Poreklo prezimena, selo Kriva Reka (Čajetina)

15. marta 2014.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Kriva Reka (po knjizi Kriva Rjeka), opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Kriva Reka

Položaj sela.

Ovo selo čini jedna prostrana i plitka dolina blago svedenih strana prema reci koja teče sredinom sela, te je ovo jedno od najblaženijih sela u celoj oblasti. Sa južne strane zaklonjeno je dugačkim brdom Glizom, na zapadnoj strani je brdo Cerovo a na sredini sela Gradina. Istočni kraj sela je dosta krševit.

Pošav od Mačkata prvo je glavni deo sela, koji se obično zove Selo i u njemu su: Kurćube, Bučevci, Pašići, Trifunovići, Stojanovići, Lučići, Zečevići, Ivanovići, Čitakovići, Kojovići, Brkovići, Gavrilovići, Božovići, Tijanići, Kuburovići, Kneževići, Kotlice, Mandići, Obrenovići, Stojanovići i Lojanice.

Južno je ispod Glize zaselak Mješnik u kome su: Bacetići, Zlatići, Jelisijevići, Vilipovići, Virići, Bakovići, Popovići, Aleksići, Gukići, Žunići, Jakšići, Zlokuće, Pejovići, Slovići, Jaćimovići i Stojići.

U produžetku Mješnika na zapad preko brda Glavice je Cerovo gde su: Cerovići, Ljubojevići, Strunjaševići, Rubeži i Tmušići.

Ime selu.

Selo se nazvalo po njegovoj reci koja tekući kroz ovo selo pravi mnogo „krivina“. Mješnik je nazvan zbog toge što su njegvi stanovnici neke sušne godine „u mješinama“ donosili vodu iz Grabovice u Čajetini.

Vode.

Glavni izvori su u zaseoku Mješniku:Šainovac, Vrelo i Radova; u Cerovu: Barica i Suvo Vrelo; u selu: Banjica (zimi topla), Božovka, Aldovina, Kojivića Vrelo, Kurćubisko Vrelo i Ivanovića Vrelo.

Zemlje.

Zemlja za obrađivanje je najbolja na jugo-zapadnoj strani sela, u Mješniku i Cerovu, gde je crna smonica, na severo-istočnoj strani je zemlja vrlo posna, peskovita i nerodna. Livade su vrlo dobre pored reke. Nazivi zemljišta u Cerovu su: Rosulje, Polje, Polićevina, Strunjaška Ograda, Bare, Ljubojevića Livade, Grablje i Veliki Gaj; u Mješniku su: Ćuverak, Višovina, Bjelakovana, Trlo, Baničina, Kadina Livada, Ravan, Krtine, Ćirkovina, Rasadnici, Lugovi, Dukovina, Čerege, Mjančina i Jezerine, a u selu su: Dudište, Perovina, Mojovića Gaj, Debelo Brdo, Česte, Meždrak i Lugovi. Seoska utrina je Kijevo, Piskuša i Tamljanica.

Starine u selu.

Grčko Groblje ima u Prisoju (na jednom kamenu izgraćen je čovek zaogrnut nekakvom haljinom, vele „grčki pop“). U Nišanu i u Cerovu u Strunjaškoj Livdi postoje belezi od kamena a na jednom, najvećem, kamen izređen u vidu lava. U Mješniku postoji stara crkva.

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Draškovići, Jakšići su najstarija porodica u selu. Od Draškovića je ostao jedan dečko i odveden u Jakšiće, te mu se potomci tako prezivaju ali slave svoju slavu – Nikoljdan. Draškovići su živeli kod Čardačine u Mješniku.

U 18. veku doseljeni su:

Zlatići su od Nikšića, najpre došli u susedni Mačkat, odakle pređe Zlata sa mužem Mitrom u ovo selo, slave Lučindan.

Virije su od planine Zlatara kod Nove Varoši, došli najpre u čajetinske Rudine, pa otud ovamo, slave Aranđelovdan. Diraju ih da im je predak bio Ciganin.

Žunići su iz Bijele Rijeke, ima ih i u obližnjim Nikojevićima***.

Ivanovići i Čitakovići su iz Drobnjaka, predak im kao kirajdžija kupio i nosio nekakvu kapu u obliku svešteničke čite (otud Čitakovići, op. Milodan), slave Aranđelovdan.

Zlokuće, predak im je Zlotrk služio kod Turaka i ostao u njihovoj kući, slave Đurđevdan.

U vreme Prvog ustanka doseljeni su:

Kurćube* su iz Rudina kod Nove Varoši, slave Aranđelovdan.

*Njihov ded Gavrilosačekao je i ubio 1815. godine Zenil-agu i sina mu Đul-bega, koji su išli da oslobode zatvorene Turke u Užičkom Gradu. (Milićević, „Kneževina Srbija“).

Zečevići (Kojovići) su iz Zečeva Polja kod Sjenice, bili najpre u Radojni, slave Jovanjdan.

Bakovići (Popovići), njih je doveo rođak kaluđer iz manastira Dovolje na reci Tari, slave Mitrovdan.

Aleksići (Kelevići-Šaponjići) su iz Šaponja kod Nove Varoši, slave Stevanjdan.

Cerovići su iz Tušine u Drobnjaku, gde ih još ima, slave Đurđevdan.

Ljubojevići su iz Kratova kod Priboja, ima ih u Sjeništima, slave Jovanjdan.

Brkovići su iz „Poloma u Turskoj“, slave Jovanjdan.

Pre 100 godina doseljeni su:

Bacetići su iz Cikota kod Priboja, gde ih još ima, slave Nikoljdan.

Jaćimovići su iz Čajetine***.

Jakšići su iz Kuča, slave Aranđelovdan.

Đaići su od Pljevalja, slave Nikoljdan.

Trifunovići* (Krmezi) su iz Drmanovine kod Nove varoši, slave Stevanjdan.

*Od odseljenih Trifunovića u Užice je i g. Miša Trifunović, ministar prosvete i narodni poslanik.

Stojanovići (Ostojići i Mutavdžići) su iz Čolovine, zaseoka novovaroške Radojne, slave Jovanjdan.

Lučići su od nekog sluge Lukekod Stojanovića, slave Stevanjdan.

Pašići su iz Čajetine***.

Gukići su iz Guka u Hercegovini, slave Đurđevdan.

Strunjaši su iz Timara u Drobnjaku, gde ih još ima, slave Đurđevdan.

Gavrilovići su od Lima, slave Jovanjdan.

Obrenovići su iz Stare Srbije, slave Đurđevdan.

Rubeži su iz Drobnjaka, slave Đurđevdan.

Kotlice i Tmušići su od manastira Dovolje, slave Nikoljdan.

Jelisijevići (Vilipovići) su iz Kućana, slave Nikoljdan.

Pejovići su iz Morače (od njih su Drobnjaci u požeškom Glumču), slave Sv, Joakim i Anu.

Simovići su „odnekud iz Turske“, slave Usekovanje.

Za vreme rata 1876. godine doseljeni su:

Stojići (Rutovići) su iz Rutoši, slave Jovanjdan.

Slovići su iz Pribojske Banje, slave Aranđelovdan.

Mandići su iz Burađe***.

Matovići su od Sjenice***.

Kuburovići su iz Babina, slave Nikoljdan.

Lojanice su iz Kosatice kod Prijepolja, ima ih u Branešcima***.

Ristanovići su iz Rožanstva***.

Bučevci su iz Kratova kod Priboja, slave Nikoljdan.

Kneževići su iz Čajetine***.

Tijanići su iz Šljivovice***.

Perišići su potomci dovodca iz požeških Radovavaca, slave Lučindan.

 

Napomena:

***Ne kaže se koju slavu slave. Oni koji su se doselili iz Čajetine videti pod „Čajetina“.

 

IZVOR: Ljubomir Mićić – Zlatibor. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Vlašanin

    Kelević je starije prezime Šaponjića.Kelevići su prozvani po Kelu Šaponji koji je u Komarane došao kao Šaponja Đelošević -Keloš,po Turskoj reči Kel,Kele u značenju ćelav-ćelo.Od tog Keloša-Kela Šaponje su Kelevići-Šaponjići kod Nove Varoši.Đeloševići su živeli na brdu Šapanjcu pod Javorom odatle nadimak Šaponje.

    • Vlašanin

      Ispravka:Kelevići-Šaponje su Đelevići iz Gornje Ržanice kod Plava.Ove Đeleviće u Šaponjama su prozvali Kelevići jer je najstariji Đelević bio ćelav,turski kele.Đelevići iz Gornje Ržanice su poreklom Škrelji iz Sev.Albanije.Otišli su iz Gornje Ržanice zajedno sa Otaševićima u Stari Vlah i Kratovo.