Poreklo prezimena, selo Dobroviš (Vlasotince)

19. novembar 2013.

komentara: 17

Poreklo stanovništva sela Dobroviš, opština Vlasotince. Istraživanje „Sela u vlasotinačkom kraju“ saradnika portala Poreklo Miroslava B. Mladenovića Mirca, lokalnog etnologa i istoričara

Dobrovis

Nastanak sela i poreklo stanovništva

Selo Dobroviš je naselje u Srbiji u opštini Vlasotince u jablaničkom okrugu.

Prema popisu iz 2002.godine je živelo 133 punoletna stanovnika. U naselju ima 63 domaćinstva, mahom staračka.

Selo Dobroviš je seosko naselje razbijenog tipa, locirano na nadmorskoj visini od 600 m do 95 metara kosama s obe strane Dobrovišačke reke, desne pritoke Tegošnice, u podnožju Ostrica (950m), istočno od Vlasotinca.

Selo je u vremenu pod Turcima bilo „na kup“ oko crkve. Kada je meštanin Golub ubio Turčina, onda su se „raštrkali“ po brdima, prelazeći preko „potoka“.

Prema „turskim zakonima-krivica ne važi kada se pređe preko potoka“; tom Golubu je prelaskom preko potoka „prestala krivica ubistva“.

Kao sećanje na junaštvo tog Goluba, prema njemu postoji potes Golubovo u Dobrovišu.

Po legendi selo Dobroviš je imalo prvobitni naziv „DIGNI MAGARE“. Nekada su se sa Turcima takmičili meštani u dizanju magareta; pa je Srbin pobedio svojom snagom Turčina i podigao magare sa zemlje. Tako se na osnovu tog događaja i samo naselje u okolnim selima prozvalo DIGNI MAGARE.

Kasnije je sam naziv sela DOBROVIŠ-verovatno nastao od dve reči DOBRO i VIŠ (vidiš).

Nekada je celo selo bilo „na kup“, gde je sada prodavnica, škola, crkva i groblje.

Karakteristično je da svi tu oko crkve imaju placeve, što znači da se tu nekada živelo.

Za vreme Turaka su se iselili oi brda u kolibe.

Iz sela su bežali čim ubiju Turčina, onda se pobegne preko potoka-vode, a onda ih turski zakon nije više hvatao.

Tako su se svi raselili po brda iznad staro selo, gde su im bile kolibe za stoku, potom su napravili kuće-kolibe pokrivene slamom; a kasnije su pravili čakmare potom kovanice kuće sa blatom i slamom pokrivene, bez prozora. Na sredini je bilo ognjište. (Kazivanje legende: Mile Radojčić(1948.g), selo Dobroviš , zabeležio: Miroslav Mladenović lokalni etnolog Vlasotince)

Selo Dobroviš je podeljen na šest mahala: Selo, veljin Krs, Ratkovu Baru, Kragujevu oranicu, Šumanovce i Brdare.

Od starina značajan lokalitet je Gradište, sa ostacima iz „latinskog doba“.

Pretpostavlja se da ga osnivaju Jurici, nekadašnji stočari, čije je prisustvo je evidentirano na planinama jugoistočne Srbije u XVIII veku.

U tursko doba ima „mehanu, sudnicu i crkvu“. Posle oslobođenja od Turaka ima 77 kuća i 579 žitelja (1884).

Stanovništvo je srpsko (slavi Sv. Jovana, Sv. Aranđela, Sv. Nikolu i dr.; seoska slava Velika Gospojina), starosedalačko i doseeljeno iz okoline Jagodine, okolnih sela (Aleksine, Orah, Donje gare i dr.).

Smatra se da je pravoslavna crkva Sv. Dimitrija podignuta u drugoj polovini XIX veka.

Selo je dobilo električno osvetljenje 1967.godine, a vodovodom se uglavnom snabdeva sa uređenih izvora. Selo je imalo četvororazrednu osnovnu četvororazrednu osnovnu školu, koja je zatvorena zbog nedostatka učenika pri kraju 20. veka.

Selo Dobroviš je bilo sedište MK-e za dva naselja (Dobroviš i Stranjevo).

Meštani sela Dobroviš su od davnina bili poznati kao stočari („nekada se prikupljalo i do hiljadu oka masla“) i „ćeremidžije“, koji su „išli na rad u Bugarsku i Vlašku“.

Posle oslobođenja 1945.godine u selo je obio otvoren Zadružni dom, u kome se do 80.godina 20 veka održavale seokske priredbe i igranke u toku zimskih meseci.

Selo je imalo prodavnicu, seoskog sveštenika u crkvi, koja je kasnije bila zapuštena, da bi se na početku 21. veka ponovo obnovila.

Napravljen je makadamski put 1971.godine, kojim se danas kolima i kamionima dolazi do centra sela.

U drugoj polovini 20. veka otvaranjem osmogodišnje osnovne škole u selo Tegošnica, mesna kancelarija se otvara u selo Tegošnica i sada ostala okolna sela: G. Orah (sa mahalama:Lukačevo, Ćuove, Jzdine), Dobroviš (sa Stranjevom) administrativno su gravitirali mesnoj kancelariji u selo Tegošnica.

Prema popisu iz 2002.godine je živelo 133 punoletna stanovnika. U naselju ima 63 domaćinstva, mahom staračka. Osnovna škola je ugašena s kraja 20. veka, a stanovništvo se raselilo širom Srbije.

Prema popisima od 1948.godine (1228 stanovnika) do popisa 2002.godina na (141 stanovnika )-pokazuje potpunu migraciju stanovništva sela na početku 21. veka sa ovog područja juga Srbije.

* * *

Selo nekad i sad:

Selo Dobroviš je nekada bilo stočarsko naselje. Živelo se u kolibama. Čak postoji i fotografija ovčarske kolibe sa ženama koje su bile temelj porodica, kada se odlazilo u pečalbu u Bugarsku ili Vlaško(Rista T. Nikolić, KRAJIŠTE I VLASINA, 1905.g).

Kao i okolnim selima se živelo oskudno. Dobroviš je bio udaljen od civilizacije. Nije postoajo put, pa se onda išlo konjima da se trguje u Lužnicu, a kasnije u Svođe i retko kad i u Vlasotince.

Kada se posle Drugog svetskog rata otvorio put od leskovca preko Vlasotinca-Svođa za Crnu Travu; onda je bilo malo lakše za život.

No, selo je udaljeno više desetina kilometara od sela Svođa, pa su deca samo završavala osnovnu školu, a osmogodišnju školu su pešačeći snevno po više desetina kilometara kroz planinsko bespuće završavali u Ljuberađu i selo Svođe.

Otvaranjem 1970. godine osmogodišnje škole u selo Tegošnica, podom izgradnje ambulante, pijačne tezge, škole , prodavnica i prpsenjem puta do sela- malo se bolje živelo.

Do 70. godina 20 veka se išlo u pečalbu: građevini (ciglarima) i pinterstvu. Posle toga su se pojavili i zidari-preduzimači, ali su onda radili živeći van sela u drugim krajevima Srbije. Bilo je i majstora krojača u selo.

Iz sela se odlazilo, a nikada ne vraćalo. Završavale se škole i stvarale porodice van sela.

Iz sela su postali učeni ljudi: učitelji, nastavnici, profesori, lekari, sudije, građevinski inžinjeri i svoja znanja i umeće prenosili na neka druga mesta van sela.

Najviše je učitelja, nastavnika, profesora i sudija otišlo i odselilo se u Vlasotince. Među takvim školovanim ljudima iz sela Dobroviš je jedan iz roda Ilić bio novinar lista „Večernje novosti“ do kraja 20. veka, drugi učeni dobrovišanin iz roda Radičevića je bio sekretar-pravnik poznatog nekada građevinskog preduzeđa „Crna Trava“ u Vlasotincu.

Vojislav Ljubenović dobrovišanin kao sudija je krajem 20. veka postao Presednik opštine Vlasotince; dok je njegov otac sve do kraja 20 veka bio uvažen kao šumar u čitavom valsotinačko-crnotravskom kraju.

Dobrovišani govore lužničkim dijalektom. Na primer izgovaraju ovakve rečei: oče (hoće), Neče (neće), nođe (noge)….

U selo Dobroviš službovao ruski pop koji je imao lep rukopis.

Danas mnogi dobrovišani odlaze u svoje selo čuvahu pčele, obrađuju zemlju i gaje voće u voćnjaacima. Ima i onih koji su se pod stare godine vratili u selo i čuvaju ovce i koze.

Nekada u selo Dobroviš je bilo 360 domaćinstva.

Nažalost u selo više nema dece, škola je prestala sa radom a najduže od svih učitelja u školi se 70. godina 20. veka zadržao bračni par učitelja Stefanović (rodom iz Donjeg Dejana).

Pored Vlasotinca mnogi dobrovišani su se odselili u negotinsku Krajinu i tamo zasnovali svoje porodice. Najviše je odseljeno u sledećim mestima: Vlasotince, Rgotinu, Nišu, Požarevcu i Kovinu.

* **

KAČARI (PINTERI) :

Pinterski zanat sam radio 50. godina, od 1950. do 2000. godine.

Kao pinter radio sam u: Smederevo, Svetozarevo, beogradski okrug, pirotski okrug-a najviše u lužničkom kraju.

Punih 30. godina sam sam radio kao pinter, a ostalih godina sam radio sa dvojicom majstora. Sa mnom su izučili mnogi zanat iz sela: Dobroviš, Stranjevo, Lukačevo, Jezdine.

Sa mnom je pinterski zanat radio Tisa na Nikodijumagacionera-svi su mi bili čiraci; onda Dragomir Dojčinov iz Dobroviš je bio samnom tri godine.

Bili su i Radisav (umro je iz Jezdine i iz Stranjevo i Ćuove. U „Drustvo“ se radilo po dvojica.

Zapis:2009. godine Vlasotince

Kazivač:Mladenović Voja (1930. g.) selo Dobroviš (živi u Vlasotince)

Zabeležio: Miroslav Mladernović, lokalni etnolog i istoričar

* * *

Ratna prošlost:

Dobrovišani su učestvovali u svim ratovima i bunama Ptotivu Tutaka za nacionalno oslobođenje Srbije. Bilo je među dobrovišana i hajduka i komita u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu.

Nisu izostali da ratuju protivu fašizma u Drugom svetskom ratu protivu Nemaca i Bugara.

Mnogo njih je u Prvom i Drugom svetskom ratu bilo žrtva bugarskog terora. Mnogi su streljani a bilo je i zlostavljanja od strane Bugara kao prisiliu bugarizacije ovoga kraja; što su mnogi bili i internirani u Drugom svetskom ratu u Bugarsku.

Selo je u vremenu pod Turcima bilo „na kup“ oko crkve. Kada je meštanin Golububio Turčina, onda su se „raštrkali“ po brdima, prelazeći preko „potoka“.

Prema „turskim zakonima krivica ne važi kada se pređe preko potoka“; tom Golubu je prelaskom preko potoka „prestala krivica ubistva“.

Kao sećanje na junaštvo tog Goluba, prema njemu postoji potes Golubovo u Dobrovišu.

*

PRIČA KOMITAMA:

Bugari 1915. godine uhvate komite iz selo Dobroviš.

Deda Mile Radojčića Blagoje Radojičić bio u komite. Uhvate ga bugari i ubili su ga na Moravu.

Sa njim su bili drugi Blagoje i Nikodije Kocić, koje su Bugari pustili jer su dali bugarinu zlato. Kad je dobio zlato, ovako je Bugarin govorio: “zaminava mama vam jebam, ja ću da pucam nad glava a vi da begajte“?

Kad su Bugari palili kuće u Dobroviš izlegne iz kuće Janka, a Bugarin odgovori:“ predaj se sve će popalimo, pokoljemo, bolje da te ubijem, nego da te bugari čereče ili davaj zlato-sestra Blagoje Radojčića komite ubijenog od Bugara 1915. g. na most Južne Morave na putu Vlasotince-Leskovac.

Zapis17. maj 2011.g. Vlasotince (Dobroviš)

Kazivač: Mile Radojčić (1949.rođen i živeo u selo Dobroviš) a danas živi u Vlasotince

Zabeležio: Miroslav Mladenović, lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

*

ŽRTVE FAŠIZMA U DRUGOM SVETSKOM RATU :

Stavra T. Nikolić:- Poginuo od Nemaca u Međurovu (25.5.1941.g),

Tihomir Nikolić:- Poginuo od Nemaca u Međurovu (25.5. 941.g.),

Milisav Gligorijević:- Poginuo od Nemaca u Caribrod (10.4. 1941.g.),

Mita Stojanović, dete:- streljan od Bugara 25.5. 1943.g. u selo Dobroviš,

Vlajko Lepojević:- streljan od Bugara 16.3. 1943.g. u selo Dobroviš,

Krsta R. Cvetković:- streljan od Bugara 16.3. 1943.g. u selo Dobroviš,

Čedomir K. Zlatković:- streljan od Bugara 14.2. 1943.g. u selo Dobroviš,

Vlastimir Č. Zlatković, dete:- streljan od Bugara 8.11.1943.g. u selo Dobroviš,

Stojan N. Anđelković, dete:- streljan od Bugara 8.11.1943.g. u selo Dobroviš,

Stojanča I. Zdravković:- streljan od Bugara 20.4.1943.g. u selo Dobroviš,

Blagoje Janković :-Pogonuo od Četnika na Jastrebcu 10.8.1944.g. borac NOB (12/22.divizije,

Dragomir T. Janković :- Poginuo od Nemaca 1.7. 1944.godine u Soko Banji, borac 12/22 divizije NOR-a,

Stanko. S. Zdravković:- Poginuo od Nemaca 10.8.1944.g. za oslobođenje Vlasotinca (12/22 divizija NOR),

Mladen P. Ranđelović: Poginuo od Bugara na Krivu feju 4.8.1944.g.(12/22 divizija OR),

Radojica I. Veličković: Poginuo od Bugara u Babušnici 5.6.1944.godine (Drugi JMNOP odred),

Nikodije M. Mitrović:- Poginuo od Bugara u Babušnici 5.6.1944.godine (Drugi JMNOP odred),

Uroš P. Mitrović:- Poginuo od Bugara u Babušnici 5.6.1944.godine (Drugi JMNOP odred),

Cvetko Mitrović: – Poginuo od Bugara u Babušnici 5.6.1944.godine (Drugi JMNOP odred),

Stojan D. Petrović:– Poginuo od Nemaca na Sremskom frontu u Vinkovci 12.4. 1945.godine (8/22 divizija NOR),

Milorad C. Mitić:- Poginuo od Nemaca na Sremskom frontu u Sremu 8.5. 1945.godine (8/22 divizija NOR),

Milorad S. Lepojević:– Poginuo od Balista na Kosovu 25.4. 1945.godine (25.brigada NOR),

Stamenković Dimitrijević:- Poginuo od Balista na Kosovu 24.4. 1945.godine (12/22. divizija NOR).

* * *

Poznati TOPONIMI(mesta):

GOLUBOVO:- Prema Čukun dede GOLUBA, u Dobroviš postoji mesto GOLUBOVO, koji je ubio turčina pa se selo „raštrkalo“ po brda(po mahale) a pre toga je selo u Dobroviš bilo „na kup“ pored crkve.

MEČKIN DEL:- Nekada u selo Dobroviš je imalo dosta divljih mečki, pa po tome i postoji naziv mesta MEČKIN DEL. Prema drugoj priči da je na tom mestu bila “blaga”(slatka) kruška, čije plodove krušaka koje je mečka volela da jede. Po toj mečki i kruški mahala je dobila naziv MEČKIN DEL.

JEZERO:- U Dobroviš nekada postojalo Jezero, pa postoji i danas mahala Jezero.

JELEN:- Prema pričanju starih ljudi, u ovo mesto je dobilo naziv JELEN, prema nekada velikom broju jelena u ovom delu sela.

Zapis 17. maj 2011.g. Vlasotince (Dobroviš)

Kazivač: Mile Radojčić (1949.rođen i živeo u selo Dobroviš) a danas živi u Vlasotince

Zabeležio: Miroslav Mladenović lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

* * *

 

Poreklo prezimena po mahalama:

Mahala MEČKIN DEL:

U mahali živi familija RADOJČIĆI. Stari kumovi KRSTIĆI.

Krsna slava u mahali:Sveti Ranđel i Sveti Jovan.

Mitići slave Ranđelovdan. Familija Momčilovići vodi poreklo od Momčilakoji se u Dobroviš prizetio iz Pržojne.

Poznata genealogija roda RADOJČIĆ:– Mile Radojčić (1948)- Radovan (1932)-Krista 81914)-Blagoje(komita-poginuo 1915.g na moravski most od Bugara).

*

Mahala JEZERO:

Postoji u selo prirodno Jezero i oko njega su zaseljene sledeće familije: Petrovići, Videnovići i Ristići-slave Svetog Nikolu (19.decembar).

*

Mahala PAUNKOVCI:

U ovoj mahali su zaseljene familije: Stanisavljevići i Kocići – slave Gmitrovdan (Sv. Dimitrije).

*

Mahala JELEN:

U ovoj mahali su familije: Jovanovići, Mitrovići, Spasići, Veličkovići – sa krsnom slavom Sveti Ranđel.

Takođe u mahali živi još i familija :Dimitrijevići sa krsnom slavaom Ranđelovdan.

*

Mahala SENAJLOVCI:

U mahali su familije:

Todorovići (Zoran profesor fizike živi sa familijom u Vlasotince-njegov otac Stanja Todorović je poznati gajdaš u selo i okolini)-krsna slava Ranđelovdan.

-Familija Nikolići (krsna slava Sv. Nikola)- Poznat je Jovanča“bolničar” gajdardžija kao muzikant iz Dobroviša koji je svirao u gajde sve do kraja 20 veka na “susretima sela”-takmičenja u Srbiji.

– Familija Zlatanovići (slave Sveti Ranđel) je starosedelačka, a dobila naziv prema nekom pretku Zlatanu(prema pričanju jednog iz roda rođenog 1934.g).

-familija Zlatkovići (Sv. Nikola).

*

Mahala ŠILJEGARNIK:

Familija Mitrovići (krsna slava Aranđelovdan).

Srđan Mitrović:- „Ja sam od Mitrovića koji su živeli u mahali Šiljegarnik, to jest moj deda se rodio u toj kući, kada je odrastao preselio se u mahali BREZINJE, iz te se kuće moj otac Radisavsa porodicom seli za Požarevac. Kumstvo je iz mahale MEČKIN DEL Momčilović Miloš koji se odselio u selo Rgotina kod Zaječara. Naša krsna slava je Aranđelovdan“ (sa fejsbuka)

*

Mahala ZDRAVKOVCI:

– Familija Zdravkovci iseljena u selo Belotnice kod Niša. Postoji i familija Stanković.

*

Rod MLADENOVIĆ su doseljeni iz selo Kambelevce (Lužnica-krsna slava Sveti Nikola).

Drugi rod MLADENOVIĆ (žive u Vlasotince) slavi krsnu slavi Sveti Đorđa (“Posna”- Sv. Alimpije).

*

Mahala SELO:

U centru sela postoje dve kuće. Jedan od tih kuća je familija Ljubenović.

U selo postoji i familija Krstići. Postojala je i familija Gligorijević. Voja Gligorijević je do polovine 60. godina bio trubač sa orkestrom.

Dobrovišani su se mahom iselili u: Vlasotince, Rgotinu (Negotinska krajina), Nišu, Požarevcu, Zaječaru i Kovinu (Banat).

* * *

IZVORI:

[1] Stamenković Srboljub: Geografska Enciklopedija naselja Srbije”, knj.1 (A-Đ).

[2] Miroslav B. Mladenović Mirac: ZAPISI Iz rukopisa:“ Sela u vlasotinačkom kraju“, 1970-2012.g., Vlasotince

[3] Miroslav B. Mladenović Mirac: ZAPISI Iz rukopisa: „Pečalnik (legende i predanja iz vlasotinačkoga kraja)“, 2012.g., Vlasotince

[4] Kazivanja Mile Radojčića (1948) iz sela Dobroviš, 2011.godine

* * *

AUTOR: Miroslav B Mladenović Mirac, lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

19.11.2013.godine Vlasotince, jablanički okrug, jug Srbije

 

Komentari (17)

Odgovorite

17 komentara

  1. Aleksandar Stanković

    A Stankovići u mahali Paunkovci? Nešto ne štima tu.

    • Miroslav B Mladenovic Mirac

      Aleksandre sve što ne ŠTIMA u mahali PAUNKOVCI, tu si ti pa ovde ispravi. Napiši koji su rodovi(poreklo roda-rodonačelnika), sva prezimena istog rod(mogu biti različita istog roda) i njihove krsne slave i staro kumstvo. Alko imaš neke stare priče vezane za stara vremena i ko su sve bili učesnici Prvog svetskog rata, sve upiši. Imate i crkvu u Dobroviš(kada sam bio nastavnik u tegošnici 1970.g) nije bilo dostupno a sada je dostupna da se ispregledaju RODOSLOVI i poreklo. Pozdrav. Autor M.M(2017.Vlasotince)

  2. Nije

    Nisu sve mahale pobrojane: Kačarenci, Pujndel, Riljinci…

  3. Ja sa Zika Kocic iz Dobrovisa rodjen 1962 godine u Dobrovisu, Mahala Paunkovci.
    Po zavrsetku studije zbog posla odselio sam se u Kragujevac 1989 godine.gde sam ziveo sa porodicom koja je i dana u Kragujevcu
    A ja (od 2002) zivim u Africi u Botswani.
    Vodim poreklo od KOCICA I to na sledeci nacin
    Moj roditelji Vlasta ( Vlastimir ) I Mirjana Kocic. (Majka Mirjana je iz Cuove Spasic) Moj brat je Dragoslav Kocic ( Gosa ) koji zivi sa porodicom u Vlasotincu. Imam dve tetke jedna je Mira Momcilovi iz Mecji del a druga Rada udata u Banatu.
    Moj deda I baba su Raisav I Cveta Kocic. Baba Cveta void poreklo iz Sadinci ( Ddjordjinci) njena sestra Joska je zivela u Senajlovce udata za Ranka Todorovic.
    Deda Radisav je imao tri brata I sestru:
    Milos Kocic odselio se u Belu Crkvu u banatu ( cerke Milenija I Ruska),
    Stojanca Kocic (Sin Tihomir Kocic ( Sinovi Gica I Cile) ziveo u Selo, I cerka Milenija udata u Leskovicu _za Ljubisova ( sinov Zika I Mica 9Harmonikas).
    Filip Kocic sinovi Ratko I Stakno Kocic odseljen u Boljare.
    Nikolija udata u Bojnu Padinu (sin Borko , cerke Rusija I Milja)
    Otac I majka Moga dede ( moj pradeda) zvao se Stoilko i Taska Kocic ( Taska poreklom iz Stranjeva)
    Stoilko je imao dva brata Nikolu i Stanislava
    Nikola Kocic je imao sina Nikoduju Kocic , i cerku Milicu Kocic
    Nikodija je imao dva sina i cetiri cereke
    Sinovi: Stanislav Stanisavljevic, Ziveo u Vrscu , Pancevu , Beogradu . Svetislav Nikolic zivi u Vlasotincu, cerke Smilju koja je udata u mahalu Strbinci za Cedu kasnije se odselili u Badjevac kod Kragujevca
    Planica udata u Jelen , kasnije se odselila u Krcedin, Rada i Maca udate u Boljare.
    Mogao bih jos neke detalje da dam , ako nekog interesuje jos vise neka mi napise.
    Pozdrav svima koji vode poreklo iz mog Dobrovisa.

    • Saša Stojanovic

      Cika Ziko, dosta dugo tražim podatke o prezimenu i lozi Kocic.
      Hvala
      Sasa Stojanovic

    • Biljana

      Moja baba vidi poreklo iz Dobroviša. Cvetković je devojačko prezime, Stojilković venčano Slavica, poznatija među rodbinom kao Slovka. Odselili su se sa dedom Žikom u Požarevac. Imam jako veliku želju da upoznam svoju daleku, ali i blisku rodbinu. Prilikom selidbi ljudi su se dosta udaljili….

    • Gane

      Žile,
      Čitam tvoj komentar i mogu ti reći da sam srećon što si dotaklo ovo pitanje,loze Kocića.
      Ja imam dosta toga što sam pripremio na ovu temu jošpre 10 i više godina i uskoro ću to i objaviti.
      Imam samo dilemu da li to sve da pretočim u manju knjigu.Za knjigu su mi potrebni mnogo veći podaci,a obzirom da je do njih teško doći,pitanje je kada će se to desiti.
      Što se tiče tvog kazivanja ,ima tu određenih greški koje se tiču ličnosti i rodoslova.Naime,tvoj pradeda Stoilko je bio najstarijih sin Stanislava Kocića.Imao je rođenog brata Nikolu i sestru Veselu,i polubraću Spasu(to je moj pradeda),Davida i sestru Veselu.Naš deda Stanislav se ženio dva puta.
      Ima još nekih grešaka,kao što su: Mićina majka se zvala Desanka,a Filip je imao i ćerku Dragicu Itd.
      Puno pozdrava,
      Tvoj Gane-sokol

    • Miroslav B Mladenovic Mirac

      Bravo Žiko za KOMENTAR. Sve ćemo preurediti etnografski i ovo u knjizi ubaciti kao TVOJ ZAPIS tvoga roda. Pošto sam u tegošnici imao jednog učenika Žiku Kocića(nisam znao da li beše iz Dobroviša ili D.Gare ili Jakovljeva)-ali svejedno, možda sam tih godina otišao iz Tegošnice za Kruševicu, pa možda nisi mi bio učenik kada sam predavao matematiku. Pošto mnogo njih koje navodiš poznajem a neke i viđam u Vlasotince, s moje strane biće pozdravljeni. Tebi pozdrav u dalekom svetu. Kada budem izdao knjigu o POREKLU svih sela u našem kraju, potrudiću se da je postavimo na INTERNETU da i Vi tamo ne zaboravite svoje korene. Srećno.Autor M.M(2017.Vlasotince)

  4. Aleksandar Petrovic

    Petrovici iz Jezera slave Svetog Arhangela Mihaila. Od starijih Dobrovisana sam cuo da vode poreklo od Srba iz Raske. Jel imate neku informacije o tome? Pozdrav.

    • Miroslav B Mladenovic Mirac

      Ima informacije, ali će morac da se sačeka da se objasni kako su dospeli iseljavanjem do Dobroviša, jer su u srodstvu sa još nekim rodovima kojih ima u crnotravskom kraju sa istom slavom i poreklom iz Raške. Istražuješ ako malo pogledaš na POREKLO O SELIMA u Crnoj travi i Vlasotince a i imaš i DIGITALNU BIBLIOTEKU POREKLO, gde ima od R.Nikolića VLASINA I KRAJIŠTE. Inače Petrovići sa ovom krsnom slavom ima u selo Gornje Gare, a ima i iseljenih u jablaničkom kraju posle 1878.godine i oni potiču sa Kosova(možda je taj deo kod ljudi RAŠKA OBLAST).

  5. oliver

    Ja sam Oliver. iz Dobrovisa-mahala brdari moj deda je Stojan Andjelkovic( bolnicar) ili Paradeda Milan,bili smo jako domacistvo.Ja sada zivim u Rgotina sa porodicom.Jer moze o toj mahali i prezimenu da se pise.I ako sam rodjen u Rgotinu vuceme nesto za tamo,iso sam sa mojima kod dede i babe kao dete.Veliki pozdrav od mene za sve koji poticu iz dobrovis

    • Miroslav B Mladenovic Mirac

      Rgotina puna sa Dobrovišanima i Stranjevcima. Kada budem u toku leta imao prilike ću da ti odgovroim na neka pitanja. BRDARI su majstori koji su pravil “brda”-NABRDILA za tkanje na ručnom razboju. Pitaćeš majku ili babu da ti to objasni. taj rod se pojavljuje i u Borinom Dolu i Krivom Delu. Po tome je dobila naziv tvoja mahala BRDARI. Inače jedan od tvojih iz roda Ivan Anđelković je učitelj po profesiji. Živi sa familijom u Vlasotince.

    • Miroslav B Mladenovic Mirac

      Deda Stojan bolničar kažu je bio dobar čovek. U selo je kao “lekar-veterinar” pomagao seljacima . Ne znam da li si unuk po njegovom sinu Dobrivoju ili ćerki.

  6. Miroslav B Mladenovic Mirac

    DOPUNA O POREKLU RODOVA SELA DOBROVIŠ:
    ((Prema ZAPISIMA Riste Nikolića, VLASINA I KRAJIŠTE, 2012. SANU Beograd)

    – POSTANANAK I POREKLO STANOVNIŠTVA.- Ovo je selo davno zaseljeno.
    U njemu ima starinaca, o čijem se poreklu ne zna.
    Najstariji su J u r u k o v c i i Š u m a n c i , koji se zovu i K i t a n o v i.
    J u r u k o v c i su „od Juruci“ koji su se bavili o stočarstvu; predak im „tuj naš’l vodu, pa se zaselil“. Od njih su A n đ e l o v K r s t a, Z d r a v k o v c i (Zdravkovci su Jurukovci, „D e d a I l i j a je večnik, starosedelac“.)
    (I c a, S p a s a i V e l k o), M i l a d i n S t o j a d i n o v i ć (1k., u Jezeru).
    Davnašnji su M a g a r a n o v c i (25-30.k., iselili se neki u Zaplanje, slave Sv.Arhanđela) ne zna se odkuda su; izrodili se. O tom prezimenu (rodu) postoji ovo domišljanje: „ Njihov ded bio poznat u selu. K njemu svraćali Turci buljubaše. On imao jedno magare. Od dece imao dve kćeri. Jedan od Turaka zatraži mu kćer.; on mu je obeća: ako iznese magare na Jelen , blisko brdašce. Kad je ovaj izneo magare, dade mu onda ćerku Bogdanu, a po magarcu su su prozvali tu porodicu M a g a r a n o v c i.
    Od njih su d e d a I v a n o v i.
    Inače postoji predanje, kako se prvi zaselio neki d e d a J o v a n „od znepoljsko“, što je „odamna bilo“, od njega su: Momčilo, Ljubisav, Mita (u Mečom Delu).
    Đ o r i n c i (na 10 k., slave Sv. Nikolu, Sv. Jovana) iz Melne (zovu ih Melanci).
    D u n đ e r o v c i (na 10 k., slave sv. Jovana) su „Jagodinčani“. „Čul sam od ljudi“. „Prebegli iz Jagodinu“, „Ovde bila pustara“. „Naša starina iz Jagodinu, prebeženo odamna godine“. Došli na Pejinu Ornicu , „stovarili stoku“, a deca se počela igrati , gradeći kolibice, te se tu oni i zaseliše.
    D u n đ e r o v c i su: R a n č i ć i, R i s t i ć i, D o j č i n o v i ć (u Jezeru).
    D e d a Đ o r đ i n c i („Deda Đorđijini“, Milovanovići u Jezeru) su „staro koleno“. Dobegli su sa pretkom D u n đ e r o v a c a iz Jagodine (Majali , majali pa tuj se naselili).
    B r d a r c i (7 k., 3k su na Pužnom Ramništu, a ostale u Veprovoj Padini, Kunu, Lokvi Stranjevu; slave Gmitrov Dan-iz A l e k s i n i h u O r a h u, doselio im se ded (čoveku od 90 godina).
    Neki su I v a n o v c i u Dobrovišu poreklom iz Gara.
    K o c i n i (u Kragujevoj Mali)- iz Božice, isti su sa onima u Leskovici.
    D e d a J o v a n M a s l a r je iz Modre Stene (u Ljuberađi). Bio po Nišu, slitao kojekude (znao turski jezik) pa se ovde posinio. Od njega su M a s l a r i.
    Porodice u Kragujevoj Ornici su „iz znepoljsko?“. Tu su K o c i ć i (2k), S t a n k o v i ć i (2k), M i l o š e v i ć i (2k).
    Oni su od tri brata:Koce, Stanka i Miloša.
    S t a n o j e v i ć i N i k o l i ć (2 k., Penjak) poreklom iz Kalne (otuda pored tog prezimena imaju i „prekor“, Kal’nci), predak im došao u deda Ivanove, te ih i u ove računaju.
    S t a n o j l o v c i (6 k., slave Sv. Arhanđela na mesti,a Zabel i Penjak) iz Jabukovika.
    P a v u n k o v c i su iz „znepoljsko“ , došao im deda Nikola, tamo „ne mogal da živi“. Možda je to bilo u vreme Krdžalija.
    G a r c i – K r a č i n o v c i, iz Gara.
    P e t r o v i ć i (2 k., slave sv. Nikolu)-iz Oraha (Jakovljeva). Doselio se praded Petar, tražio bolje mesto. Onda u Dobrovišu bilo na 20 kuća.
    G m i t r o v i ć Đ o r đ e (2k)- Iz D. Gara, predak im („njin bašta Gmitar“) doselio se na ženino imanje.
    S o t i r (+)- iz Jabukovika došao ženi na kuću.
    D o j č i n o v i ć T o d o r (1k)- iz Divotina, doselio se pre oslobođenja 1878.godine.
    S t a m e n k o v i ć M l a d e n – iz Svođa.
    J o v a n o v i ć i (na Pejinoj Oranici)- iz Kalne, došao im otac ženi u kuću(„prešal na ženu“), tamo je „po planina“, no u Dobrovišu, gde je pozgrevno mesto, te se za to doselio.

    Selo Dobroviš je sve do 1878.godine bilo „NA KUP“, pa se posle oslobođenja od Turaka „raselilo“ tamo gde su im bile kolibe sa stokom.(Podvukao:M.M)
    (Zapis 1910.g., R Nikolić).
    IZVOR:- VLASINA I KRAJIŠTE, Rista Nikolić, SANU 1912.g., Beograd,str)

    Priredio:Miroslav B Mladenović Mirac
    9.mart 2017. Vlasotince, Srbija
    DOPUNA O POREKLU RODOVA SELA DOBROVIŠ:
    ((Prema ZAPISIMA Riste Nikolića, VLASINA I KRAJIŠTE, 2012. SANU Beograd)

    – POSTANANAK I POREKLO STANOVNIŠTVA.- Ovo je selo davno zaseljeno.
    U njemu ima starinaca, o čijem se poreklu ne zna.
    Najstariji su J u r u k o v c i i Š u m a n c i , koji se zovu i K i t a n o v i.
    J u r u k o v c i su „od Juruci“ koji su se bavili o stočarstvu; predak im „tuj naš’l vodu, pa se zaselil“. Od njih su A n đ e l o v K r s t a, Z d r a v k o v c i (Zdravkovci su Jurukovci, „D e d a I l i j a je večnik, starosedelac“.)
    (I c a, S p a s a i V e l k o), M i l a d i n S t o j a d i n o v i ć (1k., u Jezeru).
    Davnašnji su M a g a r a n o v c i (25-30.k., iselili se neki u Zaplanje, slave Sv.Arhanđela) ne zna se odkuda su; izrodili se. O tom prezimenu (rodu) postoji ovo domišljanje: „ Njihov ded bio poznat u selu. K njemu svraćali Turci buljubaše. On imao jedno magare. Od dece imao dve kćeri. Jedan od Turaka zatraži mu kćer.; on mu je obeća: ako iznese magare na Jelen , blisko brdašce. Kad je ovaj izneo magare, dade mu onda ćerku Bogdanu, a po magarcu su su prozvali tu porodicu M a g a r a n o v c i.
    Od njih su d e d a I v a n o v i.
    Inače postoji predanje, kako se prvi zaselio neki d e d a J o v a n „od znepoljsko“, što je „odamna bilo“, od njega su: Momčilo, Ljubisav, Mita (u Mečom Delu).
    Đ o r i n c i (na 10 k., slave Sv. Nikolu, Sv. Jovana) iz Melne (zovu ih Melanci).
    D u n đ e r o v c i (na 10 k., slave sv. Jovana) su „Jagodinčani“. „Čul sam od ljudi“. „Prebegli iz Jagodinu“, „Ovde bila pustara“. „Naša starina iz Jagodinu, prebeženo odamna godine“. Došli na Pejinu Ornicu , „stovarili stoku“, a deca se počela igrati , gradeći kolibice, te se tu oni i zaseliše.
    D u n đ e r o v c i su: R a n č i ć i, R i s t i ć i, D o j č i n o v i ć (u Jezeru).
    D e d a Đ o r đ i n c i („Deda Đorđijini“, Milovanovići u Jezeru) su „staro koleno“. Dobegli su sa pretkom D u n đ e r o v a c a iz Jagodine (Majali , majali pa tuj se naselili).
    B r d a r c i (7 k., 3k su na Pužnom Ramništu, a ostale u Veprovoj Padini, Kunu, Lokvi Stranjevu; slave Gmitrov Dan-iz A l e k s i n i h u O r a h u, doselio im se ded (čoveku od 90 godina).
    Neki su I v a n o v c i u Dobrovišu poreklom iz Gara.
    K o c i n i (u Kragujevoj Mali)- iz Božice, isti su sa onima u Leskovici.
    D e d a J o v a n M a s l a r je iz Modre Stene (u Ljuberađi). Bio po Nišu, slitao kojekude (znao turski jezik) pa se ovde posinio. Od njega su M a s l a r i.
    Porodice u Kragujevoj Ornici su „iz znepoljsko?“. Tu su K o c i ć i (2k), S t a n k o v i ć i (2k), M i l o š e v i ć i (2k).
    Oni su od tri brata:Koce, Stanka i Miloša.
    S t a n o j e v i ć i N i k o l i ć (2 k., Penjak) poreklom iz Kalne (otuda pored tog prezimena imaju i „prekor“, Kal’nci), predak im došao u deda Ivanove, te ih i u ove računaju.
    S t a n o j l o v c i (6 k., slave Sv. Arhanđela na mesti,a Zabel i Penjak) iz Jabukovika.
    P a v u n k o v c i su iz „znepoljsko“ , došao im deda Nikola, tamo „ne mogal da živi“. Možda je to bilo u vreme Krdžalija.
    G a r c i – K r a č i n o v c i, iz Gara.
    P e t r o v i ć i (2 k., slave sv. Nikolu)-iz Oraha (Jakovljeva). Doselio se praded Petar, tražio bolje mesto. Onda u Dobrovišu bilo na 20 kuća.
    G m i t r o v i ć Đ o r đ e (2k)- Iz D. Gara, predak im („njin bašta Gmitar“) doselio se na ženino imanje.
    S o t i r (+)- iz Jabukovika došao ženi na kuću.
    D o j č i n o v i ć T o d o r (1k)- iz Divotina, doselio se pre oslobođenja 1878.godine.
    S t a m e n k o v i ć M l a d e n – iz Svođa.
    J o v a n o v i ć i (na Pejinoj Oranici)- iz Kalne, došao im otac ženi u kuću(„prešal na ženu“), tamo je „po planina“, no u Dobrovišu, gde je pozgrevno mesto, te se za to doselio.

    Selo Dobroviš je sve do 1878.godine bilo „NA KUP“, pa se posle oslobođenja od Turaka „raselilo“ tamo gde su im bile kolibe sa stokom.(Podvukao:M.M)
    (Zapis 1910.g., R Nikolić).
    IZVOR:- VLASINA I KRAJIŠTE, Rista Nikolić, SANU 1912.g., Beograd,str)

    Priredio:Miroslav B Mladenović Mirac
    9.mart 2017. Vlasotince, Srbija

  7. Miroslav B Mladenovic Mirac

    Predanje o poreklu roda ŠUMANCI

    U selo Bitvrđe u knjizi KRRAJINA I KRAJIŠTE, SANU, 2012.g., Autor Rista Nikolić je zapisao između toga i ovo predanje o ŠUMANIMA:
    – Bitvrđe je bio grad, postoji predanje od podzemnom hodniku, koji je iz nekadašnjeg grada na današnjem Gradištu vodilo u Vrlu Reku, dalje o guskama koje su silazile u Vrlu Reku.
    O tom gradu u jednom dopisu „Naš Doba“ br. 65. 1894) izneto je ovo predanje:“ S leve strane reke Vrle Reke nalaze se ostaci grada Bitrvrđa. Ovaj grad se po narodnom predanju dugo držao i baš zato su ga i nazvali Turci Bitvrđa, što znači da je bila istinska tvrđava.
    On je zauzet izdajstvo jednog Srbina iz okoline, koji je naučio Turke, da svaki vojnik ubere po balu pruća i s preda se nosi, dok do grada dođe i tako da im ništa neće moći puška ni mač.
    Turci su tako i učinili i na juriš grad zauzeli. Potomstvo ovog izdajnog Srbina i dan danas živi sa istočne strane od grada i zove se „ŠUMANI“ od šume i pruća, koje su Turci nosili po savetu i u putu njihovog pra-pra dede .
    Šumani su su i danas prezreni i dan-danas žive odvojeno od drugih“.

    (Zapis 1910.g., R Nikolić).
    IZVOR:- VLASINA I KRAJIŠTE, Rista Nikolić, SANU 1912.g., Beograd,str)

    Priredio:Miroslav B Mladenović Mirac
    9.mart 2017. Vlasotince, Srbija

  8. Poštovani pratioci ovog sajta Poreklo,
    U ime familije Kocić, Stanisavljević,Spasić,Nikolić I Stojanović želim da vas obavestim da će Dana 28.avgusta 2018.godine ,a u znak sećanja na naše pretke,biti postavljen veliki Krst sa spomen pločom na mesto zvano Kragujeva mala(Pavunkovci).
    Krst će osveštati seoski paroh,a spomen ploča će nositi naziv :DA NE ZABORAVIMO PRETKE sa prigodnim tekstom.
    Ovim putem želim da izrazim posebnu zahvalnost Miroslavu Mladenoviću,istoričaru i istraživaču na upornom radu,sa napomenom da me je njegov rad podstakao da dam predlog rodbini da ovo uradimo za naše pretke i potomke.
    Svi ste pozvani da dodjete na ovaj veliki dan oko 11 sati.
    S’poštovanjem,
    U ime organizacionog odbora Dragoljub Stanisavljević