Poreklo prezimena, selo Gornje Gare (Crna Trava)

9. februar 2014.

komentara: 20

Poreklo stanovništva sela Gornje Gare, opština Crna Trava. Istraživanje „ Crna Trava i okolna sela“ saradnika portala Poreklo Miroslava B. Mladenovića Mirca, lokalnog etnologa i istoričara

Gornje Gare

Nastanak sela i poreklo stanovništva:

Selo Gornje Gare je naselje u Srbiji u opštini Crna Trava u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 80 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 164 stanovnika).

U naselju Gornje gare živi 80 punoletnih stanovnika, a prosečna starost iznosi 60,6 godina (55,5 .g., kod muškaraca i 65, 9 kod žena).

U naselju ima 42 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,90. Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (iz popisa 2002.g.).

Demografska slika stanovništva posle Drugog svetskog rata(1945.g.) je izgledala ovako: 1948.godine (706 stanovnika), 1953.g. (626), 1961.(585), 1971.(561), 1981.(393), 1991.(164) i 2002.g.(80 stanovnika).

Selo Gornje Gare se nalazi na nadmorskoj visini od 808 metara.

Na plećastoj kosi Dobropoljske Čuke (1488 m), a pod takozvanim Garskim Ridom, na vrletnoj i punoj proplanaka i jaruga leve strane reke Vlasine nalazi se selo G a r e.

Uzana dolina reke Vlasine (čije je korito u ovom predelu na 375-400 metara nadmorske visine) na ovom delu prelazi u sutjesku.

G a r e na udaljenosti oko 5 km od korita reke Vlasine po kosama i dolinama nalaze se raspoređene u nizovima mala naselja mahale sela G a r e.

G a r e se deli u tri dela:– G o r nj e,  D o nj e   i   K r i v i D e l.  Selo G a r e imalo je uoči Drugog svetskog rata (1940.g.) 316. domaćinstva.

Selo G o r nj e G a r e (1964.g.) je imalo 107 domaćinstva sa 626 stanovnika.

Selo D o nj e G a r e (1964.g.) je prema broju domaćinstva i broju stanovnika jednako bilo selu Gornje Gare.

Selo K r i v i  D e l (1964.g.) je imalo 195 domaćinstva sa 641 stanovnika.

U G o r nj e G a r e su mahale(1964.g.):-

– Mahala Marinkovce(Marinkovci),

-Mahala Đorinci,

-Mahala Banjci,

-Mahala Lukin Del,

-Mahala Krasina Bara,

-Mahala Dejanci,

-Mahala Belutak,

-Mahala Selište,

-Mahala Vlajićeva(Vlajkovićeva ) Padina,

-Mahala Drglovac,

-Mahala Samokovo,

-Mahala Ravnište,

-Mahala Đuklinci,

-Mahala Košare,

-Mahala Čokešini.

– Skrobanova mahala,

-Rajinski Rid mahala

– Jankova Bara mahala,

– Tričkov Rid mahala.

*

U D o nj e G a r e su mahale(1964.g.):

– Mahala Kračinova,

– Mahala Bankovska,

– Mahala Deda-Lepojina,

– Mahala Krasićevska,

– Mahala Grnjinska,

– Mahala Petrovići.

*

U K r i v o m D e l u su mahale(1964.g.):

– Mahala Melanci,

– Mahala Drumci.

*   *   *

Rodovi-Mahale(početkom 21.veka, sa fejsbuka) sela Krivi Del:- Centar, Straža, Miljkovci, Markovci, Zuzarci, Zlatkovci, Anđelkovci, Tazinci, Kamenjarci, Drum, Đorinci, Tamnji Krivi Del, Melanci, Tegošnica.

Krivi Del-naselje u opštini Crna Trava u Jablaničkom okrugu-(centar-Straža-Miljkovci-Markovci-Zuzarci-Zlatkovci-Anđelkovci-Tazinci-Kamenjarci-Drum-Đorinci-Tamnji Krivi Del-Melanci-Tegošnica)

*

Predanje koje se čuje o osnivanju G a r a je da su doseljenici iz Srbije došli u svom starom zavičaju u sukobu sa Turskim vlastima, pa ubivši Turčina ponesu mali imetak i povedu belu kravicu i zaustave se na šumakom proplanku na mestu gde je danas G o r nj e G a r e.

Tu su „izemkinju“ kuću sebi sagradili, rasturili nešto bukove šume kojom je bio obrastao tada Garski Rid i ovu površinu nazovu Gornje Garine.

U želji da povećaju obradivu površinu rastrsili su i drugi deo šume i nazovu to zemljište Donje Garine.

Kako su se stanovnici G a r a najpre bavili stočarstvom to su u potražnji za stoočnom hranom prešli reku Vlasinu i zauzeli današnje područje sela K r i v i D e l, gde su naišli na hrastovu šumu veoma pogodnu za zimsku stočnu hranu.

Kako je Gornjogarski teren erozivan i bez pašnjaka i livada, a bukova šuma nije mogla služiti kao zimska hrana, to su lisnici („narasnici“) koji su sečom hrastove šume na Krivodelskom terenu dobijani bili kao odlična zimska hrana za goveda, ovce i koze-tako su Garčani u želji da dođu do stočne hrane osvajali ne samo D o nj e G a r e na području K r i v o g D e l a.

Ovaj deo G a r e je skoro dobio ime K r i v i D e l. Redukovanjem naziva Gornje Garine i Donje Garine postalo je G a r e.

Postoji predanje o tome kako je pre današnjeg stanovništva u „latinsko vreme“ u K r i v o m   D e l u, postojalo naselje, na mestu gde je današnje Selište.

Stanovnici toga sela „išli daleko“ i „ukrali devojku“.Kad turci to doznadu napadnu ih i prinude na raseljavanje. Od tih stanovnika danas nema potomaka.

Postoji predanje da su doseljenici tražili mesto gde da se nasele. Zastavši kod Gornje Gare vide svoju decu kako u igri kolibe prave.

Primivši to kao božju naklonost da ostanu i sretni budu, tu nasele se u G o r nj e G a r e, a odatle u D o nj e G a r e  i  K r i v i D e l.

Prvo predanje ima ekonomsku osnovu pa je stoga i najčešće i najverovatnije da se G a r e tako i formiralo.

Što se tiče naseljavanja tvrdi se da je gro porodica iz R e k o v c a kod Kragujevca i Z a v i d i n c a kod Baušnice.

Pod nazivom G a r i pominje se 1516.godine (30 domaćinstva i 15 neoženjenih). Osnovano je na mestu Krivi Del, odakle je premešteno na današnju lokaciju, a tokom prvih decenija XX veka pominje se kao G a r e (1884- 202 kuće i 1.476 žitelja).

Prvobitno predstavlja jedno naselje, sa sada posebnim selima Gornje Gare i Krivi Del, u opštini Crna Trava.

Stanovništvo je srpsko (slavi Petrovdan, Sv. Aranđel, Sv. Đorđa, Sv. Nikolu i dr.), poreklom iz okoline Trna, Crne Trave, Znepolja, rekovca (kod Kragujevca), Kopaonika, Zavidinca(kod Babušnice), Vranja, Crne Trave i dr.

Nekada su Garčani za vreme leta išli preko Bistrice za Vlasotince, a za vreme zime opet pešice ali preko Svođa.

Danas kraj ovog sela vijuga novoizgrađeni put kojim svakodnevno saobraćaju autobusi.

Više niko i ne pomišlja na ovaj dug i težak put preko Bistrice i Tegošnice. U Gornjem i Donjem Garu kao i u Krivom Delu postoje osnovne škole.

Selo Gare je bogato prirodnim bogatstvom u lekovitom bilju, zdravom klimom, planinskim izvorima, gljivama, borovnicama, malinama, divljim jagodama i prelepim oazama zelenila neiskorišćenih pašnjaka.

Nekada su na ovom prostoru bile na „hiljada“ stada ovaca, krupne stoke:goveda i konja-a danas je sve uraslo u korov, bez igde ičega, sem jada i čemeri napuštenih i oronulih kuća u raspadanju.

Da li će se ponovo vratiti prošlost, kada se tu skrivalo od krvoždera i potom se raseljavalo u niže karjeve Povlasinja.

Ko zna možda će ponovo biti života u planini, pa i u selo gare. Možda će se ponovo čutui lavež pasa, dim sa pdžaka i vreva mladeži i dece kako se raduju jaganjcima, teladi i ždrebadima u proleće kada počinju da se zelene livade.

Svi koji su živeli u to vreme imaju pravo na svoj san, koji će se možda nekada i u neko drugo vreme ostvariti.

* * *

Selo G o r nj e G a r e:

Seoska slava (Litije):- Sveti Nikola (letnji)

Krsne slave:- Sveti Jovan, Sveti Đorđe, Sv. Arhanđel, Sveti Nikola, Petrove Verige, Petrovdan,…

* * *

Stanovništvo

Za vreme robovanja pod Turcima od preko 400 godina, crnotravsku planinsku oblast su postepeno naseljavale izbeglice sa svih strana: Kosova i Metohije , Raške, znepoljske oblasti, lužnice, Bugarske, Vlasinske oblasti, zaplanjske oblasti, dinarske oblasti, Hercegovine, Kopaonika i Makedonije.

Naseljavanje u neprohodne planinske krajeve, obraslo gustom bukovom šumom, bilo je spas za mnoge „bežanije“ stanovništva iz svih krajeva od turskog zuluma.

Najveće naseljavanje stanovništva u crnotravskom kraju je bilo pred kraj XVII. veka, kada je srpski narod pod Arsenijem Crnojevićem bežao u Južnu Ugarsku (1690.) i Arsenijem IV Sakabentom (1739.), pa se tada jedan deo naroda umesto u Ugarsku, sklonio u Crnu Travu.

Posle prvog naseljavanja Crna Trava je imala 400.kuća i oko 2000 stanovnika. Tada su kuće bile građene od zemlje i drveta, pokrivene slamom, ređe šindrom, nisu bile krečene, nisu imale stakla na prozorima (penžerima), već hartiju.

Pre IX veka ovde su živeli starosedeoci, koji su izumrli, a jedino prema pričanju starijih postoje grobovi Džidova, velikih ljudi i to na Popovoj Čuki, a drugi grob na Stanićevu iznad Gornje Kozarice.

Postojala je unutrašnja migracija i spoljašnja migracija stanovništva. Unutrašnja migraciona struja se može podeliti na krajišku, znepoljsko-krajišku i vlasinsku.

Iz krajiške migracije u Crnu Travu su se doselile tri porodice: iz Božice jedna porodica u Dobro Polje i dve porodice u Ruplje.

Iz Ćustendislkog kraja doselile su se četiri porodice i nastanile se u Brodu i Crnoj Travi, a jedna u Garu i dve u Bitvrđu.

Jedan broj doseljenika iz Znepoljske migracione zone doselio se na Vlasinu, zatim u u gornji sliv reke Vlasine, potom u slivu Kalansko-Gradske reke i Tegošnice, prema Darkovcu, Preslapu,Kalni, Grdeličkoj klisuri.

Bila je migracija iz planinskog ka ravničarskom delu. Od vlasinske migracije naseljena su mesta poput Kruševice, selo Batulovce između Leskovca i Vlasotinca, potom pustorečki kraj-Pusta reka negde pod kraj XVII. veka i posle oslobođenja od turaka 1878. godine.

Spoljna migracija potiče delom iz bližnjih a delom iz daljih oblasti. Doseljavanje se vršilo iz Makedonije. Ta migraciona struja je dospela do Vlasinskog blata (danas Vlasinskog jezera), dalje na sever nije išla.

Jedan krak ove struje išao je do Grdeličku klisuru i tu stao. Iz Kratova, Tikveša, Strumice – naselila su mesta u Crnoj Travi, Gradskoj i Vlasini.

Sa Kosova su se doselile neke porodice u:- Dobro Polje, Crnu Travu, Rulje i Gare. U vreme rudovanja pod Turcima, mnoge rudarske porodice sa Kopaonika su se naseljavale u crnotravskom kraju, pre nekih 300 godina, pod kraj XVII veka, kao iz Kratovskih rudnika iz Istočne Makedonije. Smatra se da su prvi doseljenici Crne Trave bili sa Kopaonika i iz Makedonije.

Skoro čitav vek kasnije posle prvog naseljavanja, usledilo je drugo naeljavanje izazvano pojavom banditskih četa zvanih Krdžalija (1792-1806).

Ove bande su sve živo pljačkale, pa se narod selio van drumova u oblast Vlasine. Tako su u vreme Krdžalija nastala sela: Jarmilova, Sajina, Čitaći i druga.

Doseljavanja je bilo i radi krvne osvete i zbog bežanja od sudske odgovornosti, jer u vreme turskog doba, ko ubije Turčina i prebegne u drugu oblast, izbegao je odgovornost za ubistvo, pa tada prestaje sudsko gonjenje i krvna osveta.

Prvenstveno je bilo doseljavanje zbog rudovanja-doseljavali su se rudari i kovači. Manji broj se kasnije bavio i stočarstvom u planini.

A bilo je i nasilnog naseljavanja, pošto je Crna Trava bila derbejdžinsko naselje. Derbedžije su bili stražari, čuvari klanaca, prolaza, koji su štitili turske karavane od napada hajduka u ovome kraju. Takva naselja osnivana su samo sa hrišćanskim stanovništvom.

Početak stvaranja tih naselja je bilo u vreme sultana Sulejmana (1521.g), a derbendžiska naselja su bila prvo u Makedoniji. Selo Cavato je u Makedoniji je najstarije derbedzinsko naselje.

I selo Gare je bilo derbejdžisko naselje. Turci su takve jedinice u zaštiti klanac od hajduka organizovali od 15. veka sve do početka 19. veka.

Stanovništvo sela Gara koje starosedelačko je često napuštalo svoja ognjišta, što od tursog terora, što od “čume” kuge-1706.godine, da bi se potom “vraćalo” na stara ognjišta.

To se može zaključiti i po toponimima koja moznačavaju kontuinitet života stanovništva na području sela Gara (Krivi Del, Gornje i Donje gare)-postojanja potesa S e l i š t e.

Stanovništvo iz Gara se najviše raseljvalo possle oslobođenja od turaka 1878/79 godine na turska imanja i posle drugog svetskog rata kada je kolonizirano u Vojvodini, kao i naseljavanje u niže predele ka Vlasotincu, Pustoj Reci,leskovačko-jablaničkom kraju i topličko-niškoj kotlini.

Ovde treba dodati da je u teškim vremenima posle 1878.godine selo gare bilo “višeetapna stanica” raseljavanja odbeglog srpskog stanovništva iz znepoljskog kraja iz straha od bugarizacije; kada je taj kraj iako nekada bio u Nemnjinoj Srbiji odlukom viših sila berlinskim kongresom pripao Bugarskoj.

* * *

Migracija stanovništva iz Crne Trave:

Posle prestanka rudokopnje 1804.g naročito po oslobođenju ove oblasti od Turaka 1877/87 godine veliki broj porodica iz crnotravskog kraja sišao je u „ravnice ondašnjeg leskovačkog, vranjskog i prokupačkog sreza.

1877.godine na opustela imanja odbeglih turskih muslimana pohitali su prenaseljeni stanovnici ovih krajeva.

Te godine oko 50 porodica iz Crne Trave, od čega iz sela Zlatanca, osnovalo je naselje Ivanje u Pustoj Reci (Pusta Reka je pre toga bila nenaseljena, a jedino kada su je naseljavali crnotravci u Bojniku su zatekli 60 porodica-STAROSEDEOCA).

Naseljavanje iz crnotravskoga kraja posle 1877.g:-Ivanje je čisto crnotravsko selo (iz s.Broda-podvukao M.M 2013.g).

Sela Obražda i Borinci su iz Gornjeg Gara, Vujanovo iz Klisure. Orane je mešavina Rupljana i Dobropoljaca.

Prvi presednik Oranske opštine bio je Ljubić-Đeka iz Čurčiske-Zlatanske mahale, a prvi poslanik Janko Dimitrijević-Belčin iz sela Brod (Crna Trava).

Selo Kosančić (Pusta Reka) je naseljen iz Preslapa (Crna trava).

Selo Zlatićevo (Vlasotince) iz Gare (Crna Trava), Gornji Brestovac (Leskovac) iz selo Preslap (Crna Trava).

Rista Nikolić je 1905.godine u svojoj akademskoj raspravi zapisao:“ Gornja Melna je sva iz uže Crne Trave, a mnogi su se odselili i van ove oblasti u jablanički srez (ima ih u Maćedoncima-iz Gare-podvukao M.M 2013.g) i toplički okrug“.

Tako se 14.k Dinić i 8k Stefanović iz Mlačišta 1878.g. odselilo se u Prekodolce (Surdulica). Dojčinovci (8k), Rupci (5k) i Rajkovci (4k) iz Ruplja iselili su se u Tupalovce, 6k u Bričevlje.

Okolinu nekadašnjeg hana na moravskoj saobraćajnoj arteriji, otvaranjem želežničke stanice 1907.godine Crnotravci su naselili, pretvorili je kasnije u pravu varoš i predgrađe Crne Trave.

Izvor: ( Iz knjige: Crna Trava i Crnotravci-Rade Kostadinović, 1968.gLeskovac, strana.63)

Postavio: Miroslav B. Mladenović Mirac, lokalni etnolog Vlasotince

23.septembar 2013.g. Vlasotince, Republika Srbija

* * *

Starine i prošlost:

DVA GROBLJA

U selo Donje Gare ima dva groblja (Malo i Golemo).

Malo groblje je starije.

Kada je “čuma” (kuga), harala ljudi su one koji su od “čume” umirali

sahranjivali na Malom groblju, a za ostale sahrana se vršila na

posebnom mestu-Golemom groblju.

U Malom groblju se sahranjivali iz mesta-zaseoka Belutak i Vlajićeve

Padine, a ostali u Golemom groblju.

Garčani su čuvali stoku-najpre koze i ovce; potom su se bavili i rudarstvom.

Ima nekoliko rudišta i to u naselju Gornje Gare i samokov pored reke Vlasine na mestu zvano Krstino Samokovište.

Jedno vreme su se bavili i vađenjem vodeničarskog kamena koje su preko Dobropoljske Čuke i Čemernika izvozili u Bugarsku a preko Bistrice i za Vlasotince i dalje.

Gare je revolucionarno mesto što dokazuje činjenica da su ovo selo Turci spalili za vreme niške bune 1841.godine.

U Prvom svetskom ratu Gare je takođe stradalo, a u Drugom svetskom ratu Donje gare je porpuno uništeno od bugarskih fašista.

U roku za 24 časa od Donjeg Gara ostala je pustoš. Sve zgrade su popaljene, sedam meštana na licu mesta ubijeno a 1700 internirano u Bugarsku.

Garčani trećeg poziva zajedno sa onima iz Gradske, Jabukovika, Darkovca i Crne Trave sačekali su 1913.godine Bugare na Tumbi i Deščanom kladencu (koji dobio ime po kladencu skovanom od dasaka) potukli bugarsku vojsku i naterali je na povlačenje.

U znak zahvalnosti država je ovim izginulim trećepozivnicima (a i drugim poginulim) podigla na Tumbi spomenik odmah iza prvog svetskog rata.

U oslobodilačkoj borbi su uzeli aktivno učešće na čelu sa prvoborcem Petrović Stojanom, učiteljem domorocem, koji je kao partizanski rukovodilac ranjen novembra 1942.godine u Stupnici, a potom spaljen na Bubnju kod Niša.

Posle Drugog svetskog rata garci su odužili svom UČI-STOJANU i podigli mu nasred sela BISTU – SPOMEN ČESMU, da se na njoj napijaju bistru planinsku vodu mladi naraštaji kao nadahnuće života i borbu za slobodu.

I Vlasotinačni su UČI-STOJANU podigli SPOMEN-BISTU, kao obeležje podsećanja na žrtve u Drugom svetskom ratu u borbi protivu fašizma-na TRGU koji nosi njegovo ime, puta izlaska iz Vlasotinca ka Leskovcu.

* * *

Stari zanati:

Posle oslobođenja od Turaka Garčani su počeli da se bave pinteskim zanatom, potom dunđersko zidarskim. Najpoznati pinter bio je Krsta Dejanski.

On je taj zanat naučio u Leskovcu, a s njim i neki Sava, te je 1905.godine u Garu bilo 100 pintera (zabeleška dr. Jovana Cvijića).

Dr Jovan Cvijić u jednom svom izdanju kaže:“ Danas u Garu ima na 100 pintera. U tome su se zanatu veoma počeli usavršavati, grade i velike bačve („konja da prokaraš“), uspeli su da istisnu strane majstore („izgubi se Čvaba kao pinter“) Srpski etnografski zbornik knjiga VIII, Beograd, 1912. str.57).

Garčani su u pinterstvo išli najpre u okolinu Leskovca i Vlasotinca a onda u Krajinu, Kolubaru, Kruševac, Kragujevac i Požarevac.

U 964.godini je u selo Gare (Gornje, Donje Gare i krivi Del) ima oko 200 pintera. Zidara u Gare do skoro nije ni bilo, niti pak ciglara.

70.g. 20 veka mlađi su prestali da uče pinetrski zanat od starijih, da bi zidarski zanat počeo da preuzima primat nad pinterskim kod mladih u selo Gare.

Navešćemo neke zanatlije iz prošlosti:

P i n t e r i:Krsta Dejanski, Vidoje Dejanski;

K o v a č i (Potkivači):-Milčić Vladimir;

K a m e n o r e s c i:-Golubović Radul;

K r o j a č i:-Cvetković Vitomir;

– O p a n č a r i:Dimitrijević Dimitrije;

– M u z i k a n t i:Stojčić Radomir (harmonikaš), Mika Postalov (klanetaš) i Jović Milisav (tupan-bubanj);

P u t a r i:Stanković Josif (1902) i Cvetković Velja;

K r č m a r   i   d u ć a n dž i j a (u Lešje-Sastav Reka):- Cvetković Velja i Petrović iz G.Gare(„krčmili“ su piće i prodavali robu u dućan za okolna sela tadašnje opštine Sastav Reka:Krivi Del, Jabukovik, Darkovci i G.gare).

* * *

Školstvo:

Osnovna škola u Gornje Gare je osnovana 1933. godine a u Donje Gare osnovana 1908.godine.

Selo Gare je postalo prepoznatljivo posle drugog svetskog rata po školovanim i obarzovnim ljudima.

Mnogo njih je steklo visoke diplome na fakukltetima i titule doktora nauka. Mnogo njih je bilo u vojsci, policiji i u državnim institucijama na visokim položajima u pogledu funkcija rukovođenja.

Gare je postalo prepoznatljivo prema mnogim školovanim građevinskim inžinjerima i graditelja neimara širom bivše Jugoslavije.

Mnogi su nastavili put STOJANA UČE Petrovića i postali:učitelji, profesori i doktori nauka na nastavničke fajultete u pogledu obrazovanja i vaspitanja mladih širom Srbije i bivše Jugoslavije.

Od današnje generacije garčana najviše je ostalo onih koji sticanjem znanja u građevinske struke u Crnoj Travi, preko sticanja majstorstva u zidanju i kreiranju građevinskih objekta i danas na početku postali značajni svoga znanja za jedno novo vreme u 21. vek.

Nažalost migracija stanovništva je učinila svoje, pa je selo gare i cela Crna Trava postala pusta i samo je ostalo sećanje i pmaććenje na neka prošla vremena gde se škola i znanje cenilo isto koliko i „obraz“ pečalbara-dunđera(zidara).

Nažalost, danas su našila neka druga vremena o kome će se suditi u neko drugo vreme, ali se neće nikada zaboraviti zdrav duh garčana prema obrazovanju i uopšte odnosa prema školstvu.

* * *

ISTORIJA:

RANĐEL STOJIČIĆ

– Četvrti junak iz Gara (Gornje Gare-podvukao M.M 2014.g. ). Kao narednik ratovao je sa: Turcima, Bugarima, Austrijancima i Nemcima.

Za izuzetno požrtvovanje i hrabrost unapređen je u čin narednika i odlikovan Zlatnim vojničkim ordenom Karađorđeve zvezde s mačevima 1915.godine. U Drugom svetskom ratu, kao pripadnik Naroslobodilačkog pokreta, streljan je od Bugara 1943.godine.

*

Spisak poginulih boraca, za vreme Drugog svetskog rata Crne Trave i okoline (Iz knjige Josif Stefanović „Žrtve fašizma 1941-1945.“)

G o r nj e G a r e

Poginuli borci

1 9 4 3.g.:

1.) Petrović M. Stojan, učitelj, od Nemaca , Niš-jablanički odred;

1 9 4 4.g.:

2.) Veljić LJ. Borko, zidar, od Bugara, Zlatić-12. brigada NOP;

3.) Dimitrijević I. Zlatimir, zidar, od Bugara, Zlatić-22.divizija NOP;

4.) Ljubisavljević M. Dobrivoje, zidar, od nemaca, nepoznato-12. brigada NOP;

5.) Milčić D. Svetomir, zidar, od Nemaca, Kraljevo-18.brig. 23.divizija NOP;

1 9 4 5.g.:

6.) Golubović G. Milisav, zidar, od Nemaca, Doboj-19.organ. NOP;

7.) Dimitrijević V. Dobrić, zidar, od Nemaca, Skopje-12 brigada NOP;

8.) Marinković D. Dragomir, zidar, od Nemaca, Slovenija-23. usdarna divizija NOP;

9.) Petrović K. Milorad, zidar, od četnika, Bukovik-7. brigada 23.divizija NOP;

10.) Pejić V. Svetislav, zidar, od Nemaca, Vinkovce- 12. brigada NOP;

11.) Stanojević D. Siniša, zidar, od četnika, Predejane- nepoz.;

Žrtve fašističkog terora

1 9 4 3.g.:

12.) Veljić M. Vojislav, zidar, od Bugara, Bugarska;

13.) Ljubisavljević M. Dobrivoje, zidar, od Bugara, Bugarska;

1 9 4 4.g.:

14.) Nikolić S. Dušan, pinter, od Bugara, G. Gare.

* * *

Poreklo rodova (mahala): G a r e

– Rod Kočićevci(40 k):- slave sv. Arhanđel, su iz Kočana (blizu Pečenjevca) otuda se zbog zuluma doselio predak Veselin.

Naselio se na najboljem mestu blizu Graca (grad-selo za koga se drži da je sagrađeno još u doba Rimljana).

Oni čine Rajićevsku Mahalu, koja se zove i Kočićevaska a zove se po prezimenu i Rajinci, Petkovci, itd;

-Rod VELJANCI ili Petkovi (15 k) starinom su sa Kopaonika.

Njihov predak Veljaimao je tada kada je došao u ovaj kraj 9 sinova.

Od njih je odvojio trojicu i uputio ih u Krivi Del, da vse nasele što i učine. Od tada je zasnovano selo Krivi Del;

-Rod D e d a J o v i n i  u Kračinovskoj mahali su iz Crne Trave;

– Rod (mahala) Melanci u Krivom Delu su iz Gornje Melne(sada Bugarska-naseljeni sa Vlasine);

-Rod Miljkovci i Vučinci u Krivom Delu prešli su iz Vlajeve Padine, a starinom su iz Gare. Došli su ovamo radi imanja;

-Rod Čokešini su iz selo Čokešina kod Vranja;

-Rod Bankovci i Ristići su iz Bankovca (Ruplje);

-Rod Jovići (4 k) su iz Crne Trave;

– Rod Skrobanovci (Skrobanevska mahala) dobila je naziv po pretku koji je na skrobu othranio jagnje kome je ovca majka pri jagnjenju uginula;

– Rod Ćuklinci (6 k) se zovu po pretku koji je kao kiridžija terajući konja izgovarao reč“Ćuk, Ćuk“;

– Rod (mahala) Lukin-Del (10 k) je poznat po mestu gde je uspevao luk.

– Rod (mahala) Drglovac dobio je naziv po tome što je na tom potesu bilo zečeva i druge divljači. Lovci su za ovom divljači mnogo trčali pa je mesto Trklovac u izgovoru nastao Drglovac.

– Rod Bankovci su prozvani po deda Banku;

– Rod u (mahala) Vlaićevoj Padini dobio je ime po deda Vlaći;

– Rod Bojine Padine u Drglovcu dobio je naziv po bogatoj ženi Boji.

-Rod (mahala) Košare (6 k) je mesto gde su bile štale, pa su prvi doseljenici iz Selišta išli tamo da hrane stoku a kasnije se kod štala i naselili.

U mahali Selište familija Stanimirović doseljena iz mahale Bazov Dol sela Dobro Polje.

Poznat je ovaj rodoslov:Đoka Stanimirović(rođ- 1844.g.)-Josif (1902)-Đorđe-Stanimir (osnivač roda Stanimirović).

Migracija stanovništva:

Posle oslobođenja ovih krajeva od Turaka 1877-1878.g iz Gara su se odselili na opustela imanja bivših turskih vlasnika u : Lebanu, Jablanici (Maćedonce) , Prekopčelnici, Zlatićevu, Ormanu, Krivači (Grozdanovići)…

Posle Drugog svetskog rata jedan broj stanovnika iz selo Gornje Gare je koloniziran u Vojvodini.

Krajem 20. i početkom 21. veka su se najviše selili prema ovim gradskim sredinama:- Vlasotince, Beograd, Aleksinac, Niš (okolina), Leskovac (Ančiki), Banat (Deliblato), Bela Crkva…

* * *

Poreklo prezimena i krsna slava po rodova (mahalama):

– Mahala MARINKOVCE:- Prezimena: Marinković, Tasić-svi slave Gmitrovdan;

– Mahala ĐORINCI:- Prezimena: Đorić (sv. Jovan);

– Mahala RAJINCI:- Prezimena: Miljković, Marjanović, Novković-svi slave S. Ranđel;

– Mahala LUKIN DEL:-Prezimena: Milčić (sv. Jovan), Dojčinović (krsna slava Petkovica-poreklo iz s.Brod, prizećen);

– Mahala KRASINA BARA:- Novković (k.slava Petrovdan), Petrović (sv. Ranđel);

-Mahala DEJANCI:- Prezimena: Dimitrijević(Druga k.sl. Gmitrovdan na „podelbinu“ braće), Krstić (k. slava Pejčindan familije);

– Mahala BELUTAK:- Cvetković (1-k.slava sv. Nikola-prizećen iz s. Darkovce), Miltenović (krs.sl. Petrovdan), Veljić;

– Mahala SELIŠTE:- Cvetković (2- krs. Sl. Petrovdan), Stanimirović (sv. Nikola-poreklom iz Bazov Dol-Dobro Polje), Dimitrijević (sv. Nikola);

– Mahala VLAJIĆEVA PADINA:- Prezimena: Bošković (Sv. Jovan), Golubović (sv. Ranđel);

– Mahala DRGLOVAC:- Prezimena: Stamenković, Spasić, Pešić, Zlatković-svi slave krsnu slavu Petrovdan;

– Mahala SAMOKOVO RAMNIŠTE: – Prezimena: Aleksić(krs. Slava Petrove verige);

– Mahala ĆUKLINCI:-Prezimena: Cvetković(3), Banković, Nikolić-svi slave S. Ranđel;

– Mahala KOŠARE:- Prezimena: Pejić, Milić, Stanojević,-svi slave krsnu slavu Petkovica;

– Mahala ČOKEŠINI:-Prezimena: Ljubisavljević (krsna slava: Petkovica),

– Mahala TRIČKOV RID:-Prezimena. Pejčić (krs. Slava Petrove verige)

– Mahala NOVKOVCI:- Prezimena: Novković (sv. Ranđel)-

– Mahala JANKOVA BARA (kolonizirani 1954.godine u Srpski Miletić-Vojvodina).

Zapisi:januar 2010. godine i 2014.godine

Kazivači: baba iz roda Milić, Đoka Stanimirović(1944.g) i njegov sin Dragan Stanimirović iz selo G.Gare (Crna Trava)-žive u Vlasotince

Zabeležili: unuka babe Milić :Kristina(učenica) i nastavnik Miroslav B. Mladenović Mirac OŠ “Braća Milenković” s. Šišava i lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

* * *

Toponimi (nazivi mesta):

– Mečji Kamen(Obrnnov kamen), Duboka Padina, Garine, Bara, Jagnjilište, Drum, Krivodelska crkva, Strmac,Selište, Lomije, Kladanac, Preslap, Čuka, Dragoljubovo branište, Kapela, Učina Česma, Belutak, Košare, Šubuna, Miljkovac (kladanac), Bojina Padina, Krstino Samokovište (10. oktobar pored reke Vlasine je bio vašar),Vlaćeva Padina, Lukin Del, Čokešini, Rajićevska (Kočićevska) mahala, Petkovci, Bankovci, Trklovac (Drglovac), Ćuklinci (“Ćuk, Ćuk,,),Sedlar (šuma),Mečja Dolina….

*

Potes Mečji Kamen je potes(čitav deo Gara) obrastao u staro vreme trnjem i pavitom(vinjagom).

Lešje je mesto na putu za Vlasotince i Leskovac, ranije obraslo leskovom šumom…

* * *

NAPOMENA:

Ovde je izostavnjen RODOSLOV porekla prezimena, kao i dopuna višeetapnog raseljavanja stanovništa; dok se ne istraži poreklo rodova sa prezimenima iz vlasotinačko-crnotravsko-vlasinskoga kraja.

* * *

IZVORI:

[1] Radomir Kostadinović: Crna Trava i Crnotravci, Leskovac, 1968.

[2] Wikipedija:- http://sr.wikipedia.org/wiki/Crna_Trava

Izvorni tekst za Vikipediju pisao Miroslav Mladenović, Vlasotince –Vl 03:26, 4. avgust 2006. (CEST)

[3] Wikipedija:- http://sr.wikipedia.org/wiki/Gornje_Gare

[4] Časlav Dinčić:- IZ PROŠLOSTI CRNE TRAVE-Prilozi za istoriju crnotravskog kraja-, 2007.g., Crna Trava, strana 54

[5] Simon Simović-Monka:-PEČALBARSTVO I NEIMARSTVO crnotravskog kraja, 1983.g., Crna Trava

[6] Miroslav B Mladenović Mirac: ZAPISI Iz rukopisa -“Crna Trava i okolna sela ” ; 1970-2014.g, Vlasotince

[7] Pisma: Dragan Ivanović iz selo Maćedonce (Medveđa) i Ignjatije Đorđević s. Brijanje (Pusta Reka)-poreklom iz selo Gornje Gare (Crna Trava)

* * *

Autor: Miroslav B. Mladenović Mirac, lokalni etnolog i istoričar i pisac pesama i priča na dijalektu juga Srbije

5. februar 2014.godine, Vlasotince, Republika Srbija

 

Komentari (20)

Odgovorite

20 komentara

  1. Miroslav B Mladenovic Mirac

    DODATAK:selo Gornje Gare

    Selo GARE (Donje, Gornje i Krivi Del):

    Selo GARE se deli na tri velika dela:
    1) G o r nj e („Gornjo“) G a r e, koje čini najuži i ujedno najjužniji i ujedno najviši deo sela; 2) d o nj e („Donjo“) G a r e, koje je niže, na severu, od Gornjega Gara i zaista je donji, najniži deo sela.
    2) I Gornje i Donje Gare su su s leve strane reke Vlasine.
    3) K r i v i D e l, omanji, istočni deo sela, koji je sav s desne strane reke Vlasine.

    U svakome od ova tri garska dela razlikuju se opet manji delovi „male“(na turskom jeziku) ili „sela“(na srpskom jeziku)-Podvukao:M.M).

    Ali ni MALE nisu jednostavne nego se u njima opet čini razlika među pojedinim r o d o v i m a (razgranatim rodbinama) ili kako ih narod zove „f a m i l i j a“, koje se svaka nazivaju posebnim imenom.
    Neki od tih r o d o v a i nastanjen u zasebnom delu MALE a nekima su kuće već prilično izmešane.

    R o d o v i(„f a m i l i j e“):

    GORNJE GARE:
    Tako se u G o r nj e m G a r u razlikuju ove MALE i r o d o v i:

    a) G o r nj a M a l a, koja je najviši deo sela. U njoj su „f a m i l i j e“-r o d o v i:
    – P e t r o v s k a ili „P e t r o v i, sa 6 domova;
    – R a j i n s k a sa 10 domova i
    – P e t k o v c i sa 8 domova.
    b) S k r o b a n o v a M a l a –cela ima samo jedan r o d:- S k r o b a n o v e od 20 domova;
    v) D r a g o ć e v a P a d i n a-ima samo jedan r o d: „D r a g o ć e v c e“, od 15 domova;
    g) V l a ć e v a P a d i n a-ima dve „fa m i l i j e“: M a r i n s k u od 13 domova i Č o k e š i n c e sa 8 domova.

    DONJE GARE:

    U D o nj e m G a r u su „familije“-r o d o v i:

    a) K r a s i ć e v a M a l a, u kojoj su r o d o v i:
    – M l a d e n o v i ć i (9 domova) i
    – R u p c i (4 domova);
    b) P e t r o v i ć i, zaseban rod od 9 domova;
    v) D e d a-L e p o j i n a „fa m i i l i j a“- r o d od 11 domova;
    g) C r nj i n i -8 domova;
    d) B a n k o v i ć i-8 domova.
    Između G o r nj e g i D o nj e g G a r a je K r a č i n o v a M a l a, u kojoj su r o d o v i („f a m i l i j e“):
    -P e t k o v c i-36 domova;
    -P e t r i n c i 8 domva i
    – J o v i ć i 4 domova.

    KRIVI DEL:

    K r i v i D e l ima manje m a h a l e, u kojima su zasebni r o d o v i:
    -M i lj k o v c i 8 domova,
    – M e l a n c i do 15 domova i
    -P e t r i n c i 6 domova, a u novije vreme i nešto doseljenika iz Gornjeg Gara, iz Vlaićeve Padine.

    P o r e k l o s t a n o v n i š t v a i KRSNE SLAVE:

    Sadašnje s t a n o v n i š t v o u G ARU je sastavljeno iz porodica, dosta različitog porekla. Za jedne od njih tvrde, da su vrlo stare, za druge se zna da su se doselile u novije vreme.
    Tako se mstraju za „ s t a r o se d e o c e“ ili vrlo stare doseljenike ovi
    r o d o v i(„familije“):
    – R a j i n c i, koji slave sv. Arhanđela;
    – P e t k o v c i, koji slave Petrov-dan;
    – S k r o b a n o v i, slave Petkovicu(14.oktobar, za njih vele da su očuvali jedno jagnje skrobom, pa su po tome dobili ime);
    – M a r i n c i, slave petrov-dan (a jedna kuća im slavi pored ove slave još i Aranđelov-dan, druga opet još Sv. Nikolu, a te su slave uzeli „za zdravlje“ svoje dece);
    – M i lj k o v c i, slave zimnjeg Sv. Jovana;
    – P e t k o v c i, slave Sv. Nikolu a jedna porodica još i Sv. Arhanđela, koga je uzeo slaviti otac te porodice radi svoga zdravlja;
    – P e t r i n c i, slave Sv. Arhanđela ;
    – M l a d e n o v i ć i, slave proletnji Đurđev-dan;
    – P e t r o v i ć i, slave Sv. Sv. Jovana i zimnjeg Sv. Đorđa;
    -D e d a-L e p o j i n i, slave Sv. Jovana; i
    – B a n k o v i ć i, slave Sv. Nikolu.

    Drugim r o d o v i m a većinom se zna poreklo, jer su nobiji doseljenici.
    – P e t r e č k a „familija“ slavi sv. Arhanđela i sv. Nikolu. Zna se, da se doselila, ali nisu znalim odakle.
    – D r a g o ć e v c i, koji slave sv. Nikolu, doselili su se iz sela Dragoćeva kod „Kostadin-Banje(Ćustendila).
    – Č o k e š i n c i su se doselili „iz Vranjsko iz selo Čokešina“-slave sv. Nikolu;
    – M e l a n c i su došli iz melne u sadašnjoj Bugarskoj-slave sv.Arhanđela i sv. Nikolu.
    – P e t r i n c i su takođe su doseljeni od nekud iz Bugarske-slave sv. Nikolu, a jedna njihova porodica je uzela slaviti još i jesenjeg sv. Đorđa „za zdravlje“ svoga domaćina.
    – j o v i ć i su se doselili „ovo je drugi vek“ (doselio im se otac) iz Crne trave u vlasinskom kraju-slave Mitrov-dan.
    – R u p c i m a se takođe otac doselio iz ruplja u vlasinskom kraju.
    Kao što se vidi iz navedenih podataka, u GARE su se doseljavali najviše seljaci iz susednih krajeva na jugo-istoku i na jugu, dakle iz t.zv.šopske oblasti.
    Najviše je odseljenika poodlazilo u sadašnji jablanički srez, u kome je po odlasku arbanasa ostalo dosta puste zemlje, a ima Garana odseljenih i u Zaplanje.

    Pada u oči, da se među krsnim imenima najviše slave sv. Arhanđeo i sv. Nikola i da ima dosta porodica, koje slave po dve slave, od kojih je jedna glavna a druga sporedna.
    Ovu sporednu slavu mnoge porodice su uzimale a uzimaju i sad po svome slobodnome izboru „za zdravlje“ svoga domaćina ili svoje dece.

    P r e z i m e n a (P r e z i v a nj e) R o d o v a(„familija“):
    Vredno je dalje pomenuti, da u ovog naroda ima osobiti način u p r e z i v a nj u.
    R o d o v i ili „familije“, kao što se vidi iz onog, što smo napred naveli, prezivaju se obično na- CI (PETKOVCI, itd) ili na IĆI (MLADENOVIĆI itd.), ređe na koji drugi nastavak (-OVI ili-INI).
    Ali se pojedine porodice i njihovi članovi ne zovu po tom p r e z i m e n u, nego se domaćin porodični p r e z i v a po imenu svoga oca,

    Na primer familija (r o d) P e t k o v c i ima 8 porodica (domova) i nijedna se od njih ne zove pojedince P e t k o v c i m a, nego se domaćin svake od tih porodica ( a tako i njegova zadružna braća, ako ih ima) p r e z i v a na ime svoga oca:Jovanović, Nikolić itd.
    Sinovi tog domaćina ne zovu se pak po p r e z i m e n u svoga oca nego po njegovom i m e n u.
    Ako je npr. Domaćin Stojan, a sin mu Marko, onda će se sin z v a t i: Marko Stojanov. Tek po smrti očinoj taj će se sin p r o z v a t i:Marko Stojanović.
    Usled ovakvog načina narodnog p r e z i v a nj a nastala je u novije vreme prilična pometnja zbog toga što vlast zahteva, da se u jednoj porodici za sve članove kroz sva pokolenja, održava jedno prezime, po jednom pretku(dedu, pradedu itd.), i time dolazi u suprotnost s narodnim običajem.
    Otud se dešava da se mnogi seljak preziva drugačije u selu (po očinu imenu) a drugačije u zvaničnim spiskovima, opštinskim, crkvenim i vojnim, pa ni u njima ne svuda jednako.
    Opštinski pisari se obično pomažu time, što sastavljaju oba načina, pa svakog seljaka zovu i po ocu i po dedu (obično se kod vlasti prezime po dedu uvodi kao porodično prezime), npr,: Cvetko Nedeljka Jovanovića.

    T i p o v i (muškaraca i žena)- o s o b i n e l i č n o s t i:

    Među tipovima su nesumljivo najmnogobrojniji oni sa belom i rumenkastom kožom, s okruglim ili ovalnim licem, s okruglastom glavom, sa modrim( zagasito-plavim) ili grahorastim očima.
    Osobito su mnogobrojni, jasni i lepi ovi tipovi kod ženskinja i kod dece.
    Ovde, onde, ali uopšte vrlo retko, viđao sam i široka lica sa jako istaknutim jagodicama i prednjim zubima.

    Čisto crnomanjasti tipovi su vrlo retki. Među njima osobitu pažnju zaslužuju fizionomije, koje jako podsećaju na poznate cincarske tipove: sa duguljastim licem i s kukastim nosom. Verovatno, da u njima imamo tragove od negdašnjih Vlaha, koji su u ovim planinama stanovali i docnije bili posrbljeni.

    O dobroti, pitomosti i mirnoći ovog naroda slušao sam od svakoga ko je sa njim imao dodira, a i sam nisam dobio drugačiji utisak.
    Narod je uzdržljiv, ne preteruje ni u ljubaznosti ni u interesovanju, a ipak je dovoljno pristupačan.
    Gostoprimstvo je, kako su mi seljaci kazivali, u njih slabo. Za obedom će gosta retko nuditi. Ponudiće obično jedanput i odbijanje odmah primiti.
    *

    IZVOR:- Jovan Erdeljanović, „ S IZBORA U VLASINSKOM KRAJU, Utisci i posmatranja“ Delo, knj. 47, maj 1908. str.231-255; u EDICIJI „Koreni“, S.Glasnik SANU, Beograd 2016.g. Priredio:B. Čeliković:VLASINA I KRAJIŠTE(511-535)
    Biblioteka „Koreni“,VLASINA I KRAJIŠTE(fototipski objavljeno: Naselja srpskih zemalja srpkih zemalja. Naselja, poreklo stanovništva, običaji, priredio Borisav Čeliković, edicija „Koreni“, Službeni glasnik, SANU, Beograd 2016.godine) (selo GARE, str.523-535- Jovan Erdeljanović, „ S IZBORA U VLASINSKOM KRAJU, Utisci i posmatranja“)

    Obradio i postavio:Miroslav B Mladenović Mirac, lokalni etnolog , etnograf i istoričar-istraživač i pisac na dijalektu juga Srbije
    15.septembar 2017. Vlasotince, Srbija

  2. Miroslav B Mladenoviç Mirac

    Re: dobar dan Gospodine Miroslave

    Ignjatije Djordjevic 21. decembar 2018. 10:15
    Kome: Miroslav Mladenovic

    Odgovori | Odgovori svima | Prosledi | Odštampaj | Izbriši | Prikaži original

    Dragi Gospodine Miroslave, hteo sam da Vam se zahvalim, bili ste u pravu da su moji Vrckovci iz Gornjeg Gara poreklom iz Znepolja. ovih par godina sam ulozio na detaljno istrazivanje sto je urodilo plodom. Otisao sam jos dalje. oni su iz okoline Niksica i sredinom 16.veka krecu ka severoistoku, ne znam da li se zadrzavaju u Kolasinu ali su boravili duze vreme na Kopaoniku. 1690.dolaze u Gornje Gare a mozda zbog kuge borave neko vreme u Donjoj Melni i sredinom 18.veka se vracaju u Gare. Pretpostavljao sam da smo od plemena Ridjani a kasnije sam dao DNA sto je i potvrdilo da smo rodjaci sa Kapetanovicima od Ridjana. naknadno sam nasao jednog rodjaka koji mi je kazao da smo iz okoline Niksica i da mu je to pradeda govorio.

    Radim rodoslove mog Gornjeg Brijanja. tu su Ignjatovici iz Gornjeg Dejana. doselio se deda Spasa rodjen 1853.godine. da li znate nesto o njima i da li imate imena njegovih predaka? bio bih Vam zahvalan. jeromonah Ignjatije. veliki pozdrav

    On Saturday, November 7, 2015, 10:04:23 AM GMT+1, Miroslav Mladenovic wrote:

  3. vuk

    zasto niko nige ne pominje prezime Radosavljevic iz GARA, odselili su se prema radan planini, postoji mahala GARCI u selu Bacevina, mozda je jedan od osnivaca jovan radosavljevic, kazu da je bio imucan covek u to vreme. slave Svetog Arhandjela Mihajla i Svetog Petra i Pavla-Petrovdan, nigde zapis o to prezimenu a ima ga knjizi Jablanica i Pusta Reka, ako neko nesto zna neka pise na [email protected] hvala