27. novembra 1989. – U Herceg Novom umro Zulfikar Zuko Džumhur, jugoslovenski putopisac, slikar i karikaturista.
Zuko Džumhur je rođen 24. septembra 1921. u Konjicu. Poticao je iz stare, ugledne porodice muslimanskog sveštenika (ulema). Otac mu je Abduselam Džumhur, a majka Vasvija rođena Rufo. Porodica se dva meseca po njegovom rođenju preselila u Beograd, gde je njegov otac radio kao glavni imam Vojske Kraljevine Jugoslavije. Tu je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939. Počeo je studirati pravo u Beogradu, ali je prešao na likovnu akademiju, koju je završio u klasi Petra Dobrovića.
Prve crteže je objavio u listu „Narodna armija“ 1947. godine, a od tada je sarađivao kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, „Vetrenjači“, Politici, Oslobođenju, reviji „Danas“ i NIN-u kao stalni saradnik i urednik.
Objavio je više od 10.000 karikatura. Napisao je scenarije za više kratkih i tri igrana filma. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a tokom poslednjih deset godina života radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije „Hodoljublja“. Njegovi sugrađani smatrali su ga jednim od najvećih boema svoga vremena. Umro je u Herceg Novom, a sahranjen je u rodnom Konjicu, 29. novembra 1989. godine.
Dobitnik je brojnih nagrada i Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.
Objavljene knjige:
Nekrolog jednoj čaršiji, Sarajevo, 1958,
Pisma iz Azije, Mostar, 1973,
Hodoljublja, Zagreb, 1982,
Putovanje bijelom lađom, Sarajevo, 1982,
Posthumno su objavljena njegova Izabrana djela u sedam knjiga, koja su obuhvatila i nove neobjavljene rukopise: „Pisma iz Afrike i Evrope“, „Stogodišnje priče“ i „Adakale“.
Objavio je i Zelenu čoju Montenegra, zajedno sa Momom Kaporom.
IZVOR: Vikipedija
Komentari (0)