Poreklo prezimena, selo Brnjac (Loznica)

Poreklo stanoništva sela Brnjac, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Selo Brnjac je u oblasti Jadra, okrug podrinjski, srez jadranski, opština iverska.

Odmah ispod planine Iverka, a na prisojnim kosama njegovim, leži selo Brnjac. Selo je između polja Jadranskog sa južne strane, Iverka sa severne, Velikog Sela (Pedaške male) sa istočne strane i Bradića sa zapadne strane.

Pedaška mala u Velikom Selu i Kneževina mala u Brnjcu – su na jednoj kosi, pa je Kneževina okrenuta jugozapadu a samo putem jedna od druge rastavljene.

Zemlje i šume.

Zemljište je izbrazdano potocima, koji razdvajaju male. Potoci nisu dosta jaki te ne čine nikakvu štetu selu. Kroz ovo selo ne teče nikakava reka.

Selo ima dosta zemlje za obrađivanje koja je većim delom u polju i oko sela. Oko kuća su mahom bašte i voćnjaci mada ima i dosta njiva.

Najglavnija mesta gde su njive zovu se: Mednjaci, Potesi, Trske, Krčevine, Palošci, Bjelolipe, Srednje njive, Jasici, Bare, Ivaci, Ugari, Ade, Polja, Kamenjača i dr.

Na njima se najviše seje kukuruz, posle pšenice, ređe ovas i ječam.

Selo ima svoje zajedničke zemlje, svoj seoski atar u planini Iverku veličine oko 80 hektara a pod šumom je najviše grab, lipa, cer, zakržljale bukve itd.

Seoski atar je zajednički još od turskog vremena i selo na njega plaća porez.

Seoski kmet naplaćuje pašu od svojih meštana za jedno leto i to od krupne stoke i koza po 1 dinar po komadu, svinja po 0,30, ovaca 0,20 din i od skupljenog novca se plaća porez.

Zemlja je osrednjeg kvaliteta i jednoj prosečnoj porodici je potrebno 20 plugova zemlje da bi mogli osrednje živeti.

Oko sela imaju pojedinci svoje male zabrane (šume) iz kojih se snabdevaju drvima ali većina se služi drvima iz seoskog atara na planini Iverak.

Vode.

Izvora u ovom selu nema, ali je zemljište podvodno i ako se malo zakopa bude mali izvor kojime se meštani služe vodom za piće i druge domaće potrebe.

Bunara u ovom selu nema, voda sa potoka se ne pije a ni mineralnih voda nema.

Klima.

Klima je u ovom selu ista kao i u susednim selima.

Tip sela.

Selo je razbijenog tipa i podeljeno je na male, koje se zovu: Kneževina, Poljačka mala (Poljaci), Srednja mala, Mihailovića i Devića mala. U svim malama kuće su udaljene jedna od druge 30-80 metara a između svake male postoji potok.

Potok koji odvaja Kneževinu od Poljačke male zove se Ribarica. U selu nema zaselaka niti ima porodica koje su naseljene dalje od sela, da bi tamo živeli.

Stanovnici sela Brnjca imaju više prezimena i to:

U Kneževini:Markovići, Vilipovići, Jankovići, Ljubinkovići, Isailovići, Baići, Pavlovići, Brankovići, Vasići i Simići.

U Poljačkoj mali:Tešići, Todorovići, Trivunovići, Vasići, Mijailovići, Ljubinkovići, Živkovići, Petrovići, Ignjatovići, Jezdići, Brankovići, Vučetići, Mitrovići i Pavlovići.

U Srednjoj mali:Simići, Trivunovići, Tešići, Pavlovići, Lazići, Panići, Petrovići, Tanaskovići i Pavlovići drugi.

U Mijailovića mali: Alimpići, Vujići, Petrovići, Vasići, Mićići, Maksimovići, Nikolići, Antonići, Damnjanovići i Stevanovići.

Devićska mala:Grujičići, Jevtići, Ranovići, Rankovići i Stevanovići.

Starine u selu.

Madžarskih groblja ima na tri mesta i to: prvo gde je sada brnjačko groblje, drugo je u polju a treće u Kamnjačama.

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Ovo selo su naselili Srbi, koji su poreklom iz Hercegovine ili ovdašnjih okolnih sela.

–Vilipovići i Baići u Kneževini i:

–Mitrovići u Poljačkoj mali su od jedne familije, doseljeni iz Krasave u Rađevini, slave Stepanjdan.

–Todorovići, Vasići i Jezdići u Poljačkoj mali;

–Damnjanovići i Stevanovići u Mijailovića mali;

–Jevtići, Rakići i Rankovići u Devića mali su jedna familija, dovela ih baba Deva iz Hercegovine i po toj prababi Devi i mala se cela zove Devićska. Svi slave Srđevdan.

-U Devića mali postoji još jedna kuća koja slavi Srđevdan (ne navodi se koja) ali nisu potomci baba Deve, već je pretka majka dovela očuhu u kuću iz Kostajnika u Rađevini.

–Ljubinkovići, Mijailovići i Pavlovići su jedna familija, doseljeni iz Zablaća šabačkog, slave Aranđelovdan.

–Živkovići i Vučetići u Poljačkoj mali i

–Tanaskovići u Srednjoj mali su jedna familija, doseljeni z Hercegovine, slave Jovanjdan.

Ostale porodice:

–Alimpići, Nikolići, Mićići, Maksimovići, Antonići, Vujići, Petrovići i Vasići u Mijailovića Mali:

–Markovići, Jankovići, Isailovići, Pavlovići (u obe male), Simići i Stevanovići – Svi slave Nikoljdan, ne zna im se odakle su doseljeni*.

*Sa strane, na margini, pored ovih prezimena, Cvijićevom rukom ispisana napomena: „starinci“.

–Tešići, Trivunovići, Simići, Lazići, Panići i Pavlovići u Srednjoj mali slave Miholjdan, ne zna se odakle su doseljeni.

–Petrovići (obe male)

–Ignjatovići u Poljačkoj mali

–Trivunovići i Pavlovići u Srednjoj mali – svi slave Mitrovdan, ne zna se odakle su doseljeni.

–Gruičići slave Đurđevdan, ne zna se odakle su doseljeni.

Naknadno obaveštenje:

–Petrovići i Ignjatovići u Poljačkog mali:

–Trivunovići, Pavlovići i Petrovići u Srednjoj mali su doseljeni iz Hercegovine (Vila i Rogulja), slave Mitrovdan.

–Tešići i Trivunovići u Poljačkoj mali;

–Simići, Lazići, Panići i Pavlovići u Srednjoj mali slave Miholjdan, ne zna se odakle su doseljene.

Sve druge imenovane porodice slave Nikoljdan i starosedeoci su.

Cigana-Roma u ovom selu ima stalno nastanjenih u 7 kuća.

NZ: Ovo selo Brnjac, Bradić i veći deo Velikog Sela i Gornje Dobriće moglo bi se vrlo lepo u proleće fotografisati, da bi njihovoj lepoti mogla zavideti mnoga sela u Kraljevini. Nigde lepša skica ne bi bila kao ovde.

24. januara i naknadno 11 aprila 1903. godine u Dragincu.

Opisao: Ljub. M. Šopalović, učitelj.

IZVOR: Vidosava Nikolić Stojančević – Rađevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.