Poreklo prezimena, grad Trstenik (Trstenik)

1. decembar 2018.

komentara: 0

Poreklo stanovništva grada Trstenika, opština Trstenik – Rasinski okrug. Prema knjizi Momčila R. Todosijevića „Podgočka naselja trsteničkog kraja“, izdanje Beograd 2008. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj grada.

Trstenik je gradsko naselje i centar istoimene opštine. Nalazi se u zapadnom delu Kruševačke kotline, gde do njega dopiru poslednji ogranci planine Goča. Naselje leži na desnoj obali Zapadne Morave, na njenoj prvoj stenovitoj terasi, istočno od Trsteničke suteske. Od Kruševca je zapadno na 30km. Nalazi se na koordinatama 43° 30′ s. g. š. i 21° 01, i. g. d.

Graniči se sa atarima sela: Bogdanje (sa istoka), Čairi (sa jugoistoka), Popina i Osaonica (sa zapada) i Grabovac i Prnjavor (sa severa). Svaki put pri donošenju urbanističkog plana Trstenik se širio na račun susednih naselja.

Atar Trstenika obuhvata sam grad i jedan pojas šume koji ide od “Prve petoletke” pa se prostire prema jugu do Prisoja, odnosno do vrha brda iznad Male Popine.

Postanak naselja i istorijat.

Trstenik je staro naselje,—ali krajem 18. i početkom 20. Veka izgubio je naziv naselja, jer se pored njega razvila varošica Osaonica, koja je bila administrativni i privredni centar. U prošlosti Trstenik se pominjao kao prelazni put preko reke Zapadne Morave, i u jednom periodu, kao mesto za izradu rečnih brodića.

Trstenik dobija na značaju tek posle Drugog srpskog ustanka, kada počinje pomeranje gradnje i širenje Osaonice na istok. Organizovano premešnjanje naselja Osaonice, (Stare Čaršije) počelo je Naredbom kneza Miloša 1832. godine, na današnju lokaciju Trstenika ili tadašnje livade trgovca Save Karamarkovića.

Čuva se uspomena na prošlost, kastel na brdu Stražba, gde je krajem 19. veka pronađena rimska bronzana maska. Postoje i imena potesa Muratovac, južno od pruge i Pojilo na Moravi, gde je doterivana stoka sa Muratovca da se tu napaja. Pišući o Trsteniku pisci o Trsteniku pogrešno su Trstenik i Veluće vezivali za Povelju kneza Lazara, da je Lazar tom Poveljom darivao ova sela manastiru Ravanici. Međutim to vreme nije postojalo selo Veluće (jer je formirano krajem sedamnaestog ili početkom 18. veka). Ali postojao je manastir; Crkva (manastir) beleži se kao manastir Prečiste (Bogorodice). Nju prilažu manastiru Pantelejmonu u Svetoj Gori sa selima Bučje, Mihajlova Jasikovica i Kruglica. U turskim popisima to je crkva koja se vezuje ili za Bučje ili za Krug ili Kruglicu. Zato se podsetimo da još u 19. veku pišući o crkvenim metosima, Milan Đ. Milićević u knjizi “Kneževina Srbija„ (Beograd, 1877) i G. Škrivanić “Ravaničko vlastelinstvo„  (Istorisjki časopis, Beograd), negirali su da se povelja odnosi na ovaj Trstenik na Zapadnoj Moravi, već na Trstenik u okolini Ravanice. Tu se  nalaze i sela Gornje i Donje Veluhe.

Kako je rečeno u samom Trsteniku nema pronađenih ostataka iz prošlosti. Jedino se zna da je današnja crkva sazidana na temeljima stare crkve, izgrađene 1842. godine.

Komunikacije.

Trstenik se nalazi na desnoj obali Zapadne Morave. Tu se od davnina obavljala veza i saobraćaj. Između oba mosta (bliže metalnom) bio je do kraja dvetnaestog veka drveni most. Pre tog mosta, tu, na tom prostoru, radila je skela. Povezivana je desna strana Zapadne Morave sa područjem Levač. Pontonski most postavljen je 1895. godine, a Metalni most na Moravi sagrađen je 1899. godine, srušen od naše vojske pri povlačenju 24. 12. 1915. godine; rekonstruisan je 1988. godine. Napravljen je od naplate ratne štete od Austro–Ugarske. Sudbinu rušenja doživeo je još jednom, od NATO alijanse 30. 04. 1999. godine. Posle rušenja napravljen je nov metalni most. Novi most, niže od starog, sagrađen je od betona i prihvatio je autobuski i teško tovarni saobraćaj.

Put Kruševac — Kraljevo prolazio je kroz centar Trstenika. Tako je varoš dobila u značaju. Sagrađene su i poprečne ulice, sve po regulacionom planu.

Godine 1877. grad je popločan turskom kaldrmom. Posle dosta godina centralna ulica kroz Trstenik, popločana je kockom, 1935. godine.

Trstenik je jedno vreme imao stalnu avionsku liniju

Trstenik – Beograd, koju je JAT otvorio 1971. godine, kada su poslovni ljudi brže i udobnije putovali i završavali posao u kraćem vremenskom roku.

Devedesetih godina prošlog veka rešeno je kojim ulicama će se obavljati autobuski saobraćaj, tako da je grad rasterećen autobuskog saobraćaja, odnosno on je dobio najšire ulice za pravce kretanja.

Položaj naselja Stari Trstenik.

Staro naselje Trstenik smešteno je duž puta koji prolazi kroz Trstenik ijednog broja ulica koje se granaju od njega. Posle Drugog svetskog rata izgrađena je Radnička kolonija, ali grad se širi od centra prema Železničkoj stanici. Trstenik se posle rata brzo razvijao. Sada grad čine osam celina: Centar, Obilić, Čajkino naselje, Trstenik 2, Novo naselje, Beljici 1, Beljici 2 i Blokovi (Boška Savića i Radoja Krstića).

Posle Drugog srpskog ustanka počelo je preseljavanje porodica iz Osaonice u Trstenik – Stare Čaršije, ali i naseljavanje iz drugih krajeva, najviše iz Levča. Trstenik naseljavaju trgovci, kafedžije i zanatlije.

Doseljavanje na novu lokaciju, na livade Save Karamarkovića, Trstenik je počeo sa malim brojem i domova i stanovništva, sa malobrojnim zadrugama (2,16 članova po porodici). Broj stanovnika počinje da se povećava od pedesetih godina HH veka, kada pošanje da se razvija privreda, posebno “Prva petoletka“. Posle 1990. godine, kada industrija ulazi y proizvodnu krizu, broj stanovnika se smanjuje. Najveći razvoj Trstenika postignut je u periodu 1980–1985. godine, tada je bio i najveći porast broja stanovnika.

Školstvo i ostali podaci o naselju.

Posle privrednog razvoja i povećanja standarda Trstenik je imao potrebe da svojim građanima približi i kulturne tekovine, tako da ima razvijene kulturne institucije i kulturne manifestacije republičkog značaja, ali tek u drugoj polovini 20. veka. Među prvim, evidentno je da je Osaonica imala školu 1813. godine. Trstenik je dobio školu posle formiranja naselja. U 1835. godine zabeleženo je da je škola bez učitelja, a 1838. godine, ima 20 učenika i učitelja Jovana Stepanovića. Dalje, 1864. godine otvorena je Ženska osnovna škola. Radnička škola Ženskog društva osnovana je 1906. godine. Godine 1923. godine osniva se Trgovačka zanatska škola, koja će 1935. godine promeniti naziv u Stručnu produžnu školu, a školske 1946/47. prerasta u

Stručnu školu za učenike u industriji i zanatstvu.

Pletarska škola otvorena je 1929. godine, a pre toga

Ženska zanatska škola počela je sa radom 1924. godine.

Građanska škola počela je sa radom 1934. godine, a zatim Državna građanska škola do avgusta 1945, potom Državna nepotpuna gimnazija.

Potpuna mešovita gimnazija i Vojna industrijska škola obrazovane su 1950. godine.

Dečje obdanište počelo sa radom 1951. godine.

Fabrički centar za obuku kadrova pri “Prvoj petoletci” počeo je sa radom 1956. godine. Po ukazanoj potrebi otvara se Majstorska škola, počela 1957. god., a iz istih potreba otvorena je Škola za VKV radnike, 1958. godine.

Godine 1959. firmira se Škola za stručno osposobljavanje KV radnika iz redova zapošljenih i Ekonomska škola. Tu su i Tehnička škola hidrauličkog smera i Školski centar u čiji sastav ulaze svi postojeći oblici obrazovanja kadrova u Fabrici.

Osnovna škola “Narodni heroj Čajka” počela sa radom 1960. godine, a od 1969. Osnovna škola “Miodrag Čajetinac Čajka” i poludnevni Gradski vrtić “Živadin Apostolović” i “Heroj Čajka”.

Uporedo sa formiranjem škola osnovan je i Radnički  univerzitet “Prva petopetka” (1961), sa zadatkom prihvatanja, gajenja kulturnih i nekih obrazovnih vrednosti.

Škola za industrijske reglere i Škola za KV tehničke crtače osnovana je 1961. god., da bi svršeni polaznici radili na nekim tehničkim dokumentima.

Viša tehnička mašinska škola 1962. prerasla u Odeljenje prvog stepena studija Mašinskog fakulteta iz Beograda, otvorenog 1961. godine.

Radi stvaranja uslova za rad i učenje učenika i studenata otvoren je Dom učenika i studenata, 1964. godine.

Dečji vrtić, 1966. godine otvoren da bi zbrinuo decu zaposlenih roditelja.

Centar za vanredne studije na II stepenu Mašinskog fakulteta u Beogradu 1967. god. otvoren je zbog potreba za mašinskim dipl. inženjerima.

  • Gimnazija klasičnog tipa radi od 1972. godine.
  • Odsek za Više obrazovanje radnika u Višoj mašinskoj školi (1975).

– Visoka mašinsko tehnička škola 2007. godine prerasla iz Više mašinsko tehničke škole.

Otvaranje škola moralo se pratiti  i izgradnja školskog prostora.

– Godine 1965. izgrađena je škola “Živadin Apostolović”,  dograđena 1971 (sala, biblioteka, đačka kuhinja).

– Zgrada za VTMŠ i Gimnaziju podignuta 1975. godine, a 1976. izgrađena je sala-amfiteatar sa 202 sedišta.

Grad Trstenik po popisu 2002. godine ima nepismenih 1,40%, muških 0,55% i ženskih 2,38%.

Razvojem školstva i porastom obrazovnih nivoa osnivaju se i institucije u kulturi:

– Godine 1867. otvorena je čitaonica, po savetu prof. Mate Karamarkovića.

– Trsteničko Pevačko društvo formiralo hor, horovođa Tanasije Milanović (1870. god.).

– Formiran Arhiv u sastavu Kruševca, 1972. godine.

– Pevačko društvo “Jug Bogdan” formirano 1928. godine.

– Pevačko društvo “Boško J ugović“ osnovano 1870. godine.

– Dom kulture izgrađen je 1977. godine.

Informisanje u gradu ima duge korene:

– Godine 1908. počeo je da izlazi list “Vredan zadrugar„ u Gornjoj Omašnici, urednik Stojan Antić.

– Godine 1935. počeo da izlazi nedeljni list “Narodna volja”, urednik Sava J. Popović. Posle mesec dana prestao sa izlaženjem.

– Godine 1961. počeo Da izlazi list ““Informacije”, a od 1964. godine štampan kao list “Petoletka„.

– Godine 1966. počeo je da izlazi list “Tribina”.

– Od 1959. godine izlazi “Hidraulika„ (časopis Prve petoletke za stručna pitanja).

– Radio Trstenik počeo je da emituje program 1971. godine.

– Godine 1968. formirana Biblioteka “Prve petoletke”.

– Godine 1995. formirana prva TV stanica, i 2005. godine i TV „Logos”.

Sportska društva:

– 1894. godine u Trsteniku formirana streljačka družina.

– Prvi fudbal u Trstenik doneo je 1919. god. Miša Malićanac.

– 1938. godine formirano društvo “Jug Bogdan“.

– 1930. godine formirano Društvo “’Soko”, osn. Boža Milanović i Sava Petković.

– 1945. godine formiran FK “Čajka”.

– 1947. godine održan je prvi slet u Trsteniku.

– 1947. godine osnovana je streljačka družina, pred. Blaža Lazović.

– 1951. formiran FK “’Hajduk”, pred. Zoran Veličković.

– 1951. godine osnovano DTV “Partizan”.

– 1957. godine osnovan Odred izviđača “’Čajka”.

– 1959. godine osnovan Boks klub “*Trstenik”.

– 1958. godine osnovan RK “Prva petoletka“.

– 1963. u Trsteniku održan Aero–reli SR Srbije.

– 1964. godine formiran je odbojkaški klub “Prva petoletka„.

– 1979. godine u Trsteniku počinje da se igra tenis, org. Božidar Ristić.

– 1971. godine formiran je KK “Prva petopetka“ i uključen u takmičenja.

– 1970. godine pri OŠ “Miodrag Čajetinac Čajka“ izgrađena je sportska sala, a 1971. god. i u OŠ “Ž. Apostolović”.

– Prva sportska hala u Trsteniku izgrađena je 1963. godine.

– Hala sportova sagrađena 1979. godine. Ima salu za zagrevanje, kuglanu i salu za takmičenja.

Ostale institucije:

– Centar za socijalni rad osnovan 1966. godine.

– Zavod za osiguranje osnovan 1961, sa radom počeo 1962. godine.

– Benzinska pumpa u Čairima, počela sa radom 1967. god.

-Toplana počela sa radom 1961/62. godine.

– Vodovod počeo sa radom 1951/52, izgradnjom jednog bunara, na lokaciji „Zvezdan”.

– Akcijom Socijalističkog saveza završena osvetljene svih kuća i zaseoka 1979. godine.

– Turistička organizacija počela sa radom 2003. godine.

– Novo groblje formirano 1986. godine.

– Društveni dom završen 1960. godine.

– Izgrađen put do Aerodroma, 1974. godine.

– Prva sijalica zasvetlela u Mlinu Mirića, 1919. godine.

– Autobuska stanica izgrađena 1976. godine.

Trstenik je proglašen za grad 1949. godine. Sada pripada Rasinskom okrugu.

Zgrada y kojoj su smešteni organi Skupštine opštine napravljena je 1932. godine.

Zgrada katastra sagrađena kada i zgrada SO, a dograđena, renovirana i podignut sprat 2007. godine.

Trstenik je dobio sreski sud 1932. godine.

Nova sudska zgrada napravljena je 1961. godine.

Razvoj pošte u Trsteniku počinje razvojem društva i narastanjem potreba za komunikacijama.

Prva menzulana za potrebe pošte i zamenu konja osnovana je u Staroj Čaršiji, 1811. godine. Osnovao je Vojvoda karanovački Antonije Ristić.

U pošti formiran teleprinter 1962. godine.

Prvi lekar fizikus u Trsteniku bio je dr Jovan Džompo (1841-1842). ”

Zdravstvo Trstešitka razvilo se intezivno posle Drugog sv. rata: povećan je broj lekara i broj zdravstvvenih zgrada. U Trsteniku je 1953. godine formiran Dom zdravlja, sa zadatkom da objedini sve službe na području Opštine. Dom zdravlja 1996. godine imao je 63 lekara, 52 specijalista, 16 stomatologa, 2 farmaceuta; sa višom školskom spremom je 30, sa srednjom 148 radnika.

Prva apoteka u Trsteniku otvorena je 1886. godine, vlasnik je bio Ljubomir Novaković. Sada ima četiri privatne apoteke.

Veterinarska služba počela je da se razvija u sklopu Zemljoradničke zadruge ““Sloga”. Veterinarska ambulanta otvorena je u Grabovcu 1953. godine. Tu su počeli kao diplomirani veterinari: Aleksandar Milanović, Hranislav Nedeljković, Dragoslav Njubičić, Dragoljub Katić.

Pijačan dan u Trsteniku je subota.

Slava Trstenika – Trojice.

Vašari u Trsteniku: Mladenci, Sv. Jela i Sv. Toma. Vrlo su masovno posećeni. .

Meštani se sahranjuju u dva groblja: Staro, u naselju, i Novo, na periferiji, prema Beljicima.

Poreklo stanovništva.

Stare familije y Trsteniku

-Aćimovići

Nije poznato odakle su Aćimovići doseljeni. Prvi se pojavljuju Kovač Pavlović i Jaćim Pavlović. Prvi se imenuje kao Aćim i Jaćim. Pavlov, Branko, rođen 1883. godine, bio je učitelj. Lazarev sin Zoran završio je u Beogradu Građevinski fakultet, arhitekturu. Radio u IHP “Prva petoletka„ u Trsteniku. Bio je direktor Građevinskog preduzeća “Izgradnja“. Projektovao je crkve u Stopanji, Čairima, Omašnici, Stublu, Vrbi, Riđevštici, Konak u manastiru Rudenice.

Zoranov sin Nebojša završio je elektrotehnički fakultet. Magistrirao je temom: “Kinetika siperovanja realnih disperzija materijala“.

Stanislava, ćerka Radoslavljeva, po udaji Zdravković, rođ. 1938. god., završila je Fakultet fizičkog vaspitanja u Beogradu. Radila je kao profesor fizičkog vaspitanja u Ekonomskoj školi u Trsteniku i Učiteljskoj školi u Kruševcu. Magistrirala je 1978. godine na Medicinskom fakultetu u Skoplju temom: “Antropometrijske karakteristike i motoričke sposobnosti i njihova povezanost u dece 5. i 6. godine“. Od 1973. godine radi kao predavač u Pedagoškoj akademiji u Kruševcu. Nastavila je u Višoj školi za obrazovanje vaspitača, u zvanju višeg predavača za predmet Metodika fizičkog vaspitanja, do penzije 1997. godine.

Slava: (?)

Broj domova: Trstenik 1, Beograd 1.

– Vasiljevići

Predak Vasiljevića Blagoje došao je iz Oparića, kao trgovački pomoćnik kod Branka Brankovića. Postao je uspešan privrednik, pa je osnovao privatnu banku. Kao vlasnik banke učestvovao u finansiranju mnogih programa. Blagojev sin Đorđe bio je vrlo talentovan i poznat fudbaler. Za njega se interesovali mnogi klubovi, ali on nije bio zainteresovan da ide da igra za klubove većeg ranga od Trstenika. Đorđeva ćerka Vesna u mladosti se bavila atletikom. Završila je Medicinski fakultet. Specijalizirala internu medicinu. Radi kao lekar u Beogradu.

Slava: Sv. Stevan.

Broj domova: Trstenik 2, Beograd 1.

– Egerići

U Trstenik se doselio Dimitrijev sin Ilija, koji je bio poznat trgovac. Njegovi paraunuci su uspešni privrednici (Ivan i Ilija), drže kasapnicu i prodavnicu mesa u Trsteniku. Miodragov Petar vlasnik je štamparije u Trsteniku. Dobrosavljev Radomir bio je dugo direktor Trgovisnkog preduzeća “Zapadna Morava“ i uživao veliki ugled u Trsteniku. Radomirov sin Dragan završio je fakultet organizacionih nauka. Bio je pomoćnik direktora IHP “Prva petoletka„ a sada je u mandatu generalnog direktora “Prve petoletke„ u Trsteniku. Dr Miroslav, sin Rajkov, književnik je i književni kritičar. Radio je kao prof. na Univerzitetu u Novom Sadu. Miroslavljeva ćerka Vesna magistrirala je književnost. Izdala je oko 15 zbirki pesama.

Slava: Sv. Jovan.

Broj domova: Trstenik 11, Riđevštica 30, Počekovina 6, Pajsak 2, Veluće 3, Lopaš 3.

– Jankovići

Jankovići su se Doselili iz Crne Gore. Prezivali se, odnosno beležili su ih kao Crnoglavce i Janićijeviće. Od njih potiče i Boško, poznati trstenički trgovac u prvoj polovini 20. veka, koji je 1929. godine odlikovan kao ugledni građanin Trstneika Ordenom Sv. Save V reda. Bio je I poznati donator za mnoge objekte i akcije. Milorad je bio službenik SO Trstenik, šef Mesne kancelarije u Počekovini.

Slava: Sv. Aranđel.

Broj domova: Trstenik 1, Lopaš 1, Beograd 1.

– Katići

U Bogdanje Katići se doselili iz Crne Gore, a iz Bogdanja u Trstenik. Doselio se Stevan, trgovac, rođen 1808. godine. Steva i brat Gliša bili su trgovci stokom, koju su prodavali Pešti. Petar je bio u Vladi kralja Aleksandra Obrenovića, a Svetislav gradonačelnik Trstenika. U njegovom mandatu je elektrificiran Trstenik. U centru Trstenika sagrađena je kuća (1873. god.), koja i sada impozantno deluje – Katićeva kuća. Vladimirov sin Dragoljub, rođ. 1916. godine, završio je pravni fakultet. Bavio se novinarstvom od 1950. godine. Tokom Drugog sv. rata bio je u zarobljeništvu. Doktorirao je temom: “Društveno–političke osnove arapskog nacionalizma,. Kao novinar radio je u Politici, Radio Zagrebu i Radio Beogradu (bio je spoljnopolitički komentator). U Skupštini SFRJ bio je zadužen za informisanje.

Slava: Sv. Jovan i Sv. Toma.

Broj domova: Trstenik 4, Beograd 3, Niš 1, Bogdanje 10.

– Malićani

Postojbina Malićana je y Brvnici, u Gotovuši kod Pljevlje. Oni kažu da su doseljeni iz Hercegovine. Bili su Milićevići. OD njih su Arsići i Miodragovići iz Leskovice. U popisu iz 1837. stoji Milićević Radoslav i sinovi Milić i Mijajlo. Milun je biran za predsednika Radikalne stranke za Srez trstenički. On i sinovi Miloš i Milan poznati su trgovci. Miloš, kao školovan čovek, imao je značajnog uticaja za razvoj kulturnog života Trstenika. Doneo je prvi fudbal u Trstenik i uticao da ovaj sport zaživi u Trsteniku. Pred Drugi sv. rat bio je narodni poslanik. Streljan je od Nemaca na Banjici. Kažu da je pokušavao da oslobodi neke Trsteničane iz zatvora, pa su Nemci i njega zadržali u logoru. Milan je bio predsednik Opštine posle Prvog sv. rata. Inače, Malićani su poznati kao dobri privrednici. U Ribniku Živkov sin Zoran drži mali proizvodni program – Servis hidraulike. Poznati je donator u gradnji objekata od šireg značaja i za kulturne i sportske priredbe. Radomirovi sinovi Aleksandar i Milen drže više dobro organizovanih prodavnica “Kesten„ u Trsteniku.

Slava: Sv. Arhanđel Mihajlo, mala – Arhanđel Gavrilo.

Broj domova: Trstenik 5, Jasikovica 15, Čairi 2, Bučje 1, Okruglica 1.

– Milanovići

Preci Milanovića doselili se iz Zleginja u Božurevac, a jedan od predaka, Aksentije, u Trstenik. Aksentijev Božidar išao je u ratove kao borac, a iz Prvog sv. rata vratio se sa odlikovanjima i činom kapetana. Nosilac je više odlikovanja i dva Bela orla. Božidarev brat Aleksandar umro je na ostvru Vidu u Grčkoj. Božidar je bio zatvorenik u Drugom sv. ratu u Mathauzenu. Sačuvao je broj koji je nosio kao logoraš. Božidareva četiri sina završili su fakultete. Sin Branko radio je u “Prvoj petoletci” kao pravnik, a zatim kao advokat. Veoma cenjen od meštana. Ostao je u sećanju kao pošten i častan čovek. Aleksandar, kao doktor veterinar uživao je ugled i čoveka i stručnjaka. Aleksandrov sin Dragan završio je Medicinski fakultet u Beogradu. Doktor je medicinskih nauka. Bio je profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. Radio je u Dečjoj klinici u Beogradu. Sada je u Univerzitetskoj klinici “Kordis” Južni Vels. Objavio je veliki broj radova. Kao student, dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda. Aleksandrova i Zorkina kći Vesna Milivojević, devojačko Milanović, diplomirala je na Prirodno matematičkom fakultetu u Beogradu molekularnu biologiju. Bila je najbolji sudent fakulteta. Magistrirala iz oblasti modernog baleta. Radi na Univerzitetu „Sari” u Gilfordu u Engleskoj. Draganova kći Mina doktor je molekularne biologije. Brankove ćerke završile su fakultete, – Zorica Medicinski fakultet; doktorirala medicinske nauke. Ivana je diplomirani arhitekta. Radi u Londonu.

Slava: Sv. Arhanđel.

Broj domova: Trstenik 1, Vrnjačka Banja 1, Beograd 2, Australija 5, SAD 1.

– Miletići

U Trstenik se doselio Mileta Matković. Kasnije su potomci uzeli prezime Miletić, po Mileti. Isti predak sa Savićima iz Čaira (Mileta i Sava su braća). Miletići su stara trgovačka porodica koja je posedovala imanje, kafanu i prodavnicu. Miletin sin Vukadin rođen je 1829. godine, žena mu je bila Vukana. Miletin unuk Stevan bio je trgovac. Miletin praunuk Vukadin, Stevanov sin, rođen je 1909. godine, završio je prava i doktorirao u Parizu. Radio je u diplomatskoj službi u Moskvi, gde ga je zatekao rat 1941. godine. Kasnije je radio u Parizu, u agenciji “Frans presa“. Vukadinov sin Stevan profesor je univerziteta u Francuskoj. Nikola je završio francusKu književnost i radi u Parizu kao novinar, glavni urednik za Evropu i Ameriku. Veoma tečno govori srpski. Milorad je završio prava i sudijski ispit. Radio je, do penzionisanja, u Sudu u Trsteniku. On je čovek bogatog oca, kome je izvršena nacionalizacija, ali se radovao kada je njemu i ostalima rušena stara kuća, zato što se Trstenik modernizuje i izgrađuje. Zemlju je poklonio svojim nadničarima i napoličarima.

Slava: Cv. Nikola.

Broj domova: Trstenik 1, Pariz 2, Engleska 1.

– Milosavljevići

Predak Petar došao u Trstenik iz Riđevštice. Poreklo im je iz Crne Gore. U Riđevšticu su došli iz sela Grabovnica (Koznik, Župa). Dalje poreklo vode od Puniše iz Bosne, koji se u XV veku doselio na Cetinje, pod planinu Njegoš. Njihovo dalje poreklo je od Vojinovića iz Bosne. Kao prvi predak evidentiran je Mijajlović Nedeljko. Njegov sin je Milosav, rođen 1810. godine. Stojanov sin Dalibor, učestvovao u ratu na Kosovu i Metohiji i tamo ranjen 1999. godine.

Slava: Sv. Jovan.

Broj domova: Trstenik 3, Riđevštica 7, Kragujevac 1, Tobolac 1, Australija 1, Zagreb 1.

– Milosavljevići

Predak Milosavljevića doseljen je sa područja Župe. Prvi se pojavljuje Stojadin, rođen 1833. godine, po zanimanju ćurčija. Dušanov sin Milutin najveći deo radnog veka proveo je kao nastavnik istorije u osnovnim i srednjim školama u Trsteniku. Posebno je zapažen njegov rad u sportskim organizacijama – DPV ““Partizan”, Društvu planinara i Društvu izviđača. Radomir Raša, sin Životijev, poznat je kao privatni preduzetnik.

Slava: Mitrov dan.

Broj domova: Trstenik 1, Beograd 1.

– Milosavljevići drugi

Predak familije Milosavljević je Došao od Raške. Njihovi rođaci smatraju da ova familija vodi poreklo od grčkih trgovaca – Cincara. Milosavljević Isidor bio je poznati vinski trgovac. Pripadao je komitskoj organizaciji. Za vreme Prvog svetskog rata, po izvršenoj okupaciji, on je iz Trstenika sa vojvodom Lunetom otišao u Grčku i pridružio se ratnicima–Soluncima.

Slava: Sv. Nikola.

Broj domova: SAD 2.

– Milutinovići

Preci Milutinovića su poreklom iz Rožaja. Zbog porodičnih ubistava i sukoba sa turskim agom, morala su tri brata da napuste staro mesto boravka. Otišli su u Kragujevac, pa odatle u Trstenik. Jedan brat odlazi u Blace, pa na Rudnik kod Gornjeg Milanovca, a treći u Kosovsku Mitrovicu. Plašili su se osvete, pa su krili poreklo i mesto doseljenja. Stevan, koji se nastanio u Trsteniku, rekao je da je sa Kosova, pa ga pratio nadimak Kosovac. Od potomaka najpoznatiji je Bratislav, radio je u IHP “Prva petoletka„ na poslovima finansija. Bio je finansijski direktor fabrike, zatim i pomoćnik generalnog direktora za ekonomsko–finansijske poslove. Najduže je radio u Radnoj jedinici IHP “Prva petoletka„ – u “Ishrani“, kao njen direktor.

Slava: Sv. Nikola.

Broj domova: Trstenik 1, Kanada 1.

– Milutinovići (Ćurčići)

Predak im se doselio iz Kožetina kraj Aleksandrovca (Župa). Dušanov sin Dragomir završio je i specijalizirao stomatologiju. Dragomirov sin Dušan završio Poljoprivredni fakultet u Zemunu. Dušanov sin Miroslav završio je Stomatološki fakultet u Beogradu 1966. godine. Magistrirao temom: “Oralne dinije i piroze„ (1972), a doktorirao sa tezom “Biomehanička baza oralne fiziologije i patologije„ (1977), na Stomatološkom fakultetu u Beogradu. Radio je u Medicinskom centru u Novom Sadu kao predavač. Od 1973. vršilac je dužnosti, a od 1974. direktor tog centra. Radio je kao asistent, pa kao docent, a u zvanje vanrednog profesora preveden je 1989. godine. Pored nauke imao je vremena za politiku i za radne akcije, što mu je donelo i ugled i priznanja. Umro je 1992. godine u 54. godini života.

Slava: Joakim i Jana.

Broj domova: Trstenik 1, Zemun 1, Novi Sad 1.

– Mirići

Mirići su živeli na Kosovu, odakle im se predak doselio u Šumadiju, a posle dužeg traženja stalnog nastanjenja naselili se u Milutovac. Pri doseljenju nosili su prezime Udovičić. Kasnije su po Miri, ženi Nedeljkovoj, dobili prezime Mirić. Znači, Stevan i njegovi sinovi bili su Udovičići, a to je po selu Udovičić, odakle su doseljeni. Najpoznatiji je iz ove familije je Miloslav. On je bio trgovac i industrijalac u Trsteniku. Njegovo ime vezuje se za Mlin Mirića, lociran na Popinskoj reci pre ulivanja u Zapadnu Moravu. Pored mlina tu je bila locirana i strugara, ledara i valjara. Milosavljev brat Danilo bio je strasni lovac, pa je zajedno sa Katić Stanislavom osnovao Lovačko društvo, 1898. godine.

Slava: Sv. Nikola.

Broj domova: Trstenik 2, Beograd 6, Novi Sad 1, deo familije je u Milutovcu.

– Petrovići

Petrovići su poreklom iz Bogdanja. Prvi je u arhivskoj građi Mihajlo, koji je identifikovan zajedno sa potomcima. U tom ranom periodu javljaju se i drugi Petrovići, ali njihovi potomci nisu identifikovani i nisu povezani u rodoslov. Takvi su Miloje i Jevta. U familiji se mešaju prezimena Petrović i Perić, najverovatnije da je koren Petar (Petrovići), a kod koga je on bio Pera (Perići). Nekoliko njih su po Despotu – Despotovići. Mr Vasilije, sin Slavkov, živi u Trsteniku. Završio je gimnaziju. Studirao i magistrirao je arhitekturu. Ima smisla za slikarstvo. Vrlo malo je radio u društvenom sektoru. I ranije i sada radio je projektne poslove privatno. Projektovao je veliki broj zgrada. Za crkvu u Čairima uradio je projekat rekontrukcije. Uradio je projekte za spomenike: U Velikoj Drenovi kod Biblioteke, u Selištu, Lopašu, Riljcu i dr. Božidar, sin Hranislava, završio je gimnaziju, a zatim elektrotehnički fakultet. Ceo svoj životni vek proveo je u EPS–u Trstenik, najviše kao direktor. Ostaće u sećanju Trsteničana kao direktor koji je veoma uspešno vodio kolektiv, mobilisao ga da izgrađuje i uređuje objekat, zgradu EPS-a, da je učini prijatnim ambijentom za radnike i posetioce. Pomagao je mnoge kulturne manifestacije i akcije u raznim oblicima kulture. Okupio je veliki broj vajara i likovnih umetnika zavičajaca. Formirao je Legat umetničkih radova (oko 200 slika) i predao Biblioteci– Zavičajnom odeljenju u Trsteniku.

Slava: Sv. Jovan.

Broj domova: Trstenik 5, Bogdanje 7, Kanada 1, Brezovica 1, Grabovac 1.

– Popovići

Popovići su potomci Janićija, koji je došao iz Čajetine i bio pop u Gornjem Ribniku. Kasnije, od dva potomka formiraju se prezimena: od Mihajla – Mihajlovići, a od Petra su Popovići (po popu). U Trsteniku su Popovići preci učitelja Mihajla, ali po popisu iz 1863. on je bio paroh. Takođe, Sava je prota. Živojin je bio sudija, Milutin pravnik, Radivoje oficir. Poznatiji od Popovića, na širem području, je Srbislav (1912- 1985), koji je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1936. godine. Posle Drugog sv. rata radio je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gde ostaje do odlaska u penziju. Doktorirao je medicinske nauke tezom “Metabolizam belančevina kod dijabetisa„. Dobitnik je Ordena rada sa srebrnim vencem.

Slava: Sv. Alempije.

Broj domova: Trstenik 1, Novi Sad 1, Sremska Mitrovica 1.

– Radosavljevići

Predak Radosavljevića Radosav doseljen je od Ivangrada. Pripadaju bratstvu Vasojevića. Radosavljev bratanac Radoje bio je sapundžija. Predak Radoje pri doseljenju je poneo sa sobom samo ikonu – Bogorodicu sa Isusom, koju i sada čuvaju. Živojin je bio pekar, a proizvodio je peciva, hleb, simite i ostale specijalitete. Radoje, sin Živanov, bio je matičar u SO u Trsteniku. Imao je vrlo lep i kitnjast rukopis. Ostavio je utisak odgovornog i revnosnog službenika. Đorđe je usinio Vasilija Petrovića.

Slava: Aleksandar Nevski.

Broj domova: Trstenik 2.

– Stojakovići

Poreklo Stojakovića je iz Male Drenove. Prvi se pominje Petronije. Radenko, Obrenov sin, bio je kafedžija. Sazidao je u Trsteniku vrlo savremen Hotel “Jadran“. Dragišin sin Branislav završio je Građevinski fakultet u Beogradu, a drugi sin Radenko magistrirao temom iz nuklearne fizike.

Slava: (?)

Broj domova: Mala Drenova 10, Beograd 2.

– Hinići

Predak Hinića Jovan doseljen je iz Bečlena (Srem). Tamo su bili Bojčići i pri doseljenju, takođe. Jovanovog sina Nikolu usinila je familija Hinić, pa je on uzeo njihovo prezime – Hinić. Nikola je bio opančar i tim zanatom se bavio vrlo uspešno, jer je imao više radnika. Bratislav je arhitekta u Beogradu.

Slava: Sv. Jovan.

Broj domova: Trstenik 4, Beograd 1.

IZVOR: Prema knjizi Momčila R. Todosijevića „Podgočka naselja trsteničkog kraja“, izdanje Beograd 2008. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.