Poreklo prezimena, selo Barelić (Vranje)

31. oktobar 2016.

komentara: 5

Poreklo stanovništva sela Barelić,  Grad Vranje – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Pčinja“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih u leto 1949. i 1950. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo je u blizini ranije srpsko-turske granice. Ono je izrazito planinsko naselje i leži u gornjem delu Koćurske Reke. Četiri seoske mahale su na desnoj dolinskoj padini a dve na levoj. Oko Barelića su sela: Nova Brezovica sa severa, Koćura sa jugoistoka i Punoševce sa juga.

Vode.

Meštani koriste vodu za piće sa izvora, od kojih su poznatiji: Virovi, Korito, Zarbina Rupa, Trajkovo Kladenče, Studenjak i dr.

Zemlje i šume.

Topografski nazivi za delove atara sa njivama, pašom i šumom su: Sveti Ilija, Anđelovo Gumno. Stojanovo Gumno, Motino, Zagradeno, Ključ, Ajdučka Dolina, Poljana, reka, Staljevac, Ostrila, Prdi Buka, Maglica, Garinke, Ramnjak, Gliarnica i Jastrebac.

Tip sela.

Barelić je selo razbijenog tipa. Deli se na mahale, koje se zovu: Milosavska, Barbinska, Pavlovska, Zlatanova, Anđelinska i Jovinska Mahala. Nazivi mahala su po rodovima a odstojanje između najbližih iznosi frtalj časa hoda.

Ukupno u selu ima 7 rodova u 22 domaćinstva – prema podacima iz 1949. godine.

Ime sela, prošlost i starine.

U sredini sela, neposredno pokraj Koćurske Reke iskopavaju se „duvarine“ od kuća i vodenica. Zidovi su bili od kamena. Tu je nekada bilo selo, ali se o tome ništa konkretno ne zna.

Više Barelića, na severnoj strani atara, nalazi se mesto Sveti Ilija. Tu su ranije meštani otkopavali cigle široke oko 40 santimetara. Opšte je predanje da je na ovom mestu bio stari manastir, kasnije od strane Turaka porušen. Manastir je imao vodenicu i imanje. Rušenje manastira izgleda nije bilo davno. Stanovnici iz okolnih pčinjskih i vranjskih sela uvek su se skupljali na sabor oko manastirišta na dan Sv. Ilije.

U Bareliću je ranije napasana stoka meštana Viševca u Vranjskoj Kotlini. Stoka je napasana na spahijskom imanju, koju su posle vlasnici prodali stanovnicima iz Barelića.

Sve kuće u Bareliću je 1943. godine spalila bugarska vojska. Zbog toga su u ovom selu sve kuće nove.

J. H. Vasiljević ističe da je naziv sela Barelić „postalo od ličnosti“.

Poreklo stanovništva.

Svi seoski stanovnici potiču od doseljenika.

Rodovi su:

-Jerci, Nikoljdan, su prvi seoski doseljenici. Zahvatili su najbolju zemlju. Poreklom su iz kraja između Laba i Ibra. Osnivač roda Kostadin najpre je u Goenju Pčinju vozio i prodavao katran; posle toga je na mestu Sveti Ilija otvorio han i stalno se naslio u Bareliću. Ovde žive od kraja XVIII veka. Kostadin je uživao veliki ugled kod vranjskog paše. Od ovog roda postoje iseljene porodice u Jelašnici kod Surdulice, u jablaničkom selu Kljajiću i u Trnavi  kod Preševa.

-Barbinci, Aranđelovdan, su doseljeni posle prethodnih. I oni su zahvatili dobru zemlju u selu. Poreklom su iz sela Zarbinca odakle su došla braća Stevan i Anđele. Oni potiču od Stevana. Ovde žive oko 160 godina. Imaju iseljenih porodica u Predejanu i drugim mestima.

-Anđelinkovci, Aranđelovdan, imaju isto poreklo i vreme doseljena kao i Barbinci. Ovi potiču od pretka Anđela, koji je bio brat osnivaču roda Barbinci: Stojan, 38 godina – Arso – Peša – Stoša – Mladen – Anđel, koji se doselio. Imaju iseljenike u Kumarevu kod Vranja, Slatini kod Gnjilana, Donjem Mladenovcu (gde su izumrli) i Kragujevcu (sada se „izgubili“).

-Kosovci ili Jovinci, Nikoljdan, su poreklom sa Kosova. Ovde su došli kada i prednji rodovi. Ima ih iseljenih u Miratovcu i Letevici – Đorđevići – kod Preševa i Karavukovu – Bačka. Pripadnici ovog roda su poznati kao „krupni ljudi“.

-Pavlovci, Aranđelovdan, su poreklom iz nekog sela u krivopalanačkom kraju. Bežeći od Turaka najpre su došli u Trgovište, potom u Zlatokop (Vranjska Kotlina) a odatle prešli u Barelić. Ovde se doselio osnivač roda Mitar pre oko 165 godina: Ilija, 45 godina – Anđele – Stoša – Pavle (po kome su dobili ime) – ? – Mitar, koji se doselio. Imaju iseljenih porodica u leskovačkom kraju i Vojvodini.

-Zlatanovi, Aranđelovdan, su ogranak roda Pavlovci. Za vreme Turaka neke porodice su se iselile u leskovački kraj.

-Milosavci, Nikoljdan, ne znaju za svoje poreklo. Ima ih iseljenih u Slatini – Gnjilane i u Karavukovu – Bačka.

Iseljenici.

Osim pomenutih rodova, koji imaju iseljenike, iz Barelića ima i drugih iseljenih stanovnika. To su:

-Dininci su se iselili u Nastavce kod Vranja. Njihovo pravo poreklo je iz okoline Ćustendila. Odatle su došli u Barelić pa potom otišli u pomenuto selo.

Seoska slava je Ilindan.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Pčinja“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih u leto 1949. i 1950. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Milodan

    Podaci za ovaj tekst preuzeti su iz knjige Jovana F. Trifunoskog „Gornja Pčinja“ a ne “Vranjska Pčinja”, kako sam greškom napisao.
    Izvinjavam se i molim administratora da, ako je muguće, ispravi ovu grešku.
    Hvala!

  2. Stanojko

    Ja sam Jerac poreklom otac mi se doselio u Ugrinovce kod Beograda 1973.Deda Janja imao je vodenicu na Kućurskoj reci još uvek imam strica i brata od drugog strica koji žive u Bareliću i Svetom Iliji.Rodjeni brat moga dede iselio se posle 2.sv.rata u Karavukovo sa velikom familijom.Po mom istraživanju Jerci potiču od Vasojevića iz Crne Gore nisam saznao da su prvo došli na Kosovo kao što kažete.Do 80
    Ih god.20.veka bilo je jako naseljeno selo sa oko 200 stanovnika danas ima oko 50 stanovnika starih uglavnom.

    • Živojin

      Po kazivanju pokojnog oca, Janja vodeničar je brat od strica moje pokojne babe Stojanke (1890). Iz Barelić su se iselili u s. Klajić, Lebane, jablanički okrug. Pradeda Manasije i Simka imali su sinoveGligorija,Mikaila,Joksima. I tri kćeri Persu, Petru i Stojanku. U Klajiću više niko ne živi.

  3. Veka

    Po kazivanju mog pokojnog oca, Milana (ime oca: Anđel) Jovanovića (Barelić, 6.3.1918-N.Sad, 15.5.2011.), njegovi Jovanovići zvani Jerci, slava Sveti Nikola, su poreklom Hercegovci.
    Moj deda Anđel Jovanović (1890.) je bio učesnik I svetskog rata, teško ranjen na Ceru, a umro od španske groznice na samom kraju 1918. godine, pa je moja baba Jovka Jovanović rođena Zlatanović(Nova Brezovica,1890- Karavukovo, 1987.) sama podigla oba sina.
    Moj otac Milan je bio učesnik NOB-a, a posle rata major 63. padobranske brigade i sudija za prekršaje.
    Potomci mog oca Milana i njegovog starijeg brata, zemljoradnika Stojadina Jovanovića (Barelić, 1914-Karavukovo, 1973.) žive u Beogradu, Novom Sadu, Odžacima, Cirihu, Bostonu, Grčkoj, Dubajiu.