ha.

U hataru ovog sela nemaju polja stanovnici nijednog više naselja, a seljani Gornjih Jarušica imaju svojih zemalja u hatarima sela Velikog i Malog Krčamara.

Podaci o položaju i broju domova u selu

I u ovom selu jači rodovi imaju grupisane kuće, koje čine gotovo zasebne mahale u seoskim krajevima. Takve su kućne grupe ili mahale u Kusovcu Margetići (*Mirčetići); u Sinoru Petrovići, Radovanovići i Đokovići; u Klenovcu Domanovići i Dragutinovići, u Perovićima Perovići (u Peroviće spadaju Tomići i Stevanovići, dodao D.T.); u Irigu Lazarevići i Margetići (*Mirčetići), u Donjem Kraju Vasiljevići i Pavlovići, a u Brđanima Milisavljevići (*Milosavljevići).

Godine 1903. bilo je u Gornjim Jarušicama 20 rodova sa 109 kuća, u kojima je (1900. godine) živelo 736 duša. Prema popisu od 31. decembra 1910. godine ovo je selo imalo 138 domova sa 947 stanovnika, a na dan 31. januara 1921. godine u njemu je živelo 813 duša.

Ime selu

Seljani pričaju, da je njihovo selo dobilo ime zbog mnogih dubokih jaruga i jaružica kojima je izbrazdano njihovo zemljište. Od reči jaružice, postao je tokom vremena naziv Jarušice. Pa kako se dva susedna sela zovu ovim imenom, zbog sličnih osobina zemljišta, ovome je dat atrubut Gornja, jer je više onog drugog, Donjeg sela.

Drugi kažu, da je ime došlo po jarcima kojih je ovde bilo u velikom broju. Oni su brsteći šumu otkrili krst stare jarušičke crkve za koju niko dotle nije znao ni da je postojala, jer je bila zatrpana zemljom i drvljem u jednoj jaruzi između dva brda. Seljani su crkvu odmah otkopali i opravili, a selu dali naziv po tim jarcima. Međutim, na prvi pogled se vidi, da je ovo tumačenje nategnuto i izmišljeno.

Kusovac je dobio ime po povremenom potočiću Kusovcu (kus – kratak potok). Sinor je bio na istočnoj granici seoskog hatara, prema Velikom Krčmaru, kad su sela sinorena; njegove su granice (sinori) postale granice seoske, te mu otud ime. Klenovac je dobio naziv po istoimenom potoku, a ovaj po čumićkom kraju Klenovcu koji je na njemu. Perovski Kraj (Perovići) nosi ime roda koji ga je osnovao i koji je u njemu najjači brojem kuća. Irig je nazvan po istoimenom čumićkom kraju. Donji Kraj je najniži na Rači, pa otud i naziv. Brđani su na brdu nešto više izdvojeni od ostalih, te im je ovaj kraj na brdu i odvojeniji od ostalog sela.

Osnivački rodovi sela

Gornje Jarušice osnovane su otprilike pre 130 godina. Zasnovala su ga četiri roda: Domanovići, Đokovići, Margetići (*Mirčetići) i Perovići (Tošovići) (*Perovići – Tašići), koji su se nastanili razdaleko jedan od drugog i udarili temelje današnjim krajevima Kusovcu, Sinoru, Irigu, Klenovcu i Perovskom. Brđani i Donji Kraj postali su za vreme Prvog ustanka. Domanovići su poreklom Hercegovci iz sela Domanovića, odakle su najpre došli u Užice, pa odatle prešli u gružansko selo Pretoke, iz koga su se doselili u ovo selo. Četiri osnivačka roda imaju danas u selu 45 domova, t. j. 3/7 od ukupnog broja gornjojarušičkih kuća.

Gornje Jarušice na starim kartama

U Upisniku 1818. godine ovo selo je zapisano kao Jarušice, u Naznačeniju 1819. kao Arušice gornje, u Popisniku 1822. godine kao Jarušice Gornje. U Vukovoj Danici 1827. godine i Pirhovom Putovanju 1829. takođe je zabeleženo kao Jarušice Gornje (u originalu Jaruschize gornje). Gavrilović ga u svom Rečniku zove Яrušica gornя.

Ovo je selo predstavljeno odvojeno od Donjih Jarušica na Ruskoj karti 1831. godine kao Яrušice Verh. i u Milenkovićevoj od 1850. kao Яrušice G. Na ostalim pak kartama do 1853. godine zaključno oba su ova sela unesena kao jedno, i to: na Ridlovoj karti 1810. kao Jarucsicza, na Lapievoj 1822. kao Jarouchitza, na Lamovoj 1827. kao Jarucsicza, na Fridovoj 1829. Jaroucsicza, na Bugarskovoj 1845. kao Яrušica i na Kipertovoj 1853. godine kao Jarunitza.

Doseljavanje stanovništva i razvoj sela

Gornje Jarušice rasle su u podjednakoj meri razgranjavanjem rodova i novim doseljavanjem. One su u doba Prvog ustanka dobile 9 rodova od manastira Studenice (danas 46 kuća), a posle 1815. godine doseljeno je 7 rodova (sada 13 domova).

Stanovništvo ovog sela doseljeno je iz 8 oblasti. Gotovo polovina rodova (9 rodova 46 kuća) došla je iz Ibra. Kosovo je dalo selu 2 roda sa 12 domova, Jasenica i Gruža po dva roda sa po 5 kuća, a ostale oblasti samo po jedan rod, i to: Stara Srbija 26 domova, Hercegovina 7 kuća, Đetinja 2 doma i Lepenica jednu kuću.

Doseljenici do 1815. godine dobegli su ovamo u zbegove (13 rodova 91 dom), a ostali su se nastanili kao dovoci (4 roda 8 kuća), kao kiridžije i na kupljeno imanje (po jedan rod sa po dva doma) i na ženino imanje (jedan rod jedna kuća).

Groblja i seoski praznici

U Gornjim Jarušicama ima jedno staro groblje, koje seljani zovu Madžarsko. O njemu niko ništa ne zna ni u selu ni u okolini. Na Grke opominje ime polja Kalipolje, a na tursku vladavinu imena polja Arnautsko brdo i Karanovac.

Seosko je groblje usred sela na Petrovom Brdu. Tu se kopaju svi krajevi. U Porti blizu njega imaju četiri trpezare, od kojih dve pripadaju Gornjim Jarušicama, a po jedna Guberevcu i M. Krčmaru (*V. Krčmarima)

Zavetina i molitva seoska su Mladenci, a litija se nosi na Beli (trojički) Četvrtak.

Izvor podataka autora: Podatke o ovom selu dobio sam od Miloša Domanovića, učitelja; zatim od Živana Petronijevića, pretsednika i Radomira Božića, pisara opštine jarušičke. Sva pak potrebna obaveštenja o rodovima dali su mi Petronije Marković (68 god.) i Nikodije Milosavljević (64 god.).

Poreklo stanovništva u Gornjim Jarušicama po vremenima doseljavanja

*U nastavku su nabrojani svi rodovi u Gornjim Jarušicama sa naznačenim mestom porekla, krsnom slavom i brojem kuća (u vremenu istraživanja Todora Radivojevića) u sledećoj formi:

Redni broj – Prezime (ogranci) – Mesto porekla – Krsna slava – Broj kuća

Porodice doseljene od 1737. do 1787. god. zaključno

113. Domanovići (ima ih u G. i D. Jarušicama, Bošnjanu i Rači) – Domanovići (Hercegovina) – Sv. Vračevi – 17. Od ukupnog broja kuća, u Bošnjanu je 6, u Rači 1, u G. Jarušicama 7 i u D. Jarušicama 3 kuće.
114. Đokovići – Kosovo – Đurđevdan – 4.
115. Mirčetići (Mirčetići, Dimitrijevići, Obradovići, Ivanovići i Radosavljevići) – Peć – Sv. Luka – 26. Br. kuća po ograncima: Mirčetići 19, Dimitrijevići 4, Obradovići 3 (Ivanovići 1, Obradovići 1 i Radosavljevići 1). *U ovaj rod spadaju i Kostići.
116. Perovići (Tašići) – Kosovo – Sv. Petka – 8. * Perovići je širi rod koji obuhvata familije: Tomići (koji se dele na Periće i Tašiće), Stevanovići i Dmitrovići (ova familija se ugasila u kasnijem periodu).

Porodice doseljene od 1788. do 1803. god. zaključno

U ovom periodu nije bilo doseljavanja.

Porodice doseljene od 1804. do 1814. god. zaključno

598. Vasiljevići (Vasiljevići i Petrovići) – Studenica (čač. st.) – Sv. Vasilije – 4. Br. kuća po ograncima: Vasiljevići 2, Petrovići 2. *U knjizi Lepenica, pogrešno je zapisano da ovaj rod živi u Donjim Jarušicama, umesto u Gornjim Jarušicama.
599. Dragutinovići (Ćirići i Draškovići) – Studenica, čač. stud. – Sv. Nikola – 6. Br. kuća po ograncima: Ćirići 4 i Draškovići 2.
600. Živanovići – Studenica, čač. studenički – Aranđelovdan – 3.
601. Lazarevići (Radojičići) – Studenica, čač. stud. – Sv. Mrata – 9. Br. kuća po ograncima: Lazarevići 7 i Radojičići 2.
602. Milisavljevići (*Milosavljevići) – Studenica, čač. stud. – Sv. Jovan – 7.
603. Nikolići – Studenica, čač. studen. – Sv. Nikola – 3.
604. Pavlovići (Pavlovići i Petrovići) – Studenica (čač. stud.) – Sv. Nikola – 4. Br. kuća po ograncima: Pavlovići 2 i Petrovići 1.
605. Petrovići – Studenica, čač. stud. – Đurđevdan – 6.
606. Radovanovići – Studenica (čač. stud.) – Sv. Nikola – 4.

Porodice doseljene od 1815. do 1903. god. zaključno

1818.

1129. Markovići (Bogosavljevići) – Gruža, krag. gruž. – Sv. Mrata – 2. Br. kuća po ograncima: Markovići 1 i Bogosavljevići 1.

1831.

1281. Živadinovići – Gruža – Sv. Stevan – 3.

1838.

1322. Milićevići – Jasenica, krag. jasen. – Sv. Petka – 2.

1860.

1544. Markovići – Užice – Đurđevdan – 2.

1863.

1610. Ranisavljevići – nepoznato (Lužnice) – Sv. Đorđe – 1.

1869.

1698. Dimitrijevići – Trnava (Jasenica) – Sv. Jovan – 2.

1880.

1873. Markovići – Trnava (Jasenica) – Lazareva Subota – 2. U G. Jarušicama 1 i u D. Jarušicama 1 kuća.

NAPOMENA: * Ispravio i dodao David Tomić