Poreklo prezimena, selo Ljiljance (Bujanovac)

27. jul 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Ljiljance, opština Bujanovac  – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Ljiljance

Položaj sela.

Selo Ljiljance leži na neravnom zemljištu ispresecanom dolinom Ljiljanske Rečice i dolinicama drugih povremenih potočića. Okolna naselja su: Žbevac, Bogdanovac i Žuželjica.

Vode.

Meštani koriste vodu za piće iz bunara, kojih ima oko 50 dubokih od 6 do 22 metra. Na ataru izbijaju slabiji izvori: Kislea Voda ili Durački Dol, Antin Dol i Stevanov Dol.

Zemlje i šume.

Nazivi potesa su: Malo i Veliko Jezero, Kamilarište, Anište, Kuka, Konjarnik, Majmilovce, Selište, Lipar, Manastirište, Košarački Rid, Rosulje, Grabački Rid, Zabel, Cincarska i Kućište.

Tip sela.

Do druge polovine XIX veka ovo selo je bilo zbijenog tipa; ležalo je u dolinskom dnu oko Ljiljaanske Rečice. Odatle su se stanovnici razišli i danas je ono razbijenog tipa. Na levoj dolinskoj padini leže mahale: Kalajdžijska, Kovačevska, Grmo-Dolska, Cingurska i Marinska. Na desnoj dolinskoj padini su mahale: Bulucka, Pečinska, Rešinska i Gaginska.

Ljiljance je 1951. godine imalo 103 kuće.

Starine u selu i prošlost.

Na ataru postoji potes Selište; leži dva kilometra jugoistočno od Ljiljanaca. Selište je raščlanjeno dolinama. Tamo je ležalo prvobitno selo današnjih stanovnika. Potom su oni naselje premestili na niži položaj pored Ljiljanske Rečice. To mesto se zove Kućište. Trla i kolibe meštani su imali na mestima gde su im danas kuće. Iz sela pored rečice, koje je imalo oko 25 kuća, stanovnici se se premestili krajem XIX veka.

Iznad Ljiljanaca, idući putem za Bogdanovac nailazi se na potes Manastirište. Tu je bio stari srpski manastir posvećen Velikom mučeniku Prokopiju. Manastir je porušen „kada je vladao zulum“ pod Turcima. Pred kraj turske vladavine na Manastirištu je sagrađena današnja crkva, posvećena istom svecu. Crkvenu slavu u julu slavi celo selo; tada svaka kuća prima goste iz okolnih naselja.

Potes Kalimarište leži blizu Žeželjice. Za vreme Turaka preko ovog mesta vodio je važan put sa sevare na jug. Od 1878. do 1912. godine na pomenutom mestu nalazila se manja turska kasarna.

Anište je potes pored Kamilarišta.

Poreklo stanovništva.

U Ljiljancu žive Srbi. Stanovnici većim delom potiču os starinaca a manji deo je doseljen.

Starinački rodovi su:

-Ivčini; Kalajdžici; Paunkovci; Grmodolci; Cingurci; Marinci; Alabak; Dučini; Terzikini; Rešinci; Somurovi; Mumuruzinci i Karalejci. Svi slave Aranđelovdan.

Broj ovih rodova ranije je bio manji pa su se grananjem povećali. Za Kalajdžice se navodi da su dobili prezime po pretku Kalajdžiji. Grmodolci se zovu po tome što su im kuće u dolu ranije obraslom grmljem. U rodu Alabak postojala je žena „koja je imala posla sa Turcima“. Od kako se zna rod Alabak je uvek imao jednu kuću.

-Kovačevci, Buluci i Perčinci, slave Nikoljdan. Izgleda da su oni ranije činili jedan rod. Kovačevci su se bavili kovačkim zanatom. U rodu Perčinci preci su im ranije nosili perčine.

-Tatarovi, Sv. Jovan Preteča. U tursko doba „kod njihovih žena dolazili Tatari“  – po čemu je nastalo prezime.

-Padišarovi, Sv. Alimpije Stolpnik, je „stara familija, ali se zagubila“. Sada je ostala samo jedna kuća.

Doseljeni rodovi:

-Biljini, Aranđelovdan, su doseljeni iz susednog Žbevca, dovela majka decu prilikom preudaje. U Žbevcu su pripadali rodu Irdinci, dalje poreklo im je od Bitolja.

-Kljunci, Nikoljdan, su poreklom iz Biljače kod Preševa. Odatle se preudala majka u ovdašnje Marince i dovela decu.

-Gaginci, Aranđelovdan. Neka žena se udala (ne kaže se odakle, op. Milodan) za starca u Kovačevce i dovela sina, od koga potiče rod.

Iseljenici.

-Marinci, jedna porodica se odselila u Ćupriju.

-Ničini u Krajmirovcu i;

-Ničini u Žuželjici vode poreklo iz Ljiljanaca.

-Bobare, koji žive u Davidovcu, doselili su se iz Ljiljanaca.

-Stojkovići su se iselili u Vranje.

-Đorići su se iselili u Gramadu kod Preševa.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.