Nova Crnja

18. april 2015.

komentara: 2

 

Zoltan Čemere

1853 – Ungar Zernja, 1854 – Magyar Czernja, 1894 – Magyar     Csernya, 1910 – Magyarcsernye, 1922 – Nova Crnja, 1943 –  Neu Zerne

Nova Crnja spada u red   najmanjih opština Autonomne pokrajine Vojvodine (ukupna površina joj je 273 kvadratna km, a ima 12.705 stanovnika). Osim administrativnog središta, ovoj opštini pripadaju i naseljena mesta: Vojvoda Stepa, Aleksandrovo, Srpska Crnja, Toba i Radojevo. U Novoj Crnji živi pretežno mađarsko stanovništvo, dok u okolnim mestima opštine živi mešovito srpsko i mađarsko stanovništvo.

Pre više stoleća zemljište oko Nove Crnje bilo je plavno područje Turskog Begeja, pa se i na najranijim mapama ovo zemljište predstavlja kao veoma močvarno. Jedino mesto bezbedno od poplava nalazilo se istočno od današnjeg naselja; reč je o izduženoj lesnoj terasi, koja se iz pravca Ruskog Sela pruža prema Novoj Crnji i dalje prema Česteregu i Banatskom Dvoru.

Arheološki tragovi pokazuju da je u okolini današnje Nove Crnje čovek obitavao još u praistorijskom razdoblju. Zanimljive tragove kriju peskare severno od sadašnjeg ognjišta, uz sam put za Rusko Selo. Krajem prošlog veka u ovim pozajmištima peska otkriveno je  nekoliko keltskih urni (IV vek p.n.e.), kao i nekoliko skeletnih grobova Sarmata (II-IV vek n. e.). Krajem XIX veka u pustari Bozitovo otkriveni su tragovi iz doba velike seobe naroda.

Tokom srednjeg veka, na mestu današnje Nove Crnje nije postojalo naselje, ali je zato u njegovom širem okruženju bilo nekoliko sela sa crkvenim objektima (Čestereg, Udvarnok, Peterd itd).

U vreme Velikoga bečkog rata,  26. avgusta 1695. godine, u močvarama oko današnje Nove Crnje odigrala se velika bitka između sultanove i austrijske vojske, s velikim brojem žrtava na obe strane. Po tadašnjim podacima, carska vojska je izgubila 2.000 pešadinaca i 1.146 konjanika, dok je sultanova vojska izgubila čak 8.000 ratnika.

Današnje naselje je relativno novog datuma. Nastalo je krajem XVIII veka, u vreme ponovne kolonizacije Banata, kada je samo na severu regije niklo više desetina novih naselja,  sa  pretežno  nemačkim  stanovnicima ili mađarskim življem iz okoline grada Segedina. Nova Crnja je nastala 1798. godine, kao deo Žomboljskog vlastelinstva plemićke porodice Čekonić. General Jožef Čekonić je prve doseljenike naselio na pustari Bozitovo, pa se ovo naselje u narednom periodu naizmenično nazivalo Bozitovo i Mađarska Crnja. Naseljeni na niskom, vodoplavnom zemljištu, žitelji mesta decenijama su vodili tešku borbu s plavnim vodama Begeja. U sećanju stanovništva posebno su ostale zapamćene poplave iz 1816. i 1871. godine, koje su bile propraćene i izostankom letine, a samim tim i velikom nemaštinom i glađu. U tim godinama velike nemaštine, gladne žitelje mesta pomagao je ovdašnji vlastelin, deleći kuvanu hranu i žito. Velike muke pričinjavao je meštanima i nedostatak zdrave pijaće vode, zbog čega je u više navrata harala kolera (1831, 1849 i 1866. godine). Najveća je svakako bila epidemija iz 1831. godine, koja je u mestu odnela čak 392 života.

Za  vreme Revolucije i građanskog rata 1848-1849. godine stanovništvo Nove Crnje delilo je sudbinu celog područja. Pred ratnim strahotama žitelji ovog mesta su januara 1849. godine izbegli na prostore severno od Moriša. Tokom narednih meseci naselje je opustošeno i opljačkano, a stradala je i arhiva mesne župe.  I pored svih ovih nedaća, mesto se tokom XIX veka postepeno uvećavalo i razvijalo. U popisu stanovništva Torontalske županije iz 1836. godine naselje Nova Crnja je ubeleženo sa 1.884 žitelja. Dvadesetak godina kasnije (1857) u mestu je popisano 2.949 stanovnika (2.879 rimokatolika, 45 pravoslavaca, 8 kalvinaca i 17 Jevreja).

Prema privremenom katastru naselja Torontalske županije iz1865. godine, naselje Nova Crnja je raspolagala sa 12.249 jutara zemlje, a od toga je 6.464 jutra bilo pod oranicama (ostalo je bilo pod šumom, livadama, močvarama itd). Uz veliku podršku mesne vlastelinske porodice Čekonić, ali i uz svesrdno zalaganje ovdašnjih meštana, postepeno se  menjao lik samog mesta. Tako je 1828. godine podignuta prva bogomolja, koja je ujedno služila i za održavanje nastave. U proleće 1844. godine (posle dve godine gradnje) završena je zgrada ovdašnje katoličke crkve (posvećene svetoj Agati), koja i danas ulepšava centar naselja. Nova opštinska zgrada završena je 1853. godine, dok je 1875. u mestu održan prvi seoski vašar. U proleće 1898. godine predata je na upotrebu železnička pruga uskog koloseka, koja je Novu Crnju bolje povezala sa okolnim mestima. Sačuvana je i dopadljiva stara železnička stanica. U XX veku mesto je dobilo pozorište, novi mlin, pijacu, novu školsku zgradu (Osnovna škola “Petefi Šandor“), zgradu opštine i pošte.

Do devedesetih godina prošlog veka okosnicu privrede čitavog regiona predstavljale su ovdašnja uljara i šećerana. Za potrebe šećerane u Novoj Crnji, čak je prokopan i takozvani Šećeranski kanal, u dužini od preko 10 kilometara, koji je i danas, zbog čiste, nezagađene vode, omiljeno stecište sportskih ribolovaca.

Međutim, poput većine vojvođanskih mesta, u poslednje vreme i Novu Crnju pogađa takozvana bela kuga. Iz decenije u deceniju u mestu se neprekidno smanjuje broj stanovnika. Dok je 1911. godine zabeleženo čak 4.130 žitelja u 455 domaćinstava, taj broj je prema poslednjem popisu iz 2002. godine, opao na svega 1.869 stanovnika. U nedostatku posla, radno sposobno stanovništvo iseljava se u veće ekonomske centre (Zrenjanin, Suboticu itd) u potrazi za boljim životnim uslovima.

IZVOR:  HRONOLOGIJA GRADOVA Anina, Bokša, Buzjaš, Veliki Semikluš, Gataja, Deta, Žombolj, Nova Moldava, Oravica, Ocelu Rošu, Rekaš, Fadžet, Herkulska Banja, Čakovo – Rumunija  i Alibunar, Bela Crkva, Žitište, Kovačica, Kovin, Nova Crnja, Novi Bečej, Novi Kneževac, Sečanj, Čoka – Srbija

Koordinator projekta:  BARNA BODO, Temišvar, 2009.

 

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Istorijski razvoj naseljenog mesta Nova Crnja

    Nova Crnja pripada grupi starijih banatskih sela. Prvobitno naselje počelo je da se razvija 2-3 kilometra jugozapadno od današnje lokacije, na delu pustare Buzitovo, kada je veleposednik Čekonjić 1792. god. doveo prvu grupu doseljenika, koju su činili kmetovi Mađari. Druga grupa naselila se 1828. god. na mestu gde se sada nalazi Nova Crnja. Oni su sklopili ugovor sa veleposednikom o preuzimanju dela obradivog zemljišta na tridesetogodišnju otplatu. Iako je zauzeta nova lokacija i dalje je zadržano ima Buzitovo. Nakon toga je, usled isključivo mađarskog stanovništva, nazvano Mađar Crnja i ovaj naziv je zadržan do 1922. god., kada je nakon proširenja naselje preimenovano u Nova Crnja.
    Još pre Prvog svetskog rata selo je dobilo župu, vođena je matična knjiga rođenih, sagrađena je prva školska zgrada, kao i crkva. Takođe su izgrađene dve zgrade opštine, iskopan je prvi atarski bunar, puštena je u saobraćaj železnička pruga, izgrađen je i parni mlin, bili su formirani vatrogasno društvo i kreditna banka.
    Ovako uspešan razvoj naselja prekinut je Prvim svetskim ratom. Posle završetka rata, agrarnom reformom, stanovnicima Nove Crnje nije dodeljeno zemljište, a položaj siromašnih radnika postao je sve teži. Zastoj u razvoju naselja i privrede traje i tokom Drugog svetskog rata.
    Kasnije, počevši sa agrarnom reformom, slede značajne promene u poljoprivredi i privredi u celini. Najznačajniji objekti izgrađeni u tom periodu su: zgrada Opštinskog suda, industrijski prvenac – fabrika ulja ,,Banat”, nova zgrada Skupštine opštine, Zdravstvena ambulanta, Dom omladine, Lovački dom, fabrika šećera „Banaćanka” i nova školska zgrada.
    Crkva Svete Agote
    Naselje Nova Crnja ima jednu katoličku crkvu. Kamen temeljac ove crkve je stavjen 3. oktobra 1842. god. na insistiranje Jožefa Čekonjića a već 1844. god. bila osveštena i prvi put se čulo u selu crkveno zvono i zvuk orgulje. Godine 2007. je započeto renoviranje crkve na insistiranje fonda „Szent Agota”. U sklopu renoviranja promenjen je krov i pod a prošle godine su renovirani unutrašnji i špoljašnji zidovi. Glavni sponzori renoviranja su bili Pokrajinski Investicioni Fond, Zrenjaninska Biskupija, fond „Kirche in Not” iz Nemačke, i pojedini donatori.

    Izvor: Opština Nova Crnja, Strategija održivog razvoja opštine Nova Crnja, 2015-2020. Nova Crnja, decembar 2015.

  2. Vojislav Ananić

    Istorija Nove Crnje

    Teritorija opštine Nova Crnja stara je oko šesto godina i naseljavali su je različiti narodi. U jednom dokumentu iz 1441. godine spominju se Kraljevski Srbi, koji su bili nastanjeni u središnjem delu Ugarske. Od XIV veka pa nadalje, Srbi naseljavaju ove prostore bežeći od Turaka, a najveća seoba je pod vođstvom Patrijarha Čarnojevića 1690. godine. Iz 1660. godine datira prvi delimičan popis Srpske Crnje jer su tu upisani samo imućniji građani, koji su dali prilog putujućim sveštenicima.
    1699. godine, posle bitke na Čeneju, doseljava se 13 porodica Srba iz Srbije, Crnogoraca i doseljenika iz Sandžaka. U XVIII veku na ove prostore dolaze i porodice iz Rumunskog Banata, a istovremeno dolaze i Srbi. Iz mesta Sent-Mihalj dolazi oko 68 srpskih porodica, a iz Habzburške monarhije na ove prostore naseljavaju se i Nemci koji će se odseliti nakon Drugog svetskog rata. Mađari najviše dolaze iz Segedina, Arada i Makoa, a dovodi ih grof Cekonic kao jeftinu radnu snagu.
    U XX veku, posle Prvog svetskog rata došlo je do veće kolonizacije na ovom prostoru i tada je nastalo naselje Vojvoda Bojović koje je kasnije dobilo naziv Srpska Crnja. Posle Drugog svetskog rata je najveća kolonizacija, kada ove prostore naseljavaju Srbi iz Bosanske Krajine.
    Značajne ličnosti koje su živele i radile u Opštini su: doktor teologije Jene Sentklarai, kompozitor Josif Marinković, glumac Joca Savić, episkop bački Nikanor i revolucionar i književnik Bogdan Čiplić.

    Izvor: AGROMEDIA