Poreklo prezimena, selo Vrulja (Pljevlja)

8. februar 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Vrulja, opština Pljevlja. Prema knjizi Milete Vojinovića “Pljevaljski kraj – prošlost i poreklo stanovništva”, iz 2008. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Usled velikih razaranja po našim krajevima i migracija oko 1690. godine i Vrulja doživljava sudbinu mnogih naših sela. Nestalo je njenog stanovništva u vrtlogu teških ratova. Kad su četiri brata Bujišića (bile su to već četiri posebne kuće) došla u Vrulju, nisu našla ni ”žive duše”. Sve je bilo razoreno, a zemlja zarasla u korov. Našli su samo jedno srpsko groblje i kod njega razrušenu crkvu.

Braća su prisvojila čitavu Vrulju, od Krakalica do Tješnja i Gorica. Brzo su se obogatili i napravili sve potrebne zgrade. Posle dvadesetak godina, u Vrulju dođoše dva brata Zlatnopojasovića od Šavnika, pređoše u islam i nastaniše se u severozapadnom delu Vrulje, do Krakalica. Oni potisnuše sa tog prostora Bujiše. Brzo su se uvećavali i oko 1840. godine bilo ih je skoro 10 kuća. Prozvaše se Vlahovljaci. Oko 1800. godine u Vrulju dođoše i neki Micanovići: Štroke, Durani i Memići. Polje zaposedoše Memići, a Štroke središnji deo Vrulje. Ubrzo istisnuše Bujiše, te se oni svi presele na Brezu, gde su im ranije bili samo katuni. Potiskujući sve koji su im smetali, Micanovići dođoše u sukob sa Vlahovljacima. Bilo je nekoliko ubistava između Štroka i Vlahovljaka. U pomoć Štrokama pritekoše i Memići, te Vlahovljaci napustiše Vrulju i preseliše se oko 1840. godine u Boljaniće, kao čifčije Čengićima od Goražda. Mesto u Vrulji gde su živeli Vlahovljaci dobi ime Vlahovine.

Jednom je Bujiši ostalo malo zemlje u Vrulji. On je imao 3 kćeri i kad su se udale zetovi su došli na miraz. Tako je došao Vučko Despotović sa dva brata, zatim Novak Koćalo i treći zet – Jovaš Vujošević.

Po završetku balkanskog rata, odselili su Durani, Štroke i većina Memića u Aziju, pa su se Bujiše ponovo vratile na većinu imanja u Vrulji, ali ne i u Polje, gde se naselilo više familija iz Nikšića i drugih mesta.

Prolazeći pored Vrulje, u leto 1917. godine, komitski četovođa Đorđije Kršikapa sa 15 komita svrati kod Bujiša na Brezu. Taj dan su im došli prijatelji Joksimovići iz Vraneša u podi ili prviječi. Sa njima je bio Šoro Babajić (jedan od muslimanskih pravaka iz Vraneša) radi sigurnosti od Švaba. Bujiše su, takođe radi sigurnosti od Švaba, pozvali Bećira Memića, prvaka Micanovića – posle smrti Muja Rapovića.

Komite su ušle među prijatelje i uhvatile Šora i Bećira. Na molbu Bujiša ostavili su ih, pa su i oni seli sa njima i sa prijateljima Joksimovićima i nastavili gošćenje.

Pored kuće je prolazila telefonska linija za Bijelo Polje. Uskoro su naišla dva švapska vojnika obilazeći liniju. Komite su ih odmah uhvatile, odvele pod Debelu stijenu i ubile noževima. Ogorčene komite su im ostavile zabodene noževe u telu. Uskoro tuda naiđe jedan Turčin sa Gorica. I njega su uhvatili i poveli da ubiju, ali im on pobeže. Komite su ga jurile po šumi, i napokon uhvatile i ubile.

Šoro i Bećir su opravdali Bujiše pred švapskim vlastima, te protiv njih nisu preduzimane represivne mere. Komitska četa je nastavila put za Kamenu Goru. Tamo su ubili tri švapska vojnika, što je dovelo do teških represivnih mera protiv Gluščevića, pogotovo familije Milosava Gluščevića. Mnoge su pobili, a mnoge internirali, tako da se više niko nije vratio (prema kazivanju Blagoja Bujišića).

Više o bratstvima iz ove oblasti pročitajte OVDE.

IZVOR: Mileta Vojinović – Pljevaljski kraj, prošlost i poreklo stanovništva, 2008, priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.