PIŠE: Saradnik portala Poreklo Ranko Bubanja
Od trenutka doseljavanja na teritoriju sela Bubanja oko 1703 godine, bratstvo Bubanja se uključilo u politički život i radi na opštoj stvari za konačno oslobođenje od Turaka. Po svojoj angažovanosti, hrabrosti i odlučnosti nijesu ni u čemu zaostajali za drugim mnogo jačim i brojnijim bratstvima ostalih Ašana i Vasojevića. Međutim, mora se reći da su podaci o tome veoma oskudni, te se na osnovu onoga što je zapisano ne može steći prava i potpuna slika o svemu što se tada dešavalo. Pa i sama predanja kao da su nestala. Ono što je sačuvano u pisanim tragovima savremenika i narodnim predanjima govori o stradanju naroda i njegovoj riješenosti da se ide do kraja i istraje u borbi bez obzira na žrtve.
U sukobu sa Turcima od 1703. do 1910. godine poginulo je oko 27 Bubanja.
Proglašenjem knjaza Nikole za kralja i Crne Gore za kraljevinu avgusta mjeseca 1910. godine nije riješena kriza u zemlji, pa je rat protiv Turske bio jedini izlaz, jer je mogao da mobiliše sve narodne slojeve, bez obzira na političku opredijeljenost. U njemu su vladajući krugovi u Crnoj Gori vidjeli i mogućnost za proširenje državne teritorije, što bi olakšalo ekonomsku situaciju. U to vrijeme Crnu Goru i Srbiju, čiji su odnosi zbog dinastičkih netrpeljivosti bili veoma loši, zbližavale su samo povremene ratne opasnosti, a čim bi one prošle, ponovo bi dolazilo do njihovih međusobnih trvenja. Zbog toga su, tek prije septembra 1912. godine, neposredno uoči izbijanja Prvog balkanskog rata, specijalne delegacije, radi tajnosti pregovora, upućene u Lucern, u Švajcarsku, gdje su sklopile ugovor o savezu i odlučile da se objavi rat Turskoj najkasnije do 14. oktobra. Vojnom konvencijom predviđeno je da glavnina crnogorske vojske nastupa preko Skadra i Kičeva ka Bitolju, a pomoćne snage ka Novopazarskom Sandžaku. Ugovor je ratifikovan već 6. oktobra.
Bubanje su oslobođene 10. oktobra 1912. godine
Atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu (1914.) bio je povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Crna Gora nije bila spremna za rat. Njene materijalne mogućnosti bile su gotovo iscrpljene u dva tek završena rata. Gotovina u državnoj kasi jedva je prelazila pola miliona perpera. Vojska je bila potpuno nepripremljena. Imala je svega 40.000 pušaka ”moskovki”, oko 10.000 zaplijenjenih ”mauzerki”, 30 mitraljeza i 65 topova upotrebljavanih i dijelom oštećenih u dva balkanska rata.
Bubanjska četa brojala je 97 boraca od toga 93 Bubanje.
U toku ovi ratnih dešavanja poginulo je 11 Bubanja.
Godine 1940. pred naletom Njemačke pala je Poljska, a Čehoslovačka, Holandija, Švedska, Danska i Belgija su kapitulirale. Francuska takođe nije izdržala. Trojnom paktu – Njemačkoj, Italiji i Japanu – pristupile su Mađarska, Rumunija i Bugarska. Italija je okupirala Albaniju još 1939. godine. Ostale su Jugoslavija i Grčka, pa je bilo izvjesno da će doći do rata.
Jugoslaviju su napale suvozemne snage iz pravca Austrije, Mađarske i Rumunije, a Bugarska je okupirala Makedoniju i južnu Srbiju. Italija je napala iz pravca Albanije i Istre.
Nakon trinaestojulsko ustanka 1941. godine, bratstvo Bubanja se prvi put podijelo na četnike i partizane.
U partizanima je poginulo 20, a u četnicima 22 Bubanja.
Kao žrtve rata stradalo je 10 Bubanja.
U toku 1991. i 1992. godine došlo je do građanskog rata na tlu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i do njenog konačnog raspada.
U Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dolazi do međunacionalnog sukoba i do građanskog rata.
U Bosni je poginuo Slavoljub Bubanja i o stradanju te grupe boraca snimljen je film ”Lepa sela lepo gore”.
* * *
Celokupan članak “Bubanje u bunama i ratovima” pročitajte OVDE.
16. novembar 2014. u 22:08
Rade Brakočević
Ranko, ne umanjujući Vaša istraživanja, dajem ispravku, u vezi vaše pretpostavke da se ime popa Dmitra odnosi na popa Dmitra Bubanju. Prema vjerodostojnim podacima, ime pop Dmitra iz pisma šest sveštenika knjazu Danilu na Cetinje iz 1853.godine odnosi se na popa Dmitra iz Velike, koji je iz svešteničke kuće Vukoljevakovića – Živkovića – Popovića iz Šekulara. Sveštenici Popovići iz Velike su od doseljenih Popovića iz Peći, a starinom su iz Šekulara. U knjizi Lomni Šekular, objavljenoj maja 2013. godine na str. 112 – 114. prenio sam skenirano pismo šest sveštenika. Pop Dmitar je deveti sveštenik iz ove drevne svešteničke kuće iz Šekulara, kada je riječ samo o Šekularu, Veliki, Metohiji…( Živkovići – Popovići) ne računajući ostale sveštenike Vukoljevakoviće, preko šesdeset u Gornjem Polimnju, Bihoru, Koritima, Pešteri, Metohiji, Toplici… Lijepi pozdravi.
16. novembar 2014. u 22:31
Rade Brakočević
Ova žalba ( pismo) govori i o krvavom sukobu jedne pljačkaške družine Vasojevića iz Lijeve Rijeke i starosjedelaca sela Mezgalje u Šekularu Naime zbog straha od krvne osvete zbog ubistva šest Vasojevića ( čemu je prethodilo ubistvo jednog đeteta – čobanina od strane Vasojevića) više porodica : Grujića, Đošovića, Pejkovića, Mikarića, Portića – odselilo se u Goraždevac kod Peći…
16. novembar 2014. u 23:42
Ranko
Hvala Rade, volio bih da mi pošalješ na mejl da vidim te vjerostojne podatke. Ovako kada nije navedeno prezime možemo da tvrdimo da je pop Dmitar i Popović i Bubanja. Naime parohija popa Dmitra bila je u beranskoj nahiji i da je zbog svog prosvjetiteljkog i zaštitničkog stava mnogima smetao. Ubijen je oko 1854. u Lužcu od strane jednog Pajkovića. I tada i danas skoro da je nezamislivo da pravoslavac ubije popa. Zato mnogi u Bubanjama misle da je ubica bio potkuljen da ga ubije a povod je između ostalog i ovo pismo. Ako ti imaš neke druge podatke koji meni nijesu bili dostupni volio bih da to skeniraš i pošalješ mi.
24. oktobar 2024. u 11:51
žarko
G. Bubanja. Svoju tvrdnju da je neki Pajković ubio sveštenika Dmitra , za kojeg se ne zna je li bio Bubanja ili Popović ( eto o kakvim se vjerodostojnim podacima radi), moraćete da po slovu zakona i dokažete i to dokumentom, uz navođenje imena tog Pajkovića i ostalih bližih podataka. Taj navodni nemili slučaj niko ne pamti u Lušcu i u cijelom beranskom kraju, a sigurno bi i oni koji nijesu Pajkovići to obznanili, jer se ništa ne može sakriti, ai ne treba, a vaš sud da je to nezapamćeno da neko pravoslavni ubije svojeg sveštenika, veoma je neodmjeren , a izgleda za neupućene kao da je potkrijepqen nekim spisima i dokumentima, sudskom odlukom, pa ćete to i morati da priložite, inače, znate da je takva kleveta, naroćito prema jednom od najuglednijih bratstava beranskog kraja, pa i cijele Crne Gore, prilično bespotrebna,a li i moguće sa nekim ciljem. Nadamo se, jer ja samo izražavam nevjericu Pajkovića, da se s obziro da je ovo pisano već odavno u zdravlju. Bvaljenej naukom, istraživanjem je veoma ozbiljan posao, koji zahtijeva stručnost, obrazovanje i znanje, a greška ovog portala je i što ne čita ono što neko šalje i piše, pa nenamjerno može ispasti i saučesnik u nečijim bljivotinama. Toliko za sada, a ako se ispostavi, a to stvarno i želimo, da ste zdravi i sposobni, onda će se priča nastaviti. U očekivanju dokumentacije o tom slučaju, uz napomenu da se i kad se nešto loše desi izbjegavaju u ovakvim slučajevima imena, sem opštih napomena.
16. novembar 2014. u 23:52
Ranko
U bratstvu Bubanja do danas je bilo devet popova. Od toga četvorica (Milovan, Rade, Dmitar i Ilija) su ubijeni.
16. novembar 2014. u 23:55
semper Augustus
Gsn. RANKO Bubanja – svaka čast na enormnoj količini fascinantnih informacija. Lepo je čitati hronološki obrađene dokumente. Da li imate u planu obraditi u nastavku istraživanja o VOJINOVIĆIMA dostupne dokumente o seobi u LIKU. Već više godina obrađujemo poreklo porodice SERDAR iz Like koji u svom predanju neizostavno spominju se kao potomci Voj(i)novića. Ako ovako nastavite sa obelodanjivanjem istorijske građe već vidim da će biti sasma normalno da se sve objedini u jednu celinu. Ubeđen sam da ćete u toj nameri imati pomoć celokupnog Društva “Poreklo” jer svima nam je u cilju da sačuvamo lični ponos i kolektivno dostojanstvo u vremenu “Globalizacije”, a ovakvi materijali dobro dođu kao Začini u Melting Pot-u. Nemojte se obeshrabriti !
17. novembar 2014. u 00:13
Ranko
Inače samo pismo našao sam u Arhivu na Cetinju što sam naveo u izvorima i literaturi koju sam koristio. Knjigu Lomni Šekular nažalost nijesam imao prilike da koristim i prvu put sam na portalu Poreklo vidio da je objavljena.. U mojoj monografiji nijesam se bavio Šekularom iako sam pročitao nekoliko knjiga na tu temu zato što život Bubanja nije imao bitnijih kontakata sa tom regijom zbog geografske udaljenosti. Što bi rekli Šekular nam nije s putan.
17. novembar 2014. u 07:39
Ranko
Poštovani semper Augustus,
U knjizi Prezimena u Crnoj Gori navedeno je prezime Serdarević, u Dobroti (Boka Kotorska) i Herceg Novom (17. vijek), ranije Vojinović, pa u područne Srbine. Autor za ovo prezime navodi literaturu: Boka – Savo Nakićenović, matične knjige rođenih Dobrote – SO Kotor, Moguće da je prezime Serdar skraćeni oblik ovog prezimena. Zna se da se u 17.vijeku jedana grupa Vojinovića iz Hercegivine doselila u Herceg Novi o čemu je takođe pisao Sava Nakićenović u knjizi O hercegnovskim Vojnovićima. Knjigu možete da vidite u biblioteci u Herceg Novom. Da li su Serdari od tih Vojinovića ne mogu da vam kažem.
17. novembar 2014. u 10:58
Rade
Ranko, i ja sam pismo našao na Cetinju. Navedeno pismo treba čitati u cjelini, a ne istrgnuto. U Pismu (žalbi) se navode patnje starosjedilaca i navode zulumi Vasojevića nad Srbljacima ili Ašanima… Da ne prepričavam pismo. Na događaj iz sela Mezgalje – Šekular odnose se riječi: …” pa ni danas u roblje udariše te izagnaše sedamdeset roba u tursko…” O tome ima i pismo monaha Manastira Visoki Dečani knjazu Nikoli. Pogledaj knjigu akademika Miomira Dašića… Složićeš se da se pismo ne može svesti na pojedinačni događaj – ubistvo popa Dmitra Bubanje od strane Pajkovića iz Lužca takođe Srbljaka. ..
Pop Dmitar Popović iz Velike je poznata istorijska ličnost. O njemu su pisali mnogi, da navedem samo neke savremenike onog vremena:Ekar, francuski konzul, Jastrebov ruski konzul, mitropolit Prizrenske eparhije Melentije, pop Miloš Velimirović, Andrija Jovićević, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić… Ubijen je od strane Ali bega Šabanagića, zato što je tražio zaštitu Velike od Francuske.
Poznavalac prilika oblasti Vasojevića Prota Miloš Velimirović Srbljak (1848. Kralje – 1920. Beograd) u zapisima sa Gornjeg Polimlja , Nastavnik, Beograd, 1894.godine, među 18. popova vasojevićkog protopresviterata na Limu s Gusinjem,navodi Dmitra Popovića iz Velike, ali ne navodi nikog iz Malog Bihora. U rukopisnoj zaostavštini svešteničke porodice Popović iz Šekulara, zna se da su između ostalih potpisnici pisma sveštenici iz njihove kuće:pop Dmitar, pop Simo.
Osim predanja, ko je pisao o popu Dmitru – Bubanji? Da li po Vama znači da su se Srbljaci i to popovi ubijali međusobno? Ili je to radila produžena roka povjerenika Knjaza Danila – prvo barjaktara, pa vojvode Miljana Vukova Vešovića iz Lijeve Rijeke? Da li je to ubistvo popa Bubanje u 19. vijekuneko zabilježio? Pogledajmo pomenuto pismo. Ono govori o odnosima Vasojevića i Srbljaka, a ne o međusobnim obračunima Srbljaka.
Srdačni pozdravi.
17. novembar 2014. u 12:17
Ranko
Rade pravo da ti kažem to pismo mi ne znači mnogo. Za njega sam saznao a pretpostavljam i ti čitajući knjigu Miomira Dašića. Dašić je u knjizi naveo i broj pod kojim se čuva na Cetinju i znao sam da ću lako dobiti kopiju. Zainteresovalo me je ime popa Dmitra i to sam povezao sa popom Dmitrom Bubanjom. Pošao sam na Cetinje i oni su mi to skenirali i ja sam ga kada govorim o postupanju vasojevićkih hajduka stavio u monografiju kao dokaz tih tvrdnji. Iz pisma se ne vidi da je pop iz Šekulara kako ti tvrdiš niti iz Bubanja kako ja tvrdim. Stoji samo pop Dmitar. Mi ne znamo ni kako su se ostali popovi prezivali i o tome možemo samo da nagađamo. Suština je u tome što kažeš: Ko je pisao o popu Dmitru Bubanji? To i jeste problem. Prevashodno smo trebali mi Bubanje to da uradimo. Da je tako bilo ne bi bilo ovog sporenja između nas dvojice. Činjenica je da postojao pop Dmitar Bubanja i njegovi potomci su brojni. Činjenica je da je postojao i pop Dmitar Popović porijeklom iz Šekulara koga ti pominješ. Dakle oba Dmitra su realni ljudi koji su živjeli u određenom vremenu. U pismu se ne iznose herojski podvizi ni jednog popa već se navode njihovi potpisi na žalbu knjazu Danilu na bezakonje koje vlada u dolini Lima. Ja samo iznosim pretpostavku da je jedan od potpisnika pisma i pop Dmitae Bubanja. U pismu se opisuju okolnosti koje su vladale u tom besudnom vremenu i pretostavljam dakle iznosim pretpostavku da je nekome zasmetala ta žalba Cetinju i njihova reakcija. U ovom članku opisujem i ubistvo Miluna Femića od strane Vukićevića samo zato što je ubio Malić bega. Dakle sujeta i zavist su bili ogromni. Prezentirajući pismo iz cetinjskog Arhiva ja ne dovodim u pitanje integritet popa Dmitra Popovića za koga takođe prvi put čujem od tebe. Ali to što ja nijesam znao za njega ne znači da nije bio ugledna ličnost i da drugi nijesu pisali o njemu.Pop Dmitar Bubanja je ubijen oko 1854. i logično je Velimirović o njemu nije pisao. O Malom Bihoru tek je nešto ostavio Milisav Lutovac i kasnije Dašić. Naravno da to ne znači da se i tamo neki život nije odvijao iako znamo da je to područje oslobođeno tek 1912. kada i Berane..
14. februar 2015. u 14:56
goran
Poštovani Gospodine Ranko,
Već nekoliko godina prikupljam građu i proučavam ličnost Karađorđevog vojvode Raka Levajca. U jednom delu Vašeg teksta pominjete pisma KARAĐORĐEVIH VOJVODA. Karađorđeva pisma vladiki Petru I su mi poznata ale pisma njegovih vojvoda povodom pokušaja širenja ustanka prema Crnoj Gori do sada nisam pronašao. Ukoliko posedujete neko pismo vojvode Levajca ili znate gde mogu da ga pronađem bio bih Vam neizmerno zahvalan ako mi ga pošaljete ili me uputite na izvor! SRDAČAN POZDRAV! S POŠTOVANJEM, Goran Levajac, profesor istorije.