Најчешћа презимена у Сплиту 1925. године

5. фебруар 2021.

коментара: 1

Из Сплитског алманаха и адресара за 1925. годину. У загради је дат број особа, носитеља презимена. Сви су римокатолици.

Крстуловић (398)

Дворник (374)

Шегвић (355)

Роје (264)

Реић (261)

Дупланчић (239)

Матошић (215)

Ружић (210)

Трумбић (148)

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (1)

Одговорите

Један коментар

  1. Gojko

    Prvi ministar vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije Smodlaka, bavio se porijeklom Splićana. On je tvrdio da su Splićani, u najvećem dijelu, Crnogorci. Dva brata Kuzmanići bavili su se porijeklom Splićana 70tih godina prošlog stoljeća, ali se oni nisu slagali sa Smodlakom. Oni i nisu isticali nikakve izvore osim matičnih knjiga Grada Splita, te njihova tvrdnja i ne bi mogla biti relevantna. Poljičani, najcijelovitiji vlaški prostor na zapadnom Balkanu koji nisu pobjegli ispred Osmanlija, naseljavali su Split poslije odlaska Osmanlija. Oni su naseljavali i Brač, kako za vrijeme Osmanlija tako i poslije Osmanlija. Neki su sa Brača naselili Split. U Splitu je bilo Vlaha i prije Osmanlija što svjedoči i prezime književnika Marka Marulića. Kaštelani su porijeklom iz Popova polja, kako je tvrdio Cvijić, što ne znači da mnogi nisu naselili Split. I Solinski bazen su naselili Petropoljci iz okolione Drniša 1667. godine koji su bili listom “šizmetici”. Neki veliki rodovi Splita, kao što su Tomići, tvrde da su došli iz Boosne. Ako je cijelo zaledje Šibenika bilo naseljeno Hercegovcima iz vremena Osmanlija, što dokazuje povjesničar Kristijan Juran, zar bi splitsko zaledje moglo se isključiti od naseljenja istog stanovništva. Juranova povjesnica je ozbiljno naučno djelo i može se osnovano tvrditi da je Grad Šibenik, po porijeklu njegovog stanovništva, najveći hercegovački grad. Zašto bi Split bio iznimka, kad je u pitanje stanovništvo u zaledju Splita iz vremena Osmanlija. “Turka kula” toponim u Splitu, daleko je od Dioklicijanove palače samo 700 metara. I sada je primjetno da je kamenje na prostoru te glavičice koja se zove Turska kula, moralo biti iz neke kuline, što znači da je bila stražarnica Osmanlija. Fehim DŽ. Spaho, poznati turkolog Orjentalnog instituta u Sarajevu, nije imao smjelosti da rekonstruira neke “šizmatičke” crkve iz zaledja dalmatinskih gradova, a sigurno je da su postojali. On je to učinio samo tamo gdje nisu preinačene u rimokatoličke crkve. Nadbiskup Kačić, iz vremena Osmanlija (17. stoljeća) nije krijo da je većinsko “šizmatičko” stanovništvo u zaleldju Splita, u Makarskoj i Imotskom.