Poreklo prezimena, selo Donja Sabanta (Pivara-Kragujevac)

17. maj 2015.

komentara: 8

Poreklo stanovništva sela Donja Sabanta, Gradska opština Pivara, Grad Kragujevac – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Lepenica“ i „Naselja u Lepenici“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Donja-Sabanta

Položaj sela.

Donja Sabanta je na obema stranama rečice Ždraljice i druma, koji vodi iz Kragujevca za Jagodinu.

Vode.

Donja Sabanta ima žive vode u izobilju, koje ovde nazivaju bunarima ili izvorima. U Džeparu su: Bakarnjača, Klenovac i Petkovac (najjači). Bakarnjaču čine tri izvora čiju vodu meštani i stoka ne piju, jer „udara“ na bakar. U Mamutovcu je bunar Ciganac, koji je u polju i njime se služe samo prilikom poljskih radova. U Cerovcu je Češma, jaka živa voda i Simin Bunar. U Srednjoj Mali su Šupljanski Bunari – dva ih je. U Krečanama je Tvrdi Potok. U Čarkovcu su Čarkovac, Točak i Urvine. Van sela, ali u njegovom ataru su Momirovac, Marinac, Radomanac, Studenac, Ajdučka Voda, Gradinac, Ruminac i Popov Bunar. Svaka živa voda otiče u potočiće istog imena. Osim toga meštani, da bi imali vodu bliže kući, kopaju đermova, kojih za sada ima deset.
Ždraljica plavi imanja samo u ravni svoje doline i to samo kada su velike vode. Ostale tekuće vode teku dubokim koritima iz kojih se nikada ne izlivaju.

Zemlje i šume.

Ziratna zemlja je delom u selu između pojedinih mahala, delom van sela na odstojanju 45 minuta hoda od krajnjih seoskih kuća.
Atar Donje Sabante zauzima prostor veličine 3033 hektara. Pod ziratnom zemljom je 2302, pod šumom 510 i pod utrinom 220 hektara. Zajednička „selska“ zemlja je veličine 281 hektara. Od toga dolazi na utrinu 220 i na šume 61 hektar. Utrina je u Medni i Dubičcu a šuma u Vatovima i Osanici. Meštani koriste besplatno popašu i drvo za građu i ogrev.
Osim trla, kojih u različitom broju ima skoro svako lepeničko naselje, u Donjoj Sabanti postoje i četiri prave bačije i to dve u Stražari i po jedna na Lomovima i Grabovitoj Bari.

Tip sela.

Selo ima šesst mahala: Džepare, Čarkovac, Krečane, Cerovac, Mamutovac i Srednju Mali ili Selo. Od njih je samo Džepare na levoj strani a sve ostale na desnoj strani Ždraljice. Osim Sela, koje je na Mandinoj Livadi, sve ostale mahale su poglavito na stranama istoimenih brda.
Svaka mahala je sastavljena od kućnih grupa. U Selu su takve kućne grupe: Radenkovići, Jovići, Begovići, Simušili i Marinkovići; u Čarkovcu su Cvetojevići i Živanovići; u Džeparu – Begovići; u Cerovcu – Glišići; u Mamutovcu – Begovići i Nemanjići i u Krečanama – Janićijevići.

Ime selu.

Donja Sabanta je dobila atribut „Donja“ za razliku od Gornje, koja je više nje, na izvorištu Ždraljice. Kao i za Gornju Sabantu, nema objašnjenja za ime ovih sela.
Za mahalu Džepare ne postoji tumačenje i nastanku imena; Mamutovac je nazvan po nekome Mahmut-paši, koji je, kako kažu, ovde poginuo; Cerovac je osnovan na krčevini cerove gore; Krečane su nazvane po brdu a brdo po krečanama, koje su ovde načinili meštani; Čarkovac je dobio po mestu gde su bile gde su bile česte čarke između Srba i Turaka. Selo je glavni deo sela, pa kako je u sredini sela dobio je ime Srednja Mala.

Starine u selu.

U ataru Donje Sabante ima dosta ostataka ranijeg života i tragova naselja. Ostaci su srednjovekovnog doba je Selište po Džeparom na Medni i Selaštance na istoj strani nad Mednom, Staro Selo pod Mamutovom Kosom. Na mestu Slatina postoji Staro Groblje do Starog Sela a u blizii je i Crkvina. Ime polja Latinsko Groblje opominje na rimska naselja u kojima su nekada iskopavni rimski novci.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Ovo naselje postalo je gotovo istovremeno sa Gornjom Sabantom, pre oko 195 godina. Osnovala su ga četiri roda: Begovići, Radenkovići, Simušili i Cvetojevići. Od njih danas ima 62 doma, što je skoro polovina od ukupnog broja seoskih kuća.
Od mahala najstarije je Selo (Srednja Mala) a najmlađe su Krečane. Ostale mahale su nastajale ovim redom: Čarkovac, Mamutovac, Džepare pa Cerovac.
Kao zasebno naselje pominje se Sabanta dolnja u Upisnuku 1818. godine, kao Sabanta dojna u Naznačeniu, pa opet kao Sabanta dolnja u Popisniku 1822. godine. Kod Vuka u Danici 1827. godine piše Sabanta donj, kod Pirha 1829. godine Sabanta donja – Sabanta donja a u Gavrilovićevom rečniku 1846. godine kao Sabanta Doln.
Donja Sabanta narasla je poglavito razgranjavanjem rodova. Novo doseljavanje nije bilo brojno, naročito posle Druge seobe, kada je selu dala seli 6 rodova. U vreme Kočine Krajine doseljena su 4 roda, Prvog ustanka dva roda i posle 1815. godine 4 roda.
Selo je naseljeno iz osam oblasti, od kojih mu je najviše rodova – 8 – dala Crna Gora. Iz Župe su došla tri roda, iz Kolašina 3 roda, iz Toplice 2 roda. Po jedan rod doseljen je iz Lugomira, Vlasine, Vranjske Pčinje i Veternice.
U Donju Sabantu 16 rodova je dobeglo ovamo u zbegove, dva roda su došla u službu, jedan rod preudajom i jedan u pečalbu.

Poreklo porodica.

Redni broj, prezime (ogranci), odakle su doseljeni, Krsna slava:

Doseljeni u periodu od 1690. do 1736. godine.

-17, Begovići (Vukomanovići, Grujići, Pavlovići, Begovići, Vasilijevići-Vasiljevići; Đorđevići, Markovići, Miloševići, Radivojevići, Simovići i Tomići), Kuči (Crna Gora), Nikoljdan.
-64, Radenkovići (Petrovići, Radenkovići, Arsići-Milosavljevići; Jevremovići i Jeremići), Kolašin (Crna Gora), Sv. Petka.
-69, Simušili (Simušilovići, Mitrovići, Glišovići, Vučićevići i Marići), Trebinje (Toplica), Lučindan.
-80, Cvetojevići (Avramovići, Jovanovići, Josifovići, Đokovići, Lazarevići, Todorovići i Cvetojevići), Trebinje (Toplica), Lučindan.

Doseljeni u periodu od 1737. do 1787. godine:
-109, Glišići (Savkići, Jeremići, Babići i Glišovići), Sikirice (donji sliv Velike Morave), Sv. Vrači.
-119, Živanovići (Mirkovići i Živanovići), Kolašin (Crna Gora), Ignjatijevdan.
-134, Jovići (Simići, Andrejići-Bidžovići; Vukomanovići, Jovići, Radovanovići, Vulovići, Marinkovići, Milovići, Miloševići i Petrovići), Župa (Kruševac), Aranđelovdan.
-148, Martinovići (Martinići, Živkovići i Mijailovići), Martinići (Crna Gora), Aranđelovdan.
-198, Raškovići (Ilići-Radosavljevići, Raškovići i Petrinići), Kolašin (Crna Gora), Sv. Petka.
-217, Tanjevići (Tanaskovići i Jovanovići), Kolašin (Crna Gora), Lučindan.

Doseljeni u periodu od 1788. do 1803. godine:

-332, Janićijevići, Kolašin (Stara Srbija), Sv. Petka.
-380, Marinkovići (Dimitrijevići-Petrašinovići; Marinkovići, Milosavljevići, Radivojevići i Savići), Župa (Kruševac), Tomindan.
-425, Nemanjići (Ilići, Lukići i Sarići), Župa (Kruševac), Đurđic.

Doseljenu u periodu od 1804. do 1814. godine:

-603, Vasovići, Kolašin (Stara Srbija), Mratindan.
-906, Nikolići (Miletići), Crna Gora, Jovanjdan.

Doseljenu u periodu od 1851. do 1903. godine:

-1441, Popovići, Beočić (Lugomir), Nikoljdan.
-1512, Jovanovići, Vlasotinci, Nikoljdan.
-1909, Ristići, Vranje, Lučindan.
-2076, Stevanovići, Leskovac, Nikoljdan.

Ostali podaci o selu.

-U Donjoj Sabanti je 1903. godine živelo 20 rodova u 141 domu sa 968 stanovnika a 31. decembra 1910. godine ovde je bilo 196 kuća sa 1177 stanovnika da bi na dan 31. januara 1921. godine u selu živelo 921 stanovnik.
Crkva je od čatme sa krovom od ćeramide, bez tornja i kubeta.
Groblje je na brdu Mutaljci. Ono je zajedničko za celo selo – sve mahale.
Preslava je u Nedelju po Krstovdanu a litija se nosi na Mali Spasovdan.

IZVOR: Prema knjigama Todora Radivojevića „Lepenica“ i „Naselja u Lepenici“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (8)

Odgovorite

8 komentara

  1. Da li neko ima informaciju odakle tacno iz Aleksandrovacke zupe poticu Marinkovici? Konkretno me zanima rod Milosavljevica , slava Tomindan prekada Tomina nedelja po Vaskrsu. Unapred hvala.
    Milosavljevic D.

    • Milodan

      Dragan Milosavljević!

      Župa je malo širi prostor – što možda i ne bi bio problem da se pouzdano zna kako su se tamo prezivali Milosavljevići. Upravo sam proverio, u Aleksandrovačkoj Župi ima samo dva roda Milosavljevići, od kojih su jedni zvani “DŽambasi”. Premalo je to za dalje istraživanje, strana 68, 84, 92.
      Knjiga Milisava V. Lutovca “Župa Aleksandrovačka”.

      Pozdrav!

  2. Milan Ilić

    Dragan Milosavljević…

    Selo Botunja, Aleksandrovačka župa, je jedino mesto gde se pominje prezime Marinković. Ne znam da li to ima ikakve veze sa Marinkovićima iz Donje Sabante, ali predlažem da pronađete i pročitate knjigu:

    “SANU – Naselja i poreklo stanovništva – Knjiga 43 – Župa Aleksandrovačka – Milisav V. Lutovac”

    u kojoj piše na strani 94 sledeće:

    Marinkovići (4k.) takođe su poreklom iz Boća, kod Studenice. U srodstvu su sa Lukićima i Kojićima iz Botunja (Župa)… Svi doseljenici iz Boća slave istu glavnu slavu – Sv. Đorđa

    Ne znam da li vam ovaj podatak nešto znači, ali nije loše imati ga u rezervi.

  3. Milodan

    Milan Ilić!

    Provereno. Ne znam šta je ovde problem? I zašto je to bitno da uđe u sastavni deo naselja Donja Sabanta, osim da su poreklom iz Botunje a ne iz Župe, kako je ovde napisano. Marinkovići, kao što to red nalaže postavljeni u selo Botunje, opština Brus.
    Po Krsnoj slavi Marinovići iz Donje Sabante verovatno u srodstvu sa Marinkovićima iz Botunje. I to ima vrednost Vaših istraživanja. Ovde je zabunu naneo rod Milosavljevići, pomenuti u prvom komentaru.
    Pozdrav!
    Milodan

  4. Ðokić

    Malo da pomognem. Uradio sam testiranje i imam potpuna poklapanja na 23 markera sa Ilicima iz Donje Sabante. Slava Djurdjic, poreklo Gornji Lipovac, Opstina Brus. Dalje je predanje da smo poreklom iz Kucke krajine, sto je mozda i tacno na osnovu nase haplogupe.

  5. Slađan Jovanović

    Ime SABANTA.

    Sabantuj je tatarski , idel-uralski , baškirski i kazahstanski („Sabantoi“) letnji festival , koji datira iz epohe Volge Bugarske . U početku je Sabantuj bio festival poljoprivrednika u ruralnim područjima, ali je kasnije postao državni praznik i sada se naširoko slavi u gradovima . 2012. godine Kazanski sabantuj je proslavljen 23. juna .

    Nomenklatura
    Tatarski govornici nazivaju praznik Sabantui (Sabantui,[sʌbɑnˈtuɪ] ), ili, tačnije, Saban tuiı (Saban tuie, [sʌˈbɑn tuˈjɯ] ) – oblik množine: Sabantuilar [sʌbɑntuɪˈlɑr] .

    I drugi turski narodi koji žive duž Volge takođe slave praznik. Baškirski ga zovu Habantuj (Habantuj), a govornici Čuvaša — Akatuj (Akatuj).

    Naziv praznika na turskim jezicima znači ” Porčeva gozba ” . Takođe se javlja i sinonim „plugov praznik“, ili Saban bairame.

    Istorija
    Sabantuj vuče svoje poreklo iz predislamske epohe , kada se slavio pre setve . Prisustvo Sabantuja primetio je ibn Fadlan još 921. Tradicionalne pesme i drugi običaji Sabantuja verovatno su u to vreme imali versku konotaciju.

    Kasnije, sa širenjem islama među Tatarima i Baškirima i hrišćanstva među Čuvašima , postao je svetovni praznik . U svakom kraju sela su se smenjivala da proslavljaju praznik.

    Početkom 20. veka Sabantuj je stekao priznanje kao nacionalni praznik Tatara. Sovjetske vlasti su odobravale ovaj festival verovatno zbog njegovog skromnog seoskog porekla. Međutim, oni su pomerili Sabantuj u sezonu posle setve, spajajući ga sa drevnim letnjim festivalom Cıiın (ćirilica: Җien, [ʑɯɪˈɯn] ).

    Nedavno je Moskva objavila planove da nominuje Sabantuja za uvrštenje na listu Remek dela usmenog i nematerijalnog nasleđa čovečanstva 2007. godine.