Poreklo prezimena, selo Donje Lopiže (Sjenica)

28. februar 2015.

komentara: 5

Poreklo stanovništva sela Donje Lopiže, opština Sjenica. Prema studiji „Sela sjeničkog kraja antropogeografska proučavanja“ Mile A. Pavlović iz 2009. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Donje-Lopiže

Donje Lopiže se nalaze između Sjenice i Nove Varoši. Selo je od Sjenice udaljeno 9 km, od Nove Varoši oko 20 km, od Prijepolja 45 km, a od Ivanjice oko 50 km. Granicu sela na severu čine reke Uvac i Veljušnica, dok granicu sa istoka čini veštačko jezero podignuto na Uvcu za Hidroelektranu “Sjenica”. Granicu na jugu čine sela Uvac, Šušure i Gonje, dok se na zapadu graniči sa selima Donji Goračići i Mašovići [Vasojević, 1996]. Selo je u neposrednom okruženju planina Zlatar (koji je najbliži), Javor, Jadovnik (koji je od sela udaljen 20 km) i Golija. Selo pripada razbijenom tipu naselja i smešteno je u visinskom pojasu 1.000-1.080 m. Površina seoskog atara iznosi 1.885 ha, a površina katastarske opštine 2.580 ha, koja obuhvata i atare sela Uška (površine 298 ha) i Krivaje (površine 397 ha). U Donjim Lopižama su po popisu 2002. godine živela 123 stanovnika.

Lopiže je tipično planinsko selo. Atar sela se odlikuje zanimljivim prirodnim retkostima, od kojih treba pomenuti Tubića pećinu, Sjeničko jezero i Vrelo pod kršem. Na levoj dolinskoj strani klisure Uvca, u slepoj dolini Maljevinskog potoka, usečena je u trijaskim krečnjacima Tubića pećina. Naziv je dobila po kraju Tubića. Ova pećina ima izlaznu dvoranu u klisuri Uvca. Širina izlaznog otvora pećine je oko 12 m, a visina oko 10 m. Neposredno ispred otvora pećine, na desnoj obali korita, ponire voda Maljevinskog potoka. U doba velikih kiša ili otapanja snega, Maljevinski potok protiče kroz pećinu i pojavljuje se u vidu vrela na izlazu iz pećine i u koritu Uvca na udaljenosti oko 20 m od izlaska iz pećine. Tubića pećinu (1.928,5 m) odlikuje razgranata mreža uskih bočnih kanala (glavni kanal je dug 797,5 m) i bogatstvo pećinskog nakita, od kojih se ističu cinovski stalaktiti dugi više metara. Glavni pećinski kanal, kojim teče povremeni tok ponornice Maljevinski potok, prohodan je od ulaza do izlaza na levoj strani kanjona Uvca.

Teritorija sela je nagnuta prema Lopižanskom potoku, a od potoka nadmorska visina terena raste, tako da je na Babinjači i Maljevinama preko 1.100 m. Tereni sa većim nadmorskim visinama su u Krivajama, na Skradniku, Šipoviku i u Salakovini. Nadmorska visina terena iznosi 1.200-1.300 m, dok je nadmorska visina oko Lopižanskog potoka 1.000 m. U tom delu se nalazi i centar sela. Najviši vrh u Lopižama se nalazi na Šipoviku. To je Čemernik 1.328 m. Pored Lopižanskog potoka, kroz atar sela teku potoci Čajak i Duboki potok.

Teritorije Skradnika, Šipovika, Uška, Podkrša i, manjim delom, Repišta su krečnjački tereni, u kojima su usečene i klisure reke Veljušnice i Uvca. Za ove krečnjačke terene vezane su i pojave vrtača, pećina i jama ili bezdani (bezdan na Ušaku). U ovom krečnjaku se nalazi i Ušačka pećina, koja je još uvek nedovoljno istražena. Ona sada teritorijalno pripada selu Ušak. Jedna manja pećina se nalazi na pravcu Repište – reka Uvac. Smatra se da 1/3 površine Lopiža pripada krečnjačkim terenima. Geološka građa je uslovila da je prostor sela uglavnom obrastao šumom, pašnjacima i livadama i ima veoma malo njiva.

Najviše šuma ima u Šipoviku. Prostrani šumski kompleks je i Babinjača. Ovaj pojas pod šumom dug je 8 km, a u proseku širok 3 km. Ovde, kao i u čitavim Lopižama, najviše ima šume divlje leske. Od ostalog drveća sreću se jasika, breza i hrast. Ceo Turjak liči na kupu peska koja je obrasla leskovom šumom. Pošumljavanje terena vršeno je tokom 1976/77. godine. Borovi su zasađeni počev od reke i sela Uvac pa do sela Gornjih Goračića (uglavnom pored puta Sjenica-Nova Varoš-Prijepolje), na dužini od 8 km. Istraživanja na terenu pokazuju da je ova akcija, koja je sprovedena 1970-ih godina, bila pogrešna. Tada je omladina uglavnom otišla iz sela, a pašnjaci su ostali bez stoke, tako da su pašnjačke površine pretvorene u šumske. Sa druge strane, pošumljavaanjem su zaustavljeni intenzivni procesi erozije na ovom prostoru.

O procesu pošumljavanja u ataru sela Lopiže najbolje govori sledeći primer. Braća Mileta i Mile Vasojević, prosvetni radnici iz Sjenice, na 12 ha svoje zemlje su za tri decenije zasadili više od 24.000 sadnica bora i smrče. Oni su na ovaj način podigli sopstvenu šumu, za koju se može reći da je najveća privatna šuma u ovom delu Srbije, a verovatno i šire. Pošumljavanje su počeli 70-ih godina XX veka, i golet je zamenjena borovom šumom. Sve su to uradili na tradicionalan način (krampom, budakom i sadnicama).

Sastavni deo pejzaža sela Lopiže između dva svetska rata bile su njive. U prvoj deceniji XXI veka prava su retkost. Na teritoriji sela postoje i površine pod livadama, poznate kao Bare i Goveđak.

Sela Donje Lopiže, Ušak i Gornje Lopiže (Šipovik) svojom severnom stranom su oslanjonjeni na klisuru reke Uvac, u kojoj je Sjeničko jezero. Vlada Republike Srbije je 1955. godine donela Uredbu o proglašenju rezervata u klisuri reke Uvac na površini od 300 ha, kao staništu beloglavog supa. Rezervat je proglašen za prirodno dobro od izuzetnog značaja i svrstan u prvu kategoriju zaštite.

Opština Lopiže je osnovana 1912. godine, a činila su je sela Donje Lopiže, Gornje Lopiže, Družiniće, Strajiniće, Uvac i Šipovik. Opština je tada imala 1.027 stanovnika. Ova opština je do 1955. godine pripadala Sjeničkom srezu. U kasnijem periodu razvoja opštine na njenoj teritoriji su formirana sela Krivaja, Skradnik, Donje Goračiće, Ušak, Vorine i Repište. Ustrojstvom komunalnog sistema ova sela su 1955. ušla u sastav opštine Aljinovići i pripojena su srezu Prijepolje, gde su ostala do 1959. godine, kada su ponovo pripojena Sjenici. U prvom statutu opštine Sjenica donetom 1964. godine sela Šipovik i Repište nisu upisana. Šipovik je ušao u sastav Gornjih Lopiža, a Repište u sastav Donjih Lopiža. Selo Vorine je pripojeno Krivajama, sa kojima je imalo zajedničko groblje. U periodu 1945-1952. selo Družiniće je pripadalo Mesnom narodnom odboru Ursule (bivša opština Kpadnica), a 1952. godine je vraćeno narodnom odboru opštine Lopiže i, zajedno sa Lopižama, bilo u Prijepoljskom srezu sve do 1959. godine.

Selo Lopiže je podeljeno na Gornje i Donje Lopiže. U okviru Gornjih Lopiža nalaze se zaseoci Skradnik, Šipovik i Salakovina, a u okviru Donjih Lopiža su zaseoci Krivaja, Deka, Tubića mahala, Kikovića mahala, Relište, Podkrš i Ušak. Sela su smeštena u visinskom pojasu od 1.000 do 1.400 m.

U inicijalnoj fazi nastanka selo je predstavljalo jedno naselje Lopiže. Poreklo imena ovog sela pouzdano se ne zna mada se na osnovu literature može zaključiti da naziv sela potiče od reči “lapideum”, što znači zemljani kotao nad ognjištem u kome se kuva hrana. Lopiže su jedino naselje ovog imena u Srbiji [Nedeljković, 1999]. Na osnovu istraživanja na terenu nameće se zaključak da je ime sela dao neko iz Dubrovnika ili njegove okoline ili neko sa Crnogorskog primorja. Ova pretpostavka je i moguća jer je preko teritorije ovog sela vodio srednjevekovni karavanski put, koji je više vekova bio u funkciji. Njime su prolazili dubrovački i primorski trgovci. Meštani smatraju da su oni dali ime Lopiže onom delu sela koje se danas naziva Podkrš. Tu se sada nalazi crkva i tu je dugo bio centar sela.

Selo se pod imenom Čajkovina pominje 1455. i 1468, a pod imenom Lopiže 1528. godine, kada je imalo 7 domaćinstava [Nedeljković, 1999]. Po popisu sa kraja XVI veka najveće selo nahije Sjenica bilo je Čajkovići, tj. Lopiže. Selo je tada dobilo ime verovatno po rečici Čajak, levoj pritoci Uvca. Tada je popisano dva puta, kao vojničko i kao derbend, a to se odnosi na današnje Gornje i Donje Lopiže [Premović-Aleksić, 1997, 49-50]. Tada su Donje Lopiže imale 49 kuća. Pod imenom Lopiže, selo se pominje 1912, kada je imalo 53 domaćinstva, a pod imenom Donje Lopiže 1921. godine, kada je imalo 40 domaćinstava i 206 stanovnika.

Istraživanja na terenu pokazuju da je srednjevekovna Čajkovina promenila ime u Lopiže posle masovnog iseljavanja stanovništva i formiranja novog naselja. Smatra se da su dve najveće seobe stanovništva iz ovog sela bile u vreme Arsenija Trećeg Čarnojevića 1690. godine i 50-ak godina kasnije. Ovi krajevi su tada opusteli. Seobama s kraja XVII i početkom XVIII veka nestalo je i dotadašnje ime sela Čajkovina, a novi stanovnici su se doselili na teritoriju zaseoka Podkrš i verovatno mu dali ime Lopiže. Taj deo je postao centar sela jer se nalazio blizu važnog srednjevekovnog puta. Tu se nalazilo crkveno, a kasnije i administrativno središte, a zbog toga su današnji zaseoci gravitirali prema tom centru. Izgradnjom crkve, Lopiže su postale centar i za ostala srpska sela u neposrednoj blizini – Družiniće, Gonje, Goračiće itd.

U selu se nalaze crkva, četvororazredna osnovna škola, zdravstvena ambulanta, podignuta 1996. godine, i mesna kancelarija za 9 naselja. Mesne kancelarije u opštini Sjenica uspostavljene su 1955, posle ukidanja opštinskih odbora i uvođenja tzv. komunalnog sistema, a mesne zajednice 1964. godine.

O gradnji prve crkve u Lopižama nema pisanih podataka, ali smo zabeležili kazivanje Jevta Vučkovića: „Crkva je spaljena posle propasti Prvog srpskog ustanka. Petković i Šalepurović zabeležili su da je knez Aleksandar Karađorđević 1854. godine preko Popečiteljstva prosveštenija dodelio 150 dukata za gradnju crkve u Lopižama. U pismu koje je Simo Savić, učitelj iz Sjenice uputio Carigradskom glasniku 29. maja 1859. godine kaže se da je Abdulah Homid (1876-1909) ‘svojim fermenom odobrio gradnju crkve u Sjenici, kao da je i fermenom dozvolio da se srušena crkva Svetog Đorđa u Lopižama popravi’. Slavica Vujović (Muzej Kraljevo) piše da je crkva u Lopižama građena 1892. godine i da je ktitor crkve bio Đorđe Vučković. Zbog zasluga crkvene vlasti su dozvolile da mu se podigne spomenik u porti crkve.” Pored ovog kazivanja, sprovedenom anketom na terenu došli smo do podataka da je crkva izgrađena 1850. godine.

U selu je još daleke 1855. godine podignuta četvororazredna osnovna škola. Najveće zasluge za otvaranje škole imao je pop Ilija Cerović, koji je uživao veliki ugled u iarodu i imao dobre veze kod značajnijih ljudi u tadašnjoj Srbiji. Prve godine, kada je škola počela da radi, upisano je 12 učenika, a sledeće 24. Škola u Lopižama je školske 1894. godine imala dva razreda sa 54 učenika. Broj učenika se stalno povećavao od 1918. godine, pa je postojeća zgrada postala tesna i građani Lopiža su počeli pripreme za izgradnju nove školske zgrade [Vučković, 1997]. Na školi postoji spomen ploča koja je posvećena Jezdimiru Loviću, koji je tu učio školu, i Iliji Ceroviću. To je prva podignuta škola na teritoriji Sjeničkog kraja. Osmogodišnja škola u Donjim Lopižama osnovana je 1959. godine pod imenom “Jezdimir Lović”. Ime školi je dato 1955. godine, u godini proslave 100 godine od otvaranja četvororazredne škole u Lopižama. Prva školska zgrada u Lopižama sagrađena je 1922. godine, a do tada je radila u crkvenom konaku. Od školske 1962/63. do 1982. Godine u Lopižama je radila osmogodišnja škola. U školskoj 1964/65. škola je imala 259 đaka. U periodu 1982-1990. ponovo je radila kao četvororazredna škola, a 1990. godine biva zatvorena. Kao četvororazredna škola ponovo je otvorena 1992. godine i kao takva postoji i u prvoj deceniji XXI veka – sa jednim učenikom. Sprovedenom anketom došli smo do podataka da je četvororazredna osnovna škola izgrađena 1850. godine.

Selo je struju dobilo 1972, makadamski put 1964. i telefon 2006. godine. Vodom se snabdeva preko seoskog vodovoda sa reke Skudle (izgrađen 1990/1991. godine). U dvorištu osnovne škole 1981. godine je postavljena bista narodnom heroju Jezdimiru Loviću. U selu je postojala i jedna prodavnica, koja je zatvorena.

Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom i ratarstvom.

Dnevne migrante čine 4 učenika srednje škole i 2 učenika osnovne škole.

Broj stanovnika i domaćinstava sa prosečnim brojem članova u domaćinstvu    

Godina      Broj stanovnika      Broj domaćinstava     Srednji broj članova u domaćinstvu

1948.                     584                                     82                                            7,12

1953.                      632                                     86                                           7,34

1961.                      579                                      95                                          6,09

1971.                      418                                      91                                          4,59

1981.                      244                                      61                                         4,00

1991.                       136                                     50                                          2,72

2002.                      123                                     46                                          2,67

Po popisu iz 2002. godine selo je imalo 123 stanovnika i 46 domaćinstava. U periodu od 1953. do 2002. godine broj stanovnika je smanjen za 81%, a broj domaćinstava za 52%. Prosečan broj članova u domaćinstvu je u opadanju od 1953, tako da je 1991. bilo 7 domaćinstava sa 5 i više članova (14,00%), a 2002. godine 7 (15,22%). Ovako intenzivan proces smanjenja broja stanovnika uslovio je da se selo nalazi na granici svog demografskog opstanka.

Domaćinstva u Donjim Lopižama:

1.                  Kiković Milan

Domaćinstvo ima 3 člana. Udaljeno je od Sjenice, osnovne škole i autobuske stanice 9 km. Kuća koju poseduje nije zidana od tvrdog materijala. Domaćinstvo u kući ne poseduje vodu, a struju je dobilo 1972. godine. Jedan član domaćinstva traži posao.

Poreklo: familija potiče od plemena Vasojevića i doselila se iz Crne Gore u XVIII veku.

Rod: familije Petkovići, Mihajlovići i Marići.

2.                  Tubić Sreten

Domaćinstvo ima 7 članova. Udaljeno je od Sjenice, osnovne škole i autobuske stanice 9 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala, opremljena je sanitarnim uređajima i vodom, sa strujom od 1972. godine. Dva člana domaćinstva su zaposlena (1 u rodnom selu, 1 u Sjenici). Jedno lice je učenik osnovne škole. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: familija potiče iz Crne Gore, odakle su se doselili u XVIII veku.

Rod: familije Petrovići, Radevići, Vasojevići.

3.                  Maksimović Milun

Domaćinstvo ima 6 članova. Udaljeno je od Sjenice, osnovne škole i autobuske stanice 10 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala, opremljena je sanitarnim uređajima i vodom, sa strujom od 1972. godine. Jedan član domaćinstva je zaposlen, a 1 traži posao. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore najpre u selo Dujke, odakle su 1905. godine prešli u Donje Lopiže. Ranije su nosili prezime Krsmanović.

Rod: Jovanovići, Kikovići, Živaljevići, Petrovići.

4.                  Tubić Radič

Domaćinstvo ima 3 člana. Od Sjenice, osnovne škole i autobuske stanice je udaljeno 10 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala, opremljena je sanitarnim uređajima i vodom, sa strujom od 1972. godine. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: familija potiče iz Crne Gore, odakle su se doselili u XVIII veku.

Rod: Šekularci, Kneževići i Rakonjci.

5.                  Ljujić Milovan

Domaćinstvo ima 2 člana. Udaljeno je od Sjenice, osnovne škole i autobuske stanice 9 km. Kuća koju poseduje nije zidana od tvrdog materijala. Domaćinstvo u kući ne poseduje vodu, a struju je dobilo 1972. godine. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: familija se doselila iz Crne Gore u XVIII veku, najpre u selo Pravoševo (Prijepolje), a u Donje Lopiže su prešli 1958. godine. Prezime nisu menjali od postanka.

Rod: Sojčići, Kikovići.

6.                  Tubić Dragoljub

Domaćinstvo ima 3 člana. Udaljeno je od Sjenice, osnovne škole i autobuske stanice 9 km. Kuća koju poseduje zidana je od tvrdog materijala. Domaćinstvo u kući ne poseduje vodu, a struju je dobilo 1972. godine. Jedno lice je zaposleno u Sjenici. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore i nije menjala prezime.

7.                  Vasojević Radomir

Domaćinstvo ima 6 članova. Udaljeno je od Sjenice, osnovne škole i autobuske stanice 10 km. Kuća je građena od tvrdog materijala. ali ne poseduje vodu, a struja je uvedena 1972. godine. Dva člana domaćinstva traže posao, a 2 su učenici osnovne škole. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore i nije menjala prezime.

Rod: Savkovići, Mrvići.

8.         Smajević Mladen

Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od osnovne škole 3 km, a od autobuske stanice 10 km. Kuća koju poseduje nije zidana od tvrdog materijala. Domaćinstvo u kući ne poseduje vodu, a struju je dobilo 1972. godine. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda. Dva člana domaćinstva su učenici osnovne škole.

Poreklo: familija se doselila iz Crne Gore u XVIII veku u selo Trudovo (Nova Varoš), odakle su 1957. godine prešli u Dujke, a u Donje Lopiže su se doselili 1963. godine. Ranije su se prezivali Radovići.

Rod: Ćurčići, Drobnjaci.

8.                  Tubić Dragoslav

Domaćinstvo ima 3 člana. Udaljeno je od osnovne škole 3 km, a od autobuske stanice 10 km. Kuća koju poseduje zidana je od tvrdog materijala, ali nije opremljena sanitarnim uređajima. Jedno lice traži posao. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda i ovaca.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Šekularci, Patovići.

9.                  Vasojević Stanko

Domaćinstvo ima 6 članova. Udaljeno je od osnovne škole 2 km, a od autobuske stanice 11 km. Kuća koju poseduje zidana je od tvrdog materijala, ali nije opremljena sanitarnim uređajima. Dva člana domaćinstva traže posao, a 2 su učenici srednje škole. Bave se uzgojem goveda i ovaca.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Vulovići, Vranići.

10.              Radović Mladen

Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od osnovne škole 4 km, a od autobuske stanice 12 km. Kuća koju poseduje zidana je od tvrdog materijala, ali nije opremljena sanitarnim uređajima. Jedno lice je zaposleno u Sjenici, ajedno traži posao. U domaćinstvu su 1 učenik osnovne škole, i 1 učenik srednje škole. Bave se uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Vulovići.

11.              Vulović Boro

Domaćinstvo ima 2 člana. Udaljeno je od osnovne škole 2 km, a od autobuske stanice 9 km. Kuća koju poseduje zidana je od tvrdog materijala, ali nije opremljena sanitarnim uređajima. Jedno lice traži posao. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se krajem XVIII veka doselila iz Crne Gore.

Rod: Stošići, Mirosavljevići.

12.              Vranić Momčilo

Domaćinstvo ima 2 člana. Udaljeno je od osnovne škole 3 km, a od autobuske stanice 10 km. Kuća koju poseduje zidana je od tvrdog materijala i opremljena je sanitarnim uređajima. Jedno lice traži posao. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda i ovaca.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Kneževići, Avramovići.

13.              Vulović Velizar

Domaćinstvo ima 3 člana. Udaljeno je od osnovne škole 3 km, a od autobuske stanice 11 km. Kuća koju poseduje zidana je od tvrdog materijala, ali nije opremljena sanitarnim uređajima. Dva lica traže posao. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Vranići, Pušice.

14.              Vranić Miloje

Domaćinstvo ima 7 članova. Udaljeno je od osnovne škole 3 km, a od autobuske stanice 9 km. Kuća nije zidana je od tvrdog materijala i nije opremljena sanitarnim uređajima. Tri lica traže posao, a 2 su učenici osnovne škole. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se krajem XVIII veka doselila iz Crne Gore.

Rod: Sredojevići, Terzijići.

15.              Vranić Grozdan

Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od osnovne škole 3 km, a od autobuske stanice 9 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nije opremljena sanitarnim uređajima. Dva lica traže posao, a 2 pohađaju fakultet. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Kikovići, Svičevići.

16.              Kiković Dragoslav

Domaćinstvo ima 7 članova. Udaljeno je od osnovne škole 1,5 km, a od autobuske stanice 11 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala i opremljena je sanitarnim uređajima. Jedno lice je zaposleno u rodnom selu, jedno traži posao, a jedno pohađa osnovnu školu. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Vranići, Tubići, Slovići, Gemaljevići.

17.              Pešić Radojle

Domaćinstvo ima 2 člana. Udaljeno je od osnovne škole 1 km, a od autobuske stanice 11 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nije opremljena sanitarnim uređajima. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

18.              Vranić Njegomir

Domaćinstvo ima 2 člana. Udaljeno je od osnovne škole 4 km, a od autobuske stanice 15 km. Kuća nije zidana od tvrdog materijala i nije opremljena sanitarnim uređajima. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

19.              Maksimović Milun

Domaćinstvo ima 7 članova. Udaljeno je od osnovne škole 1 km, a od autobuske stanice 11 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala i opremljena je sanitarnim uređajima. Jedno lice je zaposleno u Sjenici, a jedno traži posao. U domaćinstvu su 2 učenika osnovne škole. Bave se uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Živaljevići, Petrovići.

20.              Sojčić Milojko

Domaćinstvo ima 7 članova. Udaljeno je od osnovne škole 2 km, a od autobuske stanice 12 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala i opremljenaje sanitarnim uređajima. Jedno lice je zaposleno u Sjenici, a 2 lica traže posao. U domaćinstvu je i 1 učenik osnovne škole. Bave se uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

21.              Kiković Uroš

Domaćinstvo ima 3 člana. Udaljeno je od osnovne škole 1 km, a od autobuske stanice 11 km. Kuća je zidana od tvrdog materijala i opremljena je sanitarnim uređajima. Jedno lice traži posao. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.

Poreklo: Familija se u XVIII veku doselila iz Crne Gore.

Rod: Šekularci, Lovići.

 

Iseljenici iz Donjih Lopiža:

1.                  Smajević Ljuban

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se u Čačak 1988. godine radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva ima srednju školu. Porodična slava: Sv. Nikola.

2.                  Kiković Milojica

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili se 1967. godine u Kraljevo radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva ima srednju školu (metalski smer). Porodična slava: Sv. Aleksandar Nevski.

3.                  Ljujić Milorad

Domaćinstvo ima 8 članova. Iselili se 1962. godine u Čačak, radi zaposlenja Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu. Porodična slava: Sv. Nikola.

4.                  Maksimović Milorad

Domaćinstvo ima 7 članova. Iselili su se 1972. godine u Kragujevac radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu. Porodična slava: Mladi Nikola.

5.                  Tubić Miloš

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se 1955. godine u Niš radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu. Porodična slava: Sv. Sava.

6.                  Tubić Vuko

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se 1955. godine u Bijeljinu radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je fakultetski obrazovan (profesor matematike). Porodična slava: Sv. Sava.

7.                  Tubić Mika

Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili su se 1957. godine u Beograd radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva ima srednju školu. Porodična slava: Sv. Sava.

8.                  Vasojević Zoran

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se 1985. godine u Novu Varoš radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je fakultetski obrazovan (Pravni fakultet). Porodična slava: Sv. Aleksandar Nevski.

9.                  Šekularac Radan

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili se 1987. godine u Čačak radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva ima srednju školu. Porodična slava: Sv. Vračevi.

10.              Tatović Milka

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili se 1976. godine u Kragujevac radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu. Porodična slava: Sv. Luka.

11.              Radević Dragoman

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se 1967. godine u Kragujevac radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva ima srednju školu. Porodična slava: Sv. Nikola.

12.              Vulović Vojimir

Domaćinstvo ima 6 članova. Iselili su se 1980. godine u Kragujevac radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu. Porodična slava: Sv. Petka.

13.              Vranić Milojica

Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili su se 1979. godine u Kragujevac radi školovanja dece. Nosilac domaćinstva ima srednju školu. Porodična slava: Sv. Nikola.

14.              Vasojević Vitomir

Domaćinstvo ima 9 članova. Iselili su se 1963. godine u Beograd radi školovanja dece. Nosilac domaćinstva ima osmogodišnju osnovnu školu. Porodična slava: Sv. Aleksandar Nevski.

15.              Tubić Mirčeta

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili se 1988. godine u Kragujevac radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva ima srednju školu. Porodična slava: Sv. Sava.

16.              Kiković Želimir

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se 1961. godine u Beograd radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio gimnaziju. Porodična slava: Sv. Aleksandar Nevski.

17.              Vasojević Selimir

Domaćinstvo ima 4 člana. Iselili su se 1964. godins u Kragujevac radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio gimnaziju. Porodična slava: Sv. Aleksandar Nevski.

18.              Vranić Mirčeta

Domaćinstvo ima 2 člana. Iselili se 1953. godine u Mramorak radi zaposlsnja. Nosilac domaćinstva je završio poljoprivredni fakultst. Porodična slava: Sv. Nikola.

19.              Tubić Dragiša

Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili se 1971. godine u Beograd radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio gimnaziju. Porodična slava: Sv. Sava.

20.              Maksimović Milovan

Domaćinstvo ima 6 članova. Iselili su se 1968. godins u Kragujsvac radi zaposlenja.. Nosilac domaćinstva js završio gimnaziju. Porodična slava: Sv. Nikola

21.              Sojčić Radojko

Domaćinstvo ima 6 članova. Iselili su se 1962. godine u Bsograd, radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu. Porodična slava: Sv. Aleksandar Nsvski.

22.              Kiković Dobrica

Domaćinstvo ima 2 člana. Iselili se 1970. godins u Aranđslovac radi zaposlsnja. Nosilac domaćinstva je završio fakultet (profssor likovne umetnosti). Porodična slava: Sv. Alsksandar Nsvski.

Prema podacima dobijenim na terenu, stanovnici Donjih Lopiža iseljavali su ss u Čačak, Kraljevo, Kragujevac, Niš, Bijeljinu, Beograd i Novu Varoš.

Problem Donjih Lopiža, kao i skoro svih sela u Sjeničkom kraju, jeste nepovoljna starosna struktura (tabela 3.) Broj stanovnika do 19 godina starosti je u periodu 1991-2002. godine opao za 56%, a starijeg od 60 godina života povećan za 41%. Indeks starenja je 1991. iznosio 1,35, a 2002. godine 4,33 indeksna poena. Navsdeni podaci ukazuju na to da sslo nema demografsku budućnost jer su ga intenzivno zahvatili depopulacioni procesi i proces demografskog starenja.

Stanoviištvo po veroispovesti

Godina            1991.   %

nravoslavni  135      99,27

muslimani     1          0,73

ostali             –           –

Stanovništvo po nacionalnoj pripadnosti

Godina            2002.   %

Srbi               123      100,00

Bošnjaci        –           –

Muslimani    –           –

Ostali            –           –

Po popisu 1991. godine u selu je, po veroispovesti, živelo 99,27% pravoslavnog i 0,73% muslimanskog stanovništva, a po popisu 2002. godine je, po nacionalnoj pripadnosti, bilo 100% Srba. Na osnovu podataka sa terena, stanovništvo smatra da su se njihovi preci doselili tokom XVIII i XIX vska, uglavnom iz Crne Gore. Slave Sv. Nikolu, Sv. Alsksandra Nevskog, Sv. Petku, Sv. arhangela Mihaila i Sv. Savu.

Školska kvalifikacija stanovništva u Donjim Lopižama je veoma nepovoljna. Broj stanovnika iz kategorije preko 10 ili 15 godina starosti se smanjivao, pa ih je 1961. bilo 549, 1981. godine 194, 1991. godine 129 i 2002. godine 109. U psriodu 1981-2002. godine došlo je do znatnog smanjenja procenta stanovništva bez školske spreme i sa 4 razreda osnovne škole. Prema podacima iz 1961. bilo je 19,12% nepismenih, a 2002. godine 8,25%. Podaci ukazuju na to da js došlo do velikih promena u strukturi stanovnika sa osnovnom školom (1961. godine 3,09%, 2002. godine 33,02%o), kao i do promena u strukturi škola za KV i VKV-radnike (0,54% 1961. godine na 10,09% 2002. godine).

Koliko se kasnilo sa ulaganjima u seoska naselja na ovom prostoru najbolje nam govore sledeći podaci. Donje Lopiže su makadamski put dobile 1964, struju 1972, a vodovod 1990. godine. Preko Donjih i Gornjih Lopiža prolazio je i karavanski put koji je išao iz Skoplja preko Novog Pazara i Sjenice ka Novoj Varoši, Priboju i Bosni. Tridesetih godina XX veka probijena je radna trasa puta od Sjenice do reke Veljušnice (koja je granična između teritorija opština Sjenica i Nova Varoš). Radovi su obustavljeni 1934. godine, posle pogibije kralja Aleksandra. Gradnju ove trase puta planirala je Zetska banovina, kojoj je Sjenica pripadala od 1929. godine, a narod je ovaj put nazvao “Banovski”. Put je popravljen 1964. godine i doveden je u upotrebljivo stanje (do Gornjih Lopiža).

Prirodna obeležja sela uslovila su i privredne aktivnosti njegovih stanovnika. Najvažnija zanimanja su stočarstvo i ratarstvo. Veličina zemljišnog poseda najbolje ukazuje i na zanimanja stanovništva. Da su ove dve grane vodeće privredne grane u selu potvrđuju nam i podaci o izvorima prihoda domaćinstava 472. Govedarstvo je vodeća grana iako je u odnosu na 1981. godinu – 550 grla goveda, zabeležilo drastičan pad 2002. godine – 323 grla. O ostvarenom nivou privredne razvijenosti sela najbolje nam govore i podaci iz tabele 10, gde je 2002. godine evidentirano 73,17% aktivnog i 17,89% izdržavanog stanovništva.

IZVOR: UNIVERZITET U BEOGRADU GEOGRAFSKI FAKULTET, Mila A. Pavlović: SELA SJENIČKOG KRAJA antropogeografska proučavanja – naučna monografija, štampa „Forma B“, Beograd, 2009. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

 

 

 

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Slavoljub Vasojević

    Postoji zbrka u pogledu izgradnje crkve i škole u Lopižama, pa samim tim i neke netačnosti.
    Škola u Lopižama je počela sa radom 1855. godine. Osnivač škole je pop Ilaija Cerović. Škola je otvorena u crkvenom konaku. Konak je imao dve podrumske prostorije i tri prostorije na spratu (učionicu, trpezariju i stan za učitelja). Više podataka o radu škole i crkvi u knjizi – Slavoljub Vasojević: ”Lopiže”.Biblioteka ”Hronika sela”, Beograd, 1996. (329-376)
    ”Pop Ilija Cerović je navalio te je ozidao novu crkvu na starom mestu u selu Lopižama, a podigao je i školu pored crkve, i učitelja nabavio.” *Milan Đ. Milićević: ”Pomenik”, Beograd, 1888. Str. 797
    O crkvi i školi u Lopižama pogledati: A.F.Giljferding: Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji. Svjetlost, Sarajevo 1972.

  2. Slavoljub Vasojević

    Nova crkva u Lošpižama je ozidana 1855. godine. ”Novu crkvu na starom mestu, podigao je ” pop Ilija Cerović. ( Giljferding i Milan Đ. Milićević -navedena dela).
    Rezervat Uvac nije proglašen 1955. godine, neg 2011 (Sl. glasnik RS, br.72/2011).

  3. ilija

    Nevidim nigde podatke da su u Lopižama živeli Kneževići a živeli su do 1972 godine. nema u popisu odseljenih ni drugih porodica pa bi ovo trebalo dopuniti.to je moj zavičaj,koji mi je u srcu i spreman sam da doprinesem unapredjenju svog zavičaja. pozdrav svim Lopižanima i potomcima . javite se.

  4. ilija

    ima li gde podataka opoginulim lopižanima u balkanskim i Velikom/ 1. svetskom ratu.