Poreklo prezimena, varošica Salaš (Zaječar)

10. avgust 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva varošice Salaš, Grad Zaječar – Zaječarski okrug. Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja.

Severni i istočni deo atara je jače izdelila Slaška Reka sa pritokama. Ostalo zemljište je zaravnjeno a na zapadu je podvodna površ. Prema selima Dubočanu i Glogovici i brdu Rusmanu su utrine, njive i gajevi. Varošica je sa obe strane puta Zaječar-Negotin, a seoske kuće su zapadno od varošice i na stranama Salaškog Potoka.

Vode.

Meštani varošice koriste vodu najviše sa Česme u Livađu a sela sa Kladenca na Igrištu, iz „bačure“ pored puta za Luku i iz mnogih bunara. U sinoru su bunari i nekoliko „točuraka“.

Zemlje i šume.

Mesta sa njivma, livadama i gajevima su: Latova, Straževac, Orašje, Točak, Marina Šuma, Sodol, Vrbar, Dubrava, Sovinac, Suvi Potok, Amerovac, Vučjak, Tudorča, Smrdan, Vučačka Lojza, Divorod, Kusjak, Livađe, Gusta Šuma, Praznvreće, Nerezina, Klisura, Međa, Vodenička Reka, Lepa Glavica, Bela Rada, Ravnica, Stara Lojza, Kobiljača, Plandište, Odamrla, Sitnjar, Brakova Poljana, Hajdučki Potok, Zlopatnik, Studenac, Lošina Livada i Jošar.

Tip naselja.

Salaš je zbijenog tipa i podeljen je na Gornji Kraj, Donji Kraj, Ciganski Kraj i Varošicu. U varošici su kuće razmanute od 5 do 15 metara a neke su jedne pored druge. Na severu varošice su sreska kuća i idući na jug, sa obe strane puta Zaječar-Negotin su mehane, pekara, državna nadleštva, škola i crkva. Među njima su dućani i druge kuće. Gornji Kraj sela je na zapadu a Donji Kraj sa obe strane Salaškog Potoka. U Ciganskom Kraju ima nekoliko kuća, koje su između Donjeg Kraja i sreskog rasadnika. U krajevima ima više rodova,čije su kuće većinom izmešane i međusobno udaljene od 10 do 40 metara.
Groblje je na severoistoku od varošice u Polju.

Ime naselju.

Salaš je, po predanju, dobio ime od nekadašnjih „salaša“, iz kojih je bilo sastavljeno tadašnje naselje.

Starine u naselju.

Najstariji ostatak iz prošlosti je „latinska kaldrma“, koja se poznaje idući od Nerezine u Salašku Reku, na potok Točak i Gustu Šumu pa do Praznovreće. „Latinsko Groblje“ je u Latovi, ali od njega nema ostataka. Strih grobalja ima tri; jedno je u Jošaru, drugo na putu za Sikole a treće pored sela. Prva dva su iz ranije prošlosti a poslednje od početka prošlog (19) veka. Crkvište je mesto pored crkve, na kome je bila crkva sredinom 19. veka.

Podaci o naselju u prošlosti.

Na kartama (Langerovoj i „Temišvarski Banat“) zabeleženo je naselje Solan, Sallach, a 1736. godine sveštenik je „u Salašs“ u svojoj nuriji imao “70 kuća“. Szallasch je zabeležen i 1784. godine a 1807. godine pominje se „knez Miša salaški“; 1811. zapisano je selo Salaš. Godine 1846 selo je imalo 99, 1866. 130 a 1924. godine 269 kuća.

Postanak naselja i poreklo stanovništva.

Po predanju od pre 200 godina na mestu današnjeg postojala su dva naselja; jedno u Latovi a drugo u Klisuri. Stanovnici prvog se se zvali „Umčani“ a drugog „Salašani“. Tek kada su se premestili na današnje mesto naselje je dobilo naziv Salaš. I posle spajanja selo nije bilo stalno na današnjem mestu, jer se zbog „turskog zuluma“ nekoliko puta premeštalo. Prvo se premestilo u Studenac, odatle u Zlopatnik, pa u Odamrlu i tek u 18. veku povratilo se na današnje mesto. Kada je pored sela napravljen put Zaječar-Negotin počeli su pored njega dizati kuće a kada je sagrađena sreska kuća sveje više kuća podizano i Salaš je postao ekonomski centar za okolinu. Posle velikog rata Salaš je proglašen za varošicu.
Najstariji i najmnogobrojniji stanovnci su pomenuti „Umčani“ i „Salašani“, čiji su preci, po predanju, došli „pre 200-300 i više godina iz Stare Srbije i sa Kosova u koje se računaju:

-Apčići, Vavedenje;
-Ćirkovići, Đurđevdan;
-Stojkičići (Stojimirovci, Radojevci, Veljkovići i Stojanovići), Stevanjdan;
-Krčmarevci, Radojevci i Rčkalovci – Nikoljdan;
-Đurići, Obretenje;
-Golubičići, Đurđevdan;
-Živulovići, Đurđevdan;
-Lekići, Nikoljdan,
-Cakići, Todorova Subota;
-Krštenčići, Đurđevdan;
-Đurići (Stojičići, Stojanovići i Čupići), Jovanjdan;
-Blagići i Jelići – Đurđevdan i;
-Miloševići, Vavedenje.
Rada, praded Golubičića je bio „Hajduk-Veljkov vojnik“.
U osnivače Salaša, po predanju, dolaze i dva velika roda, čiji su preci „došli iz Rusije“. To su:
-Udovičići (Ilići, Mišići, Stanojevići, Milići, Miloševići, Todorovići i Milosavljevići), Đurđevdan i;
-Rašići*, Rajičići*, Sozdanovići (Sojkići), Radivojevići, Stojanovići, Stančevići i Slavnići – Đurđevdan.
*Rašići i Rajičići se zovu po braći Raši i Rajci, čiji je otac bio Miša a ded Militin, koji se, vele, rodio u Salašu pre odseljenja u Studenac. Rajčin sin Anta, koji je u dubokoj starosti – više od 90 godina, umro je u vreme Velikog rata, bio je razborit starac i ranije narodni poslanik. Pričao je da mu se stariji brat Stanoje rodio kada je selo bilo u Odamrli. Po Antinom kazivanju deda Miša je bio „obor-knez“ i da je sa nekim viđenim ljudima u Krajini išao u Carigrad „da se žali na neka ukinuta narodna prava“. Kad se pred bitku na Malajnici i Štubiku po treći put vratio iz Carigrada, našao je selo u zgarištu, narod se razbegao u zbegove a neki su otišli i „preko planine“ a njegovi izbegli u Resavu. Mišu su uhvatili Turci, odveli u Negotin i bacili u tamnicu. Ali se on pomoću jednog svog prijatelja, turskog subaše, spasao i odmah otišao u logor kod Štubika. Potom je Miša povratio porodicu iz Resave, nastavio „vojevati“ i posle pogibije Hajduk-Veljkove vratio se u Salaš, gde je posle nekoliko godina umro. Rajca i neki Rada Golušić iz istog roda „vojevali su uz Hajduk-Veljka“.

Docnije su doseljeni ovi rodovi:

-Kostadinovići i Baba Janići su jedna rod, slave Jovanjdan. Doselili su se iz Ribara u Homolju a poreklom su sa Kosova.
-Popovići (Pavlovići i Žukići), Đurđevdan su se „povratili ili doselili iz Vlaške“.
-Kajkići, Sv.Petka. Praded se doselio iz Vražogrnaca u Crnoj Reci.
-Stojanovići (Janjići), Đurđevdan. Praded, uljez ili posinak u Udovičiće, došao iz nekog sela u okolini.
-Cajkići, Jovanjdan. Otac je iz Rajca a poreklom iz Šumadije, ušao u Šukiće.
-Miloševići, Đurđevdan. Predak je takođe ušao u Šukiće, poreklom je iz Stare Srbije i sa Kosova.
-Pavličić, Jovanjdan, je posinak u Pavlovićima od Dobrića u Koprivnici.
-Milosavljević, Đurđevdan, je od „starinaca“ u Sikolu, ušao u izumrlu porodicu – Grnčareviće.
-Apostolovići, Aranđelovdan, pekar je iz Kunova kod Gostivara.

Crkva slavi Sv. Trojice, kada je i seoska zavetina, a ranije je zavetina bila na dan Sv. Jovana Bogoslova.

IZVOR: Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.