Poreklo prezimena, selo Vinicka (Berane)

2. avgust 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Vinicka. Stanje iz 1903. godine. Prema studiji „Vasojevići u turskoj granici” popa Bogdana Lalevića i Ivana Protića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Na levoj strani Lima, na mestu gde se planinski lanac od Koma svršava Crvenom Stijenom nalazi se selo Vinicka. Selo je u ravnici, s obe strane Vinicke Rijeke, delom i na blagim stranama pomenutog planinskog lanca, kao i na jednoj terasi iznad ravnice. Selo je dugačko s.-j.; oko 1 sata, a široko (i.-z.) oko 20 minuti. Zemljište se vadi iz Vinicke Rijeke, iz koje se većim delom i pije, a manjim s izvora. Na ovoj reci imaju 4 redovničke i 2 ujmeničke vodenice, kao n 2 valjanice.

Vinićanima je planina Turija, od sela daleko za 3 sata, a ispaše su im odmah do sela.

Poreklo familija

U Vinickoj ima oko 90 kuća, sve na otkupljenoj zemlji. Stanovnici su skoro sve Vasojevići.

Od Mijomanovića su:Zečevići, Saičići, Mališići, Ćeranići.

Od Lopaćana su:Vukićevići i Džiknići,

od Dabetića: Lalići.

A od Srbljaka 2 kuće Lainovića iz Bratonožića, koji slave Sv. Nikolu.

 

U selu ima jedno groblje, na dnu sela. U sredini ima jedna crkvina. Na samoj ravnici nalazi se jedan han.

 

IZVOR: “Vasojevići u turskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 716-717). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Milutin Osmajlić

    Jedan od istaknutih prvaka plemena Vasojevića bio je arhimandrit Nikodin Zečević, iguman manastira Đurđevi stupovi od 1850. do početka 1862. godine, sin Maksima (Makete) Pantova, od koga je potekao bratstvenički ogranak Maketića u Vinickoj kod Berana. Njegov bratstvenik čuveni Mojsije Zečević, doveo ga je sebi u manastir, jer ga je zapazio kao vrlo inteligentnog mladića, gde je stekao osnovno obrazovanje. Nakon toga, uputio ga je u Srbiju na dalje školovanje kod beogradskog mitropolita Petra Jovanovića. Po završetku bogoslovije, Nikodin se vraća u Vasojeviće i preuzima duhovno vođstvo nad plemenom nakon smrti igumana Mojsije. Odmah se angažovao na uspostavljanju vlasti, posebno se zauzimajući oko sređivanja međubratstveničkih sukoba, sprečavajući i nasilničke postupke Vasojevića prema drugoplemenicima.

    Iguman Nikodin je održavao prisne veze sa Srbijom. Početkom 1862. godine, pod velikim pritiskom knjaza Nikole i vojvode Miljana, a po bratskom savetu novog mitropolita Ilariona (Roganovića), iguman Nikodin napušta Đurđeve stupove i odlazi za Kragujevac, a potom u manastir Studenicu, gde je, posle sedam godina tihovanja u molitvama i umro, gde je i sahranjen.

  2. Milutin Osmajlić

    Ovaj ogranak bratstva Zečevića u Vinickoj je od Maksima, iz milošte zvanog Maketa, sina Pantovog i unuka Radosavovog, a njegove potomke su nazvali Maketići.
    Maksim je imao četiri sina: Radonju, Pera, Josa i Nikodina. Radonja je sa prvom suprugom iz bratstva Vojvodića imao sina Milutina, a sa drugom suprugom iz bratstva Vukićevića imao je sinove: Miljana, Miloša i Dmitra. Milutin Maksimov (1842-1932) imao je sina Radosava – Laku, i ćerke Stanicu, Jelu, Staniju i Dmitru. Sa drugom suprugom Femijom nije imao djece. Njegova ćerka Jela je bila (u drugom braku) udata za moga đeda Jovana Osmajlića.
    O igumanu Nikodinu, mojem bliskom rođaku, sačuvano je predanje da ga je knjaz Nikola protjerao u Srbiju, zbog toga što nije, jednom prilikom, na prijemu u cetinjskom dvoru, poljubio ruku kneginji Mileni. Knjazu Nikoli je iguman Nikodin odgovorio: “Ja Turčinu i ženi nikad ruku ne ljubim”.