Poreklo prezimena, selo Blatnica (Teslić, RS)

4. oktobar 2012.

komentara: 29

Naš saradnik Vladimir Stevanović poslao je prilog o selu Blatnica, o njegovom istorijatu i prezimenima iz ovog mesta u opštini Teslić (Republika Srpska)

Na dvadeset četvrtom kilometru južno od Teslića, uzvodno prateći krivudavo korito bistre, palninske ljepotice – rijeke Velike Usore, izderanim, rupljivim asfaltnim putem stižemo u tiho naselje Blatnica ugniježdeno u šumovitom podnožju tri brda – Trogir, Irliš i Đilas, na ušću dvaju rijeka, Blatnice i Velike Usore.

Pouzdano se zna da je naselje smješteno u ovom šumovitom predjelu, na ušću dvaju bistrih rijeka, postojalo još u praistoriji i da je čovjek ovdje živio i prema svom znanju se koristio bogatstvom koje je ovaj predio pružao.

To što se Blatnica ne spominje u istorijskim knjigama i dokumentima može značiti samo da ni u srednjem vijeku, a ni prvom vijeku turske vladavine nije bila formirana kao naselje seoskog tipa, već rasuta uz rijeku po kućnim zadrugama. U to vreme, Blatnica je bila tranzitno mesto, jer je tu išao koridor od ORAŠJA – preko Doboja, Tešnja i Teslića za Travnik.

Blatnica je po jednom narodnom predanju nosila ime Zlatnica, po rijeci koja je bila zlatonosna, pa su je stanovnici, da bi zavarali trag lovcima na zlato, preimenovali.

Prema drugom predanju mjesto je dobilo naziv po braći, bosanskim velikašima Vukašinu i Vukmiru Zlatonosić koji su živjeli krajem 15. i početkom 16. vijeka i gospodarili ovim područjem.

To da je naselje postojalo još i u praistoriji kao naselje sojenica na borovim trupcima na ušću Blatnice i Usore, govore ostaci mlinova i stupa za preradu vune koji su pronađeni u iskopinama uz korita rijeka, a isto tako na ovom području prema ostacima raznih oruđa koji su pronađeni, zaključeno je da se vršilo iskopavanje bakra i željezne rude.

Međutim, naselje se počelo razvijati tek dolaskom Austrougara koji su sagradili fabriku za preradu drveta u Tesliću, a vršili eksploataciju šume po okolnim područjima, pa i blatničkom koje je bilo bogato ovim prirodnim blagom.

Izgradili su uskotračnu prugu koja je vijugala usorskim koritom i kojom je voz sa četiri – pet vagona prevozio trupce drveta do grada, a jednom sedmično i putnike. O njegovom postojanju i danas svjedoči lokomotiva takozvanog voza “Ćire” bačena kraj partizanskog groblja u Blatnici i zaboravljena od svih, mada je spomen na neka davno prohujala vremena.

Pruga je bila u funkciji sve do 1968. godine kada je podignuta i zamjenjena širokim makadamskim putem, a 1985. sagrađen je i asfaltni put.

Za vrijeme austougarske vladavine izgrađen je i današnji hotel koji je tada bio ustvari radnička kantina, te par manjih kuća u kojim su stanovali radnici i velika zgrada hidrocentale koja je održavana i renovirana te je to danas mješaonica stočne hrane.

Brza rijeka Blatnica je u to vrijeme pokretala i malu hidrocentalu čija je snaga danju služila za rezanje drveta u pilani koja se nalazila na mjestu današnjeg fudbalskog igrališta, a noću za stvaranje električne energije kojom su osvjetljavane kantina i kućice, tako da je tačan podatak da je Blatnica imala struju prije Pariza. Kasnije je ta ista hidrocentala pokretala električni mlin koji je radio osam sati dnevno, a od 15 sati poslije podne vršeno je napajanje svih blatničkih stambenih i poslovnih objekata. Blatnica je osvjetljivana sopstvenom električnom energijom sve do 1970. kada je izvršena elektrifikacija kompletnog blatničkog područja.

Zgrada tadašnje željezničke stanice se nalazi u samom centru naselja i danas je skoro srušena, a od 1947. bila je to i zgrada pošte koja je takođe imala i telefon. Blatnica je svoj puni procvat doživjela poslije drugog svjetskog rata pa do devedesetih godina prošlog vijeka.

Na stotinjak metara od centra putem prema Očaušu je malo zdanje seoske crkvice koja je osnovana 1937. i posvećena svetoj uspomeni na Cara Lazara. Svojim stilom crkva podsjeća na našu srednjovjekovnu crkvenu arhitekturu. U njenom prelijepom prostranom i uređenom dvorištu smiraj je našao i skoro sagrađen spomenik paloj mladosti blatničkog i mladikovskog kraja u bratoubilačkom ratu.

Blatnica je poslije Drugog svjetskog rata bila i opština do 1954. i obuhvatala područje od Crne Rijeke pa do obronaka Vučije planine. Kasnije je opština ukinuta i ona nastavlja da se razvija kao mjesna zajednica.

Svakodnevno je centar ovog naselja vrvio od posjetilaca, mještana, učenika, trgovaca i ljudi raznih zanimanja. O brojnosti stanovnika govori i podatak da je bila 21 autobuska linija prema Tesliću i Doboju. Svakih deset minuta po jedna autobuska linija do grada. Sada autobusi saobraćaju svakih četiri sata u toku dana, a i to neredovno jer jednostavno putnika skoro da i nema.

Prije zadnjeg rata sam njen centar je brojao preko 1.000 žitelja. Danas je taj broj znatno manji zbog rapidnog odlaska stanovnika.

Tako jedan kraj u kojem je život nekad bio pun radosti i ljepote polako postaje sve pasivniji i umorniji od tereta godina koje su iza njega.

Vremena prohujaše, kao da ih Usora i Blatnica odniješe svojim brzacima. Odoše i prođoše u nepovrat. Stariji Blatničani sa sjetom često pričaju o ljepoti življenja nekada, međutim, prošlost je prošla, budućnost je pred njima neizvjesna, a sadašnjost teška i preteška.

Prezimena i krsne slave porodica sa područja Blatnice i okoline:

STEVANOVIĆI – Sabor Sv. Jovana Krstitelja – JOVANJDAN  20. JANUAR

BLAGOJEVIĆI (Očauš) – Sabor Sv. Jonava Krstitelja – JOVANJDAN 20. JANUAR

STANKOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

ALEKSIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

TRIVUNOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

SIMIĆI (Trogir) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

CVIJIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije- Đurđevdan 6. MAJ

PETKOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

MALIVOJEVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

ĆELIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

SAVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

ČUPIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

VREKIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

RISTIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

JOKIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

GOTOVAC – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

TRIFUNOVIĆI – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

LAZIĆI (Jasenica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

MIJIĆI (Jezera) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

VASIĆI (Okrugla) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

TEŠIĆI (Paline) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

PERIŠIĆI (jedna porodica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

BOŽIĆI (Paline) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

TRIVUNČEVIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

LAZAREVIĆI (Mladikovine) -Sveti velikomučenik Georgije- Đurđevdan 6. MAJ

MARKOVIĆI (Mladikovine) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

BLAGOJEVIĆI ( Blatnica) – Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan 6. MAJ

LAZIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

SIMIĆI (Žeželja) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

PAVLIČEVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

DEVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

DESPIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

NIKOLIĆI (Blatnica) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

JOVČIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

MILINKOVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

PERANOVIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

MARKOVIĆI (Blatnica) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

NIKOLIĆI ( Mladikovine) – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

CRNOVČIĆI – Sveti Simeon i Ana 16. FEBRUAR

STANKOVIĆI (Očauš) – Časne Verige Apostola PETRA

SMILJANICI (Jasenica) – Časne Verige Apostola PETRA

JERINIĆI (Mladikovine) -Časne Verige Apostola PETRA

TOMIĆI ( Žeželja) – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12

JANDRIĆI – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12

ILIĆ ( Bratunac) – Sveti NIKOLA- Nikoljdan 19.12

ĐURIĆI – Sveti NIKOLA – Nikoljdan 19.12

MILJIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10

ĆUMUROVIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10

DERONJIĆI – Sveti apostol i JEVANĐELISTA LUKA 31.10

PANIĆI (Podjezero) – SRETENJE GOSPODNJE 15.02

MASAL ( Visoko) – Usekovanje glave svetog Jovana KRSTITELJA

Svakako treba napomenuti i prezimena koja su postala i ostala deo Blatnice, a to su:

ODOBAŠIĆ

ROMIĆ – važno napomenuti porodica dr. ROMIĆ BRANKA

STOJČEVIĆ

 

Prema predanjima do kojih sam došao u istraživanju rodoslova Stevanović, evo nekih zanimljivih podataka za ostala prezimena blatničkog kraja:

Prezime Stevanović – nastalo je po STEVANU STEVANOVIĆU

Prezime Malivojević nastalo je po hajduku MALIVOJU,

Prezime Nikolić ( Mladikovine) nastalo po hajduku NIKOLI,

Prezime Kuzmanović ( Krivaja) nastalo po hajduku KUZMI,

Malivoj, Nikola i Kuzmo bili su članovi hajdučke družine koju je vodio hajduk Inđa. Inđa je dobio nadimak jer je bio rodom iz Inđije.

Prezime Lazić – Dobilo je prezime po LAZI Đilasu koji je se doselio iz Crne Gore.

Prezime Bogdanići – Očauš, dobilo je prezime po izvesnom Bogdanu.

Prezime Markovići – Očauš , dobilo je prezime po izvesnom Marku.

Prezime Miškići – Očauš, dobilo je prezime po izvesnom Šušku.

Bogdan, Marko i Šuško su bili rođena braća iz Hercegovini, koju su prema predanju ubili Bega u Hercegovini.

 

 Učesnici u ratovima

 Solunci

Blatnica:

Jovo Jović

Kosta Simić

Milan Simić

Nikola Simić

Rade Topić

Jakoslav Crnovčić

Mladikovine:

Nikola Đurić – Zv. Kladar

Cvjetko Trivunčević – zv. Brko

Mile Savić zv. Piček

Cvjetko Đilas,

 

 

Ubijeni – pobijeni u borbi protiv fašizma:

Crnovčić Boško. Poginuo 1945. godine kod Karlovca,

Miljić Savo, ubijen 1942.godine u Banja Luci,

Nikolić Lazo, poginuo 1945. godine kod Šida,

Pavličević Mirko, poginuo 1944. godine na Sremskom frontu,

Ristić Jelena, ubijena 1943. godine u Blatnici,

Simić Zorka, ubijena 1943. godine u Blatnici,

Stevanović Milan, ubijen 1943. godine u Blatnici

Stevanović Miloš, umoren u Mathauzenu 1943. godine

 

Učesnici NOB-a 

Stevanović Dušan,

Stevanović Milan,

Stevanović Miloš,

Stevanović Mlađen

Stevanović Obrad

Stevanović Pero sin Dimitrije,

Stevanović Stanko

 

Zatvorenici- internirci;

Stevanović Bogdan,

Stevanović Đurđija zv. Pera

Stevanović Bogdan sin Bogdana,

Stevanović Božica,

Stevanović Danica,

Stevanović Krista,

Stevanović Ljiljana,

Stevanović Mira,

Stevanović Stanko,

Stevanović Vida,

Stevanović Zagorka.

 

IZVOR: Saradnik portala Poreklo Vladimir Stevanović

 

Komentari (29)

Odgovorite

29 komentara

  1. miodrag

    Lijepo od vas da se nešto napiše o našem kraju .Imate prezime Karpić iz Mladikovina,Borica i Brića a sada nas ima na sve strane u Srbiji i Njemačkoj naj više.Slavimo najviš Đurđevdan i sv.Lazara Karpić Cvjetka milan učesnik NOB I Karpić Mile Damljen učesnik NOB 10 aprila 1945 .
    Moja sugestija trebalibi popisat sve žrtve rata od 1941 do 1945 i one kisu psle tog perioda pale zbog ideoloških razlika ,ipak su oni žrtve bez obzira koje zločin počinio pozdrav.

  2. Julijana

    U Opstini Blatnica,selo Bric,bilo je I prezime Sivcevic(Djurdjevdan slave),takodje I prezime Trivunovic(slave sv.Luku),nisu spomenuti….