Poreklo prezimena, selo Komanice (Mionica)

Poreklo stanovništva sela Komanice, opština Mionica. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, izdanje 1907. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Komanice su nad Mionicom, sa istočne strane ovog sela. Kuće su rasturene po vencu, jarugama i padinama pojedinih bregova. Zamljište je od tercijalnih glinaca i mergle, neravno i vrlo razvijeno. Glavnija uzvišenja su: Boljkovac do Popadića, Lipovac u sredini sela i Stubla nad Mionicom.

Izvora u selu ima dosta, ali nemaju opštih imena osim ovih: Stublina pod Stublom, Liplje na Lipovcu i Duboka. Glavni potoci, upravo jaruge, velikog obima, strmenitih strana i osipaju se, sa nagibom severu Toplici, jesu: Maševac ispod Boljkovca i Lipovca i Dubočka Jaruga ispod Stubla.

Zemlje i šume.

Zemlje ziratne su po dolinama potoka i njihovim stranama. Zemlja je crnica vrlo rodna, vlažna i podesna za sve useve. U selu je nema dosta, te se seljaci spuštaju Toplici, gde imaju svoje livade i gaje stoku.

Šume ima u južnom delu sela i po Stubli, ali nema ipak u toj količini, da je u stanju da podmiri sve domaće potrebe, stoga se mora kupovati sa strane, iz gornjih sela. U selu nema nikakvih zajednica.

Tip sela.

-Sam položaj sela, njegove dve jaruge, podelili su selo na džemate. Džemati su po kosama, a retko po njihovim stranama, udaljeni jedan od drugoga toliko koliko su prostrane doline potoka. Džemati su: Brđani, po kosi nad Mionicom i sa leve strane Dubočke Jaruge, Stubljani u vrhu iste jaruge pod Stublom, Dubočani na desnoj strane Jaruge i Lipljani na Lipovcu.

U Brđanima su: Nastići, Jeremići, Popovići, Obradovići, Radovanovići, Boškovići, Živkovići, Petrovići, Markovići, Đurići, Živojinovići, Nenadovići, Blagojevići, Lazarevići, Aleksići, Marinkovići i Vasiljevići.

U Dubočani su: Jelesijevići, Markovići, Kedžići, Živojinovići, Obradovići i Uroševići.

U Stubljanima su: Krstići, Ćirovići, Markovići, Joksići, Andrići, Liknići, Milosavljevići i Prokići.

U Lipljanima su: Papići (Pavlovići).

U selu nema velikih zadruga, a slabo kad da je ovde bilo većih zadruga, osim u Papićima. Nigde nema češćih deoba nego u ovom selu, što naročito pada u oči i susednim seljacima.

Podaci o selu.

-U haračkim tefterima iz 1818. godine zapisano je, da je u ovom selu bilo 36 domova sa 47 porodica i 104 haračke ličnosti.

Po popisu:

-1866. godine – 57 domova i 359 stanovnika.

-1874. godine – 61 dom i 356 stanovnika.

-1884. godine – 62 doma i 355 stanovnika.

-1890. godine – 72 doma i 441 stanovnika.

-1895. godine – 72 doma i 457 stanovnika.

-1900. godine – 81 dom i 500 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 5,15 a procentni 1,80%.

Ime selu.

-Komaničani ne znaju ništa da pričaju o imenu svoga sela. Ni seljaci susednih sela, naročito stariji ljudi, počešće puta u govoru izjasniće se da Komaničani „nisu naši“, nego da su „neki drugi svet“, ali ovo ne umeju da objasne.

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

-Komanice su selo jedne porodice, čiji najstariji predstavnici znaju slabo da pričaju o sebi. Znaju samo toliko da su doseljeni. Ispitivanjem rodbinskih veza među pojedinim porodicama u ovoj oblasti, naišao sam na srodnike Komaničana i tek su ovi umeli objasniti način i vreme doseljenja svoje porodice.

Jelići: Komaničani ne spore srodstvo sa Jelićima u Osečenici, a stariji Jelići pričaju da su Komaničani, uglavnom svi, i Jelići od 4 brata, koji su se vrlo davno doselili iz krševitih krajeva gornjeg Lima, od Đakovice zbog arnautske obesti. Sva 4 brata bila su stočari, neobični za ove seljake, pa prvo se nastanili u Osečenici i posle 20 godina spustili se u selo Komanice dva brata sa decom od trećeg, najstarijeg, brata, koji je bio umro. Od zaostalog brata su Jelići u Osečenici, a od ona druga dva i sinovaca su Komaničani. Kad je ova seoba mogla biti, ne može se tačno odrediti. Sravnjivanjem njihovog doseljenja sa doseljenjem poznatih porodica u susedstvu, kao da bi se moglo navesti da su se doselili u 17. veku, a može biti i ranije. U Komanicama ih ima danas u sve tri male, osim lipljanske, a prvo su se naselili na Brdu nad Mionicom i stara kuća bila je tamo, gde je sadašnja Popovića kuća; u selu ih ima 59 kuća, slave Sv. Dimitrija.

Obradovići u Dubočanima su sa Divljake iznad Arilja, predak im se doselio kao sluga i prizetio u Komaničane, ima ih dve kuće i slave Sv. Dimitrija.

Blagojevići, Živojinovići i Nenadovići: Doseljeni su iz Dljina u Dragačevu posle 1820. godine, predak im se prizetio u Aleksiće; ima ih 3 kuća, slave Sv. Dimitrija. Od istog predaka su i Živojinovići i Nenadovići.

Lipljani (Osaćani i Papići) doselili su se oko 1809. godine od Gođevačke porodice u Zarubama, iz sela Gođevića u Osatu, doseljeni prvo kao majstori pa naknadno doveli svoje porodice, slave Lazarevdan.

Liknići: Predak im je iz Rajkovića, sela ove oblasti, prizetio se u Komaničane, slavi Sv. Dimitrija.

Lazarevići su iz susednih Rakara, prešli posle deobe na svoje imanje, slave Lučindan.

Marinković u Brđanima je iz Berkovca, prešao ženi na imanje, slavi Jovanjdan.

Ćirović je iz Štrbaca u Starom Vlahu, doselio se kao sluga, slavi Jovanjdan.

Vasiljević u Brđanima je iz Rudog u Polimlju, slavi Jovanjdan.

Svi doseljenici su se u Komanice, za koje već nije naglašeno, naselili oko 1870. godine.

U Komanicama je 81 kuća od 7 porodica.

Zanimanje stanovništva.

-Komaničani se zanimaju svima privrednim granama, kojim i ostali seljaci u ovoj oblasti. Rade zemlju u dovoljnoj meri i ona im podmiruje potrebe, gde ponešto pretiče ide u prodaju. Na rogatu stoku obraćaju poveću pažnju, naročito što im daje dobar prihod i služi za tegljenje. Zbog toga što je ovo selo sa malo zemlje, u poslednje doba mnogi se Komaničani odvažavaju, te odlkaze iz sela i ne vraćaju se. Podosta ih uči zanate, pa se posle raseljavaju i tim putem

Pojedinosti o selu.

-Komanice su sastavni deo Gornjotopliče opštine u Srezu kolubarskom. Sudnica je u Grnjoj Toplici, a škola i crkva u Mionici. Groblje je zajednoičko i po dnu sela. Nemaju zajedničke preslave.

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.