Poreklo stanovništva varoši Despotovac (selo i varošica), opština Despotovac – Pomoravski okrug. Prema knjizi „Pomoravlje, Resava i Kučaj“, edicija „Koreni“, izdanje Službeni glasnik Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja.
Selo je na obema stranama potoka Točaka i Odžinca, koji seu sred sela sastaju i čine Anski Potok. Varošica je niže sela, u resavskoj ravnici, oko puta Svilajinac–Despotovac—Manasija.
U selu ima samo jedan izvor, Točak.
Zemlje i šume.
Delovi su hatara: Jovačko Polje (u ravnici), Plandište, Cerje, Rov, Padalište, Kosa, Bobote, Ograćice, Sinova Njiva, Ornice, Pasuljište, Zdravačko Polje, Bašilovac, Pasuljara, Paviti Krst, Vlaška Mala, Gradinište, Loznatica, Brda, Orašje, Ključ, Ponovije, Sunče, Varnice, Maćija, Pastorak, Vitina Strana, Kovilovača, Mostina, Babin Guz i Kamen.
Tip i ime naselja.
Selo se deli na Gornji i Donji Kraj. Varošipa je odvojena od sela. Zajedno sa varošicom selo ima oko 227 kuća a 31 rod.
Selo se do pre 40 godina zvalo Vojnik, pa se tada prozvalo Despotovac (po despotu Stevanu Visokom). U to vreme osnovana je i varošica sa istim imenom, koja slabo napreduje. Po jednom predanju selo se prozvalo Vojnik, što je odatle otišlo u boj na Kosovo najviše vojnika (oko 80 samih oklopnika); po drugom predanju tako je prozvano, što je tu boravila vojska despota Stevana Visokog, kad je on bio u Manasiji.
Starine u naselju.
Više varošice, idući manastiru Manasiji, postojala je do skora neka velika građevina koja se zvala An (Han). Pričaju, da je bila preko 80 metara dugačka i preko 40 metara široka. Misli se, da je ovde bila kasarna prvo za despotovu, a docnije za tursku vojsku. Oko Hana se nalaze gvozdene i bakarne starinske alatke i druge stvari.
U Bobotu ima „neznano groblje”. Na vrhu brda Maćije i Pastorka su ostaci od nekih gradića. Između oba gradića, kažu, nekada je postojao pokretan most. Tu se nalaze komadi starog oružja, stari novci i druge starinske stvari.
Postanak naselja.
Selo je bilo u Vojničkom Potoku, na mestu Starom Vojniku, odmah više varošice, pa se otuda preselilo za vreme Turaka. U Vlaškoj Mali živeli su Vlasi (Rumuni) do pre sto i nekoliko godina, pa su se preselili u Beljajku.
Poreklo stanovništva.
U Gornjem Kraju su:
-Marinkovići (60 k., Sv. Arhanđel), došli iz Crne Reke pre 150 godina (kažu, da su bili Rumuni, pa se posrbili);
-Cvetkovići (20 k., Sv. Ćirik 14-11. i 15-VII.), došli iz okoline Zaječara.
U Donjem su Kraju su:
-Stojkovići (30 k., Sv. Nikola), starinci;
-Rančići (20 k., Sv. Simeun, 1311), starinci;
-Šiljići (20 k., Sv. Toma, jesenji i letnji), starinci;
-Calakani (10 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan), došli sa Kosova;
-Stojkovići (15 k., Mitrovdan), starinci;
-Ivančevići (10 k., Sv. Vrači I-VII. i I-HI.), došli iz okoline Vranja;
-Droljići (10 k., Sv. Jovan), ne zna se odakle su;
-Milovanovići (5 k., Sv. Jovan), Cigani, ne zna se odakle su.
U varošici su:
-Protići (6 k.. Sv. Stevan) došli iz Lomnice;
-Cvetkovići (1 k., Sv. Stevan), došli iz Stare Srbije;
-Mihailovići (1 k., Petrovdan), doseljeni iz Ćuprije;
-Mirjanovići (1 k., Sv. Nikole), došli iz Milive;
-Simići (1 k., Sv. Todor), došli iz Bukovca;
-Matići (1 k., Sv. Nikola), iz Jagodine;
-Jovanovići (1 k., B. Gospođa), došli iz Vitanaca;
-Načići (1 k.. Mitrovdan), iz Paraćina;
-Andrejičići (1 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan), došli iz Vitanaca;
-Ilići (1 k., Sv. Jovan), došli iz Bogave;
-Nikolići (1 k., Cv. Andreja Prvozvani), doselili se iz Svilajinca;
-Ivkovića (1 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan), došli iz Bukovice;
-Markovići (1 k., Petkovica), došli iz Dražmirovca;
-Petkovići (2 k., Sv. Arhanđel), došli iz Vranje;
-Stojadinovići (1 k., Mitrovdan), došli iz Makedonije;
-Stojadinovići drugi (1 k., Sv. Jovan), došli iz Medveđe;
-Miletića (1 k., Cv. Đorđe i Đurđevdan), došli iz Svilajinca;
-Jovanovići (1 k., Sv. Nikola), došli iz Kušiljeva;
-Milojkovići (1 k., Sv. Jovan), došli iz Medveđe;
-Stojičevići (1 k., Cv. Nikola), došli iz Svilajinca;
-Milovanovići drugi (1 k., Sv. Vrači), došli iz Vitanaca.
Ostale napomene.
Seoska je slava drugi dan Uskrsa, a zavetine Markovdan (za stoku) i Nova Godina (za ljudsko zdravlje).
Godine 1819. ovo je mesto imalo 45 kuća sa 49 poreskih glava; godine 1870 imalo je 121 poresku glavu.
IZVOR: Prema knjizi „Pomoravlje, Resava i Kučaj“, edicija „Koreni“, izdanje Službeni glasnik Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)