Poreklo prezimena, selo Medoševac (Lazarevac)

23. septembar 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Medoševac, opština Lazarevac. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Medoševac je na pobrđu između nekoliko seoskih potoka, koji se slivaju u Peštan. Duboki Potok deli ga skoro na dve jednake polovine. Ipak je veći deo naselja na strani prema Vreocima. Naselje je manjeg razbijenog tipa i deli se na ove krajeve: Kalenić do Zeoka, Krsteljac, u kome ima Cigana, Srednji Kraj, u kome je opštinska sudnica i škola i Skućin Kraj prema Vreocima.

Vode.

Selo je oskudno vodom. Ima samo jedan izvor Jasenovac u polju. Voda za piće i ostale domaće potrebe upotrebljava sa sa bunara („đermova“), a stoka se napaja na Cerovu Potoku, koji je na granici Medoševca i Vreoca, i na dva bezimena potoka koji leti presušuju. Najveća je voda Peštan, koja je na granici prema Zeokama, Burovu i Šopiću. Peštan prima pritoku Jarugu, koja teče kroz seoski potes i dalje za Vreoce. U Jarugu utiče Sakuljanska Reka, a u nju utiču Cerov Potok i Duboki Potok.

Zemlje i šume.

Njive su na mestima koja se zovu: Boljetin, Prevale, Livade, Česte, Segedin, Ključevi, Lučice, Lug, Lipovo, Ornice, Volujak (brdo) do Junkovaca, Lipovo Brdo do Zeoka i Brdo. Ima njiva koje se nazivaju po rekama i potocima. Šuma je u planini i ona je izdeljena.

Starine u selu.

Na mestu Crkvinama ima starih kamenih nadgrobnih ploča, za koje se kazuje da su ostale od Madžara. Od crkve nema nikakvog traga.

Ime selu.

Staro naselje Medoševac zasnovano je u sredini sela. Na tom mestu bila je „pustara“, obrasla „grmenjem“ (grmovima). U šumi je bilo dosta šupljih grmova, iz kojih je kapao med divljih pčela, Medoševac, pa se kasnije naselje nazove tim imenom. Po drugom saopštenju na tom mestu bile su livade sa travom „medljikom“, koja se među prstima lepi kao med, pa je selo dobilo naziv po imenu te trave. Naselje se postepeno, gotovo kružno, širilo, a u novije vreme se spušta prema potoku Jaruzi. Na ovaj način se izbegava „teskoba“ između kuća.

Podaci o selu.

Današnje groblje je na kosi ispod sela. U potesu ovog sela otkrivene su naslage mrkog (ja bih rekao lignita, op. Milodan) uglja. Litija se nosi na dan Proroka Jeremije a zavetni dan („bdenije“) je Sv. Ilija.

U povelji despota Đurđa, koja je pisana 1428. godine, pominje se selo Medojeva Reka. Kao naselje uneto je u Ebšelvicovu kartu, pa se zatim pominje po arhivskim podacima 1811. godine. Ono je imalo 1818. godine 20 kuća a 1844. godine bilo je u njemu 32 kuće sa 238 stanovnika. Danas u Medoševcu ima 21 rod sa 185 kuća i 4 ciganska roda sa 104 kuće.

 

Poreklo stanovništva.

Najstariji rodovi doselili su u ovo selo u toku 18. veka. Tosu rodovi:

Miljojčići su od Sjenice, Đurđic.

Subotići, Kumrići (Rankovići) su jedan rod, doselili su se od Sjenice, Pantelijevdan.

Vojinovići (Simići) su iz Hercegovine, Stevanjdan.

Negovanovići (Kovačevići, danas Mitrovići) su jedan rod; predak sa porodicom i stokom „dojavio“ je zbog gladi iz Starog Vlaha, Mitrovdan.

Pandurovići, Kneževići (Milosavljevići), doselili su se sa Negovanovićima iz Starog Vlaha, Aranđelovdan.

U starije doseljenike računaju se i „Bošnjaci“:

Josipovići (Gavrilovići), Nikoljdan.

Jaketići (Radovanovići) su iz Jaketa (Jaketići) kod Srebrenice u Bosni; imaju odseljenike u Vrhovinama u Tamnavi, Jovanjdan.

Mijailovići, Nikoljdan.

Tomići, Sv. Jovan Zlatousti.

Milutinovići, Lazarevdan.

U prošlom veku doselilo se devet rodova:

Vilotijevići (Timotijevići) su iz Dobrotina kod užičke Rače, Aranđelovdan.

Jakovljevići su iz Cikota kod Kosjerića, Lazarevdan.

Zarići, ded se doselio iz Ozrema kod Gornjeg Milanovca, Pantelijevdan.

Terzići su iz Cvetovca, Aranđelovdan.

Stevanovići, ded se doselio iz Velike Ivanče u Kosmaju, Ignjatijevdan.

Mušicki su iz Đurđeva u Bačkoj, Aranđelovdan.

Rankovići drugi su iz Vreoca, Ignjatijevdan.

Mitrovići su iz Ševrljuga kod Kosjerića, otac došao ženi u kuću, Đurđevdan.

Vidaković se doselio iz Županjca 1900. godine, Aranđelovdan.

Ilići su od Ilića u Arnajevu, Nikoljdan.

Mirčići su iz Vreoca, Alimpijevdan.

U Ciganskom Kraju, u potoku koji dolazi iz Sakulja, naselili su se oko 1880. godine Cigani gurbeti:

Ilići su bili čergari, Nikoljdan.

Đorđevići su iz Čučuga u Tamnavi, Nikoljdan. Od ove porodice su, mada piše „od Đurđevića“ su sedeći ogranci:

Vasići, Stojanovići, Jovanovići i Marinkovići.

Vlaški Cigani su:

Miladinovići, Sv. Petka i

Radosavljević, Aranđelovdan.

Oni su došli kao drvodelje „kašikari“.

Gurbeti su svi zemljoradnici i nadničari, a vlaški Cigani su: Radosavljevići – svirači, dok su Miladinovići zemljoradnici.

 

IZVOR:  Petar Petrović – Šumadiska Kolubara, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Sela u opštinama Lazaravec, Ub i Lajkovac, koja su potpuno ili delimično raseljena zbog širenja kolubarskih kopova.

    Opština Lazarevac:
    – Strmovo (obod)
    – Mirosaljci
    – Junkovac
    – Sakulja
    – Baroševac
    – Medoševac
    – Zeoke
    – Mali Crljeni (obod)
    – Vreoci
    – Veliki Crljeni
    – Cvetovac

    Opština Lajkovac:
    – Mali Borak
    – Skobalj

    Opština Ub:
    – Kalenić
    – Radljevo

    Pouzdanost (poluzvaničnih) podataka 95%