Poreklo prezimena, selo Bogovađa (Lajkovac)

24. mart 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Prnjavor – sada Bogovađa, opština Lajkovac. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, izdanje 1907. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

 

Položaj sela.

-Prnjavor (Bogovađa od ranije a ne od 1992. godine kako piše u spisku sela opštine Lajkovac) je uz manastir Bogovađu. Seoske kuće su na istočnoj strani od manastira i poređane duž puta ili po plećima brda, koja se spuštaju u dolinu Ljiga. Zemljište je tercijalno, neravno, ali nije brdovito.

Izvora u selu ima dosta. Sa njih se pije voda, a seljaci se služe još bunarskom, barskom i rečnom vodom. Od izvora glavniji su: Bogovađa, koju je zidala Kneginja Ljubica, Bućer, Tanaskovića Izvor u Gornjem Kraju, Vreline i Parloški Bunar u Donjem Kraju. Od tekućih voda je Bogovaćski Potok (Bogovađa), koji se sliva iz manastirskog zabrana ispod Kostojevca i teče u istočnom pravcu ispod manastira i uliva se u Ljig, zatim Bistrica potok, koji izvire u južnom delu manastirske šume i utiče u Ljig. Potoci su mali i ne čine selu nikakve štete.

Zemlje u šume.

-Prnjavorske su zemlje izvan kuća u dolini potoka i Ljiga, crne smolnice, rodne i podesne sa oranicu i kosanicu. Bolje zemlje oko Ljiga su: Jasik, Ključ, Ćaćino Polje, Papkovac i Madžarsko groblje. I manastir ima svoje odlične zemlje za oranicu i kosanicu. Manastirske su livade u Ključu i Sušilima, a oranice u Krčevinama, niz potok, na Kostojevcu i Jasiku.

I selo i manastir imaju mnogo šume od lisnatog drveta. Manastirska šuma je oko manastira na severnu i zapadnu stranu od njega u prosotru od 450 hektara. Seoska šuma je u visovima, njihovim padinama i po dnu manastirskih imanja. Šume su za ogrev, za građu i žeženje ćumura ima dovoljno, a svake godine se izvozi znatna količina i duge. Manastir izdaje svake godine svoju šumu pod zakup, pod ispašu, a kad rodi žirom i pod žirovnicu. Ispašu i žirovnicu zakupljuju seljaci iz sela i okoline, a plaćaju oboje prema broju stoke.

Tip sela.

-Prnjavor (Bogovađa) je selo razbijenog tipa. Selo je Bogovađskim Potokom podeljeno na dva kraja: Gornji i Donji Kraj, koji su udaljeni jedan od drugog 3 kilometra. U Gornjem Kraju su kuće zbijenije i po plećima brda, deli se opet na dva dela: Bogovađu i Gornji Kraj. Bogovađa je drumsko naselje i nalazi se odmah ispod samog manastira na njegovom imanju. Donji Kraj je sasvim rasturen i po padini brega i oko puta bogovađskog i po ravnici.

U Gornjem kraju su: Mitrovići, Vujičići, Stefanovići, Anđelići, Mišići, Živanovići, Radovanovići, Jovanovići, Bojići, Žilići, Stanojevići, Milijanovići (Stankovići), Spasojevići, Tanaskovići, Đurđevići i Ninčići, svega 28 kuća.

UDonjem Kraju su: Pavlovići, Đorđevići (Vinogradlići), Obradovići, Kostići, Ninčići, Gajići, Lukići, Rankovići, Đurići i Ivanovići, svega 12 kuća. U Bogovađi, tako piše LJ. Pavlović a misli na deo sela, ima svega 10 privremeno naseljenih zanatlija.

Od zadruga je malo, jedina je Mitrovića zadruga u Gornjem Kraju sa 18 čeljadi.

Podaci o selu.

-Prema haračkim tefteriima iz 1818. godine Prnjavor (Pernjavor) je imao 16 domova sa 16 porodica i 50 haračkih ličnosti. Prema popisu od 1886. godine Prnjavor je imao 28 domova sa 148 stanovnika, dokle prema popisu od 1874. godine bilo je 49 domova i 109 stanovnika. Prema popisu od 1884. godine bilo je 49 domova sa 175 stanovnika, dokle prema popisu od 1890. godine je bilo 38 domova sa 204 stanovnika. Prema popisu od 1895. godine bilo je 43 doma sa 261 stanovnika, dokle je po popisu od 1900. godine bilo je 46 domova sa 391-nim stanovnikom.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1886. godine je, 4,49 a procentnih 2,52% gde je poslednjih godina više ženskih nego muških stanovnika.

Ime sela.

-Prvobitno ime selu, priča se da, je bilo Bogovađa, a taj naziv je i manastiru i selu došao od česme Bogovađe. Tek docnije kad se umnožilo seosko stanovništtvo, ime Prnjavor došlo je otuda, što su se doseljenici naseljavali na manastirskim imanjima, koja su docine uredbama prešlla u svojinu seljaka.

Imena krajeva su došla sama po sebi prema položaju sela. Drumskom naselju u selu Bogovađi ime je došlo otuda, što je ono i danas na manastirskom dobru.

Starine u selu.

-1. Najlepša starina u selu je manastir Bogovađa. Po pričanju starih ljudi manastir je podigao nekakav kaluđer Mardarije, rodom iz Vraneši u Starom Vlahu, podstriženik manastiora Sv. Trojice kod Pljevalja u Polimlju. Manastir je podignut u drugoj polovinini 16. veka uz pripomoć seljaka ove okoline, a imanje je dobio otuda, što se priča, da je ovde ranije bila neka crkvica, koja je imala znatno imanje, pa ga je kaluđer Mardarije samo proširio i povećao, a mogao je, počem u blizini njegovoj i nije u to doba bilo nikakvog naselja. Ime manastiru Bogovađa po česmi, za koju se priča da je lekovita i da je odvajkada služila kao mesto za skupljanje grozničavih i bolesnih od nastupa ludila, koji su tražili leka. Osnivač crkve Mardarije očuvvan je u narodnoj uspomeni kao svetac i njegovo se sveto telo čuva u manastirskoj crkvi u ćivotu.

Manastir je više puta paljen, tako zapaljen je i posle trećeg austrijsko-turskog rata, pa je posle crkva obnovljena i proširena trudom starešine i arhimnandrita ovog manstira Hadži-Ruvima. Hadži-Ruvim najveći Valjevac i Srbin 18. veka i početkom 19. veka, proveo je poslednje dane života pri ovom manastiru, odakle je i otišao u Beograd, gde je 30 januara 1804. godine našao svoju mučeničku smrt (u seči knezova i viđenijih Srba, op. Milodan).

U Bogovađi je neko vreme bio bio i „Praviteljstvujući Sovet Srbije“, odmah na početku njegovog osnivanja u 1805. godini. Ovde je bio samo nekoliko meseci, pa je odavde premešten u Smederevo.

Posle nesrećne 1813. godine i manastir je bio do zemlje porušen, pa ga je 1815. godine obnovio knez Miloš za vreme čuvenog igumana Avakuma.

2. U selu, u Vitkovačkom Potoku, nalaze se ostaci Vitkovačke Kule, koju je zidao nekakav srpski vojvoda Vitko, po kome se i cela okolina prozvala. Zidine su skoro raznete i uništene, te nema ni traga od njih.

3. Po dnu sela nalazi se „Madžarsko Groblje“ sa nekoliko nepotpisanih stećaka, za koje narod drži da su iz vremena, kad su ovim krajem vladali Madžari.

Poreklo familija i osnivanje sela.

-U Prnjavoru nema starinaca, već sami doseljenici. Selo su osnovali kaluđeri, nastojnici i starešine manastira Bogovađa, naseljavanjem pojednih srodnih ili nesrodnih porodica iz raznih krajeva Srpstva na manastirska imanja. Doseljenici su dobivali u početku zgrade i pomalo okućnice, koliko za najskromniji život, oni su se pismeno obavezivali da moraju dva puta nedeljno, sredom i petkom, raditi u manastiru bez ikakve nadoknade, a o svom komadu (mislim da se radi o hrani, op. Milodan). Kod čovečnijih starešina ovo je išlo dobro i lako, ali kod nečovečnijih i onih, koji su vukli stranu pojedincima, nateralo je mnoge, te su se otpočeli javno žaliti državnoj vlasti i ova u 1837. godini, po naredbi Kneza Miloša uredi ove odnose, te se tačno odvoji šta je prnjavorsko a šta manastirsko, pa time prestanu i dotadašnje usluge i tužbe.

Prva i najstarija porodica u selu su: Radovanovići, doseljeni krajem 17. veka iz Vrnčana, okruga rudničkog.

Malo posle njih doselili su se Kostići iz Prislonice, okruga rudničkog, pa su danas zamrli u muškoj liniji.

Petrovići, Đorđevići (Vinogradlići), Mitrovići, Maksimovići i zamrli Pečurčići doseljeni su u prvoj polovini 18. veka od Sjenice u Staroj Srbiji, njih je danas najviše u selu i čine polovinu sela.

-Đurovići i Stankovići su sa Čeva u Crnoj Gori.

-Vujičići i Anđelići iz Nikšićke Župe.

-Ninčići su doseljeni uz Kočinu Krajinu od Mitrovice, u Staroj Srbiji.

-Tanaskovići u prvom ustanku iz Skakavaca-okruga užičkog,

-Stefanovići su iz nekog sela na Fruškoj Gori, doselili ih kaluđeri u prvom ustanku.

Svi ostali su doseljenici iz drugog ustanka i docnije.

U Prnjavoru (Bogovađi) je 50 kuća, računajući i Bogovađu (ovde Ljuba misli na deo sela) od 30 porodica.

Zanimanje stanovništva.

-Prnjavorci se zanimaju svima privrednim radovima, kojima i ostali seljaci svoje okoline. Siromašniji uče i rade zanate ili u selu ili idu na stranu, a bave se nadničenjem oko manastira i na njegovim dobrima. Oskudni u zemlji uzimaju od manastira izvesne zemlje na njima rade ili na napolicu ili na tređu oku*. Ne sele se nikuda izvan svoga sela.

*Uzimanje na „treću oku“ biva ovako. Sopstvenik daje zemlju, a zakupac je dužan poorati, zasejati svojim semenom i srediti, pa kad bude sve gotovo, onda od čiste hrane dati trećinu sopstveniku. Ovaj način uzimanja i obrade zemlje preživljuje se i gotovo ga i nema, a u Mačvi je prestao pre 25 godina.

U poslednje doba iz Morave, iz onih moravskih gusto-naseljenih sela, masama se doseljavaju pojedinci i naseljavaju ovuda i po okolnim selima ili kao nadničari ili kupuju imanja, pa se na njima naseljavaju. Takvih doseljenika u ovom selu ima dosta i oni su rastureni po svim krajevima, većinom po kolebama pored puta.

Pojedinosti o selu.

-Prnjavor je sastavni deo bogovađske opštine u srezu kolubarskom. Sudnica i škola su u Bogovađi, a selo ide crkvu u manastir. Groblje je izdeljeno na dva kraja. Selo nema svoje preslave.

Ispod manastira pored puta Mionica – Bogovađa – Beograd nalazi se drumsko naselje Bogovađa (deo sela Prnjavor, op. Milodan). Sve kuće su svojina manastira, a tu ima 4 dućana, jedna mehana, 3-4 stana, opštinska sudnica a pred vratima manastirskim je i škola. Naseljenici su zanatlije iz raznih krajeva, po zanimanju mehandžije, trgovci i nadničari. Zanimaju se zanatima, a ne rade zemlju, izuzimajući nadničare.

Napomena: U knjizi ne piše koje Krsne slave – slave pomenute familije.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.