Poreklo prezimena, selo Pričević (Valjevo)

Poreklo stanovništva sela Pričević, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Pričević je na obema obalama Obnice u njenom srednjem toku. Zemljište je neravno, dosta uzdignuto i strmenito, te ovo selo spada u brdska sela. Što ima ravnice je niz Obnicu u njenom donjem delu. Glavnija uzvišenja u selu su: Guvenište do Zlatarića, Osijanj do Balinovića, Grinović i Rudine do Kamenice, Klek i Malo Brdo do Majinovića i Tupanjaca. Sva su uzvišenja strmenita, krečnjačka i kamenita. Po plećima su vrtače ili kamenitog dna ili podesne za obdelavanje. Uzvišeniji deo sela na desnoj obali reke, zove se Rupe. Rupe su visoravan od 2 kilometra dužine i 500 metara širine ispunjene mnogim vrtačama, poređanim u nizove s padom severu, Obnici. Visoravan je najlepši i najrodniji deo sela, jer ju presecaju nekoliko potoka i navodnjavaju, a uz to još i vrtače su rezervoari za zadržavanje svakojakih nanosa i mulja.

Izvora je u selu dosta, ali su po krajevima i pored reke. Najlepši izvori su: Vrelo, Stubilnna, Bunar, Voznik, Bunarić i dr. Najglavnija tekućica je Rečica, koja izvire u Vrlobašu, u Majinoviću i teče na istok uporedo sa Obnicom i pada u nju po dnu sela. U Rečici, dokle ne siđe u Rupe, puno je izvora a odatle ih nema. U Rečicu pada Tupanjska reka, koja dolazi s juga od Balinovića, zatim seosko Vrelo i Bunarski Potok. Kao točilo spušta se od izvora Voznika potok Voznik u Obnicu. Ovakva su točila svi potoci pored Obnice, oni su kratki, strmni i puni plazova, te zasipaju luke pored reke. U ovom selu sa leve strane uliva se reka Kamenica u Obnicu.

Zemlje i šume.

Sami seljaci podelili su zemlje svoga sela na dve vrste: ruparske i luke. Ruparsku zemlje pored Rečice i njenih pritoka su vrlo lepe livade i pašnjaci, a po brdima su samo šume, ispusti i poneka njivica. Ruparskih zemalja ima i na jednoj i na drugoj strani reke. Luke su pored Obnice i podeljene na dvoje. Grinović i Klen u sredini sela jako su pritesnili Obnicu, da se teško provlači izmeđi njih, ali su time stvoreni i sa gornje strane velika proširenja Gornje i Donje Luke. Po lukama su nanosne zemlje vrlo rodne i podesne za useve i livade, s toga su najcenjenije. Iako je u ovom selu Obnica najbogatija lukama, ipak je u selu malo ziratne zemlje.

Šume ima dosta, ona je kao seoske kuće po krajevima sela. Šuma je od lisnatog drveta i ima je dosta i za građu i za ogrev. U šumi selo nema zajednica, ali pojedine porodice imaju, tako je Strana zajednica svojina Mirkovića a i Lukića, zatim zajednice Boškovića, Vojinovića itd. Seoska su svojina točila i kamenarnice pored Obnice.

Tip sela.

Seoske su kuće po krajevima, pojedinim uzvišicama i rasturene svuda. Kuće su izdvojene i pojedine džemate, a džemati su tako poređanni da grade elipsu, čije je središte kod opštinske sudnice na Obnici, a duža osa u pravcu jugoistočnom, u pravcu prostiranja planinskih kosa. Prema ovome Pričević je selo razbijenog tipa. Pojedini džemati su porodičnih naziva i svi jedan do drugoga a kuće su na rastojanju od 20 do 40 metara.

Pođemo li od Zlatarića, pa južnim krajem sela, nailazimo redom na ove porodice: Boškovići, Stanojevići, Dragojevići, Petarići, Matići, Vojinovići, Mitrovići, Petrovići, Jankovići, Todorovići, Milinkovići (Rupari), Vasići, Divnići, Popovići-1, Popovići-2. Sve su ovo porodice sa desne strane Obnice. Pređemo li Obnicu i pođemo istočnom kraju sa severne strane onda su: Lukići, Mirkovići, Belići, Jakovljevići, Krajinovići, Kovačevići, Gajići, Živkovići (Brankovići), Tanaskovići, Rakići i Đorđevići.

U selu je jako razvijenn zadružni život. Većih zadruga nma, ali osrednjih od 15 do 20 duša ima dosta i gotovo je svaka treća kuća zadružna. Jače zadruge su: Jakovljevića, Belića i Jankovića po dve kuće, zatim Boškovića i Vojinovića po jedna kuća.

Podaci o selu.

Pričević je prema spisku sela valjevske eparhije od 1735. godine imao 14 domova. Prema haračkim tefterima iz 1818. godine imalo je 48 domova sa 64 porodica i 134 haračkih lica.

Prema popisu:

-1866. godine – 80 domova i 598 stanovnika.

-1874. godine – 93 doma i 711 stanovnika.

-1884. godine – 102 doma i 759 stanovnika.

-1890. godine – 114 domova i 828 stanovnika.

-1895. godine – 112 domova i 862 stanovnika.

-1900. godine – 128 domova i 974 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 13,92 a procentni 1,92%.

Ime selu.

Ime selu Pričević je vrlo staro, jer se i ovo selo nalazi u spisku sela okruga valjevskog iz 1737. godine zapisano kao Priezevicz. Otkuda je ovakvo ime selu priča se ovo: U ovom selu, priča se, da je na Obnici, kod izvora Stubline, sa leve strane reke bila nekda velika madžarska varoš, koju su Turci, kad su ove krajeve osvojili, razorili i njene stanovnike rasterali, te se ovi iselili u Ugarsku. Kad su se nove porodice doselile na ova zgarišta i stalno naselile, onda su, nalazeći po zgarištima i zuševinama mnoge dragocenosti i zaostatke uvek pričale o velikom bogatstvu svojih prethodnika, te narodno predanje veli, što su mnogo pričale po okolini o vojoj sreći i dobru, što ih je postiglo doseljenjem u ovo selo, okolni seljaci prozovu ih Pričevići, Pričevčani, zbog čega taj naziv ostane i ime ovom selu.

Starine u selu.

1. Na reci Obnici, ispod Mirkovića kuća, u Gornjim Lukama, oko izvora Stubline, bilo je nekad veliko naselje, danas pod imenom Selište. Narod ovog kraja drži da je tu bilo veliko rudarsko naselje, pravi grad, u kome je preređivana ruda, vađena u Bobovi i Vragočanici, selima ove oblasti. U narodu se priča da je ruda prerađivana i pripremana za topljenje i preradu vodom izvora Stubline i Obnice, što dokazuju mnogi čunkovi, koji se izoravaju i dan danas u Selištu. Grad se drži da nije bio srpski, već madžarski i da su ga Turci razorili i njegove stanovnike rasterali, kad su ovi krajevi osvojeni. Stanovnici grada po pričanju iselili su se u Ugarsku i naselili po tamošnjim gradovima. Da je Selištu uistinu bilo nekakvo naselje dakoz su, pored starih čunkova, još i ostaci tesanog kamena, zidova, cigle i pojedinih stvari, od čega je mnogo toga, šta je nizom vremena razneto i rastureno.

2. Iz Sokola i Srebrenice u tursko doba, a može biti i ranije, silazio je preko Vragočanice i Kamenice stari put, koji se spuštao Valjevu. Ovaj put i dan danas je vrlo lepo očuvan i on je u Selištu kaldrmisan i silazio reci, pa je levom stranom reke išao sve do kraja ovog sela, odakle je posle skretao preko Brda i spuštao se u Bukovicu i odatle preko ostalih brda Valjevu.

3. U Rečici u Milinkovićima je crkva. Sadašnja crkva je na desnoj obali Rečice, dokle je stara bila pod Brdom, sa leve strane. Crkva je od kamena i zidao ju je, kao svoju parohijsku crrkvu, knez Jovan Bobovac oko 1830. godine.

Stara je crkva bila od brvana i daskom pokrivena i za nju se priča da je iz velike davnine*.

*Kad sam bio kod ove crkve, sveštenik g. Sr. Todorović pokazao mi je stari antimis iste crkve iz 17. stoleća, koji je osvetio jerusalimski patrijarh Kiril.

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Pričević je vrlo staro naselje. Dokaz velike starosti su zaostaci nekadašnjih naselja a uz to i tradicije o pojedinim porodicama. Tradicije seoske tvrde da posle razaranja starog grada ovde dugo niko nije živeo. Za današnje porodice zna se da su doseljene, ali je njihovo doseljenje bilo davno.

-Petarići (Matići, Jankovići, Perovići, Mitrovići); Belići (Rakići, Tanackovići, Mirkovići, Lukići, Jakovljevići, Gajići); Milinkovići ( Divnići i Popovići-1): najstarije doseljene porodice i osnivači sela su: Belići, Milinkovići i Petarići. Sve su tri porodice od jednog bratstva, ali samo iz velike davnine; doseljene su iz Zvjezda ili Čadinja u Polimlju, samo to njihovo doseseljavanje bilo je pre početka 18. veka. Još u najranije doba, kad su se ove tri porodice doselile, one su se još onda rasporedile ovako kako su i danas, pa se nisu imale potrebe ni mešati, sve tri porodice imaju svoje potomke kako je navedeno, ima ih 89 kuća i slave Nikoljdan a ima ih dosta i odseljenih.

-Boškovići* su po vremenu doseljenja odmah iza prethodnih je porodica Boškovića, doseljena iz Osata u Bosni, čiji se predak naselio kao majstor pred austrijsku okupaciju. Boškovići su se raseljavali, njih je 12 kuća i slave Alimpijevdan.

*Iz ove porodice je otac čuvenog srpskog književnika i akademika pok. Milana Kujundžića-Aberdara.

-Krajinovići, Kovačevići su se doselili iz Gacka u Hercegovini od tamošnjeg bratstva Kovačevića u vreme austrijske okupacije. Krajinovići su nazvati po tome što im je neki predak mnogo „krajinio“ po Bosni i Hercegovini, rod su im Kovačevići ima ih 8 kuća i slave Đurđic.

-Živkovići su se, takođe, doselili iz Gacka u Hercegovini u vreme austrijske okupacije, ima ih 5 kuća i slave Aranđelovdan.

-Stanojevići su poreklom od Kostojevića-okruga užičkog, predak sišao kao majstor posle Kočine Krajine i ovde zastao, ima ih 5 kuća i slave Đurđevdan.

-Popovići-2. Druga porodica Popovića je poreklom iz Jajca u Bosni. Stari pop Tanasko Milinković nije imao muške dece, pa uzeo kćeri u kuću terziju iz Jajca i od njega je Popovića kuća koja slavi Časne Verige. Terzija se doselio pred Kočinu Krajinu.

-Dragojevići, predak doselio se kao sluga u Prvom ustanku iz Maoča u Polimlju i od njega su dve kuće, slave Lazarevdan.

-Vasići, predak je dovodac iz Ostružnja i od njega su dve kuće, slave Aranđelovdan.

Skorašnji doseljenici:

-Todorovići su se doselili pre 32 godine, domaćin kuće je bio sveštenik, došli su iz Beograda, slave Nikoljdan.

-Đorđević je dovodac iz Lopatnja, slavi Đurđic.

U Pričeviću je 126 kuća od 10 porodica.

Zanimanje stanovništva.

Pričevčani se zanimaju zemljoradnjom i voćarstvom a uzgred i stočarstvom. Zemlje je u selu malo i iz godine u godinu pojedine porodice posle deobe sele se u ravnija mesta, ostavljajući svoja imanja, koja docnije prodaju srodnicima i drugim seljacima. Neki od seljaka kupuje oko Valjeva imanja i tamo zasejavaju potrebne useve. Pričevčani se rado odaju izučavanju zanata, trgovini pa i nadničenju, s toga se ponajlakše i iseljavaju.

Pojedinosti o selu.

Pričević je sastavni deo Pričevačke opštine u Srezu podgorskom. Sudnica je u selu, na Obnici, crkva u Rečici a škola u Kamenici.

Selo preslavlja Nikolaje.

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.