Poreklo prezimena, selo Kukljin (Kruševac)

Poreklo stanovništva sela Kukljin, grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Selo se nalazi na samoj Goli(j)skoj Moravi, između Bele Vode i Jasike. Kuće su na jednoj visoravni iznad Morave, te su tako zaštićene od poplava. Samo je nekoliko kuća u ravnici. Kako je pritešnjeno sa jedne strane Moravom a sa druge kosom, koja je paralelna sa Moravom, te je vrlo izduženo, tako da je u dužini oko 6 a u širini jedva jedna kilometar. Kroz selo, za vreme kiša, protiču ovi potoci: Govedarac, prvi odozgo, Duboki Potok, Miticki Potok, Kunjak i Buljinac. Svi ovi potoci imaju duboka korita, te se ne izlivaju, ali ukopavanjem nanose znatne štete okolnim njivama, jer opučavaju-osipaju zemlju. Sem ovoga bujica nanosi u selo kamen i šljunak, naročito Donju Malu, te se selu i naj taj način pričinjava znatna šteta. Morava pak, prilikom izlivanja zasipa okolne njive kamenom i šljunkom i opučava ih. Severni deo sela je na peščaru a južni na šljunku od makašista.

Vode.

U selu se pije bunarska, izvorska i moravska voda. Izvora ima četiri, od kojih je jedan bezimeni u Buredljima ili Gornjoj Mali, drugi – zvani Radićska Česma kod mehane i sudnice u Srednjoj Mali. Dva su u Donjoj Mali, koji se zovu Markov Izvor* i Kojinac. Ovi izvori ne presušuju, naročito je jak Markov Izvor.

*Tako je nazvan po Marku Mijatoviću iz Konjuha, koji ga je prokopao, radeći nekada na kuluku.

Zemlje i šume.

Seoski atar je uglavnom preko Morave, jer je u selu i više njega gotovo sve pod kamenom. U ravnici je plodna kumsača, na kojoj osobito dobro rađa kukuruz a ustvari je tako slaba da ni ovas ne može roditi. Dok nije sušibuba uništila domaću lozu bili su čuveni kukljanski vinogradi, koji su bili na južnoj strani imenovane kose, osobito u Cerovcu ispod Topoljaka. Preko Morave prelazi se na skeli i čuni, što je dosta teško a i opasno kada je velika voda. S toga pojedinci tamo na imanjima imaju salaše, gde smeštaju kukuruz.

Šume ima na severnoj strani sela. Ima je i krupne i sitne a sva je graničeva (belogora).

Tip sela.

Kuće su dosta raštrkane, naročito u Donjem i Gornjem Kraju, tako da je srednja udaljenost između pojedinih kuća po 150-200 metara. Selo se deli na tri kraja ili male: Gornji Kraj – zvani Burdelji, Srednji Kraj – Kukljin ili pravo selo i Donji Kraj ili Topoljak. Gornji od Srednjeg Kraja razdvaja Duboki Potok a Srednji od Topoljaka potok Buljinac. Ispod Topoljaka u potoku Cerovcu, levo idući Jasici, imaju tri kuće. Priča se da je tu nekada bilo veće selo, starije od Kukljina, pa je izumrlo i raselilo se.

U selu je 265 kuća i 348 poreskih glava.

Ime selu.

Selo je dobilo ovo ime, po predanju, što se tu prvo čula kuknjava ili što se najviše kukalo za izginulima na Kosovu. Po drugom predanju što je tu Visoki Stevan, vraćajući se sa vojskom iz Rusije, zašao jednu okuku, te ga Carica Milica, koja ga je gledala sa kule u Kruševcu, izgubila iz vida i uzviknučla: „kuku, nema ga“. Po trećem pak što su mu seljaci, zbog sirotinje i nemaštine, navek kukali. Burdelji su ovako nazvani što su im stanovnici dugo živeli u buredljima (zemunicama). Topoljak je dobio naziv zbog mnogih topola, kojih i danas ima, naročito u moravskoj ravnici.

Starine u selu.

Na brdu Gradištu (420 m), koje je skoro nad Belom Vodom, postoje razvaline nekog starog grada, od koga je samo sačuvan zid visine pola metra. Grad je u obliku mnogougaonika ili nepravilnog kruga a zahvata prostor skoro od hektara. Grad je na vrhu brd i sa njega je vrlo lep pogled na ravnicu Velike i Golijske Morave. Sazidan je od peščara, koji se u okolini nalazi. Nedaleko od grada postoji jedna razvalina, koju je pre nekoliko godina neka baba proglasila za crkvu. U gradu i njegovoj okolini nalazili su se stari bronzani novci, koji su se već zemljosali zbog rđe, te se lako raspadaju. Tih novaca, kažu, ima koliko omanja konjska ploča. Jedan vis u Gradištu zove se Stražarac. Priča se da je tu bila nekada kula i u ovoj straža, odakle su pazili na neprijatelja da ne pređe Moravu. Još se veli da se sa te kule mogla da vidi kula na Straževici u Levču.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Selo je, po narodnom predanju „bilo pre Kosova“. Najpre je naseljen pravi Kukljan dok su Burdelji i Topoljak naseljeni docnije.

U Gornjem Kraju su ove porodice:

–Mitići su doseljeni pre 100 godina iz Župe, slave Đurđic i Đurđevdan.

–Bugarčići su iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.

–Janići su iz okoline Kruševca, slave Mratindan i Aranđelovdan.

–Žikići su iz Dupnika kod Niša, slave Nikoljdan.

–Somovići su iz okoline Kruševca, slave Mratindan i Aranđelovdan.

–Popići su iz okolin Vranja, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.

–Velikići su iz okoline Kruševca, slave Stevanjdan, zimski i letnji.

–Beljtavići su iz nekakvog Beljaka, slave Lučindan i Markovdan.

–Nedići su došli pre 100 godina iz Župe, slave Mratindan i Aranđelovdan.

–Smudići su iz Župe, slave Sv. Ćirila i Metodija i Ilindan.

–Stajići su iz okoline Kruševca, slave Jovanjdan, zimski i letnji.

–Jevtići su iz Toplice, slave Jovanjdan.

–Kovandžići su iz okoline Kruševca, slave Aranđelovdan, letnji i jesenji.

–Đokići su iz Toplice, slave Đurđic, Đurđevdan u Alimpijevdan.

–Milićevići su iz Župe, slave Sv. Mojsila i Sv. Romana.

–Minići su iz rasinskog okruga, slave Stevanjdan, zimski i letnji.

–Panići su iz Župe, slave Nikoljdan.

U Srednjoj Mali su:

–Stupljanci su iz Stupnja kod Kruševca, slave Aranđelovdan i Trnovu Petku.

–Đešići su iz Toplice, ima ih još i u Poljni i Rekovcu u Levcu, slave Nikoljdan.

–Peričići su starinci. Slave Đurđic i Đurđevdan.

–Litrići su ovako nazvani s toga što im je predak bio pijanica, ispijao litre pića. Oni su takođe starinci, slave Pantelijevdan.

–Radići su starinci, slave Aranđelovdan i Trnovu Petku.

–Karaklići su iz Rženice u Župi, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.

–Vasilijevići si iz Grkljana u rasinskom okrugu, slave Nikoljdan.

–Milojevići su iz soko-banjskog Čitluka, slave Đurđic i Đurđevdan.

–Mirkovići su iz studeničkog kraja, slave Jovanjdan, zimski i letnji.

–Kotlenići i Stevići su došli iz rudničkog kraja ispod planine Kotlenika, slave Sv. Mojsila.

–Gajići su starinci, slave Nikoljdan.

–Doljanci su iz Doljana kod Kruševca. Ima ih u Beloj Vodi. Slave Đurđic, Đurđevdan i Alimpijevan.

–Miletačići su došli špre 100 godona iz Župe, slave Pantelijevdan.

U Topoljaku ili Donjoj Mali su:

–Milićarci su iz okoline Niša, slave Aranđelovdan.

–Mijailovići su sa Kosova, slave Đurđic i Đurđevdan.

–Bukvići su iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan.

–Markovići, ne zna se odakle su, slave Nikoljdan.

–Gajići su iz Župe, slave Aranđelovdan.

–Vučkovići su iz rasinskog okruga, slave Jovanjdan, zimski i letnji.

–Jeremići su iz Onašnice u kruševačkom okrugu, slave Nikoljdan.

–Stanojevići su iz Velike Vrbnice u Župi, slave Jovanjdan, zimski i letnji.

–Aladanci si iz nekakva Aladana ili Aladanja u Toplici, slave Nikoljdan. Ima ih u Cerovcu.

Seoska slava je Drugi dan Trojica a zavetine: Markovdan – za zdravlje stoke i Mali Spasovdan – radi rodnosti vinograda.

Groblje je jedno i nalazi se u sredini sela.

IZVOR: Stanoje Mijatović – Temnić. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.