Poreklo prezimena, selo Zlatarić (Valjevo)

7. jun 2013.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Zlatarić, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Zlatarić leži na obema obalama Jablanice i Obnice, kao i njihovom međuvođu. Kuće su rasturene po plećima i padinama šumovitih, krečnjačkih jablaničkih i obničkih visova. Zemljište je krševito, vrlo neravno i samo pristupačno uz pomenute reke. Glavniji su visovi: Osijanj, razvođe Obnice i Jablanice, Orlovac, Maći Do, Rogopeča i Senjevac, na levoj obali Obnice, Jovanjske Šume i Pakljanske Strane na desnoj obali Jablanice.

Izvora u selu ima dosta i u tolikoj meri, da se selo jedino njima služi. Glavniji izvori u selu su: Vrelo, Jovanjska Česma, Bukovi, Vranovina, Crno Vrelo, Matkovića Vrelo, Jelina Vodica, Ilića Vodica, Orlovica, Hajdučka Voda, Begova Voda i mnogi drugi. Seljaci se služe vodom sa obeju reka, kao i pritoka obničkih. Na Osijanju se nalazi jedna velika vrtača kamenitih strana, plitka i ispunjena atmosferskom vodom, i zove se Jezero, a njegovu vodu narod upotrebljava za pojenje stoke. Od tekućih voda su: Jablanica i Obnica, koje nikad ne presušuju i prepunjene su pojedinim privatnim ili zadružnim mlinovima i valjaricima. Osim vrela, koja posle kratkog toka padaju u Obnicu i Jablanicu sa desne strane nema nikakvih drugih pritoka. Ostali potoci su točila niz koja se spušta suvišna atmosferska voda i njihove su doline prepune plazova i obronjenog kamenja. Sa leve strane u Obnicu padaju Bukovica, koja dolazi iz Bukovice, Palančki Potok, koji dolazi iz Palanke i Senjevački Potok, koji dolazi od Carića i Donje Bukovice i odvaja ovo selo od Belog Polja.

Zemlje i šume.

Po plećima i padinama brda, koja dostižu visinu od 300 metara vrlo je malo ziratne zemlje, iako su kuće na njima. Ono malo brdske zemlje isuviše je posna, stranovito i nerodno. Glavne su zemlje ovog sela niz Jablanicu i oko Senjevca, Palanke i Bukovice. Jezgra imanja ovog sela je u Bukovici i to su crne, smolne i rodne zemlje, podesne za svaki usev. Dobre livade su u Palanci i Senjevcu, a najbolje kukuruzne zemlje su u Jablanici i, koliko ih ima, u Obnici i Bukovici. Brdske su zemlje za voće i šume.

Šumama ovo selo obiluje. Sama Jovanjska Crkva ima svoje šume u 140 hektara. Celo međuvođe reka je pod šumom, tako da se kuće ni sa koje strane ne vide. Šuma je od lisnatog drveta, podesna i za građu i za gorivo, kao i za žeženje ćumura. U ovom selu ima dosta mesta seoskih, porodičnih i džematskih zajednica. Južna padina Osijanja, iznad crkvene šume, sve do Balinovića je seoska zajednica. Živanovići imaju svoju zajednicu na severnoj strani Osijanja do Pričevića, Palanka ima svoju zajednicu u Senjevcu do Donje Bukovice, Miljkovići opet u Osijanju do Balinovića, Goloskoci u Rogopeči, Filipovići u Osijanju itd.

Tip sela.

Zlatarić je selo razbijenog tipa, razdeljeno u pojedine džemate. U selu ima pet glavnih džemata, koji su pojedinim potocima ili novijom deobom izdeljeni na manje džemate. Ovi džemati nisu zaseoci, kako se to danas obično uzima u činovničkom jeziku, jer narod ne smatra da su džemati toliko jaki i tako geografski izdvojeni, da mugu činiti celinu.

Glavni džemati u selu su: Palanka, Preseka, Vojkovac, Rogopeča i Miljkovići.

Palanka je ispod Donje Bukovice na Senjevcu oko Begove Vode, tu su:

Vitorovići, Mojsilovići, Obradovići, Petrovići-1, Milutinovići, Perišići, Markovići, Petrovići-2 i Petrovići-3.

Preseka je na levoj obali Obnice i duž Bukovice i naselili su je:

Kotarci, Timotići, Savići (Radovanovići), Radosavljevići, Rajičići, Milivojevići i Ristivojevići.

Vojkovac je sav u Osijanju i naselili su ga:

Marići, Bajići, Ćosići, Ilići, Đerići, Matkovići, Živanovići, Gačići, Gotovčevići, Crepići, Filipovići, Bobovci i Petrići.

Rogopeča je na levoj obali Obnice i tu su:

Goloskokovići, Nikolići, Petrovići (Milutinovići), Stepanovići, Markovići i Mladenovići (Petrovići).

Miljkovići su na obema obalama Jablanice i do Balinovića i tu su:

Aleksići i Markovići.

U Zlatariću je dosta razvijen zadružni život. Nema tako velikih zadruga, ali ih ima sa po 20 čeljadi i čuveniju su zadruge: Ćosića (dve kuće), Đerića, Ilića, Golosko(ko)vića i Gotovčevića.

Podaci o selu.

Prema spisku valjevske eparhije od 1735. godine Zlatarić je imao 8 domova. U haračkim tefterima od 1818. godine ovo selo je imalo 38 domova sa 51-dnom porodicom i 139 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 63 doma i 540 stanovnika.

-1874. godine – 65 domova i 532 stanovnika.

-1884. godine – 79 domova i 589 stanovnika.

-1890. godine – 77 domova i 664 stanovnika.

-1895. godine – 91 dom i 729 stanovnika.

-1900- godine – 104 doma i 775 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovnika od 1866. godine je 7,21 a procentni 1,33%.

Ime selu.

Ime Zlatarić ne samo da nalazimo u haračkim tefterima, ono je još starije i poznatije u literaturi. Ovo selo se nalazi u spisku sela valjevskog okruga, koji je sastavila beogradka Adminstracija 1737. godine za vreme vladavine austrijskog provizorijuma i zapisano: Slaturich.

Seljaci pričaju o neobično velikoj starosti ovog sela. Za ime selu vezuju se dve priče.

1. Jedni pričaju da je selu ime došlo od narodnog junaka Zlatarića Pavla, koji je rodom iz ovoga sela o odavde otišao na Kosovo i poginuo.

2. Drugi vela, da su mnogi stariji naseljenici ovog sela bili zlatari, pa je po njima dobilo ime ovo selo.

Palanka je najstarije naselje u ovom selu, u njemu su živeli i Turci, koji su se obično baviči raznim zanatima. I danas se priča da su kod Begove Vode bili turski dućani i kuće, ali da je sve to rastureno pre ustanka 1804. godine zbog kuge.

Vojkovac porodični naziv najstarije porodice ovog sela. Rogopeča se zovu najstrahovitiji krševi ovog sela, pa po njemu i naselje.

Starine u selu.

1. U Palanci, ispod Mojsilovića kuće, na njegovom imanju, raspoznaju se i danas zidine nekakve kule, kako je narod ovog kraja naziva. Te zidine pripisuju neki Pavlu Zlatariću, a veći deo starijih ljudi Rimljanima. Oko tih zidina, koje su danas uveliko razvaljene i raznete, pokazuju se pojedini grobovi bez spomenika od nekadašnjih stanovnika ovog sela.

2. Oko Begove Vode bila je turska čaršija (narod veli – palanka), čiji su dokaz pre 50 godina raskopane suvomeđine i zaorano tursko groblje.

3. Najlepša starina u selu je Crkva Jovanja. Ne samo crkva već i znatan deo sela na obema obalama Jablanice zove se ovim imenom. Jovanja je bila nekada manastirska crkva, ali je već u početku 19. veka postala svetovna crkva. Kao svetovnu crkvu pominje je Jaokim Vujić u svojim putovanjima po Srbiji u 1828. godini. Crkva je mala, sva od kamena i sa kubetom. I nju je palio Mahmud-paša Bušatlija i 1788. godini. Posle toga je opravljena a 1850 godine doziđivana.

Narod priča za crkvu da je ovde od davnina, ali da su je valjevski Turci češće puta palili i rušili. Priča se da je dugo bila u ruševinama, pa da su je iz ruševina podigli, ovakvu kakva je danas, poznati kneževi i valjevski bogataši braća Vitkovići* oko 1700. godine, koji su sahranjeni kod crkve, sa desne strane njenog oltara, čije nadgrobne ploče i danas stoje.

*Jevta i Jovan Vitković bili su rodom iz Valjeva. Šta su pre austrijskih ratova bili, ne zna se. Zna se da su oba bili veliki prijatelji Austrije, da su je oba revnosno pomagali u borbama protiv Turaka, zašta ih je ona bogato obdarila, postavljajući ih za starešine hajdučkih četa. Vitkovići su imali u Valjevu svoju kuću na ušću Graca. Uspomena na njih očuvala se i danas, što se ušće Graca zove Vitkovića Kula. Jevta je umro 1710. godine a Jovan 1732. godine i to se vidi sa njihovih nadgrobnih spomenika. Posle smrti njihoive, njihove je porodice austrijska vlada prevela u Ugrasku i tamo ih stalno naselila.

4. Stari put, koji je od Sokola išao za Valjevo, prolazio je severnim delom ovog sela pored Begove Vode i Senjevca pa je niz Boričevac silazio u Valjevo. Ovaj put je sada zanemaren, jer je pored njega prosečen novi okružni put.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Zlatariću ne samo njegovi seljaci, već i okolni pripisuju veliku starost.

Najstarije seoske porodice, za koje se ne zna da su i sa koje strane doseljeni, jesu današnji:

-Vitorovići u Palanci gde od starine žive, ima ih pod dva prezimena u 4 kuće i slave Aranđelovdan.

-Matkovići* i Ilići u Vojkovcu gde od starine žive, ima ih pod prezimenom Matković jedna i Ilića dve kuće, slave Aranđelovdan.

*Iz Matkovića je porodice onaj Kićan iz Zlatarića, koji se pominje kao frajkorac na vežbanju više Varadina u Memoarima Prote Mateje Nenadovića.

-Miljkovići su bili u Miljkovićima, svi su se iselili zbog turske obesti 1800. godine u selo Orašac u valjevskoj Tamnavi gde ih i danas ima.

-Ilići-2 su iz Gornje Bukovice, od porodice Bogutovića, slave Nikoljdan.

Sve druge porodice su doseljene:

-Živanovići, Đerići i Goloskokovići* su najstarije doseljene porodice, koje su pred kraj 17. stoleća došle iz Grahova u Crnoj Gori zbog ubistva nekakvog Turčina. Živanovići su doseljeni u tri zasebne porodice, međusobno srodne i naselili se u Vojkovcu i Rogopeči. Živanovića ima 8 kuća, Đerića 4, gde se u jednu prizetio jedan od Bajića iz istog sela, a Goloskokovića ima 16 i svi slave Stavanjdan, osim uljeza u Đeriće, koji slavi Lazarevdan.

*Goloskokovići su nazvani po nekom pretku, koji je bio suviše krakat, pa je najbolje mogao skakati.

-Kotarci* su se pred Kočinu Krajinu naselili u Preseci, predaka su naselili Turci odnekuda iz Bosne, ima ih 10 kuća i slave Miholjdan.

*Kotarci nisu iz Previša u Drobnjacima, već po njihovom kazivanju, predak im se doselio odnekuda iz Bosne, po svoj prilici iz Glasinca. Priča se da su se tu naselili od Novog, upravo od Kotara u Dalmaciji.

-Bajići i Đosići su jedna porodica, naselili su se posle Kočine Krajine iz Osata. Njihov predak je bio zidar, ima ih 9 kuća i slave Lazarevdan.

-Marići su došli u vreme Prvog ustanka, predak sišao u argaštinu iz Kremana u Starom Vlahu, njih je 8 kuća i slave Jovanjdan.

-Savići, Radosavljevići i Rajičići su poreklom iz Konjevića-Mokra Gora-Stari Vlah, došli kao nadničari u Prvom ustanku, ima ih 8 kuća i slave Jovanjdan.

-Petrovići-1 i Milutinovići su doseljeni kao majstori iz Košalja u Azbukovici, predak ime se prizetio u Vitoroviće, ima ih 4 kuće i slave Đurđic.

-Gotovčevići su stara sveštenička porodica doseljena odnekuda iz Bosne u Prvom ustanku, danas ih je tri kuće i slave Nikoljdan. Stari su zamrli, a nazvani su po tome što je neka odiva, dovedena iz Pauna, od Boškovića porodice, donela gotovo dete (kopile), koje su zvali „Gotovac“ i po njemu nazvali njegove potomke.

-Aleksići su doseljeni u Prvom ustanku od Srebrenice, od porodice Nemčevića, a kojih danas ima dosta u Osatu, naseljeni su na imanju Miljkovića, koje su prethodno kupili, ima ih 4 kuće i slave Đurđevdan.

-Markovići u Miljkovićima su malo stariji od Aleksića, doselili ih Miljkovići na svoje imanje iz Gvosca (Gvozdac) u užičkom okrugu, ima ih dve kuće i slave Jovanjdan.

-Crepići* su doseljeni posle Drugog ustanka iz porodice Mitrovića u Dupljaju; ima ih tri kuće i slave Jovanjdan.

*Pretka današnjih Crepića dovela je mati, kad se preudala u Živanoviće. Kako su do skora u Begovoj Vodi, a i mnogo ranije, bile ciglane, on se pogodi kod ciglara i nauči zanat, te ga po tome prozovu Crepar a njegove potomke Crepići.

-Obradovići su iz Grčića u Azbukovici, slave Lazarevdan.

-Filipovići su doseljeni iz Lještanskog u okrugu užičkom, predak se doselio kao majstor, slave Nikoljdan.

-Bobovci su došli na imanje Filipovića iz susednog sela Bobove od porodice Bobovčevića; ima ih dve kuće i slave Nikoljdan.

-Perišići, otac se doselio kao mehandžija iz Valjeva pre 50 godina, slave Đurđevdan.

-Petrići, predak sišao iz Stubla kao mehandžija, slave Nikoljdan.

-Timotići su pre 30 godina sišli iz Donje Bukovice na svoje imanje posle deobe u selu, slave Jovanjdan.

-Milivojevići su pre 12 godina sišli na svoje imanje iz Balinovića, slave Jovanjdan.

-Petrović-2 je pre 3 godine došao na svoje ranije kupljeno imanje iz valjevske Kamenice, slave Jovanjdan.

-Petrovići-3, sišli iz Godečeva na kupljeno imanje, slave Jovanjdan.

-Ristivojevići su se stalno naselili pre 10 godina a doselili su se u ovajj kraj 1876. godine iz Štrbaca u Bosni, slave Jovanjdan.

U selu je 104 kuće od 23 porodice.

 

Zanimanje stanovništva.

Zlataričani se zanimaju svima privrednim granama, kojim i drugi seljani u ovoj oblasti. Proizvode u znatnoj meri pšenice i ovsa, voća i povrća i višak prodaju u Valjevu. Ali specijalno zanimanje svakog seljaka još je i žeženje kreča. I uz Jablaniocu i uz Obnicu tako je mnogo krečana, da gotovo svaka kuća ima po 2-3 svoje ugašene ili radne krečane. Živi kreč prodaju u Valjevu i po okolnim selima. U selu ima dosta zanatlija, koji sebi rade i susednim seljacima, a to su većinom: kolari, kačari, mlinari, drvodelje, strugari i dr. Nigde ne idu u argaštinu, niti se sele iz sela.

Pojedinosti o selu.

Zlatarić je sastavni deo Jovanjska ošppštine, koju čine još i sela: Balinović, Paklje i Sedlari. Sudnica je u Jovanji, a tu su crkva i škola. Groblje je razdeljeno po krajevima.

Preslavljaju Spasovdan.

U selu su uz Jablanicu na putu Valjevo-Bajina Bašta dve mehane; jedna u Jovanji kod opštinske sudnice a druga u vrhu sela, do Balinovića. Na puru Valjevo-Loznica, kod Begove Vode, u Palanci je treća mehana. Samo uz gornju mehanu u Jablanici je magacin sopstvene mehane, inače nikakvih drugih zgrada nema osim stanova, gde sede mehandžije. Sve tri mehani drže seljani ovog sela, koji se uzgred bave trgovinom u jačoj meri.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Mišljenja sam da bi selo Zlatarić trebalo linkovati i na selo Jovanja, koje je očigledno raselica Zlatarića, jer se u knjizi Ljube Pavlovića ne pominje selo Jovanje izuzev Jovanjskih Šuma i crkve, sada manastira, Jovanje – a evo i zbog čega:

    Manastir Jovanja

    Nalazi se u neposrednoj blizini Valjeva (7 km) na putu za Poćutu i Bajinu Baštu. pripada selu Zlatarić. Crkva manastira Jovanja je najvrovatnije podignuta krajem XV ili početkom XVI veka. Priprata je dozidana 1706. kada je ceo manastir obnovljen zahvaljujući ktitorstvu braće Vitković, Jovanu i Jevti.
    U prvoj polovini XVIII veka u manastiru je postojala bogoslovska škola. Turci su 1788. zapalili manastir. Stariji živopis (iz XVII veka) crkve Sv. Jovana je obnavljan nekoliko puta. Kompozicija Hristovog Raspeća na severnom zidu izdvaja se svojom monumentalnošću. Predstava Blagovesti nalazi se na istočnom luku na prostoru ispod kubeta a značajno oštećena freska, Krštenje Hristovo, na južnom zidu.

    • Kako nema nijednog Petrovica (Milinko, pa njegov sin Dusan), slave Sv. Stefana. Dusan je bio u zarobljenistvu 4 godine, tako mi je receno, od 41-45. Milinko njegov otac.

  2. Slobodan

    Mote li neki podatak o Mojsilovicima iz Palanke? S obzirom da imaju podaci o svim ostalim prezimenima, sem o njima.
    Hvala unapred