Na današnji dan: Rođen pesnik Laza Kostić

31. januar 2013.

komentara: 3

31. januara/12. februara 1841. – Rođen Laza Kostić Beč, 26. novembar 1910) je bio srpski književnik, pesnik, novinar, dramski pisac i estetičar.

Laza Kostić je rođen u Kovilju, u Bačkoj, u vojničkoj porodici. Osnovnu školu je učio u mestu rođenja, gimnaziju u Novom Sadu, Pančevu i Budimu, a prava i doktorat prava na Peštanskom univerzitetu. Službovanje je počeo kao gimnazijski nastavnik u Novom Sadu; zatim postaje advokat, veliki beležnik i predsednik suda. Sve je to trajalo oko osam godina, a potom se, sve do smrti, isključivo bavi književnošću, novinarstvom, politikom i javnim nacionalnim poslovima.

Dvaput je dopao zatvora u Pešti: prvi put zbog lažne dostave da je učestvovao u ubistvu kneza Mihaila i drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu na svečanosti prilikom proglašenja punoletstva kneza Milana. Kad je oslobođen, u znak priznanja, bio je izabran za poslanika Ugarskog sabora, gde je, kao jedan od najboljih saradnika Svetozara Miletića, živo i smelo radio za srpsku stvar. Potom živi u Beogradu i uređuje „Srpsku nezavisnost“, ali pod pritiskom reakcionarne vlade morao je da napusti Srbiju. Na poziv kneza Nikole odlazi u Crnu Goru i tu ostaje oko pet godina, kao urednik zvaničnih crnogorskih novina i politički saradnik knežev. No i tu dođe do sukoba, pa se vrati u Bačku. U Somboru je proveo ostatak života relativno mirno. Umro je 26. novembra 1910. god. u Beču, a sahranjen je na Velikom Pravoslavnom groblju u Somboru. Ostaće zapamćen kao jedan od najznačajnijih književnika srpskog romantizma.

Izabran je za člana Srpskog učenog društva 27. februara 1883, a za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909.

Njemu u čast ustanovljena je Nagrada Laza Kostić.

Kao politički čovek i javni radnik Kostić je vršio snažan uticaj na srpsko društvo svoga vremena. On je jedan od osnivača i vođa „Ujedinjene omladine“, pokretač i urednik mnogih književnih i političkih listova, intiman saradnik Svetozara Miletića. On se u Austriji borio protiv klerikalizma i reakcije, a u Srbiji protiv birokratske stege i dinastičara. Kad je zašao u godine, napustio je svoju raniju borbenost i slobodoumlje, pa je to bio razlog što se i njegov književni rad stao potcenjivati.

Kostić je svoje književno stvaranje počeo u jeku romantizma, pored Zmaja, Jakšića i drugih vrlo istaknutih pisaca. Pa ipak, za nepunih deset godina stvaranja on je istaknut u red najvećih pesnika i postao najpoznatiji predstavnik srpskog romantizma. Napisao je oko 150 lirskih i dvaestak epskih pesama, balada i romansi;

tri drame: Maksim Crnojević, (napisana 1863, objavljena 1868), Pera Segedinac (1882) i Uskokova ljuba ili Gordana (1890);

estetičku raspravu: Osnova lepote u svetu s osobenim obzirom na srpske narodne pesme (1880),

filosofski traktat: Osnovno načelo, Kritički uvod u opštu filosofiju (1884),

i veliku monografiju: O Jovanu Jovanoviću Zmaju (Zmajovi), njegovom pevanju, mišljenju i pisanju, i njegovom dobu (1902).

Pored većeg broja članaka polemičnog karaktera, predavanja, skica i feljtona. Od prevodilačkog rada najznačajniji su njegovi prevodi Šekspira: „Hamlet“, „Romeo i Julija“ i „Ričard III“. U prozi je napisao i nekoliko pripovedaka („Čedo vilino“, „Maharadža“, „Mučenica“). Jedna od najpoznatijih dela su mu „Među javom i med snom“, kao i „Santa Maria della Salute“.

O njegovoj čuvenoj ljubavi sa Lenkom Dunđerski više možete da pročitate OVDE.

 

IZVOR: Vikipedija

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Vojislav Ananić

    DOKUMENTARISTIKA

    Profesor Žika Bujuklić sa Pravnog fakulteta u Beogradu otkrio je pravi naziv doktorske disertacije Laze Kostića: Dissertatione De Legibus Serbicis Stephani Uros Dusan – „Disertacija o srpskom zakonodavstvu Stefana Uroša Dušana”, koju je slavni pesnik odbranio 1. maja 1866. godine na Kraljevskom univerzitetu u Pešti, na latinskom jeziku. Disertacionu diplomu pronašao je u Arhivi Matice srpske u Novom Sadu Otkriće prof. dr Žike Bujuklića Prof. dr Žika Bujuklić sa svojim otkrićem.

    Pronađena peštanska doktorska diploma Laze Kostića

    Disertaciju iz srpske pravne istorije srednjeg veka, odnosno o zakonodavstvu cara Dušana, pesnik Laza Kostić je odbranio u Pešti, u vreme kada Stojan Novaković još nije objavio kritičko izdanje Dušanovog zakonika. Kao pravni istoričar, profesor Bujuklić je do ovog otkrića došao želeći da razreši dilemu – da li je moguće da se Kostićev doktorat, kako se do sada verovalo, sastojao od samo šest stranica, koje su nosile naziv Theses ex scientiis juridicis et politicis – „Teze iz pravnih i političkih nauka”, ili je uz taj štampani tekst, koji je sačuvan, išao i rad većeg obima, koji se uobičajeno nazivao Dissertatio. Kada je krenuo u potragu za temom doktorata, profesor je imao u vidu da su se i disertacije drugih autora koji su doktorsko zvanje stekli u Pešti sastojale iz dva dela. Takvi su bili doktorati Jovana Hadžića (1826) i Save Tekelije (1786). – Osim toga, u Kostićevom pismu koje je pred samu odbranu disertacije poslao prijatelju Antoniju Hadžiću 1866. godine vidi se da i on sam pravi tu razliku: „Oponenti su mi Subotić i Miletić. Belaj s tezama, s disertacijom, s Venclom, s profesorima i njihovim latinskim jezikom!”. Zašto bi Kostić koristio dva termina za istu stvar, ako pored „teza” nije postojala i „disertacija” koja mu je zadavala tolike muke, i uz to vezana za mađarskog profesora pravne istorije sa tog fakulteta? Treba zapaziti da Kostić ističe kako su mu problem (belaj) činile „teze”, što je naveo u množini (Theses), a potom dodaje i „disertacija” (Dissertatio). Očigledno da to nisu sinonimi, jer bi i u prvom slučaju koristio jedninu – kaže profesor Bujuklić. U šali kaže da je dalje istraživanje nastavio uz pomoć „društvenih mreža”, ali ne onih kompjuterskih, već ljudskih i prijateljskih. – Uz pomoć mladog kolege dr Uroša Stankovića sa Pravog fakulteta u Novom Sadu pronašao sam u Arhivi Matice srpske prelepu originalnu doktorsku diplomu Kraljevskog univerziteta u Pešti, na latinskom jeziku, sa visećim pečatom poput srednjovekovnih povelja, a u sedmom redu izričito se pominje Dissertatio inauguralis. Diplomu su svojeručno potpisali prof. dr Gustav Vencel, pravni istoričar i rektor Univerziteta, a na drugoj strani prof. dr Teodor Pauler, tadašnji prorektor i dekan Pravnog fakulteta u Pešti. Jedan od njih je baš onaj „profesor Vencl”, koga Kostić spominje u navedenom pismu – ističe prof. dr Žika Bujuklić. Ovom doktorskom diplomom Kostić je habilitovan za univerzitetskog profesora (cathedram doctoralem conscendendi) na teritoriji cele Carevine, pa čak i „u najstarijem i slavnom gradu Beču” (in antiquissima ac celeberrima Vindobonensi), navodi se u diplomi, čiji se tekst upravo prevodi sa latinskog jezika na Pravnom fakultetu u Beogradu. – Sa overenim prepisom ove diplome dr Laza Kostić je konkurisao na Velikoj školi u Beogradu, na katedri za rimsko pravo (i još neke druge), ali nije primljen. O tome govori i sačuvana građa koju sam pronašao u Arhivu Srbije. Već je ovo bilo dovoljno da se sa sigurnošću može tvrditi da je uz „Teze” morao postojati i neki drugi rad, kao sastavni deo doktorske odbrane Laze Kostića – dodaje naš sagovornik. Profesor Bujuklić kaže da ga je dalje traganje vodilo ka Budimpešti. Glavni „link” za to povezivanje bili su mu iskusni arhivista dr Gojko Malović iz Arhiva Jugoslavije, koji ga je povezao sa Bada Zoltanom, saradnikom Srpskog instituta u „Tekelijanumu”, i omogućio kontakt sa dr Julijom Vargom, glavnom arhivistkinjom pri Univerzitetu „Etveš Lorand” u Budimpešti. – Ona me je obavestila da Kostićevu disertaciju za sada nije uspela da pronađe, ali da postoje zapisnici (protokoli) sa svih njegovih ispita tokom doktorskih studija, u posebnoj matičnoj knjizi, takozvanoj matrikuli – kaže profesor. Iz ovih izveštaja vidi se da je posle četvorogodišnjih studija, Kostić tokom 1864–65. godine polagao tri „rigorozuma” – stroge doktorske ispite iz raznih pravnih oblasti: prirodno pravo, rimsko, kanonsko, međunarodno, ugarsko, procesno, krivično, menično, trgovinsko, statistika i političke nauke. – Navedeni su i podaci o tome koliko su trajali ispiti (i po dva sata), da li je položio većinom glasova ili jednoglasno (jedan ispit je morao da ponovi), kao i potpisi različitih četvoročlanih komisija. Među njima su skoro po pravilu bili Vencel i Pauler, potpisnici Kostićeve doktorske diplome, najugledniji profesori Kraljevskog univerziteta u Pešti – ističe dr Bujuklić. Kaže da je bio presrećan što je došao i do ovog saznanja, do sada potpuno nepoznatog. Međutim, pravi šok je doživeo kada je ugledao, na samom dnu ovog zvaničnog dokumenta, podatak da je Laza Kostić „izložio disertaciju” (exhibito dissertationem) pod naslovom De legibus serbicis Stephani Uros Dusan, zatim da je disertaciju branio (disputavit) 1. maja 1866. godine, a to je datum koji se navodi i u diplomi. Istog dana Kostić promovisan je u J.U.D. – Juris utriusque doctor, što znači da je postao doktor oba prava, i civilnog i kanonskog. Istom skraćenicom na doktorskoj diplomi potpisivali su se i profesori koji su ga prethodnih godina ispitivali na „rigorozumima”.

    NASTAVLJA SE POTRAGA ZA DISERTACIJOM

    „Peštanski prof. dr Teodor Pauler svojim potpisom potvrđuje da je toga dana Lazarus Kostic dišputovao (Lazin termin) disertaciju „O srpskom zakonodavstvu Stefana Uroša Dušana”. Činjenica da se sredinom XIX veka, usred Pešte, na latinskom jeziku brani nešto što je vezano za našu srednjovekovnu pravnu istoriju, i to u vreme kada Stojan Novaković još nije ni objavio kritičko izdanje Dušanovog zakonika, zaista je neverovatno otkriće. Ostaje dilema zašto je to do sada ostalo potpuno nezapaženo, a dalja traganja moraju odgovoriti na pitanje gde se disertacija nalazi”, kaže profesor Bujuklić.

    Izvor: SRPSKE NEDELJNE NOVINE, Budimpešta, br. 49/2019.