Poreklo prezimena, selo Donje Jarušice (Rača)

1. novembar 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Jarušice Donje (danas Donje Jarušice), opština Rača. Prema knjizi „Etnološka građa o Šumadincima“akademika Jovana Erdeljanovića, prvo posthumno izdanje 1948. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj, vode, zemlje, šume, starine i ostali podaci o selu.

Donje Jarušice je u predelu Lepenice, neposredno do sela Gornjih Jarušica, između Vratarske Mehane i potoka Klenovca i Kalipolje. U Klenovac, sa desne strane, utiče potok Topalovac, a u njega sa desne strane utiče potok Manovac. Jaruga se sastaje sa Česmenim Potokom. Lekin Potok je do Sladuna. Između Jaruge i Lekinog Potoka je Madžarsko Groblje. U blizini njega bilo je spashijsko guvno, a više mesta Turske su bili spahijski koševi.

Mesto Grabak sa starim grobljem i kamenjem je sa desne strane reke Rače. Tu je Strana, gde je nađen omanji kovčeg, a prema njemu, sa leve strane reke, je Panjevački Potok, pa dalje Debeljak, Donje Polje (njive), pa Jabukovačka Gočobija, Krajno Brdo ili Sladun više crkvenih zabrana i pod njim crkva, za koju se drži da je bila manastir. Nije nađen nikakav natpis o starini crkve.

Više groblja, kod Zapisa, nalaženi su grobovi od kamenih ploča sa svih strana, kao i kovčeg sa loncem unutra i u loncu koščice i neka, vele, žutinjava zemlja. Grobovi imaju ploče debljine šake, 93 cm dužine i 63 cm širine ili 79 cm dužine i 54 cm širine i manje. Na jednom mestu nađeno je na 10 do 15 cm dubine sasvim lepo očuvan kovčeg sa škriljačkim kamenom (vađen u kamenolomu u istom selu) na svim stranama i dole; 1 metar dužine a 46 širine, okrenut istoku. Lonac je bio već izvađen. Još nekoliko takvih grobova je nađeno, tako da je to nesumnjivo prastaro srpsko groblje. Ono je na vrlo lepom mestu, na jednoj otvorenoj i širokoj uzvišici iznad reke Rače, sa njene leve strane. Po njivi, gde su nađeni ovi grobovi, ima dosta neravnina što ukazuje da su tu bile humke.

Takozvano Madžarsko Groblje je u Crkvenom Potoku, niže crkve, obraslo u šumu. na istoku od Crkvenog Zabrana je brdo sa vinogradima. Do njega na severnoj strani je Kačara, pa potok Zbegovište, o kojem ništa u selu na znaju. Između Kačare i Zbegovišta je brdo Golać. Još je sa desne strane reke Pervinsko Polje (u Krčmarima ima rod Pervizovići, koji su se najpre nastanili na ovom zemljištu): Klokina Jaruga je do Grobaka, odvojena od njega jarugom.

Ima jedno staro groblje na Strnjikama, niže jaruga koja ide od crkve, a drugo groblje je dalje niz reku Raču kod jedne vodenice „potočare“ na mestu Grabaku, oba vrlo stara.

Na mestu Strani, blizu današnjeg groblja, ispod jedne niske humčice, pronađen je grob od kamenih ploča sa loncima punih kostiju. Više crkve ima nekoliko starih nadgrobnih kamenova, dva su visoka, od kojih jedan ima natpis „1810″ godina, a na drugom ime nekog Radivojevića (ove porodice ima u kosmajskom selu Guberevcima), koji je umro 1827. godine; ima i nekoliko manjih kamenova, od kojih je jedan vrlo širok sa urezanim krstom.

U njivi Debljacima, blizu sreskog puta, nalaženi su mnogi stari predmeti od gvožđa, među njima koplja i noževi. Tu je nađen i stari srebrnii novac kao i austrijske bakarne pare. Srebrni novac je sa grčkim a drugi sa latinskim natpisima na njima. Novica Pavlović sveštenik jarušički, predao je jedan austrisjki srebrni novčić iz 1710. godine, koji je nađen u ataru ovog sela.

Petar Milosavljević, iz Gornjih Jarušica, ima zlatan novac, koji je nađen na mestu Lisniku, blizu Trske, gde su nekada bili spahijski-turski koševi. Na jednoj strani tog novca predstavljen je car sa skiptarom u desnoj ruci (i na njemu krst), a sa kubetom i krstom u levoj ruci. Okolo ima nerazumljiv natpis a na drugoj strani je carica sa krunom na glavi i sa detetom u desnoj ruci, a okolo je nekakav nerazmljiv natpis.

Živojin Tomić, iz Gornjih Jarušica, ima srebrni novac Hadrijana Avgusta, koji je pronašao kod kuće u voćnjaku, u Vranovcu, prilikom kopanja. Njegov brat je našao novac cara Sigmunda iz 1598. godine. On je na čeiri mesta probušen što predpostavlja da je upotrebljavan kao nakit.

Današnja crkva je sazidana na temelju vrlo stare crkvice, koja je bila skoro zatrpana i stajale su samo zidine. pričaju da su tu tajno dolazili kaluđeri i palili sveće na njoj. Na vratima stare crkve piše: „Hram Svetih Arhistratigov 13 jula *rušvicama“. Ovaj stari hram pronađen je 1822. godine u kršu.

*Prvo slovo je obrnuto latinično slovo „R“

Godine 1824. godine blaženopočivši Miloš Obrenović knjaz srpski obnovio ga je o svom trošku. Oko crkve sagradili su ljudi iz susednih sela svoje kućice („ćelije“) za noćivanje svojih seljaka koji dođu crkvi. Crkva se smatra za svetinju i mnogi bolesnici dolaze na molitvu. Kod crkve ima dva izvora, bunara. Sve to podseća na manastir. Zidovi oko crkve zovu „grad“.

Do današnjeg groblja je bilo staro groblje, koje je većim delom rastureno, a u polju blizu Pokozice, prema selu, ima i danas u šumi staro groblje sa kamenjem. Ima ih takvih četiri u Donjim Jarušicama.

Donje Jarušice nemaju krajeve.

Ime selu.

Kao i susedno selo Gornje Jarušice, ovo selo je dobilo ime po brojnim jarugama u ovom selu.

 

Poreklo stanovništva.

U ovom selu su ovi rodovi:

Stepanovići su se odavno doselili iz neševačkog (tako piše, ne zna se da li je niški ili kruševački, op. Milodan) kraja. Imaju kumstvo u Kijevu kod Beograda, Nikoljdan.

Petronijevići su se doselili od krušavačkog kraja. Stara slava im je bila Stevanjdan pa su je promenili, jer su pobegli od Turaka, i danas seku kolač na taj dan. Kumovi su im u Donjoj Rači, Alimpijevdan.

Cvetići i Lazići su vrlo stara porodica, doselili su se od Jagodine; ima ih po „Turskoj“ (Staroj Srbiji) i po Sremu, Nikoljdan.

Milovanovići i Milosavljevići, praded se doselio iz Timoka, Đurđevdan.

Kostići su poreklom od Ciganina koji se oženio Srpkinjom, Nikoljdan.

Jevtići su isti rod sa Matijaševićima iz Guberevca, Jovanjdan.

Šarići i Ilijići ne znaju za svoju starinu, Aranđelovdan.

Mlađi doseljenici su:

Pantići su od Pantića u Trnavi, Jovanjdan.

Cukići su iz Kramara, Nikoljdan.

 

IZVOR: „Etnološka građa o Šumadincima“akademika Jovana Erdeljanovića, prvo posthumno izdanje 1948. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.