Poreklo prezimena, selo Tomići (Cetinje)

19. jul 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Tomići, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Ovo bjeličko selo pruža se južnom stranom Stavora, odnosno između njega, Čelinca, Planinice, Sinsića i Oporca. Svojim zaseocima razmješteno je po vrljugastom predjelu ovog brdovitog, dosta izdvojenog i ne baš prohodnog područja. Sa okolnim selima povezano je lomnim stazama i postopicama. Takve veze su i među njegovim zaseocima po brdskim podnožjima i krševitim pristrancima niže kojih su raštrkane i usitnjene obradive površine.

Atar sela graniči linija koja, počev sa sjevera, vodi od Stavora i spušta se na jug, te preko Ledenog krša i Prisoja ide do na Tomazenicu, gdje skreće na zapad i nastavlja se preko Osoja do na Čelinac, a odatle, prelazeći stazu za Zakonj i Malošin Do, izbija na Stavor. Dužinom (S–J) od 4,5 i širinom (Z-I) od 2,5 km zahvata 11,25 km2 površine. Selo je na visini (kod crkve) od 740 m.

Istorijat.

Prvi put se pominje y Cetinjskom ljetopisu, i to y vezi sa Ivan–begovim potvrđivanjem granica između Štitara i Tomića. Prema turskim defterima iz 1521. i 1523. godine imalo je 20, odnosno 12 kuća. Kod Bolice, pak, o njemu nemamo podataka, već se uopšteno navodi da su Bjelice tada imale 70 domova i 180 vojnika. Početkom prošlog vijeka Somijer kaže (očigledno proizvoljno — PR) da su Čevo, Tomići i Bjelice imali 110 kuća sa 260 vojnika, a bilo ih je y stvari mnogo više.

Godine 1865. zajedno sa Mikulićima imali su 49 d., a 1903. 36. Prema Erdeljanoviću y selu je bilo 37 kuća, a prema popisu iz 1925. god. 32 d. sa 186 stanovnika. Zatim: 1948 (29 :125), 1953 (36:145), 1961 (27 : 100) i 1971 (13 : 58). U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (6:1), sa 2 (6:3), sa 3—5 (5:4), sa 5—8 (8:4) i sa 8 i više (2 : 1). U isto vrijeme sastav glavnih starosno–polnih grupa bio je: prve 43:20 (ž. 26:11), druge 35:28 (ž. 22 : 18) i treće 22:10 (ž. 11 :5).

Struktura stanovništva.

Prema obrazovnim obilježjima, mještani su bili bez škole 43 : 14 (ž. 13:12) sa četvorogodišnjom 33:28 (ž. 16:16), sa osmogodišnjom 3 : 5 (ž. 0:3), sa srednjom 0 : 1, sa višom 0:1, a kvalifikovanih radnika je bilo 0:2 i nepismenih 29 : 14 (ž. 23 :12).

Na drugoj strani sastav domaćinstava prema veličini posjeda i izvorima dohotka bio je takav da je bez zemlje bilo 3 : 2, sa posjedom do 2 ha: 0 :0, ca 2–5 (1 :1), sa 5—10 (1:2), sa 10—15 (4:1) i sa 15 i više ha 17 :7, odnosno poljoprivrednih 19:5, mješovitih 5:5 i nepoljoprivrednih 3:3 domaćinstava.

U 1953. gocini 61 aktivno izdržavalo je 80 lica; u poljoprivredi 54:74, a sa ličnim primanjima bilo je 4. U naredna dva popisa taj odnos se promijenio tako da je aktivnih bilo 32 :38, izdržavanih 52:26; u poljoprivredi 32 : 19 i 52 : 16, a sa ličnim primanjima 8:4.

Tip sela.

Tomići su naselje razbijenog tipa. Pored glavnog dijela sela sa 7 kuća, zvanog Selo, ostali zaseoci su: Ljeskov do sa 2 d., Podlunjic (3), Čelinački dolovi (4), Kamenice (3) i Ćepurin do (2d.). Srednja udaljenost kuća od središta sela je oko 0,9 km. Zbog nepovoljnog geografskog položaja sela, njegove udaljenosti od Cetinja i Čeva, (pa i puta koji ih povezuje), te znatno otežavajućih topografskih činilaca, Tomići su u novije vrijeme y znatnom opadanju. Poslije 1945. god. zapušteno je 9 kuća koje su ranije bile naseljene. Otuda je ovdje popisan samo 21 stan sa 580 m2. Od postojećih kuća 7 je prizemnih, a na izbi 14. Pod tiglenim krovom je 6, slamenim 14 i limenim 1. Daščani plafon je y 12 kuća, dok ih je 9 bez plafona. Najveći broj kuća izgrađen je u stilu „izjedna”. Na njima ni prije ni poslije zadnjeg rata gotovo da nijesu vršene znatnije prepravke. Ukoliko jesu, onda su uglavnom zahvatile samo krov. Prema pocacima iz zadnjeg popisa, iz prvog perioda je sadašnjih 7 stanova, iz drugog 12 i iz trećeg 2; sa ognjištem ih je 20, a sa zemljanim podom 4. Među njima je bio 1 dvosobni, a ostali su posebne sobe (16) i jednosobni (4). Sada je nastanjeno samo 9, dok ih je 7 napušteno za duže vrijeme, a jedan je privremeno nastanjen.

Stanovništvo.

U selu su avgusta 1974. živjeli:

-Vušurovići (5 d.) i:

-Ivanovići (5).

Poslije 1945. iselilo se 16 d. sa 92 člana; sem 3 kolonizovana u Vojvodini (jedno se vratilo), ostala su se preselila na Cetinje. Od njih povremeno dolazi 6. Dolaze radi obrade imanja. Neki, pak, daju imanja na arendu, a ima i onih čija su imanja potpuno zapuštena. Ranije je na rad u Ameriku išlo 9 mještana.

Vode.

Izrazite reljefne crte seoskog atara, stvorene na podgorinskim potezima okolnih brda i posebno Stavora, ·uslovile su mogućnost za sigurniju opskrbu vodom, što je svakako bitno uticalo na davno osnivanje naselja. Tu su, prije svega, žive zajedničke vode: Stucenac u Selu i Oporac u Kamenicama,6 zatim stari ublovi — y Selu 2, (Tomićki ublovi), u Podlunjicu 1, zvani Crna kamenica, i y Kamenicama, zvani Čista kamenica. U Ćepurinom dolu su dvije vode, koje služe za napoj stoke: prva je Mala Kotošica, a druga je (Udaljena od Ćepurina dola oko 1 km), između Kosijera i Tomića; u njoj udio imaju Kosijeri, Donji kraj i čitave Bjelice. Pored ovih voda u selu još ima 12 privatnih bistijerni ; u periodu 1918–41. izgrađeno je 10, a poslije 1945. godine 2.

Ostali podaci o selu.

Budući bez puta i električnog osvjetljenja te naročito zbog iseljavanja mještana, Tomići su zadnjih decenija uveliko stagnirali. U nastanjenim kućama gotovo da nije bilo promjena. Kućne stvari su, bar one glavne, kojima se i sada služe, pribavljene uglavnom u periodu 1918—41. ili su rađene y domaćoj radinosti. Sitnije i sporednije, pak, koje je lakše prenijeti, dobavljene su u novije vrijeme. Ognjište, verige, crepulje, sač, niska sjedišta, stare skancijere za posuđe, ljese i kuke iznad ognjišta za sušenje mesa i vješanje posuđa i drugih stvari, kace, mješine i mliječnjaci za sir i skorup, kašuni i skrinje za ostavu, burila za vodu i sl. i sada su manje–više prisutni.

S obzirom na to da je stočarstvo bilo, a i sada je, iako veoma smanjeno, glavno zanimanje, sve kuće su ranije, kao i ove sada nastanjene, imale uza se pojate građene u suvomeđi i pokrivene slamom. Zajedno sa dvorištima sačinjavaju u stvari stočne obore koji su ovdje relativno veći, jer se stoka, s obzirom na dosta povoljnu nadmorsku visinu i uslove za ispašu i napoj, dobrim dijelom zadržavala tu i preko ljeta. U tom pogledu Tomići su u odnosu na druga viša i bezvodnija sela imali znatnu prednost. I, inače neukomunjena pasišta po Stavoru takođe im nijesu mnogo udaljena.

Gotovo više nego danas Tomići su do zadnjeg rata bili upućeni na Cetinje i Rijeku Crnojevića nego na Čevo ili Resnu. Na Cetinje zbog trgovine i drugih potreba, a na R. Crnojevića zbog mljevenja žita i prodaje ruja. Danas, reklo bi se, više Odlaze na Čevo (tu su mjesna kancelarija, zdravstvena stanica, prodavnica, kafana i stočni pazar) i na Resnu. gdje je motorni mlin.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.