Poreklo prezimena, selo Đerać (Lučani, Donje Dragačevo)

Poreklo stanovništva sela Đerać, prema istraživanju Jovana Erdeljanovića, koji je 1898. i 1899. proučavao Donje Dragačevo.

Đeraći su zaselak sela Krstaca, ali već toliko podvojen, da ga okolni seljani ponekad u razgovoru zovu i selom. Imaju svoga zasebnog kmeta.

Ceo zaselak Đeraće čini samo jedna porodica, Matijaševići, koje ima 14 kuća. Matijaševići se zovu tako po pretku Matijašu, koji je čukunded današnjem pokolenju. Matijaš je zajedno sa bratom Bogićem došao od Nikšića iz Crne Gore i nastanio se najpre u Krstacu. Docnije se odvoji od brata i nastani se u dolini Nikolina Potoka, a Bogić ostane u Krstacu, i od njega su tamošnji Bogićevići. – Jedna se kuća Matijaševića odselila nekud u Šumadiju.

Đeraći su administrativnom podelom bili pridodati do pre desetak i više godina Lučanima. Ali je bila nezgodna ova veza zbog toga, što ih rastavlja reka Bjelica. S toga su molili, te da budu pridati Krstacu i dobiju zasebnog kmeta.

Đeraći su oduvek imali svoje zasebno groblje.

Đeraći su dakle skorašnjeg postanka, a da su uvek bili zaselak, vidimo po tome, što se ne pominju ni u diplomi Prote Gučanina (1811. g.) ni u popisnim spiskovima 1818. i 1822. g.

IZVOR: Jovan Erdeljanović, “Donje Dragačevo”.