Poreklo prezimena, selo Tuleš (Aleksandrovac)

7. april 2013.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Tuleš, opština Aleksandrovac. Prema knjizi “Tuleš”, Dragiše Milosavljevića iz 2002. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Miloš Stojadinović.

Ime sela

Po legendi, turski paša Musa je 1413. godine harajući po Srbiji nailazio na srpsku odbranu. Srbi ušančeni u blizini manastira Rudenice branili su dalji prodor neprijatelja. Posle krvave borbe i ogromnih gubitaka sa jedne i druge strane, Musa se povukao. Rođaci izginulih Srba, u želji da pronađu svoje izginule, pretraživali su teren uz nekog vodiča koji im je pokazivao leševe rečima “Tu leš.” Te reči često ponavljane, dale su kasnije ime naselju.

Ovo su samo legende, jer postoji i pisani dokument iz doba kneza Lazara u kojem se navodi ime sela. Za nas je ostalo samo nejasno to koliko je Tuleš kao naselje postojao i pre kneza Lazara.

Duboč

Po tefteru iz 1516. godine naselje se pominje pod nazivom Duboč. Poreklo tog naziva nije tačno utvrđeno. Taj naziv naselje je verovatno dobilo po kućama zvanim “dubače”. Jedna od legendi kaže da naziv potiče od reči dub koja znači hrast. Tih hrastova na tlu Tuleša nekada je bilo mnogo. Po drugoj varijanti, istočna strana brda Čukara sastavljena od poroznog zemljišta pogodna je za stvaranje dubodolina za vreme padavina. Po tim dubodolinama selo je kasnije dobilo naziv. Ti vodeni useci, koji su se lako stvarali na trošnom i erozivnom terenu, vidljivi su i danas.

Lokacija sela

Svako naselje čije se stanovništvo bavilo ratarstvom i stočarstvom, bez obzira na veličinu, nazivano je selo. Naselje je podizano na teško pristupačnom terenu, visokim liticama, sastavu reka i po pravilu što dalje od puteva kako bi strahote rata i druge opasnosti što manje osetilo. Prema veličini sela su u XIX veku deljena na mala, do 15 kuća, na srednja od 30 do 50 i na velika sa 100 i više kuća.

Selo Tuleš prema ovom kriterijumu i broju domova koje je imalo spadalo je u sela srednje veličine.

Na tip sela Tuleša uticali su konfiguracija terena, izvori, reka, potoci i putevi. Prema rasporedu kuća na terenu Tuleš čini prelaz između razbijenog planinskog i gusto naseljenog ravničarskog sela. Od njih se razlikovao a i danas se razlikuje po sastavu terena, zanimanju meštana, načinu bbrade zemlje, odeći, obući, običajima i kulturi. Nekada raštrkano od Selišta do Bara, duž Tuleške reke, zbog uticaja prirodnih arhitekata terena, reke, izvora i puteva, postepeno je prelazio na sadašnju lokaciju sa današnjim rasporedom kuća. Teren je uslovio da Tuleš ima zaseoke i šorove ispresecane potocima. Na dva šora izdužena u vidu konjske potkovice na udaljenosti od 500 m. nastavlja se zaseok Srnjane. Razuđen po kosama duž terase Tuleške reke, zaseok se kao i selo prostire pravcem 3-J. Kuće u selu duž oba šora raspoređene su danas sa obe strane asfaltnog puta, međusobno povezane u đerdan. Visinski gledano, kuće su smeštene od 320 do 450 m.n.v. U zaseoku Srnjane kuće su razbacane i udaljene jedna od druge, a visinski gledano kuće Petrašinovića su na najvećoj visini. Za razliku od njih, kuća Ljubomira Partonjića, u neposrednoj blizini groblja, je na najnižoj tački.

Rastojanje između dva šora, odnosno leve i desne strane sela idući od Rataja, postepeno se povećava do polovine sela, a zatim sužava da bi se jedna i druga strana kod škole spojile. Kuće su grupisane po familijama i nose nazive tih familija.

 

Poreklo familija sela Tuleš

 

ANDREJIĆI – Iz Crne Gore od Morače braća Jovan, Andreja i Mileta doseljeni su u Laćisled. Vreme doseljavanja nije poznato, ali se pouzdano zna da su od Jovana Karajovići, od Andreje Anrejići i od Milete Miletići. Potomci su im dugovečni, a najduže je živeo Dimitrije Karajović, koji je umro 1896. Godine u svojoj 120-oj godini. Znajući poreklo potomci ivuh familija mećusobno nisu stupali u brak. Jedino se Živko, sin Ljubodraga Miletića oženio Ljiljanom, ćerkom Vukašina Karajovića.

Milosav Andrejić iz Laćisleda oženio se Spasenijom, ćerkom Mihajla Kljajića iz Tuleša. Njegov sin Obren za vreme boravka kod ujaka Krsmana upoznaje Zorku, ćerku Živojina Đorđevića. Ubrzo se ženi Zorkom i prelazi u Tuleš na miraz. Od ANdrejića kojih danas ima dve kuće jedino se Ljubiša, sin Milana, odselio u Kruševac.

Andrejići kao i Miletići i Karajovići slave Sv. Arhangela 21. novembra.

 

ADŽIĆI – Pored puta koji vodi iz sela ka tuleškom groblju postoji šor Adžića sa 6 domaćinstava. Prema predanju Sima, predak Adžića od oca Milutina Stanojevića dobio je prostor na kome su danas kuće Adžića. Sima kao rodonačelnik Adžića prezivao se Pavlović, Mihajlovič, Adžić, Hadžić. Njegovi potomci su se prezivali po njemu Simići, Simonovići, da bi na kraju zauvek zadržali prezime Adžić.

Najpoznatija ličnost ove familije bio je Milan Adžić koji je kao predsednik Opštine uspeo da sagradi školu u Rataju i znatno doprineo širenju pismenosti i kulture u ovom kraju.

Adžići iz Tuleša odseljeni u Kruševac, Ržanicu i Drenču.

Adžići slave Sv. Jovana 21. januara, kao i Adžići u Lisini u Crnoj Gori, odakle su verovatno daljim poreklom.

 

ĐORĐEVIĆI – U Tulešu postoje dve familije Đorđevića koji nisu u srodstvu.

Đorđevići Kolčići prema predanju potiču od Đorđa Mihajlovića koji je imao brata Jovana. Po defteru iz 1833. godine Jovan je star 50, njegov brat Đorđe 25, a Milosav, Jovanov sin 7 godina. Od ovog poslednjeg, upravo Milosava su po svemu sudeći Jovanovići Lisičići. Đorđe je upisan kao Kolarević što bi moglo da znači da su mu preci bili majstori za izradu kola. Kolarevići su postojali u Zlatarima i Dobroljupcima. U Dobroljupcima su promenili prezime u Zdravković. Đorđe Kolarević je umro u Tulešu 6. 1. 1876. godine, a njegova žena Milja uskoro za njim 27. 1. 1876. godine. Verovatno po zanatu i Đorđevom prezimenu danas malobrojni potomci nastali od Đorđa preko Radoša nose nadimak Kolčići.

Po predanju koje je Miloš Ćurić čuo od ujaka Rada, Đorđevići se prvo nastanili u Čairu kraj Pojata. Kasnije su na tom mestu izorani delovi crepulje, kadionice i ostalih kućevnih predmeta. Nakon kraćeg vremena iz Čaira odlaze u Podine pored Brušnjaka. Podvodni teren na ovom mestu nije bio presedan za život pa se sele na mesto gde su im danas kuće. Do polovine ovog veka postojale su kuće Rada, Bogosava i Svetovida. Rade nije imao dece pa je usinio sestrića Miloša Ćurića iz Ržanice. Bogosav je doveo zeta Ljubomira Jovanovića iz ovog sela na miraz. Svetovidov stariji sin Dragiša udavio se u Dravi, pa od mlađeg Ljubodraga postoji jedna kuća ovih Đorđevića na levoj strani sela.

Đorđevići Kolčići slave Sv. Arhanđela 21. novembra.

Drugi Đorđevići, jedna od većih familija u Tulešu potiču od Đorđa Milisavljevića. Zaključak počiva na knjigama rođenih iz kojih se vidi da je Vladisava, sina Jovanovog 1871. godine krstila Mladen, ćerka Đođa Milisavljevića, kasnije udata za Nestora Pavlović iz Omašnice. Đorđeva žena Stanika krstila je 1833. godine Živanu, ćerku Jeremije Đorđevića, udatu za Svetislava Smiljkovića iz Veluća.

Prema predanju doseljeni su iz Crne Gore u Donji Stupanj. Nakon kratkog vremena po ubistvu Turčina odlaze u Ribnik. U Ribniku ponovo ubijaju Turčina kao i u prvom slučaju zbog napastvovanja sestre i beže u šumoviti predeo Punoševića. Iz Punoševića kasnije silaze u Tuleš. Na Kačištu provode u kolibama par godina. Ovo predanje Miloslava Svetolikovog sina dopunio je Miloš Đorđević sin Milena. On je od predaka saznao da su se sa Kačišta radi veće sigurnosti preselili u Brušnjak ispod puta. Nameru da se nastane na Sovraluku nisu ostvarili pa umorni od seljakanja i lutanja najzad zauzimaju Dugačku kosu. Na tom pre njih praznom prostoru danas ima 9 kuća Đorđevića.

Lako seljivi kasnije su odseljeni u više mesta. Jeremija se radi ženidbe odselio u Stopanju a Savin sin Damnjan u Vitkovo iz istih razloga. Svetolik se po povratku iz zarobljeništva odselio u Lazaricu.

 

ŽIVKOVIĆI I KOVAČEVIĆI – Rodonačelnik Živkovića i Kovačevića je Ilija Živković. Od njegovog sina Živka su Živkovići, a od Mihajla su Kovačevići. Živkovići i Kovačevići su u srodstvu sa Milosavljevićima doseljenim iz Punoševića i Milosavljevićima Đorićima prispelim iz Donjeg Zleginja na miraz. Prvobitno su bili na levoj strani sela odakle je Živko pre svoje smrti 1870. godine prešao na desnu stranu. Danas postoji samo jedna kuća Živkovića sa povremenim boravkom jer je Miodrag, sin Milenka odseljen u Crnu Goru. Ostale kuće Živkovića su ugašene. Prvo je Vujica, sin Sime Biserčića, iz Goča oženio Vukenom, ćerkom Milosava Živkovića. Sa drugom Milosavljevom ćerkom Dostanom oženio se Božidar Milosavljević iz Punoševića. Obojica su došli na miraz u Tuleš. Treća Milosavljeva ćerka Perunika udata je za Stanoja Lisinca iz Donjeg Stupnja.

Živkovići i Kovačevići iz Tuleša u srodstvu su sa Kovačevićima iz Tršanovaca, Minićima iz Parčina, Blagojevićima iz Dobroljubaca, Minićima iz Donjeg Adrovca i Jovanovićima iz Igroša. Prezime Kovačević nose po potesu Kovačevića u selu Tršanovcima. Međusobno ih vezuje kumstvo i ista slava. Živkoviće i Kovačeviće u Tulešu krštavao je Miloš Minić iz Donjeg Adrovca.

Između Živkovića i Kovačevića brak nije sklapan sve do 1966. godine kada su se venčali Pavle, sin Milorada Kovačevića i Milunka, ćerka Milenka Živkovića.

U selu Tulešu jedino Živkovići i Kovačevići slave Sv. Minu, a uz njih i Milosavljevići zbog imanja na koje su došli. U vezi sa Sv. Minom nije na odmet napomenuti da je u selu Šipovu kod Lukovske Banje, bila livnica srebra. U tom mestu trideset godina pre Kosovske bitke podignuta je crkva posvećena Sv. Mini. Mnogo katolika, većinom rudara svog Sv. Martina je zamenilo za Sv. Minu.

 

IVANOVIĆI – Od 1965. godine u Tulešu postoje dve familije koje nose ovo prezime, a nisu u srodstvu. I jedni i drugi stigli na miraz u Tuleš tvrde da su ljaim poreklom iz Crne Gore.

Tri brata Ivan, Jovan i Todosije doseljeni su iz sela Jelakci u Donji Stupanj. Od Ivana su Ivanovići, od Jovana Jovanovići u Gornjem Stupnju, a od Todosija su Todosijevići u Globoderu. Živko, sin Todosija i Petkane Ivanović iz Donjeg Stupnja oženio se Milicom, udovom Radomira Kljajića. Po dolasku na miraz sa Milicom je pored druge dece imao sinove Blagoja i Miljka. Blagoje se po podeli sa bratom Miljkom odselio na očevinu u Donji Stupanj. Miljkova kuća je jedina kuća ovih Ivanovića u zaseoku Srnjane.

Ovi Ivanovići kao i svi Kljajići slave Tominu nedelju jer su doseljeni na imanje Kljajića.

Rodoslov Ivanovića doseljenih iz Donjeg Stupnja počinje Živkom.

Ivanovića doseljenih iz Rudenica u Tuleš ima samo jedna kuća. Ta stara familija iz Rudenica, sela poznatog po pčelarstvu iz doba Nemanjića, doseljena je prema predanju iz Crne Gore. Ivanovići su nastavljajući tradiciju sela poznati pčelari. Odseljeni u Globoder Ivanovići su kao ljubimci meda dobili prezime Kovandžići. Uz to u ovom selu su uzeli prezime Šljivići. Razlog menjanja prezimena nije poznat, ali je poznato da Ivanovići i Šljivići slave Sv. Luku dok starosedeoci Šljivići u Globoderu slave Sv. Minu. Ove podatke iznosi M. Todosijević u Monografiji sela Globoder na str. 73 i 218.

Rodoslov Ivanovića došlih u Tuleš iz Rzdenice počinje Tomislavom čija je kuća između kuća Đorđevića.

 

JAKOVLJEVIĆI – Jedina kuća Jakovljevića na levoj strani sela nastala je ženidbom Branka Jakovljevića iz Riđevštice sa Vukosavom, ćerkom Đurđa Jovanovića. Branko je došao na miraz 1953. Godine.

Prema predanju, Jakovljevići su iz Velike Drenove došli u Ribnik iz koga kasnije prelaze u Riđevšticu.

Jakovljevići u Velikoj Drenovi slave Sv. Arhangela 21. novembra, a u Tulešu Đurđevdan 6. maja.

 

JOVANOVIĆI – Poreklo im je zagonetka, pa su potrebni dopunski podaci. Jovanovići Lisičići potiču od Milosava, verovatno sina Jovana Mihajlovića. Ovih Jovanovića koji po Jovanu nose prezime na desnoj strani ima tri domaćinstva. Do 1966. Godine bilo je 4 domaćinstva, ali su se udove Inđija i Danica odselile u Kljajićevo a domaćinstvo Borisava se ugasilo njegovom smrću 1983. godine. Na drugoj, levoj strani sela od ovih Jovanovića je kuća Milutina, čiji se otac Ljubomir, posle ženidbe sa Radosijom, ćerkom Bogosava Đorđevića, preselio 1947. godine u njenu kuću.

Slave Sv. Stevana 9. januara, a rodoslov im počinje Milosavom.

Jovanović Čevrljugića ima 6 kuća na levoj strani sela. Dok je bio živ Radman Jovanović njih je bilo na obe strane. Sa sigurnošću se može tvrditi da potiču od Sime, verovatno potomka Jovana Mihajlovića. Jedan od najpoznatijih travara, stočnih lekara, bio je Milutin Jovanović iz ove prodice. Bio je poznat ne samo žiteljima Župe, nego i šire. Iz ove familije potiče četnik Nikola zvani Cuflinger koji je poginuo u Stanišincima 1954. godine. U kući Milana Jovanovića opkoljen poterom izvršio je samoubistvo 1950. godine Miodrag Miljković Pupa iz Rataja bliski saradnik Keserovića.

 

KLJAJIĆI – Dr Radoslav Pavlović izučavajući stanovništvo Kopaonika došao do zaključka da su Kljajići selili zajedno sa Biserčićima radi veće sigurnosti. Biserčići su poreklom iz Srpske Krajine od Knina, a Kljajići su postojali u Hrvatskoj, Bosni, Crnoj Gori i Srbiji. Bilo ih je na Plitvicama, selu Vlaškovu, odakle su preko Tare prešli u Odžacima, Lopošu, Dupcima, Tulešu itd. Živan Kljjić se sa Kopaonika 1876. Godine odselio u topličko selo G. Dragušu. U Rogavčini se Vladisav Kljajić venčao 1877. godine. U Vržogrnce doseljeni iz Pleša. Iz Vržogrnca odseljeni u Majdevo.

Dr Vukojica Kljajić, potomak Kljajića iz Tuleša tvrdi da su Kljajići kao Katići iz sela Jelakci doselili u Donji Stupanj. Iz knjigu venčanih 1877. godine vidimo da se tada bilo Katića u Jelakcima doselili u Donji Stupanj. Iz knjige venčanih 1878. Godine vidimo da je tada bilo Katića u Jelakcima, a među njima Filip Katić. U Donjem Stupnju ubijaju Turčina radi čega beže u Tuleš. Prvo nastanjeni kod Dutova pošto su bolje upoznali teren radi veće sigurnosti sele se u Gornjevac iznad zaseoka Srnjani. Kasnije po prestanku opasnosti sa Gornjevca silaze bliže reci. Na starom mestu u Gornjevcu su i danas kuće Miladina, Milutina i Gorana.

U defteru iz 1833. godine pominje se Milenko Srnjan star 25, sa sinovima Tanaskom 15, Nikolom 12, Milosavom 6 i Mijajlom 4 godina. Njegovi su sinovci kasnije nosili različita prezimena kao Mihajlović, Milošević, Atanasković, Milenković zavisno od koga potiču. Nakraju su svi prihvatili prezime Kljajić. To prezime nose od 1863. godine kada se rodila Dostanka, ćerka Atanaska.

Slobodan Kljajić, stolar odseljen u Aleksandrovac, bolji poznavaoci porekla Kljajić smatra da je predanje tačno i da su sa Garnjevca sišli radi vode, reke, vodenica, bašta, groblja i puta.

Kljajići lako seljivi radi lične i ekonomske sigurnosti iz Tuleša su odseljeni u Rataje, Stanjevo, Aleksandrovac, Latkovac, Bobote, Gornju Omašnicu, Bresno Polje, Mačkovac, Makrešane, Kruševac, Veliku Drenovu, Trstenik, Osaonicu, Vrnjačku Banju, Kraljevo, Kragujevac, Beograd, Bačku Palanku, Obrenovac i Split. Između Kljajića sklopljeno je malo brakova. Prvo se Vladimir, sin Čedomira oženio Borikom, ćerkom Rada 1941. Godine, za njim Slobodan, sin Svetomira venčao se 1968. godine sa Pavlijom, ćerkom Miladina. Poslednji se Miroljub Kljajić, sin Petra oženio 1974. Godine sa Milkom, ćerkom Tihomira Kljajića.

Dvadeset dve kuće Kljajića koliko ima u Tulešu slave Tominu nedelju.

 

KOVAČEVIĆI – Potiču od Ilije Živkovića. Za razliko od Živkovića koji potiču od Živka, Kovačevići potiču od Živkovog brata, Mihajla, drugog Ilijinog sina. Ovi podaci su uzeti iz deftera za 1833. Godinu.

Kovačevića ima danas pet kuća na levoj strani. Pavle, sin Milorada koji se odselio u Trstenik ima vikendicu i pčelinjak na desnoj strani.

Svi Kovačevići slave Sv. Minu.

 

LAZIĆI – Sa prezimenom Lazić u Tuleš su se doseljavali meštani sela Bratići i Rudenice. Prvi je Pavle Gavrilović Paljevac usinio Bogovida Lazića. To usinjenje je bez pisanih podataka pa je teško utvrditi tačno doseljavanje prvog Lazića u Tuleš. Problem je toliko teško odrediti da su obojica otišla bez potomstva. Bogovid je poginuo u Prvom svetskom ratu, a Pavle je mučenički ubijen 20.11.1815. godine.

Drugi po redu prispeo je Ljubomir Lazić. U Tuleš je došao na miraz 1921. Godine nakon ženidbe sa Savkom, ćerkom Todora Partonjića, da bi se 1927. Godine obesio.

Đorđe, sin Milisava Lazića, došao je u Tulešš 1977. godine nakon ženidbe sa Milicom, ćerke Svetomira Petrovića. Svoje poreklo Lazići slabo poznaju, a pisanih dokumenata malo da bi se nešto saznalo.

Lazići slave Sv. Đorđa 16. novembra.

 

LEVIĆI – U razjašnjenju porekla Levića materijal objavljen 1988. godine u Kruševačkom zborniku broj 4 na strani 113 delimično rešava problem. Po njemu Levići su dinarskog porekla, davno doseljeni u ove krajeve. U te davne doseljenike spadaju Kamatovići za koje se tvrdi da su Kuči, Karavilići i Šaranovići iz Globodera.

Po predanju Levu rodonačelnika Levića turski zulum je primorao da se iz Prizrenske nahije preseli u Toplicu. Zbog daljeg straha napušta Toplicu i dolazi na Kopaonik. Kasnije se njegovi potomci sele u Župu.

Levića, ranije Petrovića, Nikolića, a možda i sa drugim prezimenom ima u selima G. i D. Levići kod Brusa, Ljubincima, Tulešu i Levićima kod Veluća. Bilo je Levića i u drugim mestima u koja su kasnije otišli što potvrđuju Levići iz Velike Drenove.

Nikolići su živeli u Rakovcima na Kopaoniku, Krivoj Reci i Osredcima. U Krivoj Reci 1837. godine pominje se Vukoman, sin Milenka. U Osrecima ih ima 1862. godine. Iz Bačišta je pri ženidbi Miladin Nikolić upisan u knjigu venčanih u Kožetinu. Bačevci, tako nazvani po bačijama na tom delu Kopaonika poznati su stočari ne samo žiteljima Župe nego i šire. Ime Miladin javlja se kod kasnijih Levića od kojih su Miladin 1854. Godine i Miladin rođen 1928. godine u Tulešu.

Petrovići su na Kopaoniku bili u Osrecima i Krivoj Reci. Oni su nosili razne nadimke, a najpoznatiji su Šajići koji slave Sv. Luku.

Vukoje Petrović iz Tuleša kao Nikolić, Levićanin i Lević održavao je sa Petrovićima veze. Većinu Petrovića i Nikolića Krive Reke i Osredaka on je krstio ili im bio kum na venčanju.

Tihomiru Leviću iz Tuleša doseljenom na miraz u selo Lopaš deda je kao dečaku preneo predanje o Levićima. Po tom predanju tri brata su krenula u seobu. Prvi se zadržao u Vržogrncima, drugi u Tulešu, a treći brat se nastanio blizu Veluća gde je sada selo Levići. Naćalost, imena braće više nisu u njegovom sećanju. Levići u Ljubincima slave Sv. Tomu, Tulešu Sv. Jovana, a Levići u Levićima kod Veluća Sv. Arhangela su zamenili pa sada slave Sv. Jovana. Levići u Tulešu prekađuju Đurđevdan, Sv. Đorđa i Aranđelovdan. Ovo prekađivanje Sv. Aranđela dokaz je više da im je porodični koren isti.

Levića na jednoj i drugoj strani ima 13 domaćinstava. Iz Tuleša su odseljeni u Rataje, Aleksandrovac, Dašnicu, Laćisled, Tržac, Donji Stupanj, Golubovac, Kruševac, Stopanju, Lopaš, Omašnicu, Počekovinu i Bjelovar.

Poznati Levići su nekad bili opštinski odbornici Stevan Stevan i Miladin, ekonomski jači meštani.

 

LUKIĆI – Miloš Lukić rođen 1803. Godine u selu Boću, doselio se u Botunju. Vreme kad je iz tog studeničkog sela stigao u Botunju na granisi Župskog i Kopaoničkog sreza nije poznato. Milošev kasniji potomak Slobodan Lukić, sin Todorov, ženi se Olgom, ćerkom Dragića Jovanovića i prelazi na miraz iz Botunje u Tuleš.

Iz Botunje se osim u Tulešu odseljeni u Beograd, Veliku Planu i Kruševac.

Njihova slava je Sv. Đorđe 16. novembra.

 

MARIĆI – Potiču iz sela Njeguši u Crnoj Gori. Raseljeni su u veše pravaca i u različito vreme. Jedni su otišli u Varaždin, drugi u Istru blizu Savićente, treći u Bosnu, a neki su došli u Srbiju. U Boturićima odakle su raseljeni po Srbiji ima 15 domaćinstava. Iz Boturića odseljeni u Budilovinu gde ima dva i Tuleš gde ima jedno domaćinstvo. Sticajem okolnosti menjali su nacionalnost i veru. Kao primer su Enver Marić, golman „Veleža“ i Silvijo Marić fudbaler „Dinama“ iz Zagreba. Marići iz Varaždina poslali su drugim Marićima grb-amblem koji su 1671. godine kao poznata porodica koristili. Na grbu su rašireno krilo, golub, oklop, prsten i drugi simboli koji označavaju mir, patriotizam, rodoljublje, junaštvo, zajednički život i ljubav.

Po predanju babi Mari Turčin ubija nevenčanog muža i leže u krevet kraj nje. Ona ga tokom noći ubija i beži plašeći se osvete. Njeni potomci uzimaju prezime po njoj. Marići čiji su preci sveštenici bili poznati su kao Popovići.

Najpoznatija ličnost je Vasilije Marić, poslanik za vreme kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića.

Marići po lozi Tihomira i Mirosave počev od 1967. godine poslednje subote svakog avgusta održavaju sabor. Na tom skupu seku kolač pri čemu novi kolačar prihvata obavezu domaćina sledećeg sabora. On određuje mesto i vreme održavanja, ali nema pravo da menja dan održavanja.

Marići su zanatlije, bravari, šnajderi, frizeri, trgovci i oficiri.

Poznati su kao ljubitelji konja, oružja,strasni lovci, ribolovci i drvarski trgovci.

Najstariji među njima je danas Miroslav rođen 29. 1. 1915. godine stanovnik Budilovine u koju je njegov otac došao na miraz.

Budimir, sin Milana Marića iz Boturića je 1977. godine došao u Tuleš na miraz nakon ženidbe sa Ljiljanom, ćerkom Jovana Radovanovića.

Marići slave Sv. Jovana 20. januara.

 

MILENKOVIĆI – Živan, predak Milenkovića, u Tuleš se doselio iz Drtevaca kod Brusa. Po dolasku u Tukešu oženio se 1864. godine Stanijom, udovom Milenka Milićevića.

Milenkovići su poznati i kao Drndići što bi moglo da znači da potiču od Drnda stanovnika Crne Gore koje dr J. Erdeljanović pominje u delu Stara Crna Gora na strani 294 i 299. S druge strane, Drnde su u Srbiji bili vlasnici drndara, koje je pokretala voda reka, a služili su za drndanje, preradu vune. Milenkovići ranije nastanjeni u Drtevcima verovatno su u tom selu na Rasini verovatno su imali drndare i tako dobili nadimak.

U Tulešu danas postoje 2 domaćinstva jer se treće Vladanovo nedavno njegovom smrću ugasilo. Kuće su im bile niže, bliže Kliku. Raniju lokaciju su napustili polovonom ovog veka i podigli nove kuće pored puta Rataje-Rudenice pod samom Dugačkom kosom.

Kao i mnogi drugi meštani onog sela odselili su se i Milenkovići. Prvo se odselio Vojtimir a za njim i Radoslav, obojica bez muških potomaka. Potom se Živan, sin Davida odselio u Lazaricu kod Kruševca. Milivoje, sin Dobrosava otišao je na Begovo brdo kod Kruševca, a njegov brat Miloš u Aleksandrovac. Milomir, sin Miloslava postao je stanovnik Kraljeva.

Milenkovići slave Sv. Nikolu, a zbog imanja na kojem žive prekađuju Sv. Tomu.

 

MILETIĆI – Sa ovim prezimenom su dve familije doseljene u Tuleš u različito vreme. Po vremenu doseljavanja stariji su Miletići u zaseoku Srnjane. Od njih stiglih iz Toplice danas najstariji Milan Miletić ne zna kad su doseljeni, ali tvrdi da su im kuće ranije bile u poljani Vraneovci. Vraneovicu, podrume i groblje u kome su sahranjivani napustili su i prešli u sastav Male i Velike Reke. Sa Pantićima iz Rataja imali su vodenicu, ali su je kasnije prodali Ivanu Ivanoviću iz Bratića. Na to vreme podsećaju polomljeni spomenici Ilije i Miluna Miletića u napuštenom groblju u Vraneovici.

Nosili su prezime Miletići, Milovanovići, Ilići i Ilijići.

Miletići su poznati pod nadimkom Gočići i Capići. Njihov predak Milun čuvajući vodenicu često je za sebe i pomeljare spremao kačamak. Kad su ga jednom zamolili da još jede kratko je odgovorio: „Neću, sve sam se izgočio koliko sam se prejeo.“ Po toj njegovoj izjavi nazvani su Gočići. Njihov predak Ilija nije bio majstor za specijalitete od projnog brašna ali je voleo da skuplja jaja od ptica koje su se legle po Osoju, Baorici i obližnjim vrzinama. Jednom prilikom dok je zavlačio ruku u rupu jedne bukve ptica ga je ležeći na jajima kljunula. Uplašen obratio se drugovima rečima: „Al me capi“. Ove reči bile su dovoljne da Miletići dobiju nadimak Capići.

U defteru iz 1833. godine upisan je Stevan star 26 godina, njegov brat Ilija star 6 i Todosije star 3 godine. Od Stevana su u Tulešu Stevanovići Gočići. Njihovo srodstvo potvrđuju isto prezime, ista slava i parcele Stevanovića u Gornjevcu.

Miletića u Gornjevcu odnosno u zaseoku Srnjani ima tri kuće i slave Sv. Đorđa 16. novembra i Đurđevdan 6. maja.

Druga familija Miletića koja nije u srodstvu sa prvom, doseljena je iz Laćisleda. Jedina kuća ovih Miletića u Tulešu nastala je dolaskom Ljubiše, sina Gavrilovog u kuću supruge Miljojke, ćerke Dragomira Levića. O njima treba dodati da im je kuća na levoj strani sela pored Sovraluka. Od njih se jedino Saško odselio u Beograd.

 

MILOVANOVIĆI – Postoje dve različito locirane i prostorno udaljene familije Milovanovića. Vreme kad su stigli o odakle ne zna ni jedna porodica ovih familija. U defteru iz 1833. Godine upisani su pa ih smatramo starosedeocima.

Milovanovići nastanjeni na potezu Jezero potiču od Jeftimija koji se prezivao Radenković, Miletić, Milovanović. Njih ima dva domaćinstva, a postoji i treće u Beogradu.

Drugi Milovanovići po Milovanu Jagodi nastanjeni su pored Sovraluka, nekad centar sela. Milovan, čovek vesele prirode ma kud išao i ma šta radio uvek je pritom preva pesmu: „Oj devojko, jagodo“. Po toj pesmi on i njegovi potomci nazvani su Jagodići. Milovan Jagodić je imao sina Vučića kojim počinje rodoslov Milovanovića. Jedan od najpoznatijih Milovanovića bio je Dobrivoje, poznati vinogradar, vinar i vinarski trgovac. On je 1928. godine dobio srebrnu medalju za izloženo crno vino iz berbe 1927. Godine.

 

MILOJEVIĆI – Prema predanju Milan R. Milojević tvrdi da potiču iz Crne Gore. Preci su im Krivčevići naseljeni oko Peći došli od Nikšića. Okolinu Peći napuštaju po dolasku i sele se na ove prostore. Nažalost, vreme seobe nije poznato.

Milojevići potiču od Miloja Radenkovića od čijeg su brata Milovana Milovanovića. Miloje je imao ćerke Miljojku, udata za Radojicu Đorđevića iz Tuleša, Spomenku udatu za Jovana (Vuleta) Partonjića iz Tuleša, Stojanku Vasiliju, udatu za Mladena Milojevića iz Bobota i sina Vujicu oretka današnjih Milojevića u Tulešu. Ranije su bili Nikolići, kako je u knjigu umrlih upisana Neda, žena Miloja 1861. godine. Vujicu je venčao Petar Nikolić iz Strojinaca, što je drugi dokaz da su ranije bili Nikolići.

Milojevići u Tulešu slave Sv. Đorđa i Đurđevdan, a prekađuju sv. Dimitrija. Milojevići su prvobitno bili nastanjeni u Pojatama odakle su došli u blizinu Sovraluka. Po deobi Obrad prelazi na desnu stranu sela. Danas u Tulešu ima 5 domaćinstava Milojevića, tri na levoj i dva na desnoj strani sela. Jedno od ova dva domaćinstava je povremeno pošto se Dragan Milojević odselio u Kruševac.

Milojevići su poznati po nadimku Pujići, a upisivani su i kao Plaskići što ih dovodi u vezu sa Milutinovićima i Adžićima.

 

MILOSAVLJEVIĆI – Do 1983. godine postojale su dve različite familije Milosavljevića. Prvi su doseljeni iz Punoševića dolaskom Božidara na miraz. Božidar je šepao na jednu nogu pa su njegovi potomci dobili nadimak Ćopići. Ovih Milosavljevića ima jedno domaćinstvo koje slavi Sv. Jovana, slavu donetu iz Punoševića, a prekađuje Sv. Minu zbog imanja.

Za razliku od opisanih Milosavljevića, Milosavljevići Đorići potiču iz D. Zleginja. Milen, sin Mate Đorića oženio se Smiljanom. ćerkom Vujice Simića Biserčića i došao u Tuleš na miraz 1900. godine.

U Brzeću Kopaoničkom selu između ostalih familija postojali su i Đorići. Bilo je to davne 1837. godine, a pominje se Simeon. Po M. Lutovcu Đorići su poreklom iz C Gore, preko Batota došli u Zleginje.

Đorići, poznati kao pinteri, napustili su svoje ranije prebivalište i stigli u Župu radi ziratne zemnje i bolje prođe pinterskih proizvoda koji su se tražili na tlu vinorodne Župe.

U Tulešu je od 1900-1948. godine postojalo jedno a od 1948-1983. godine dva domaćinstva. Od 1983. godine ovih Milosavljevića ima četiri povremena domaćinstva jer nosioci domaćinstva žive u Kruševcu, Puli i Beogradu.

Prezime Đorić promenili su u Milosavljević pri dolasku Milena na miraz. Od članova ove familije poznat je Miloš dugogodišnji šumar, Dragiša sin Milošev kao sportski radnik i Milen sin Milovana stručnjak iz oblasti geofizike. Ovi Milosavljevići za razliku od prvih slave Sv. Stevana 9. Januara i Sv. Minu.

 

MINIĆI – Tri Gavrilova sina Mina, Ćala i Ćosa doseljena su iz Crne Gore. Ćala se nastanio u Ržanici, a Mina i Ćosa u Tržcu. Od Ćale su Ćalići od Mine Minići, a od Ćose kasnije odseljenog u Vitkovo potiču Ćosići u istom selu.

Isaila, sina Tanasija Minića iz Tržca usvojila je tetka Persa, žena Ognjana Jovanovića iz Tuleša. Od Isaila kasnije oženjenog Milevom Jovanović iz Tuleša danas postoje tri kuće. Od njih su neki odseljeni u Mrmoš, neki u Stubal, neki u Beograd a ima ih i u drugim mestima.

Karakteristika Minića je njihova znatno veća visina u odnosu na ostale meštane. Jedan od njih, Dragomir Minić sa 192. cm. najviši je meštanin Tuleša.

Minići slave Sv. Arhangela 21. novembra.

 

MILUTINOVIĆI – Po defeteru iz 1833. godine u Tulešu postoji Milutin Stanojević – koji se kasnije pominje kao Pribak. Prema F. Kanicu Pribaci su iz Raško-jošaničkog kraja. Opisujući žandarmerijskog kapetana Filipa Pribaka, iz Raške Kanic kaže: „Tada sam svojim očima video jednog od onih knezova koji su posle turske vladavine među sobom delili vlast u Srbiji. Impozantna je bila već i sama spoljna pojava njegova. Bogato narodno odelo popunjeno ukrasnim srmjem, obavezna sablja krivulja na gajtanu ukrašenomm zlatnim kićankama, srebrom okovani pištolj, zatim sjajne fišeklije koje su bile neizostavne u opremi pravog starog Srbina, kresivo, harbija, zajtinica, duvanjara – sve to vezano gajtanima, pozadi ilina o pojasu s desne strane – delovali su upravo majestično. Bio je nepismen ali mu to nije smetalo da predstavlja sve instance i rešava konačno sve sporove ljudipačakicrkve”. (18. knj. 11, str. 47)

Pribakovića je bilo u više mesta oko Kopaonika. Miljko Pribaković bio je zvaničnik sreza Jošaničkog 1833. godine, a Živko praktikant istog sreza 1907. godine.

Iz sela Jelakci Pribakovići su odseljeni u Popovu i M. Dragušu, Venčac, Vitkovo i Tuleš. Vreme doseljavanja u Tuleš nije poznato.

Po legendi jedan se brat nastanio u V. Glavi i od njega su Pribanovići a od drugog doseljenog u Venčac su Pribakovići u tom selu. Jovan Pribak iz V. Glave krstio je 1852. godine Mladena Kljajića iz Srnjana. Kljajićima je kumovao i Uroš Pribaković iz V. Glave što dopunski svedoči da su Kljajići kao Katići stare komšije Pribakovića dok su još bili u Jelakcima. Ova rodbinska veza verovatno potiče od ranije.

Milutin Stanojević imao je sinove Simu i Milosava. Tako bar predanje kaže. Sinu Simi od koga su današnji Adžići dao je deo imovine, a Sima je uzeo prezime Adžić, bojeći se možda osvete sa čim se tumači bekstvo Pavlovića u Veliku Drenovu.

Današnji Milutinovići potiču od Milutina preko sina Milosava.

Milutinovići slave Sv. Đorđa Alimpije 9. decembra.

 

PARTONIĆI-PARTONJIĆI – Danas u Tulešu ima sedamnaest domaćinstva Partonića. Po svim indicijama potiču sa Kopaonika koji je vekovima bio stecište stočara Balkana. Na njemu su Crnovunci nazvani tako po ovcama crne dlake kao nomadski stočari napasali svoja stada. Poreklom iz Širaka kod Janjine u Grčkoj Tesaliji, Grčku su napustili zbog zuluma Ali Paše oko 1850. godine. Nazivani Vlahos živeli su na širem prostoru Balkana a u našoj blizini na Kopaoniku i Goču, zakupljenom prostoru za ispašu stoke. U njihovom jeziku ima mnogo Grčkih i drugih stranih reči. Kod njih je čovek- afropos, ovca-provadina, voda-nera, trava- horton, kuća-spit, hleb-psoli, pčela-trtut i td. *18 knj. II str. 64. Doseljavanja Vlaha naročito su masovna u vreme Austriske okupacije 1718-1739. godina * 18 knj. I str. 652. Kasnije su se doseljavali po dozvoli Kneza Miloša, radi obnove stočnog fonda uništenog za ishranu ustanika, desetkovanog i stočnim bolestima. Iz te sredine su Partonići koji su deo odeće ili ukras na odeći nazivali parta. Ova reč čini koren njihovog prezimena koje su kasnije usvojili. Poreklo reči nije poznato, a po svemu sudeći usvojili su je od sjaćenih stočara iz obližnjih zemalja.

Po jednom predanju Anđelkovići danas Partonići su od Nevesinja. Živeli su u Osrecima iz kojih se 1903. godine Ana, udova Vasilija Partonića, udala za Pavla Marića iz Boturića. Bilo ih je u Osrecima 1998. godine što je najači dokaz odakle su došli preci današnjih Partonića u Tuleš. Vreme kad su doseljeni u Tuleš nije poznato. Prvi put se u Tulešu u defteru iz 1833. godine pominje Miljko Anđelković, upisivan kasnije kao Petrović. Njegovi sinovi Mijajlo, Vukojica – i Milisav nosili su prezime Miljković po ocu Miljku. Prezime Partonjac prvi je poneo Vukojica 1872. godine. Kuće su im u Tulešu razbacane. Jedni su na ulasku u Tuleš iz pravca Rudenica u čijoj su sredini Minići i Radivojevići. U ovoj grupi je kuća Slavka Partonića koju je davno Milorad Partonjić kupio od Nikole Milovića iz Leskovice i preneo je iz poljane Lukarevine u Tuleš. Dve kuće Partonića su u blizini Adžića, a kuća Ljubomira Partonića je pored reke u blizini groblja pa je po mestu stanovanja nazvan Rekovac. Ima ih u zaseoku Srnjane.

Mnogi Partonići su vredni pažnje, ali po svemu sudeći najinteresantniji je davno odseljen Sofronije, sin Jovana. Poljoprivrednu školu otvorenu 1891. godine u Bukovu završio je kao đak prve Generacije. Službovao je po Makedoniji i bio upravnik rasadnika u Jagodini gde se 1900. godine oženio Julijom Parađanin iz Poljne. Službovao je u Rači Kragujevačkoj gde mu se 1910. godine rodio sin Dragutin, a kasnije u Požarevcu gde mu je rođen Andreja 1913. godine. Iz Niša u kome je živeo i radio oko 1920. godine prelazi u Beograd. Sofronije, rođen 1876. godine u Tulešu, umro je 1953. godine u Beogradu. Ostavio je akademski obrazovan porod.

Partonići nose različite nadimke. Slavko je Kvrgić po kvrzi na ruci, Budimir, Obrad i Lesa su Grebići, Milijini potomci su Njugaići. Desimir je Brkotić, Dragoljub Funjić, a Milovana i Savu zovu Srdačko.

Sudeći po Sofroniju Partonići su započeli proces iseljavanja. Pored Beog- rada gde se otisnuo Sofronije oni su danas žitelji Kruševca, Mrmoša,Trstenika,Tobolca.

Njihova slava je Sv. Đorđe 16. novembra.

 

PETROVIĆI – Petrovića ima iz Omašnice, Drenče i Rataja. Svi su doseljeni u Tuleš na miraz.

Prvodoseljeni je Svetomir, sin Stanimira Petrovića iz Omašnice. Potiče od Petrovića Bajića doseljenih iz Crne Gore 1848. godine. U popisu iz 1863. godine. evidentiran je Petar i njegovi sinovi Ćirko (1836.), Đurđe (1842.), Nestor i Joksim (1851.). Po Petru rođenom 1813. godine nastalo im je prezime Petrović.

U drugom Srpsko- turskom ratu 1878. godine kod Kuršumlije su poginuli Stanko i Vučko Petrović.

Brojna familija danas u Omašnici nosi oba prezimena.

U Tuleš se 1957. godine doselio Svetomir sin Stanimira. On se te godine oženio Milankom, ćerkom Jelisava Kovačevića pa je prešao na miraz. Ćerku Milicu Svetomir je udao 1977. godine za Đorđa Lazića iz Bratića i zeta doveo kod sebe. Đorđe i Milica su ćerku Anđelku 1998. godine udali za Gorana A. Stevanovića iz Rataja pa su tako tri zeta miraždžije u istoj kući što je verovatno prvi slučaj od nastanka sela.

Svetomirova slava je Sv. Đorđe 16 novembra, Đorđeva je Sv. Đorđe 16. novembra a slava Gorana A. Stevanovića je Sv. Dimitrije 8. novembra.

Rodoslovi su prikazani posebno.

Drugi je na miraz došao Milorad Petrović iz Rataja. Od 1970, on živi u zajedničkom domaćinstvu sa tastom Mijuškom Levićem.

Treća familija Petrovića došla iz Drenče je porodica Radosava Petrovića u sastavu domaćinstva Mine Milosavljevića. Ova poslednja familija po M. Lutovcu, u Drenču je došla iz Povca. Prema predanju i dokumentaciji u Drenču se doselio Petar Pešić, po kome nose prezime.

 

RADIVOJEVIĆI – Po predanju doseljeni su od Podujeva sa Kosova. Na osnovu podataka potiču od Vučka Nikolića prvog kmeta sela Tuleša po odlasku Turaka. Vučkov sin Radivoje pored ostale dece imao je sinove Simu i Pavla koji su po ocu kasnije nosili prezime Radivojevići.

Prvobitno nastanjeni prekoputa Adžića preselili su se na Dubove ispod same Čukare. Parcela koja im je nekada bila kućevnica i danas je njihovo vlasništvo između Adžića i Petrašinovića.

Radivojevići su poznati kao ljudi od vlasti u selu. Prvo je 1833. Vučko, a zatim 1908. godine Pavle bio kmet. Vučku je 1837. prestao mandat izborom istog kmeta za selo Rataje i Tuleš. U toku Drugog svetskog rata vlast je bila u rukama njihovog potomka Ivka Radivojevića.

Po starom Čedomiru dobili su nadimak Cvrlići. Po predanju nadimak je vezan za babu koja je Čedomiru kad je ugledao vrapca dobacila “Uzmi kamen pa ga džvrkni”. Druga grana nosi nadimak Ćukavci, ali poreklo nadimka nije poznato.

Iz familije Radivojevića ponikao je Pavle I. Radivojević, prvi lekar iz Tuleša. Po odlasku u penziju u cilju da pomogne selu i sebi Pavle je otvorio privatnu lekarsku ordinaciju u Tulešu. Pavle je bio lekar “FK Napredak” i prvi sportski lekar iz ovog sela.

Radivojevići su odseljeni u Kruševac, Trstenik, V. Banju i Kanadu.

Slave Sv. Dimitrija 8. novembra.

 

RADOVANOVIĆI – Po jednom predanju potiču od Radovana koji je sa dva brata iz Vajmislića iz Mitrovačke nahije, srez Jošanički došao u Vratare. Po Radovanu su nosili prezime Radovanović. Jedna od njih Mladen nosio je prezime Ibrić po reci Ibru iz čije je okoline doseljen. Mladen upisan kao Ibrić, umro je 1897. godine.

Radovanovića ima u mnogim mestima: D. Vratarima, Rataju. Krivoj reci, Grčaku, Latkovcu, Zlatarima, Aleksandrovcu, Dupcima, Žilincima, Novacima, Zleginju, Šljivovu, Tulešu itd. Bilo bi suvišno i krajnje nestručno tvrditi da su zajedničkog porekla.

Po drugoj verziji Radojica je sin Radovana i Stanice Jovanović. Prema uverenju priloženom na dan venčanja, rođen je 1. 8. 1848. godine u D. Vratarima. Služio je kod Simonovića u Rataju, pa su ga oni sa Sarom venčali 1876. godine. Radovan, otac Radojice po svemu sudeći doseljenje u Tuleš oko 1850. godine. Po dolasku u Tuleš promenio je verovatno prezime, pa se prezivao Petrović, dok je Radojica po ocu Radovanović.

Domaćinstva Isaila, Jovana, Ljubodraga i Milomira Radovanovića su na levoj strani sela pored puta Rataje – Rudenice.

Radovanovići su iz Tuleša odseljeni u Beograd, Kruševac i Laćisled.

Radovan Radovanović, sin Stojana, jedan je od prvih učenika novo formirane Specijalne Vinodeljsko-voćarske škole u Aleksandrovcu, 1926/27. u trajanju od dve godine.

Radovan Laza, sin Stojana kao zarobljenik u Drugom svetskom ratu, ostao je u Nemačkoj, tamo se oženio i dobio porod. Gonjen nostalgijom vratio se u Tuleš, gde su ga čekali žena Milija i sin Jovan, i tu umro 1993. godine.

Poreklo nadimka Karišoli nije poznato.

 

STEVANOVIĆI – Od 1998. godine u Tulešu postoje tri familije Stevanovića – Stefanovića.

Prvi su potomci Stevana Miletića, preseljenog iz zaseoka Srnjani posle godine. Poznat pod nadimkom Gočić, Stevan oženjen Nikoletom imao je više dece i g; posed zemlje u Jazvinama i Podinama. Deo tog poseda prodat je za nadoknadu štete neki predak ovih Stevanovića kao kirajcija pri prevozu prevrnuo kola sa buradima : Drugi deo poseda otuđen je radi troškova nastalih zbog ubistva Simeona sina Milosava Jovanovića 1869. godine od strane Živana Stevanovića pri gađanju meta u Podinama. Ovih Stevanovića ima tri kuće, pored puta Rataje-Rudenice na ulasku u Tuleš sa desne strane. Na ovu lokaciju sa vrha Jazvina poslednji je pre par godina doseljen Dragoljub. Neki ol Stevanovića po sopstvenoj želji, a neki pogrešnim upisivanjem promenili su prezgme Stevanović u Stefanović. Od njih je najpoznatiji bio Stanoje, predsednik Opštine Rataje, davne 1894. godine. Stanoje je venčao Jakova Jašu Prodanovića, našeg poznatog političar, publicistu i književnika. Sina Dragoljuba je poslao na službu u Beograd koji je u čiet potpukovnika zauzimao visoko mesto u maloj Srbiji. Nažalost, Dragoljub, oženjen Austrijankom nije imao dece. Ovi Stevanovići odseljeni su u Rataje, Turiju, Novake Lazaricu i Kruševac. Oni slave Sv. Đorđa, 9. decembra i Đurđevdan.

Drugi Stevanovići potiču od Stevana Mihajlovića iz Rataja, čija se žen- Danica po njegovom odlasku na robiju 1899. godine udaje za Gruju Stevanovića iz Tuleša Ubrzo po udaji Danica rađa sina Milena koji je uveden kao sin Stevana Mihajlovića. dalje poreklo Mihajlovića, poznatih kao Cocići po babi Coci nije poznato.

Treći Stevanovići u Tuleš su doseljeni 1998. godine. Goran, sin Andre Stevanovića iz Rataja nakon ženidbe sa Anđelijom ćerkom Đorđa Lazića prelazi na miraz u Tuleš.

Njihova slava je Sv. Dimitrije.

 

SIMIĆI – Po predanju doseljeni su iz Toplice na Kopaonik. Iz podkopaoničkog ela Kobilja došli su u Gornji Stupanj. Vreme jedne i druge seobe nije poznato. U Kobilju su nosili prezime Vukovići, a u Stupnju su umesto tog prezimena uzeli prezime Simić.

Najugledniji među njima Milan Simić bio je devet godina predsednik opštine G. Stupanj. Imao je sinove Ćirka, Velisava i Dragomira. Ćirko se 1891. godine oženio Božicom ćerkom Radosava Jakovljevića, a nakon nekoliko godina provedenih u Stupnju prelazi u Tuleš na miraz. Kuća Simića bila je ranije daleko od puta. Zbog klizanja terena Ćirini potomci su prešli na lokaciju gde se i sada nalaze. Od njih se Milen davno odselio u Beograd, a nedavno Radovan sin Miloja u Sombor.

Interesantan je događaj iz ratnih dana vezan za ovu familiju. U vezi s tim Dragutin Simić najstariji u familiji često se podseti večere u kući Božidara Levića kad je od strane četničke patrole uhapšen. Kanapom skinutim sa testere vezanih ruku sproveden je preko Rataja u Drenču. Zbog lošeg vremena i mraka zanoćili su u Tržcu. Sutradan na saslušanju u Drenči saznao je da je optužen za saradnju sa partizanima dok je radio u selu Ravni. Nakon saslušanja uzaludnog branjenja i kratkog većanja osuđen je na smrt. U selu Ržanici u blizini kuća Binića pozajmljenom lopatom i krampom po naredbi je kopao sopstvenu raku. Nedaleko od njega i stražara koji ga je čuvao izvršioci kazne već su oštrili kame. U momentu kada je raku iskopao do kolena iznenada je naišla grupa četničkih starešina u kojoj se vodio oštar razgovor između njih i Ivka Radivojevića iz Tuleša. Ivku, obaveštenom o događajima u toku noći i Tulešu, Dražin slučaj je bio najhitniji. Stigao je u Ržanicu što je brže mogao i na sve moguće načine pokušao da spasi nevino osuđenog čoveka. Na kraju kao poslednjom garancijom svojim životom je uspeo da oslobodi Dragutina. Dok je izlazio iz rake četnici umesto kame u grlo Dragutinu su udarili nekoliko šamara i kundaka. Danas, dok priča o tom događaju, zastane po koji put pri pomenu Ivkovog imena jer se zarekao da će ga pominjati dokle je živ i da mu to nikad neće zaboraviti.

Simići slave Sv. Đorđa Alempija 9. decembra.

 

TOSKIĆI – Predanja o njihovom poreklu su kontradiktorna pa svaku grešku treba shvatiti kao slučajnost proisteklu iz izvora korišćenih pri pisanju.

Todorovići nekad, danas Toskići po defteru iz 1833. godine potiču od Milisava koji je imao sina Vukojicu. Vukojica se po ocu prezivao Milisavljević a njegovi potomci po njemu Vukojičić.

Prezime Toskić prvi put nalazimo na dan smrti Sime kome je 1906. godine to prezime upisano i na spomeniku.

Po Siminoj ženi Todori nazivani su Kesegići jer je to bilo njeno devojačko prezime u Lopošu. Ova veza između Toskića i Kesegića, Todorovićima iz Jasikovice samo je razlog više da veruju i tvrde da su oni u Jasikovici sa Todorovićima u Bučju i Tulešu rod, odnosno istog porekla. Prelazak Ljube Todorovića iz Jasikovice na miraz u Bučje nepobitno je dokazan kao i to da im je Sv. Đorđe 16. novembra ista slava. Kad su u pitanju Toskići takvih dokaza nema sem iste slave.

Po drugoj verziji, poreklom su sa Kopaonika iz mahale Toskići smeštene pored puta Bačište -Raška. I prva i druga verzija počiva na predanjima i pričama, pa traži dodatne činjenice u cilju konačnog rešenja.

Sa leve strane gde su pored Levića, neposredno uz Sovraluk proveli niz godina presselili su se na desnu stranu, pod kosu koja povezuje Đorđeviće i Jazvine. Nedavno su sa ove lokacije prišli bliže putu Rataje – Rudenice.

Toskići poseduju veći kompleks zemlje pa se teško odlučuju na seobu. Jedino je Živorad 1961. godine otišao na miraz u Dašnicu i Dobrosav u Aleksandrovac radi službe.

Hrabrost im je odlika, a oružje ljubav. Radi jednog i drugog u svakom su ratu dali po neku žrtvu. Gerasim je u Prizrenu umro od tifusa kao vojnik 1915. godine. Stojadin je vezani ruku pred austrijskom patrolom koja ga je sprovodila skočio u sopstven bunar. Vukojica je kao ratni zarobljenik stradao u saobraćajnom udesu 1943. godine i zauvek ostao u Nemačkoj.

Toskići slave Sv. Đorđa 16. novembra.

 

ĆALIĆI – O poreklu Ćalića iznet je pri opisu porekla Minića, pa samo treba dodati da je Dragoljub sin Dragutina Ćalića iz Ržanice doseljen u Tuleš na miraz 1925. godine. Oženjen Ankom ćerkom Svetozara Adžića imao je dve ćerke i dva sina. Od Dragoljubovih sinova danas u Tulešu ima po jedna kuća.

Ćalići slave Sv. Jovana 20. januara kao i Adžići na čijem imanju žive.

 

ĆIRIĆI – Po poreklu zanimljiva familija za koju se sa izvesnom rezervom može reći da je u srodstvu sa Milićevićima iz Jasikovice. Filip Ćirić iz Tuleša prvenstveno je nosio prezime Milićević. O tome svedoči tapija o prodaji zemlje koja je sastavni deo ove knjige. Drugi dokaz je taj što je Vujica Milićević iz Jasikovice venčao Filipa u Tulešu. Filip i Ćira Radojević verovatno su braća i u nedostatku bližih podataka treba verovati da Ćirići potiču od ovog Ćire Radojevića.

Po defteru iz 1833. godine Ćira Radojević je rodočelnik Ćirića starosedelaca Tuleša. Razvoj Ćirića sputavale su mnoge okolnosti. Prvenstveno veći broj ženske nego muško rođene dece. Drugo crevne bolesti zbog plitkog izvora sa koga su pored upotrebe vode za domaćinstvo napajali stoku kao i seoba Borivoja na miraz u D. Stupanj 1928. godine.

U defteru iz 1833. godine upisan je Ćira star 40 godina, njegovi sinovi Miljko 17, Milenko 7 i Mileta 1-u godinu. Pored prezimena Ćirići i Ćirkovići upisivani su i kao Miletići što stvara zbrku pri tvrdnji da su Miletići po Miletićima iz Srnjana, a ne po Mileti Ćirinom sinu.

Njihovom nadimku Kosići nije posvećivana pažnja, nije istraživano poreklo istog mada i on ima neko značenje.

Kuća Ćirića je na desnoj strani ispod Đorđevića pored puta gde se od vajkada i nalazila.

Ćirići kao i Kljajići slave Tominu nedelju pa je to razlog da veruju da su im koreni isti, ali se ovo bez dodatnih, pouzdanijih dokaza ne bi moglo uvažiti. zapis u Srnjanu nalazi se u Ćirickom dolu što tvrdnju Ćirića da potiču od Kljajića čini prihvatljivom.

 

ĐURIĆI – Ćurići su starosedeoci Ržanice u kojoj su nosili prezime Živkovići. Jedan davni predak Živkovića bavio se ćurčijskim zanatom pa su njegovi potomci usvojili prezime Ćurići umesto Živkovići kako su se do tada prezivali. U Tržcu su prezime promenili u Dačić.

Borisav Ćurić, meštanin Ržanice, oženio se Nedeljkom, ćerkom Radoša Đorđevića iz Tuleša. Njegovog sina Miloša usinio je ujak Rade Đorđević i Miloš je prešao da živi u Tulešu. Od Miloša kasnije po dolasku u Tuleš oženjenim Marijom, ćerkom Dargomira Levića nastala je jedina kuća Ćurića na levoj strani sela.

Od njih je Đorđe odseljen u Aleksandrovac.

 

IZVOR: „TULEŠ“ – Dragiša Milosavljević 2002, Kruševac, Istorijski arhiv Beograd i Kulturno-prosvetna zajednica Srbije.  Priredio saradnik portala Poreklo Miloš Stojadinović.

 

 

 

 

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Ibric

    Da li imate zapis o potomcima Ibric Mladena, vidim da je u tekstu pomenuto da je umro 1897 godine. Krenula sam u istrazivanje porekla prezimena Ibric, i potrebno mi je da saznam kretanje Mladena i njegove potomke. Ako nemate, mozete li mi reci odakle ste dobili ove informacije da bih mogla nastaviti istrazivanje? Hvala unapred.

  2. Marijaa98

    Zanima me da li postoje podaci o Toskićima iz Budilovine?Moji slave Sv.Nikolu.Jedino što znam o poreklu jeste da su došli sa Kopaonika i da mi se čukum deda zvao Zaharije.

    • Zoran Toskić

      Poštovana da li imate neke podatke o prezimenu Toskić prikupljam materijal za pisanje knjige. Odakle je Vaše poreklo… Hvala Vam ako možete neke informacije da mi dostavite….

      S poštovanjem Zoran Toskić