Poreklo stanovništva sela Kunice, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Položaj sela.
Kunice su malo selance, koje leži na severnom kraju Polja Poćute, na prisojnoj strani Medvednikove kose, koja se strmo spušta u dolinu Jablanice. Kuće su u grupi, sve jedna pored druge i pored seoskog puta, koji ide vencem za selo Sovač. Glavni vis sela nad Jablanicom, uz koji se put penje, zove se Šaran, a cela kosa na severnoj strani zove se Tara.
Izvora su 3 u selu i zovu se po porodicama, koja se njima služe. Inače nikakve druge vode osim izvorske i nema u ovom selu.
Zemlje i šume.
Zemlje su sa južne strane do Jablanice i zovu se Poćuta. To su crne smolne i prisojne zemlje, vrlo rodne i lako za obdelavanje, a podesne za svaku vrstu obrađivanja, kao i za livade. Ispaše su do Sitarica, po Tari i njenim visovima.
Šume je u selu dosta i ona je sitna i od lisnatog drveta. Naročito je pod šumom Tara, a ima je dosta i po Šaranu.
Nikakvih zajednica nema.
Tip sela.
Kuće seoske su iznad Šarana, u prisojnoj strani kose Tare, u jednoj maloj uvali i ne vide se ni sa koje strane, dokle se njima ne dođe. Poneka kuća kakvog novijeg doseljenika da je izneta iz ove grupe bliže Jablanici ili Sovaču.
U Kunicama su:
Simići, Đurići, Đurđevići, Marići, Mijići, Velimirovići, Mirkovići, Pejići-1 (Pantelići), Rakići i Pejići-2.
U selu nema velikih zadruga, ali omanjih ima.
Podaci o selu:
Po haračkim tefterima iz 1818. godine u ovom selu bili je 9 kuća sa 12 poreskih i 22 haračke ličnosti.
Prema popisu:
-1866. godine – 17 domova i 113 stanovnika.
-1874. godine – 16 domova i 115 stanovnika.
-1884. godine – 18 domova i 125 stanovnika.
-1890. godine – 24 doma i 146 stanovnika.
-1895. godine – 21 dom i 155 stanovnika.
-1900. godine – 23 doma i 164 stanovnika.
Godišnji priraštaj stanovništva je od 1866. godine 1,67 a proocentni 1,25%.
Ime selu.
Narod ne ume da rastumači odkuda je ime ovom selu. Nikakva priča nije vezana za postanak sela, ali se po narodnom verovanju postanak sela dovodi u veliku davninu.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
Seljaci drže da je ovo selance vrlo staro, ali da nema u njemu starih porodica, već da su se odselile u ravnije krajeve i preko Save, potisnuti od strane Turaka ili doseljenika.
-Đurđevići i Pejići: Kao najstarija porodica u selu se smatraju Đurđevići, za koje pod sumnjom tvrde da su se doselili, ali se ne zna odakle. Od ovih Đurđevića su oni Đurđevići kod Valjeva u Rađevu Selu, ovde su ima rod Pejići, kojih zajedno ima 6 kuća i slave Đuređevdan. Mi, piše LJ. Pavlović, ove Đurđeviće uvršćujemo u starince.
-Simići, Đurići i Marići: Po doseljenju najstarija porodica je Simića, doseljena iz Zarožja-okrug užički u drugoj polovini 18. veka, pre Kočine Krajine. Simićima su srodni Đurići i Marići, ima ih 10 kuća i slave Stevanjdan.
-Velimirovići, kao i oni što su bili u Kličevcu, pa zamrli, doseljeni su iz Osata kao majstori, ima ih 4 kuće i slave Aranđelovdan.
-Mirkovići i Mijići su iz Gunjaka u Azbukovici; ima ih 5 kuća, doseljeni kao majstori i slave Jovanjdan.
-Rakići su iz Sitarica, prešao na svoje imanje posle deobe u selu, slave Aranđelovdan.
-Pejići su iz Budimlja u Starom Vlahu, došli posle 1876. godine kao begunci, slave Jovanjdan.
U Kunicama ima danas 27 kuća od 6 porodica.
Zanimanje stanovništva.
Kuničani se zanimaju svima privrednim granama, kojima i susedni seljaci ove oblasti. Najglavnija su ima zanimanja voćarstvo i zemljoradnja a stoka se gaji koliko je potrebno samo za kuću. Voća ima dosta i naglo ga podižu, kao što su u poslednje doba otpočeli podizati i zabrane. Kako žive u siromašnom kraju, a na malo prostora, rado se spuštaju niz Jablanicu i zauzimaju tuđe zemlje i na njima rade, ili to isto rade po Poćuti. Malo je rodnih godina kod njih, da im donesu dovoljno hrane, već je gotovo redovno moraju kupovati. Dosta ih u selu zna po kakav zanat, ali se nerado sele iz svog sela.
Pojedinosti o selu.
Kunice su sastavni deo Rebljanske opštine u Srezu valjevskom. Sudnica i škola su u Poćuti a crkva u Gračanici. Groblje je na Šaranu.
Preslavljaju Spasovdan.
IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)