Poreklo prezimena, selo Crniš (Bijelo Polje)

Poreklo stanovništva selo Crniš, opština Bijelo Polje – Crna Gora. Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo na zaravni i blagim stranama u podnožju Crniškog brda i Mušnice. Od Trubine ga odvaja Petka, a sa gornjim Bihorom ga vezuje prevoj Gnjilica.

Vode.

Ispod sela teče mali Crniški potok. Osim potoka u Dobri, koji služi za stočno pojilo, u selu ima dosta izvora od kojih su najvažniji: Kučevica i Glogovica u Batilovića i Studenac u Bulatovića mahali.

Zemlje i šume.

Nazivi za pojedine krajeve su: Selište, Gnjilica, Bunačevine, Mačkove zadele, Baranice, Ravno, Sedeći krš, Svinjalice, Seoce, Batune (njive i livade). Ispaše i utrine oko sela su: Kaludar, Travanj–do, Dobra (Dobri do) i Mušnica.

Starine u selu.

Najvažniji ostaci starijeg stanovišta su: crkvina u Crešnjici i groblje gde se i danas pravoslavni sahranjuju. Osim toga, u Travoj njivi postoji još jedno staro groblje sa ostacima kapele u njemu. Inače se svuda u ataru sela vide tragovi starih naselja. Kod Višnjića kuća jedno mesto nosi naziv Radov do, a drugo Janin potok. Jedan vrh nosi naziv „Gradina“, ali na njemu nema tragova kakve građevine. Svi ovi ostaci su tragovi ranijeg srpskog stanovništva, što se najbolje vidi po kontinuitetu u groblju.

Poreklo stanovništva.

Današnja bratstva u Crnnšu su:

-Eći (20 k.), koje smatraju za najstarije. Ali su i oni doseljenici. Kažu da su im rođaci  pravoslavni Ćorovići u Štitarima.

-Bisi ili Đisi – nečitko (l k.), ne znaju odakle su došli.

-Batilovići (15 k.), njihov predak je pre 230 godina doseljen iz Krastenića (Malesija) u Prijepolje. Nešto kasnije se preselio u Trubinu (Bihor) a odatle ovde. Kažu da su skoro prodali ostatke zemlje u Prijepolju.

-Višnjići (8 k.), kažu da su od Višnje, udovice, čiji je muž došao iz Kuča. Roćakaju se sa Durovićima u Goduši. Međutim, priča se i takvo mišljenje kako oni potiču od kaluđera iz Lozne koji je prešao islam.

-Bulatovići (8 k., sl. Sv. Luka), došli su iz Gornjih Rovaca (Senokosa) pre 120 godina. Pobegli su zbog krvi, jer su ubili jednog Pipera.

Posle 1912. godine, doselilo se nekoliko rodova na zemlju koju su kupili od muslimana:

-Bogavci (4 k., sl. Sv. Luku) iz Veliđa kod Ivangrada.

-Kuči (2 k., sl. Sv. Nikola) iz Babina.

-Magdelenići (2 k., Sv. Stefan) iz Bogaja kod Rožaja.

-Pešići (1 k) iz okoline Berana.

IZVOR: Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.