Rečnik arhaizama, stranih i manje poznatih reči i izraza

A

aber – glas, vijest

aviz – (u knjiž. jez.) hafiz – čovjek koji zna čitav Kuran napamet .

Agarjanin – (pl.) Agarjani, naziv za Turke – po jednom plemenu koje je, prema Svetom pismu, bilo u neprijateljstvu sa Jevrejima, nevjernik.

adet – navika, običaj

adlatu – savjetnik, pomoćnik.

azo – dakle

ajluk – mjesečna nadoknada.

alabaš – pjegav po glavi (konj).

alajbeg – viši zapovjednik oblasti u bivšoj Turskoj Carevini.

alaknuti – halaknuti, zagrajati, viknuti.

alal (u knjiž. jez.) halal – ono što je vjerski i običajno dozvoljeno, dopušteno; ono što je na pošten način stečeno; oprost.

alaliti – (dij.) (u knjiž. jez.) halaliti – oprostiti; pokloniti.

alaselamet i alahselamet – da ti je bog na pomoći.

aman! – uzvik preklinjanja i vapaja: pobogu! za boga! akoboga! oprost! pomoć! milost!

amanet – zavjet, svetinja; predmet, preporuka koja se daje na čuvanje, na povjerenje.

ambar, anbar, hambar, hanbar (knjiž.) ambar – drvena zgrada za zrnastu hranu, sanduk za žito i brašno.

anatema (lat.) – prokletstvo

antrešelj – mjesto između dva dijela natovarenog samara.

andžar (u knjiž. jez.) handžar – dugi šiljasti ili krivi nož s oštricom s obje strane.

aramija – (u knjiž. jez.) haramija – razbojnik, bandit; hajduk; lako naoružani vojnik.

ardović (u knjiž. jez.) hardović, dem. od hardov – burence, bačvica.

arondacija (franc.) – zaokruženje (zemljišta)

arsuz – kao imenica: bezobraznik, arsuzin; kao pridjev: bezobrazan, koji nema stida; (fig). ljut, zločest, zle naravi.

artikula (u knjiž. jez.) artikl – predmet, stvar, roba u trgovini.

arhijerej – starješina jereja jedne eparhije u pravoslavnoj crkvi, vladika.

arhimandrit – starješina manastira; najviši sveštenomonaški čin.

aršin – mjera za dužinu

asker – takođe i ašćer – vojska; vojnik.

askerija – takođe i ašćerija – vojska.

asli – sigurno, moguće, upravo, zaista, vjerovatno; sva je prilika.

aspra – sitan, najmanji turski novac od srebra.

astal – sto.

at – konj plemenite pasmine.

adžamija – neiskren, nevješt, neupućen, početnik; pridj. – adžamijski.

ašik – ljubavnik, momak koji ašikuje, zaljubljen.

ašikovanje – voditi ljubavni razgovor, udvaranje.

B

baganeta (u knjiž. jez.) bajonet(a) – dug nož sa dva ili više rezova, koji se stavlja na pušku (napravljen u Bajoni 1840. g.).

bak – bik, junac koji je rasan i služi za priplod. (pridj.) bakovit – jak kao bik, silan, obijesan, žestok.

baka! – (ironično) vidi! pazi!

bakračlija – široke uzengije

balija – pogrdno Turčin, znači i: prost, neuk.

bangav, a, o – debelih stopala, oboljelih nogu čovjek koji hrama.

bantovati – dosađivati, smetati, uznemiravati.

banhof (njem.) – željeznička stanica.

barabar – paralelno, uporedo

batalijun – (u knjiž. jez.) bataljon – vojna jedinica, dio puka, sastavljena od dvije do četiri čete.

bate – umiljato brate.

bašibozuk, bašibozluk – nedisciplinovana vojska, vojnici koje su se odmetali u pljačku, vojnik nekadašnje neredovne turske vojske.

bašica – prva rakija iz kazana, najjača, najbolja (šljivovica).

baškaluk (tur.) – što je odvojeno; razlika; privatna svojina u nekoj zajednici; odvojena prostorija (za žene u Bosni)

bašuna – jagnjeća glava; glavurda (kod čovjeka).

baš-čauš – narednik u turskoj vojsci

bevel (njem.) Befell, – zapovijest, naredba.

begenisati – dopasti se, svidjeti se, zapaziti

beglučiti – raditi za bega, raditi na begluku

beledija – gradska vijećnica, gradska opština,

beleisati, besleisati se – opskrbljivati se.

beli – baš tako, zaista

belćim – možda, valjda, vjerovatno.

bena – (pridj.) luda, budala, glupan, glupača;

benast – luckast, glup.

bendati – priznavati, pridavati važnost.

benzer – sličan, nalik.

berat – carski dekret (ukaz, povelja), kojim se dodjeljuju zvanja, odlikovanja, privilegije ili kakva dobra; bukv. “pismo”.

berićet – rod, izobilje.

besleisati – namirivati,

bivakarce – kao, tobože, uistinu.

bilahi – boga mi.

bilmez – glupak, budala; neznalica; nevješt, neupućen čovjek; ljenčina, neradnik.

biljeg – oznaka, nadgrobni spomenik.

birzemanile, birzeman – nekad, u staro vrijeme, ranijih vremena.

Birinći, Birindži – prvi, najbolji.

bisage – dvije torbe spojene u jednu

bitanga – skitnica, neradnik, nevaljalac.

blentav – intelektualno zaostao.

blodsinniger Kerl (njem.) – malouman čovjek, blesav, glup.

božjak – jadnik, siromah; prosjak.

bojer – bojar, plemić koji je i ratnik; savjetnik velikih kneževa i careva u staroj Ruskoj carevini.

bojijeh, (gen. pl.) od bolji – (samo u dij.) – boljih.

borija – truba.

bošča – pokrivač za glavu, rubac; stolnjak; platno četverouglastog oblika u koje se nešto zamotava.

bradva – sjekira sa širokim sječivom, služi za tesanje drveta.

brina – bregovita obala, breščić, uzvišenje, strmina.

brkljačiti – nejasno govornti, mumljati.

brondati (pokr.) – brundati, mumlati, negodovati.

bugariti – tužiti, jadikovati, naricatn, zapjevati.

bujad – vrsta paprati; korov.

bukagije – okov na nogama zatvorenika u tamnici.

buletati. – (pokr.) ovjeravati pečatom; pečatom obilježavati drvo koje se može sjeći.

bulešika – bula, Turkinja.

buljuk – četa vojske. U janjičarskoj vojsci buljuk je brojio 100 ljudi; odred, jato, skupina, grupa.

buljukbaša – kod janjičara zapovjednik buljuka, oficir u rangu kapetana; vodnik, zapovjednik jednog buljuka.

buruntija – bujruntija, pismepa zapovijest, naredba, odobrenje, ukaz.

busija – zasjeda.

V

vabrika – (u knjiž. jez.) fabrika – tvornica.

vagabund – probisvjet,

vajda, fajda – korist, dobit.

vakasuz – nevrijeme, nezgodno doba.

vakat – vrijeme.

vakmajstor – narednik u žandarmeriji.

valahi – tako mi boga! kunem se Bogom!

valija – guverner pokrajine (vilajeta) u bivšoj Turskoj carevini.

valiti, faliti – nedostajati, (po)manjkati.

vamilija – (u knjiž. jez.) familija – porodica.

varićak – drveni sud za žito; žitna mjera.

varica – mješavina pšenice i kukuruza što se kuha uz post, na Varindan.

verak – suština, misao, narav, običaj.

verdekter – podozrivko, sumnjalica.

verman – (u knjiž. jez.) ferman – sultanov ukaz, sultanova naredba, carska zapovijest.

većil – punomoćnik, zastupnik.

vildžan – (u knjiž. jez.) fildžan – šoljica za crnu kafu bez drške.

Viraunin – (dij.) Firaunin, Ciganin.

vitmija – namiguša, smutljivka, vragolanka

vitmiluk – (dij.) (u knjiž. jez.) fitmiluk – smutnja, spletka, intriga.

višeklija – (u knjiž. jez.) fišeklije – kožni pojas sa pregracima u kojima stoje naboji, fišeci za pušku.

vorinta – (u knjiž. jez.) forinta – novac u raznim zemljama razne vrijednosti; u bivšoj Austro-Ugarskoj srebrn novac od dve krune; srebrna dvodinarka.

votant – porotnik.

vrajlos – (njem.) freilassen – slobodan.

vrajter – u našim dijal. iskv. njem. riječ Gewfreiter – kaplar u austrijskoj vojsci.

vrišak – (u knjiž. jez.) frišak – svjež.

vrnto – (iron.) budala, blesan.

vruštuk – njem. Fruhstuck – doručak.

vuzle vuzlasto – nedozrelo, neiskusno mlado momče, žutokljunac.

vukaran – na, no, (u knjiž. jez.) fukaran – siromašan, jadan, bijedan

vursat, fursat – zgoda, prilika, zgodan čas kad niko ne može omesti da se što učini; samovolja, kad se pruži zgodna prilika.

vuruna – (u knjiž. jez.) furuna – peć; limena peć; zemljana pekara.

G

gaveljati – vući se, teturati, teško ići, posrtati.

gazija – heroj, ratni junak, pobjednik, borac za vjeru.

gaziluk – izvedeno od gazija – herojstvo, ratno junaštvo.

ganiluk – bogatstvo, obilje.

garaz – namjera, cilj, želja; pakost, zloba, pizma, mržnja.

gemischte Provinz – izmiješana, zajednička provincija.

gerdan – (u knjiž. jez.) – đerdan, ogrlica.

gerz, ćerz – momak, mladić.

gigijati – podvriskivati, popjevati uz vrisku.

gobelja – polutka, naplatak na točku od kola.

god – dan u godini u koji se pominje, slavi nešto, godišnjica, godišnji praznik, blagdan; znak godišnjeg rasta debla, drveta u šumi.

Gordijev čvor – posebno zamršen čvor

goč – manji bubanj.

grad – (pl.) gradi, stepen, stupanj; u fizici podjeljci ljestvice, skale fizičkih instrumenata; kod Kočića se misli na stepen jakosti rakije.

gradijerati – (u knjiž. jez.) gradirati – izmjeriti stepene (grade) jačine, npr. rakije.

graša – mala, kraća puška.

grov – (u knjiž. jez.) grof, tal. graf – plemićka titula.

D

davorijanje – žalosno sviranje ili pjevanje.

dalga – talas, val, bura na moru.

Damaklov mač – opasnost koja uvijek prijeti

deverati – mučiti se,

devlet – carevina, carstvo, država; car; sreća, zadovoljstvo, blagostanje, rahatluk.

devrije – stražar, čuvar.

denjak – bala, upakovana roba; svežanj, zavežljaj, naramak.

deputacija (lat.) – poslanstvo, skup ljudi koji je izabran i poslan u ime neke organizacije, ustanove i sl. sa nekim zadatkom

dernek – vašar, sajam, narodni zbor; svadba, veselje.

dert – jad, briga, tuga, bol, muka.

divanana – (u knjiž. jez.) divanhana – prostrano predsoblje (hodnik) na spratu u starim građanskim kućama, bukv. “kuća, mjesto za razgovor i vijećanje”.

divit – pernica sa mastionicom zajedno.

dizgin – kaiš na uzdi za konje

dimnica – vrsta poreza, po kući, po ognjištu.

dova – molitva bogu; blagoslov.

dokundisati – naškoditi, nauditi, doći do grla.

doligati – (pokr.) pjevati treperavim glasom udarajući prstima u jabučicu ili je pomičući gore-dolje.

dram – turska mjera za težinu = 3,2 grama.

duvak – veo.

dumaglija – izvedeno od duman – dim, magla, prašina.

duman – tegoba, problem.

dumanluk – izv. od duman (dim, magla, prašina), briga, zamagljenost misli, kao polusan.

dunjaluk – ovaj svijet, ljudstvo na zemaljskoj kugli; materijalna bogatstva, imetak; ovosvjetska dobra.

Đ

đem – žvala, metalna prečaga na uzdi koja se stavlja konju na usta poprijeko iznad jezika.

đendar – (u knjiž. jez.) žandarm – čuvar javnog poretka i bezbjednosti, policajac.

đidija – obješenjak, živahan mladić; zanesenjak koji izaziva divljenje, ali i prekor; junak.

đinđuva – niska od sitnog nakita kod djevojke oko vrata, detalj ćerdana.

đoja – tobože, kao biva.

E

eglen – razgovor, zabava u prijateljskom razgovoru, (gl.) eglenisati – razgovarati.

emšerija – sugrađanin, zemljak (iz istog mjesta ili kraja); fig. drug, prijatelj.

eparhija – u pravoslavnoj crkvenoj organizaciji administrativna oblast kojom upravlja eparh, episkop, vladika.

erar – (lat.) državna blagajna; erarni – državni

esapiti – (u knjiž. jez.) hesapiti – misliti, smatrati, računati.

eskortirati – sprovoditi pod oružanom pratnjom.

efendija – gospodin.

eškija – odmetnici, hajduci; kriomčarena roba, osobito duhan.

Ž

Žanago (zanago) – zaista, odista.

živolazan – živahan.

žirovan – uhranjen, ugojen, sposoban za parenje.

žitije – životopis.

Z

zabrkljačiti – (šalj.) nar. početi brkljačiti (nejasno govoriti, mrmljati).

zabrslati – početi brslati (početi brzo i nerazgovijetno govoriti).

zavozit, ta, to – svojeglav, tvrdoglav, na svoju ruku.

zazor – sramota, stid, sram.

zakajtiti – zabilježiti, zapisati.

zakrpatiti – izderati se, povikati.

zaptija – redar, policajac; policija; gl. zaptiti – držati disciplinu, red; uzdržavati, zadržavati, sprečavati, ustezati.

zaraciti se – odmetnuti se.

zasalampijati – zatalasati, zavitlati.

zastrug(a) – čančić, zdjelica od drveta sa poklopcem.

zastupiti – ući, zavladati.

zaturkesati – početi govoriti turski.

zbitije – događaj.

zvekan – na svoju ruku, svojeglav.

zeman – (tur.) doba, vrijeme.

zenćil – bogat, raskošan.

zijamet (tur.) – vojnički feud s godišnjim prihodom od najmanje 2000 aspri (sitan srebrni novac, novac uopšte)

zijanćerast – , štetočina, štetočinast.

ziratiti – obrađivati, ziratan – obradiv.

zorli (tur.) – silan, obijesan; zdrav, snažan; teško, mučno, tegobno; jako.

zubun – gornja haljina od sukna sa kratkim rukavima ili bez rukava; postoji i muški i ženski.

zulum (tur.) – nasilje, nepravda

zulumćar (tur.) – izv. od zulum, nasilnik, ugnjetač, koji nanosi nepravdu.

zurla – takođe i zurna – vrsta svirale sa veoma jakim piskavim glasom.

I

idara – izdržavanje, egzistencija, alimentacija; snabdijevanje potrebnim za život.

ižinjati – namisliti, smisliti.

izdihanije – nastupanje smrti.

izmećar – takođe i hizmećar – sluga, služitelj.

izor – nagrada (u žitu ili novcu) koja se daje na ime najma tegleće stoke za oranje, najam.

izun – dozvola, dopuštanje, privola, pristanak.

iladž (tur.) – lijek, iladža – lječilište.

ilika – (pl.) – ilike, rupica ili petlja na odijelu za koju se zakopčava dugme.

invaterist – vojnik pješadinac na odsluženju vojnog roka.

indat – pomoć (bilo u novcu, hrani, ljudstvu, vojnoj opskrbi, i sl.).

insan (tur.) – čovjek, čeljade.

interpelacija (lat.) – pitanje upućeno ministru u parlamentu, obično u vezi sa nekim događajem ili procesom; upadica (iz publike govorniku)

intransingentan (lat.) – nepomirljiv, uporan, tvrdokoran

Ićinći – drugi, (fig.) turska vlast.

J

javašluk (tur.) – neodgovornost.

jazbec – (pl.) jazbeci – (novoslov.) jazavac.

jazija – pismo, pisanje; natpis, ono što je napisano; u kovanog novca ona strana na kojoj je brojem označena vrijednost (suprotna strana je “tura”).

japija – drveni građevni materijal, građa; tjelesna građa.

jarmac – prečka preko rude o kojoj vise ždrepčanici, mali jaram za jednog vola.

jaspra – uopšte novac, a konkretno sitan turski novac.

jezuit (lat.) – licemjer, lukavac, vjeroloman čovjek

jedžek – jelo

jolpaz – skitnica, besposličar; raskalašenjak.

junga – mjera za težinu, naročito za maslo i vunu; težina oka i po.

junost – mladost.

K

kabast – velik, krupan.

kabuliti – pristati, prihvatiti; usvojiti.

kadija – sudija

kaima – turski papirni novac (u bivšoj Turskoj carevini).

kajmakam (tur.) – namjesnik; vojno-građanski upravnik grada

kalauz – ključ, pokazivač puta.

kalem – olovka, pero od trstike; mosur, cijev, cjevčica za namotavanje niti, konca, žice; cjepivo, navrtak kojim se voćka oplemenjava; mlada oplemenjena biljka.

kamilavka (novogr.) – kaluđerska kapa, povisoka, tvrda, bez štitnika; (šatr.) službena kapa policajca ili zatvorskog službenika

kanderisati – privoljeti nekog na nešto, skloniti, saletjeti nekog da što učini.

kantina – baraka, krčma, prostor u nekom preduzeću gdje se mogu dobiti hrana i piće.

kanun – običnije kanon – pravilo, propis, mjerilo; crkvena odluka, crkveni zakon; zbir knjiga ili spisa koje je neki autoritet (crkveni sabor) oglasio i priznao kao autentične (Sveto pismo) i koje sadrže pravila hrišćanske vjere i hrišćanskog života.

kapric – kapris, ćud, ćudljivost

karar – zaključak, odluka; stepen; mjera, prava mjera nečem; prilika.

kasapluk – kasapski, mesarski zanat, mesarenje.

kastile – namjerno, namjernice; iz šale, šaleći se.

katil – ubica, krvnik.

kaur – takođe i kaurin – isto što i đaur, nemusliman, nevjernik; hrišćanin; pokatkad ova riječ označava i katolike ili Latine; (pridj.) kaurski – nevjernički, nemuslimanski.

kvartir – stan, sklonište, konak; voj. logor, logorište, vojnički stan van kasarne.

kelneraj – pregrađen prostor u krčmama i gostionicama u kome stoje čaše, boce, piće i dr.

kereveka, kerefeka – krivina, izmotavanje.

kerica – čipka.

kerkermajstor – tamničar.

keser – takođe i ćeser, vrsta čekića; tesarska sjekira; (pridj.) keserast.

kesedžija – onaj koji siječe, koji odsijeca.

klja – (pokr.) žitna bolest, snijet, pada kiša a sija sunce.

kokija – miris; vonj; smrad.

kom – komina od voća, grožđa.

komandant – voj. zapovjednik (grada, tvrđave, vojne jedinice od bataljona naviše, ratne lađe, itd.).

komanda – voj. zapovjedništvo; kratka vojnička zapovijest.

komandijer – (u knjiž. jez.) komandir – zapovjednik čete, baterije, eskadrona, i dr.; vitez, nosilac nekoga višega ordena, npr. “legije časti”.

komasacija (lat.) – spajanje manjih poljoprivrednih objekata na različitim mjestima u veće na jednom mjestu; objedinjavanje razbacanih zemljišta

komesija – (u knjiž. jez.) komisija – lica koja treba da izvrše neki posao.

komis – naziv za stvari koje država daje vojniku (rublje, cipele, hljeb itd.)

komjen – dimnjak na brvnari s drvenim poklopcem.

koporan – kratak gornji kaput s rukavima (kao dio narodne nošnje); vojnička bluza.

kopren – gusto sito za pšenično brašno.

korpus delikti – lat. corpus delicti, pravno: predmet koji dokazuje krivicu.

krvarina – odšteta za ubijenoga.

krismilisterij – ratno ministarstvo.

kruna (lat.) – od 1892. do 1918. novčana jedinica u Austro-Ugarskoj, uvedena poslije forinte (sadržavala 100 filira)

kršnjak – svaki čovjek koji slavi krsno ime (krsnu slavu); (pokr.) krsno ime; krsni kolač, veliki lonac u kojem se kuha jelo o krsnom imenu, gost na krsnoj slavi.

ktitor – kod pravoslavnih Slovena i u srednjevjekovnoj Vizantiji: osnivač manastira, njegov zaštitnik i veliki darodavac.

kuvet – snaga, apetit.

kuzolaš – (pl.) kuzolaši, opanci od ovčije kože.

kumašli – vrsta svile.

kurban – bravče ili goveče koje muslimani kolju na Kurban-bajram; žrtva.

Kurban bajram – muslimanski praznik.

kurvaluk – kurvarstvo, kurvarski život, kurvarski postupak, kurvarenje; pokvarenost, lukavost, neuhvatljivost.

kurdelj – traka, pantljika, vrpca; klin na plugu za koji je zapeta gužva oračica.

Kuršumli han – u Skoplju turski zatvor.

L

lavra – veći, znamenitiji pravoslavni manastir (sveta lavra), koji je sjedište episkopa (Sveta gora, Moskva, Jerusalim).

lakomica – žlijeb, jedna od užlijebljenih dasaka u koje udara voda u vodenici i okreće točak koji pokreće kamelje za mljevenje žita.

latifundija (lat.) – veliki zemljoposjed, vlasništvo, spahiluk

lemeš – gvozdeni dio pluga koji pri oranju siječe zemlju; raonik.

Lehnstuhl (njem.) – stolica s naslonom.

lesperina – stara hartija; augm. i pejor. od lesperica – lespirica – pokr. tanak prozirni komadić, kriščica nečega; takođe ljuspa, ljuščica.

lijes – šuma; sanduk za pokojnika, pokr. drva, drvena građa; drveni dijelovi krova, drvena oprema za oranje, jaram i ralo.

Lidove novine (češ.) – Narodne novine

lisast, a, o – obično konj ili pas koji ima lisu, bijelu pjegu na čelu.

lumera – (iskvar.) numera, broj.

LJ

ljesa – vrata (obično od obora ili tora) ispletena od pruća, rešetka.

ljumati – ići pognut, klateći se naprijed.

M

mavez mafez, mahvez – plavi pamuk, pamuk u boji.

mazgala – otvoreno, razvaljeno mjesto u ogradi.

maksumčad – izvedeno od maksum – dijete, nejako dijete, nedorasla djeca.

mala – (u knjiž. jez.) mahala – dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak; ulica, sokak.

mameluk – pripadnik nekadašnje tjelesne garde egipatskih sultana; pripadnik Napoleonove tjelesne straže; odan sluga koji bez pogovora sluša svaku naredbu svoga gospodara.

manarva – (u knjiž. jez.), manevar – vojna vježba većeg broja jedinica u ratnoj službi; u ratu: sva sredstva kojima je cilj da se oslabi neprijatelj, sem borbe naročito važna u tzv. strategiji zamaranja i zbunjivanja protivnika; u opštem smislu: rad koji se izvodi vješto i lukavo, smicalica, ujdurma, spletka, podvala.

maraz – iznutra bolestan.

marivetluk – (u knjiž. jez.) marifetluk – vještina, majstorija; dovitljivost; izmotavanja; smicalica.

marijaš, takođe i marjaš – nakadašnji sitan ugarski i turski novac.

martalos – (pl.) martalosi, pripadnik posebnog roda vojske, koja se sastojala od mještana, pješaka i konjanika.

maša – ožeg, željezna lopatica sa dugim drškom za vaćenje vatre i luga iz peći.

mašet – takođe mašat i mećit – srednjovjekovni nadgrobni kamen, stećak; nadgrobni kamen uopšte; katkad i kamen uopšte.

mašina – stroj, naprava; lokomotiva.

maškara – šala, ismijavanje, sprdnja.

medekalo – pričalo.

mezarluk – izv. od mezar (grob), groblje.

mezgra – sok iz drveta.

mejtef – ponekad i mekteb – muslimanska osnovna vjerska škola.

mektebihukuk – pravne škole za obrazovanje činovnika.

menjažija – mjenjaža.

merak – naslada, uživanje, ugodno osjećanje, ugodno raspoloženje; strast, uživanje, želja, volja za nečim; melanholija kao posljedica neke pretjerane žudnje, strasti ili čežnje za nečim.

merhamet – samilost, milost, milosrdnost; (pridj.) merhametli – milostiv, meka srca.

meteriz – opkop od zemlje, rov, šanac.

medžedija, medžidija – turski novac, kovan od srebra, u vrijednosti od 20 groša u doba sultana Abdul-Medžida (1844. g.) po kome je i dobila ime.

medžlis – vijeće, savjet, odbor.

miva – voće.

mizdrak – koplje čiji bodež ima bridove (naolučen je); koplje od bajraka.

milet – narod, nacija.

militer – (zast. pokr. ) – militarac, onaj koji je iz Vojne krajine.

militerija – (zast.) vojska.

miloduv, (u knjiž. jez.) miloduh – prijatan miris, koji je prijatnog mirisa; selen, biljka iz porodice štitara.

milć – takođe mlać, miljć i miljač – gradilište, prazno zemljište gdje se može podignuti zgrada.

mirija – porez, danak.

misirača – bundeva.

mliti – (prez.) – mlim, misliti.

molepstvije – kraće bogosluženje u naročitim prilikama.

mrezga – nabor (na haljini ili na licu), nedozrela jezgra oraha.

mrlina – tijelo uginule životinje, strvina, mrcina

mrlinaš – izv. od mrlina – strvinaš, lešinar.

mrcinjaš – onaj koji jede mrcinu, lešinar.

muzevir (tur.) – spletkar, zlobnik, prevrtljivac, lažljivac.

muzerviluk – spletkarenje, zamućivanje.

mukaet – mukajet, zainteresovan, pažljiv, obazriv.

muktar – takođe i muhtar, starješina mahale u gradu; seoski starješina, knez.

mula – učen čovjek, teolog; kadija u većim gradovima; titula koju je sultan dodjeljivao učenim ljudima kao odlikovanje; titula koja se dodaje ispred imena čovjeka koji je učio vjerske škole, pa ma bio i sa manjom spremom, mazgov, mazga.

munasib (tur.) – zgodan, prikladan, povoljan

mundura – mundir, svečani kaput ili svečana bluza od uniforme; uniforma, odijelo propisanog kroja.

murećep – takođe i murećef – crnilo, vrsta crnog mastila, tinta.

murtat (tur.) – odmetnik, izdajnik, otpadnik od vjere.

musaveda (tur.) – bijeda, nesreća, napast; kleveta, potvora, kleveta.

musavediti – klevetati.

musali (tur.) – mjesto u prirodi gdje muslimani na otvorenom prostoru zajednički vrše izvjesne pobožnosti

muselim – sreski načelnik.

mustapez, mustafez – član pozadinske vojske, pozadinski vojnik, trećepozivac.

mutap – (tur.) mutab, mutaf – pokrovac od kozije kostrijeti; prostirač od kostrijeti.

mutesarip, mutesarif – okružii načelnik, oblasni načelnik; sinonim za valija.

muharem – naziv za prvi mjesec u godini po mu slimanskom kalendaru, vlastito ime.

N

nabodica – (pl.) nabodice, plahovit, prijek čovjek, kavgadžija, svađalica.

navozito – navodno, prema nekome, kod Kočića podrugljivo.

naero – (u knjiž. jez.) nahero – nakrivo.

nazuban, bana, bano – koji ima zub na koga, kivan, neprijateljski raspoložen prema kome.

nailikan, a, o – nakićen ilikama (đinđuvama).

nakastiti – naumiti, odlučiti se.

nakladati – nagvaždati, govoriti koješta.

nalet – prokletnik; (fig.) đavo, šejtan; prokletstvo.

naredan – doveden u red, uređen, uredan; pripremljen, pripravan, gotov, spreman.

nasuliti (se) – izmiriti (se), pomiriti (se), nagoditi (se), naravnati (se).

nadžak – dio starinske bojne opreme; sjekirica na dugom dršku u kojoj je s jedne strane oštrica, a s druge strane ušice (malj) u obliku čekića.

nizam – regularna vojska u Turskoj carevini, ustanovljena 1826; vojnik te vojske; red, poredak, raspored.

niks – (njem.) – ne!

novak – vojnik.

novtati – pretpostaviti, naslućivati, nagađati.

nođe – (dij.) ondje, tu.

nurija – parohija.

O

obataliti – pokvariti.

objesništvo – odvjetništvo (iskrivljeno, kao da vješa narod).

oblaporan -rna, -rno, – gladan, pohlepan, nezasit, halapljiv, proždrljiv.

obštestvo – opština.

ovincir – (u knjiž. jez.) oficir – vojnik, svako vojno lice od potporučnika do generala, odnosno maršala; prid. ovincirski – (u knjiž. jez.) oficirski.

oglu (tur.) – sin

odiva – pokr. udata žena u odnosu na porodicu ili kuću iz koje potiče, udata kćerka, sestra, bratanica i sl.

omsica – osoba o kojoj je riječ, taj isti.

opotrebiti – postati potrebit, pasti u bijedu, osiromašiti.

ordija – vojska, armija u Turskoj carevini.

oružnik – žandarm.

osvještati – (crksl.) posvetiti, izvršiti obred nad nečim.

ostraguša – starinska puška koja se puni ostraga, obrnuto.

osuk – (pokr.) izdužena povorka, gomila.

oferta (lat.) – ponuda, molba (npr. za poslom)

odža – hodža.

odžaković – koljenović, plemićkog porijekla, čovjek iz stare, ugledne porodice.

P

paligrap – izokrenuto: paragraf, odjeljak, član (zakona, naredbe, pravilnika, i sl.).

palitiš – izokrenut njem. pridj. politisch – politički.

palošina – isto što i pala – sablja, odnosno kratki široki mač u koga su obično držak i korice okovani srebrom.

palučak – mala livada nepravilna oblika kraj vode.

pametar – čovjek poznat zbog svoga pamćenja prošlih događaja, pamtilac; pametan čovjek; mudrijaš; čovjek koji bilježi važne događaje, ljetopisac; knjiga u koju se bilježe stvari koje se žele držati u sjećanju; crkv. knjiga u koju su prepisane molitve koje treba znati napamet.

pandurica – pandur, podrugljivo. Prvobitno je pandur bio naoružani sluga i pratilac hrvatskih i slavonskih plemića u XVII i XVIII vijeku; pandur je i vojnik-pješak iz juž. Madžarske; kod nas: prost i neotesan čovjek, bezobraznik.

panegirik (grč.) – hvalospjev, pretjerano hvaljenje

pancijer – (u knjiž. jez.) pancir – grudni oklop od gvožća ili čelika.

paroh – sveštenik koji je starješina jedne parohije.

parohija – oblast koja se nalazi pod upravom jednog sveštenika, paroha, i ima bar jednu svoju crkvu; doslovan prevod riječi.

parusija – dar manastiru za molitvu.

paušal (njem.) – iznos određen otprilike; prosječno; paušalista – poreski obveznik koji plaća porez đuture, bez pojedinačnog mjerenja

paušalizacija – pravljenje predračuna, obično prosječno, ponekad otprilike, od oka.

pašalija – pašin čovjek, čovjek u službi kod paše.

pezvenek – svodnik, kurvar; pokvarenjak.

peksin – nečist, pogan.

Pemac – (pl.) (podrugljivo, iz njemačkog) Pemci, Čeh.

perušanje – jesenje komušanje kukuruza.

petljaga – petljanje, jalov posao, šeprtljanje.

pećanka – mala puška izrađena u Peći.

pinta – dio rakijskog kotla.

Pirova pobjeda – sumnjiva pobjeda koja ne opravdava pretrpljene žrtve i donosi više štete nego koristi pobjedniku

pisanija – (pej.) nepotrebno ili rđavo, loše pisanje, piskaranje; pismo; zast. sakupljanje priloga; prilozi (prema spisku priložnika).

ploska – takođe i pljoska – boca spljoštena oblika pogodna za nošenje u džepu ili torbi

poglavač – jastuk, uzglavlje.

podrug – jedan i pola drugoga po veličini ili po trajanju.

poka – pola oke.

polza – korist.

polić – posuda od pola litre (za vino) ili pola decilitra (za rakiju).

pometenik – stradalnik od mećave.

popasno doba – vrijeme kad je stoka na paši.

popišmaniti – predomisliti se pokajati se.

popčeto – pop, sveštenik, (ironično.)

postragija – starinska puška koja se puni pozadi.

Potemkinova sela – prazan sjaj; predočavanje lažnih činjenica kao da su istinite

prajs – (njem.) Rgeis – vrijednost neke stvari izražene u novcu, cijena.

prekada – kađenje, prekađivanje groba, osveštavanje groba.

premaknuti – ne roditi, podbaciti.

preteslimiti – predati nešto drugome.

privuza, priuza – konop, uzica sa kojom se vodi stoka.

prijestolnik – kotarski predstojnik, sreski načelnik.

pripašaj – kožni pojas u kome su se nosile male puške, noževi i sitne potrebne stvari.

provikati – početi vikati; vrijeme kad čeljade dozrijeva.

proesabiti – (u knjiž. jez.) prohesapiti – proračunati, premjeriti.

pronija (grč.) – zemlja data vojnicima ili duhovnicima da se od nje izdržavaju; nije se mogla naslijediti; pronijar – obrađivač pronije

protokur – protokol, knjiga za zavoćenje akata, kod Kočića izokrenuto protokol u protokur.

protolkovati – protumačiti, objasniti.

proštudijerati – (u knjiž. jez.) – prostudirati, proučiti.

pružljaj volova – dužina volova sa lesom i jarmom.

pulika – (u knjiž. jez.) – publika – svijet; naročito; gledaoci, čitaoci, javnost, narod, ljudi.

pusat (tur.) – oružje; konjska oprema;

pucer – njem. Rutzer – posilni, čistač, onaj koji čuva ili čisti cipele.

R

ravanluk – ujednačen konjski hod pri kome se jahač ne trucka.

radiš – čigra, zvrk; đerdan, niska, vjenac.

razmititi – razmaziti, razbluditi.

razor – brazda, dio uzorane njive

rajkan – rajetin.

rahmetli – umrli, pokojni.

rebel – buntovnik, odmetnik, lice koje zakonitoj državnoj vlasti pruža oružan otpor.

regleman – reglman, uredba, pravilnik o vršenju službe, odredba, propis, poslovnik.

redip, takođe redif i redifa– rezervna vojska, rezerva.

rezil – osramoćen, obrukan, blamiran, ponižen.

remunaracija (lat.) – vanredna nagrada, pored redovne plate; honorar, premije

renegat – otpadnik od vjere, naročito: hrišćanin koji je prešao u islam; (fig.) otpadnik, odrodnik, izrod, izdajnik.

renta (franc.) – svaki regularno dobijeni prihod od kapitala, imanja ili zemljišta koji od svojih vlasnika ne zahtijeva nikakve preduzetničke djelatnosti

reštiti – zatvoriti.

roždanik – knjiga rođenih.

rospija – neposlušna, nevaljala žena.

Ruten – (pl.). Ruteni, Rusin.

rušpa – takođe rušpija – venecijanski zlatnik, cekin.

ruštriti – ruštati, hrskati, mrviti sa šumom.

S

sakrament – prvobitno sredstvo kojim neko sebi ili drugom nameće izvjesnu obavezu (kapara, kaucija, zakletva, i dr.); u hrišć. crkvama: sveta tajna, naročito pričešće.

salamet – selamet, spas, spasen, i, e – povoljno stanje; pravi put.

salutirati – pozdravljati, pozdraviti; naročito: pozdraviti po vojnički.

sapret – dokazati kome (na sudu) da je kriv; pretrpjeti, podnijeti stradanja, kaznu (obično u kletvi).

saraorina – rad na izgradnji puta, kulučenje, nadničenje.

sarašćer – knjiž. serasker i serašćer – glavni vrhovni komandant. Postavljan je u slučaju rata iz redova vezira. Od njega je bio stariji po položaju samo veliki vezir, koji je u ratu nosio titulu serdariekrem.

saruk – zavoj oko kape, čalma.

saferski, -a, -o – (prid.) – koji se odnosi na Safer (naziv mjeseca septembra).

sahibija (tur.) – gospodin, gospodar, vlasnik, domaćin; pokrovitelj, zaštitnik; u Indiji Evropljanin uopšte;

svještati – razumjeti, shvatiti, ući u trag.

sebur! – strpi se! strpljivost, strpljenje.

sevap – milosrđe.

sedlenik – dobar konj isključivo za sedlo i jahanje.

sedra – kapnica, siga.

seiriti – promatrati, razgledati, rugati se.

sekser – stari austrijski novac od 20 filira.

sent – zavičaj, postojbina, rodni kraj; pravac, strana.

serašćer – vrhovni vojni zapovjednik.

serbez – slobodan, smion, odvažan, slobodno, bez brige, bez straha, neusiljeno.

serbezija – sloboda.

servitug – pravo upotrebe tuđe imovine u određene svrhe; pravo na ograničenje vlasnika u korišćenju imovine.

serdar (tur.) – zapovjednik, vojskovođa, vrhovni komandant

serežanin – (pl.). serežani – žandarm u nekadašnjoj Vojnoj krajini; stražar, čuvar uopšte.

sermija – imovina, imetak; blago, stoka, marva uopšte.

serdžada – prostirač, ćilimče na kojem muslimani klanjaju namaz; služi i kao ukras u kućnom namještaju; u obliku je pravougaonika.

sikterisati – otjerati uz ljutnju nekog od sebe sa riječju ikter! (napolje! gubi se! marš!), maršnuti, otjerati ga na grub pačin.

sinđelija – diploma ili gramata kojom je episkop postavljao ili utvrđivao sveštenika na odrećenoj parohiji; patrijarška diploma kojom se episkop postavljao ili utvrđivao na izvjesnoj eparhiji.

sinekura (lat.) – dobro plaćena služba koja ne zahtijeva nikakav ozbiljan rad

sindžir – lanac.

sopra – (u knjiž. jez.) sofra, trpeza, sinija.

stanarica – domaćica; stanarka; ptica koja nije selica.

stojbina – (pokr.) zavičaj, postojbina.

struga – otvor, prolaz na drvenoj ogradi oko kuće, njive, tora; takođe: ograćeno mjesto za ovce na otvorenom prostoru, tor.

strugarica – reduša kojoj je dužnost da pomuze ovce u toru.

subaša – nadzornik imanja, onaj koji ubire aginske ili begovske prihode sa čitluka (feudalnog posjeda); ranije u Turskoj carevini tako se zvao gradski nadzornik.

sudanija – tobožnje suđenje; kod Kočića: ruganje sudu i suđenju.

sudišće – sudište, sud, mjesto, prostorija gdje se sudi, gdje sud zasjeda.

surgun – progonstvo, izgnanstvo; kao pridjev: prognan, protjeran; gl. surgunisati – protjerati, prognati; u značenju surgun upotrebljava se i imenica surgunluk

surutka – tečnost koja ostaje poslije sirenja mlijeka.

suturlija – provalija, ambis, ponor.

suharija – takođe i suvarija – konjanik; konjanik-vojnik, konjanik-žandarm.

sčinjati, ščinjati – nakanjivati se, oklijevati, kolebati se.

T

tabor – logor, organizovan sastanak.

takum – pribor, servis, kompletna oprema; tuce nečega; onaj dio čnbuka koji se stavlja u usta.

talambas – naročita vrsta bubnja od tuča u obliku čanka ili duboke ćase sa razapetom kožom obično jarećom. Riječ talambas često se odnosi i na bubanj uopšte.

talahi – dio molitve i zakletve kod muslimana: tako mi Boga!

tapija – javna isprava o vlasničkom pravu na nekretninu.

tevabija (tur.) – podanici, državljani; pristalice, pratnja; porodica

tekija – derviška zgrada, manastir, u kojoj se obavljaju derviški obredi. Svaka tekija ima svoga starješinu, šejha (kaluđer).

terkija – zavežljaj opreme (kao što je kabanica) koji se kaiševima priveže za oblučje na zadnjoj strani sedla; dio starije ženske narodne nošnje, ukrasni privjesak koji visi sa strane o pojasu.

teskera (tur.) – cedulja, list, pismo, pismena dozvola, potvrda, isprava, svjedočanstvo

teslaisati – zanositi se, ponositi se, praviti se važan.

testa – (pokr.) gesta, put.

teferič – izlet, veselje.

tefter – bilježnica, registar, protokol; računska knjiga; trgovačka knjiga dugovanja i potraživanja.

timar (tur.) – briga; feudalno dobro, imanje, posjed

timor – kamenjar, vrlet, golet, prebivalište orlova.

timorina – predio, kraj u kome ima timora, geol. visoki dio zemljine kore, planinski masiv, koji nastaje spuštanjem okolnih dijelova duž rasjeda; mjesto puno visokih, strmih stijena, kamenjar, krš.

tkanica – otkan pojas (u raznim bojama i šarama); materijal od grubo otkane vune (obično šarena); vrsta ženskog pojasa.

trze – (pokr.) jagnje koje se vrlo kasno ojagnjilo.

tribun (lat.) – vođa naroda, popularan narodni govornik

trmka – kupasta košnica od pruća, vrškara.

trnapiti – rupiti iznenada, upasti, ući u kuću.

tubiti – tuviti, pamtiti, dobro držati u pameti.

tugra (tur.) – službeni monogram (na fermanu, na novcu) od sultanovog imena

turkesati – govoriti turski.

tutunluk – cijev kroz koju prolazi dim.

tufek – puška, puškar.

Ć

Ćaba – sveto mjesto.

ćatib, takođe i ćatip – pisar, administrativni službenik, činovnik.

ćevšiti – takođe i ćefšiti – voditi istragu, vršiti uviđaj; vršiti procjenu poljske štete.

ćeif – uživanje.

ćemane – violina.

ćepenak (tur.) – vratanica od dućana ili radionice kojima se gornje krilo diže a donje spušta i podboči, te se na njemu izlaže roba, a trgovac na njemu i sjedi

ćerećli – (prid.) od ćerećeta – vrsta domaćeg pamučnog platna koje je protkano cijelom dužinom osnove svilenim žicama. Te žice mogu biti i pamučne, ali drugačije nego li je osnova.

Ćitab, takođe i ćitap – knjiga; zakon; knjiga koja sadrži vjerska učenja i propise; Kuran; Biblija.

ćićulajkan – zvekan, vrnto, blento, neotesan čovjek.

ćulić – ružica.

ćurak – muški kaput postavljen i opšiven krznom, bunda, kožuh, može biti dugi ili kratki.

ćurlik – takođe ćurlika – svirala, frula; glas svirale; glas, cvrkut nekih ptnca (jarebica, ševa i sl.).

ćurčina – (pej.) veliki ćurak.

U

uvano – zacijelo, sigurno.

uverčiti, uferčiti – zapaziti, uočiti.

ugajretiti – pomoći, zauzeti se.

udut – (knjiž.) hudut – međa, granica, područje.

udutlema – carski (turski) akt i ceremonije koje idu uz njega.

ukabuliti – pristati na nešto, usvojiti nešto.

ukopacija – okupacija.

ulček – starinska mjera (za žito, brašno i sl.) različite veličine.

umesti – umiješati, umetnuti, usuti u nešto; upropastiti, upištiti

umesti se – istrijebiti se.

upatan, -tna, -tno, – (pokr.) napaćen, namučen.

uredovan,- vna,- vno – koji se odnosi na ured, kancelarijski, služben, zvaničan.

uriktati – udesiti, namjestiti.

učevina – (nar.) znanje, nauka.

F

fajda – korist, dobit.

falanga (grč.) – borbeni red teško naoružane pješadije, nekad, u zbijenoj formaciji, slično klinu

farisej (hebr.) – licemjer, prenemagalo; čovjek koji se pretvara

felah (ar.) – ratar

fetva – pravno rješenje ili uputa data u obliku odgovora kako da se riješi izvjesno šerijatsko pitanje.

fiskus – državna blagajna, državna imovina.

fitmija – smutljivka; vragoljanka, namiguša; od fitmija izvedeno i fitmiluk – smutnja, spletka, intriga.

forinta – novac u raznim zemljama razne vrijednosti; u bivšoj Austro-Ugarskoj: srebrn novac od dvije krune, srebrna dvodinarka.

fursat – zgoda, prilika, zgodan čas kad niko ne može omesti da se što učini; samovolja kad se kome pruži zgodna prilika.

H

hazna – blagajna, riznica; blago, izvor vode

haznadar – čuzar riznice, blagajnik.

hak (tur.) – pravi; onaj dio prihoda u naturi koji su kmetovi morali davati spahiji; plata; račun; vlasništvo.

hamal (tur.) – nosač

hanuma – gospođa.

handžar – dugi šiljasti nož, s oštricom s obadvije strane. Ponekad se tako naziva i kratki krivi mač ili jatagan.

harač – porez iz turskog perioda.

has – carsko imanje; dvorsko imanje.

heler (njem. Heller) – stoti dio krune, prema imenu njemačkog grada Halla gdje su ga najprije kovali; danas stoti dio češke krune

hesab – takođe i hesap – račun, broj; procjena.

hi(e)džra (ar.) – odlazak Muhameda iz Meke u Medinu (g. 622. n. e.) ; to preseljenje smatraju muslimani jednim od najvažnijih događaja u početnom stadijumu islama i od tog vremena računaju godine

hršum (knjiž.) ršum – povika, vikanje na nekoga, razbješnjenost, ljutnja.

C

cajgnis – svjedočanstvo, uvjerenje.

cvancik – stari austrijski novac od 20 krajcera.

cesar – ćesar, car (najčešće o austrijskom caru).

civilj – (knjiž.) civil – građanstvo, građanski stalež (za razliku od vojničkog); građanska nošnja: ići u civilu: ići u građanskom odijelu.

crijemuš(a) – biljka iz porodice ljiljana koja se upotrebljava za začin i jelo, zovu je još srijemuž, srijemuža.

Crna kuća – zloglasni zatvor u Banjoj Luci za vrijeme Austro-ugarske i kasnije.

Č

čado – čedo, iz milošte.

čador – šator.

čakarast – onaj koji je raznobojnih očiju.

čalma – platno omotano oko fesa ili koje druge slične kape, saruk, ahmedija.

čalmaš – čovjek koji nosi čalmu.

čatati – čitati, obično molitve u crkvi ili na slavi.

četobaša – zapovijednik čete.

čibuk – cijev sa lulicom na jednom kraju koja služi za pušenje; obično je čibuk dug, a ako je manji pa se može u džep staviti, onda se naziva čibučić.

čivit – modrilo (vrsta boje); indigo.

čimbur – jelo od jaja, pravi se tako što se jaja razbiju i prže na maslu ili kajmaku bez miješanja. Ako se jaja pri prženju miješaju, dobije se kajgana.

Čitluk-sahibija – aga ili beg, gospodar, vlasnik čitluka (feudalnog posjeda).

čovali – (knjiž.) – čohali, čohan – izrađen, sašiven od čohe.

čok jaša padiša! – usklik u sultanovo zdravlje: da živi mnogo godina!

DŽ

džandrljiv – svadljiv, koji mnogo prigovara drugima.

džemadbaša, džematbaša – starješina jednog džemata, seoski starješina.

dženem – džehenem, pakao.

dženet – džehenet, raj.

džefe (tur.) – svađa, galama

džonjati – dugo čekati (obično pred nečijim vratima).

džube – džuba, odora, mantija muslimanskih vjerskih službenika obično od crne čohe, zubun.

džumrukčija, ćumrukčija – carinik, trošarinac.

Š

šaban (tur.) – osmi mjesec muslimanske mjesečeve godine

šajcati – (pokr.) – šetati se.

šaporenje – šaputanje, šuškanje, gl. imenica od šaporiti – šaputati.

šejtan – đavo.

šenluk – veselje, slavlje uz pucanje pušaka, gl.

šenlučiti – provoditi veselje, slaviti, veseliti se.

šeretluk – budalaština, šala.

šerijat – muslimanski vjerozakon, islamski propis; islam.

šilježe – jagnje od godinu dana.

škrljak – šešir, klobuk; kod Kočića simbol tuđina (Švaba), škrljačina – aug. i pejor. od škrljak – šeširčina.

šovran – vrsta novca.

Šokac – naziv za katolike-ikavce i katolike uopšte; pokrajinski: seljak, zemljoradnik; prost čovjek.

šoca – vrsta starinske vojničke puške.

štuc – vrsta kratke puške, karabin.

šupirati (njem. Schub) – policijski protjerati (u zavičajno mjesto)

šuša – ovca, koza ili krava bez rogova; (fig.) niko i ništa.

ščedro – štedro, izdašno, darežljivo; jako, obilato.

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić