Poreklo prezimena, selo Cecuni (Andrijevica)

Poreklo stanovništva sela Cecuni (nekad Cecune), opština Andrijevica. Stanje iz 1903. godine. Prema istraživanju popa Bogdana Lalevića i Ivana Protića „Vasojevići u crnogorskoj granici”. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Odmah do Đulića na jugozapadnoj strani, s obe strane reke Kuckaje, nahodi se selo Cecune. Desna mu strana leži u strmom nagibu u podnožju planine Zeletina, i ona je osojna, a leva je u ravničici pored same reke u podnožju Asanca. Dugačko je (s.-j.) nešto manje od jednog sahata, a široko (i.-z.) pola sata. Zemljište je podvodno, ali se ne topi od reke već od nekih manjih potočića i izvora (ustave). Vodenica ima samo redovničkih. S obe strane Kuckaje vode dva glavna puta od Andrijevice ka Kutima.

Planina je daleko 2 sahata i zove se Repišta. Planina im je dosta tesna, ali imaju dobre pašnjake i komune u Kutima, 3 sahata daleko, u turskoj granici. Osim Cecunjana u Kutima imaju dela još i Konjušani i Đulićani. Na Kuti se ne plaća danak ni Turskoj ni Crnoj Gori, ali se tu večito drži straža, jer su ova tri sela pomešani u planinama s Arnautima i stoka jednih prelazi u planine drugih, te bivaju česte zađevice.

Kuti se zovu tako, što su stešnjeni među planinama — u kutu, a Kuckaja po tome što teče niza Kuti.

U Cecunu ima 68 kuća sa 396 stanoviika. Stanovnici su od Lopaćana: Đukići, od Mijomanovića: Fatići, Novovići, Đokići i Ćeleši, od Dabetića: Lalići i od Novakovića: Lekići.

Selo ima jedno groblje.

IZVOR: “Vasojevići u crnogorskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 581). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić