Poreklo stanovništva Velike Kikinde prema istraživanju Jovana Erdeljanovića “Srbi u Banatu”. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković
Po saopštenju deda Nove Trifunca, na području Kikinde u Olušku su bili samo tragovi od nekog starog naselja, ali naši nisu zatekli nikog kad su se ovamo doselili.
Najpre su se na Olušu bili nastanili iz Semlaka: Krasini, Gavrinovi, Zubanovi i Markovi. Na Olušu su bile zemunice….Zatim su ti sa Semlaka osnovali Semlački kraj u Kikindi. Posle su podolazili i oni iz Čanada, iz Nadlaka i drugi.
Kikinda je iz tri sela naseljena: iz Semlaka, Nadlaka, Čanada i – navodno – iz Brežana; u Brežanski kraj su ponajviše došli iz Batanje i okoline. Godine 1748. je bilo to prvo doseljavanje.
Po kazivanju Ace Novakovića, starca koji je umro oko 1870.godine, znalo se da su Novakovi ”prvi udarili kolac” u Kikindi, zatim Milićevi, Protići, Rajkovi, Vidakovi (Vidaci).
Podaci o velikoj starini crkve (1709.) i o Kikindi iz vremena pre 1718.godine svedoče da je ovde moralo biti i nekog starijeg stanovništva pre osnivanja ove današnje, ušorene, Kikinde.
Što je priličan broj rodova raspoređen u više krajeva, to je svakako učinjeno namerno, još prilikom njihova nastanjivanja, po rasporedu koji je napravila sama austrijska vlast, da se ne bi jaki rodovi grupisali svi na jednom mestu i time posle još više ojačali, a svakako je bilo nekog mešanja i posle, usled kupovine i ženidbi.
Možda se u staru Kikindu iz vremena oko 1718.godine bilo prikupilo i srpsko stanovništvo iz malih naselja po današnjem ataru kikindskom: sa Galada, Oluša i, možda, Selišta.
Na livadama nazvanim Gradište, u trokutu prema iđoškom ataru, postoje tragovi neke male tvrđave (Sibinjanin Janka ?). na jugozapadnoj strani peščani brežuljak i na njmu vrsta grada. Na dva kilometra odatle u Vodici nađueni kosturi (izgleda da je bilo groblje).
Kikinda je podeljena na četiri četvrti. Prva četvrt zove se Semlačka, na sevoer od Velikog sokaka u Kikindi gde je gimnazija; druga je Nadlačka, od Velikog sokaka na zapad; treće je Brežanska, na jugu od Velikog sokaka; četvrta je Čanadska, na istoku, i ta je četvrta najstarija. U Nadlačkoj četvrti se dva sokaka od starine zovu Čoka, jamačno po doseljenicima iz Čoke.
RODOVI POZNATOG POREKLA (iz protokola ispovedajuščih za 1818.godinu):
Prva četvrt (Semlačka)
ALBULOVI | Sv. Nikola | BARTULOVI | Sv. Nikola |
BARANJSKI | Đurđevdan | BOGAROŠKI | Sv. Luka |
BOGARČEVI | Sv.arhanđel Mihail | BOKANIĆI | Sv. Nikola |
BORIĆI | Sv. Lazar | VELIČKOVI | Sv. Nikola |
VUJIĆI | Đurđevdan | GAVRILOVI | Sv. arhanđel Mihail |
GAJSKI | Sv. Jovan | DANILOVI | Sv. Stefan |
DIVJAČKI | Đurđevdan | ĐURĐEVI | Velika Gospojina |
ERDELJANOVI | Sv.arhanđel Mihail | ŽIVOJINOVI | Sv.arhanđel Mihail |
ŽILIĆI | Sv. Nikola | ZARIĆI | Sv. Jovan |
ZEBIĆI | Sv. Jovan | IVIĆI | Sv. Jovan |
IVKOVI – sad suu Brežanskoj četvrti | Sv. Paraskeva | ILIČIĆI | Sv. Jovan |
JAKOVLJEVI | Sv. Nikola | JERINKIĆ | Sv. Jovan |
JOVANOVI – ARAĐANSKI | Sv. Nikola | KAPRIŠEVI | Sv.arhanđel Mihail |
KELJINI | Sv.arhanđel Mihail | KENEŠKI | Sv.arh. Gavril 26.03. |
KIVIĆI | Sv. Luka | KLJAJIĆI | Đurđevdan |
KRASIĆI | Đurđevdan | KRSTONOŠIĆI | Sv. Stefan |
LEKOVIĆI | Sv. Ilija | MANDARINI | Đurđevdan |
MARKOVI | Đurđevdan | MARTINOVI | Sv. Ilija |
MATEJINI | Sv. Nikola | MIJALIČINI | Sv. Kirijak |
MILOŠEVI | Petkovača | MIRKOVI | Sv. Jovan |
MOKANOVI | Sv.arhanđel Mihail | MORAR – MORAROVI,sad PANDUROVI | Velika Gospojina |
MRVIČINI | Sv. Jovan | MUNĆANOVI | Sv. Nikola |
NEDINI | Jovan Zlatoust | NEDIĆI | Đurđevdan |
OSTOJINI | Sv. Nikola | PAVLOVI | Velika Gospojina |
PALINKAŠEVI | Sv.arhanđel Mihail | PETLIĆEVI | Sv.arh. Gavril 26.03. |
PETROVIĆI | Petrovdan | POPOVI | Sv. Stefan |
POPOVIĆI | Sv. Ekaterina 24.11. | RAJKOVI | Petkovača |
RANKOVI | Prvozvani Andrija | RELJINI | Sv. Ignjatija |
RISTIĆI | Sv. Nikola | ROMANOVI | Sv. Nikola |
SANDIĆ | Lazareva subota | SIVČEVI | Sv. Nikola |
STANKOVI | Sv.arhanđel Mihail | STOJANOVIĆI | Sv. Nikola |
STRAŽMEŠTEROVI –JANKUŠEVI | Sv. Nikola | SUBINI | Sv. Ilija |
TERZINI | Sv. Nikola | TOMAŠEVI – ŽIGULINI | Sv. Jovan |
TRIFUNOVI * | Sv. Stefan | ĆIRIĆI | Đurđevdan |
ĆURČINI | Sv.arhanđel Mihail | UDICKI | Sv.arh. Gavril 26.03.i Sv. Stefan |
CUCIĆ, sad CUCIN | Sv. Kirijak | ČUDANOVI | Velika Gospojina |
ČUČIĆI | Sv. Jovan | ŠTEVANČEVI | Sv. Stefan |
v – Trifunci; u rodoslovu kao prvi zabeležen Pavle Živanov; on je bio iz Hercegovine, došao sa Čarnojevićem; sin mu Trifun došao 1748.godine u Kikindu i po njemu su potomci njegovih pet sinova nazvani Trifunci (primer kao i onaj u Crepaji; od Marjan – Marjanci, i očevidno od Radovan – Radovanci; od pet sinova jedan se zvao Jerko, dakle ime iz dinarskih krajeva).
IZUMRLI RODOVI:
ANDRIĆ – BUGARIN – ĐURAŠINOVI – ISAČIĆEV – ONUL (1706.rođen) – RADULOVI – SIMULOVI (Petkovača) – SOKTER – STAJIĆ – COLINI – MIRKOVI.
Druga četvrt (Nadlačka)
ADAMOVIĆI i ADAMOVI | Sv. Nikola | ARAĐANI | Joakim i Ana 09.09. |
AĆIMOVI, sad u 3. četvrti | Sv. Lazar | BARBULOVI | Đurđevdan |
BAČKULJINI | Velika Gospojina | BELESLIĆI | Sv. Jovan |
BOKANIĆI, isti s onima u 1. četvrti | BOŠKOVI, ima ih i u 4. četvrti | Đurđevdan | |
BRKINI | Sv. Stefan | VAJDIĆI | Đurđevdan |
VELEMIROVI | Sv. Luka | VIRAGIĆEVI, sadVARAĐANI -VIRAGIĆEVI | Đurđevdan |
VITOLINI | Sv. Nikola | VUJIĆI, isti s onima u 1. četvrtini | |
GABOROVI | Đurđevdan | GAVRANOVI | Đurđevdan |
GAVRANČIĆEVI | Đurđevdan | GAJINI | Đurđevdan |
DIMITROVI | Sv. Alimpije | DUŠKOVI | Sv. Nikola |
ĐURKINI | Sv. Nikola | ZAVIŠINI | Đurđevdan |
ZUBANOVI | Sv. Nikola | ILIČIĆI | Sv. Jovan |
JESIĆI | Đurđevdan | JOANOVIĆI, drugi se od njih pišu JOANOVI-KEČINI | Sv.arhanđel Mihail |
KARADŽIJA, sad KARADŽINI | Petkovača | KEĆANOVI – VUKOSAVLJEVI | Sv. Ignjatije |
KOJIĆI | Sv. Nikola | KOKICKI | Sv. Nikola |
KONSTANTINOVI | Sv. Jovan | KRASIĆI, sad KRASINI | Đurđevdan |
LEKOVIĆI, isti s onima u 1. četvrti | LEŽAKOVI | Sv. Nikola | |
MANDARINI, možda starinom isti s onima u 1. četvrti | Sv. Stefan | MARKOVI-MANOJLOVI, isti s onima u 1. četvrti | |
MADŽAREVI, sad u 3. četvrti | Đurđic | MIJOLIĆI | Sv. Nikola |
MILADINOVI, sad u 4. četvrti | Sv.arhanđel Mihail | MILANOVI | Mitrovdan |
MILIVOJEVI | Sv. Nikola | MILIĆEVI | Sv. Jovan |
OLIČKOVI | Sv. Stefan | PAVLOVIĆ, isti s onima iz 1. četvrti | |
PETKOVI | Sv. Luka | PETRIŠEVI | Đurđevdan |
PETROVI, sad u 3. četvrti | Mitrovdan | POPAŽIVANOVI | Sv. Nikola |
PREDOJEVI | Sv. Nikola | PRUNIĆI | Sv. Nikola |
RADAKOVI | Đurđevdan | RADOJČIĆI, sad u 4. četvrti | Sv.arhanđel Mihail |
RUSOVI | drugi dan Duhova | SAVIĆI, sad SAVINI –PETRIŠEVI | Sv. Jovan |
SIVČEVI, isti s onima u 1. četvrti | STARČEVI | Sv. Ignjatije | |
STEPANOVI | Sv. Nikola | STOJKOVI – CRNOGORČEVI i KUKINI | Sv. Nikola |
STRAJNIĆI | Sv. Nikola | SUDAROVI | Đurđevdan |
TANACKOVI | Sv. Nikola | TERZINI, isti s onima u 1. četvrti | |
TOMINI, sad u 1. četvrti | Petkovača | ĆIRIĆI, isti s onima u 1. četvrti | |
FRANCUSKI – FRANCUZ | Sv. Jovan | FRANZULOVI | Sv. Jovan |
ČIPČIĆI | Sv. Stefan | ČOČINI | Sv. Jovan |
ŠETIĆI | Sv. Nikola |
IZUMRLI RODOVI:
BUGARSKI – VUČKOVI – GEORGIJEVIĆ – GOLUBOVI – DESIMIROVIĆI – DIMIĆI – JAKŠIĆI – JANKOVIĆI – JANAĆEVI – JANOŠEVI – JUGOVIĆI – KONTRIĆI – KRSTINI – MADŽARČIĆI – MIJOKOVI – OKEŠI – PETROVIĆI – PETRUC – SELEŠAN – TABAKOVIĆI – TODOROVIĆI – UREŠEVI – CRVENI
CIGANI: Kovačevi (Sv. Jovan)
Treća četvrt (Brežanska)
ADAMOVI, isti s prethodnima | ALDANOVI | Sv.arhanđel Mihail | |
ANDRIĆI | Sv. Jovan | ARSIČINI | Đurđevdan |
ATANASIJEVIĆI | Sv. Nikola | AĆIMOVI | Lazareva subota |
BARBULOVI | Đurđevdan | BATANJSKI, sadĆIRIĆI-BATANJSKI | Sv. Vasilije |
BENĐESKOVI | Sv. Stefan | BERAROVI | Sv. Jovan |
BOGOSAVLJEVI | Đurđevdan | BOŽINI | Sv. Nikola |
BRANDIĆEVI | Sv. Ilija | BRZJAČKI, sadRACKOVI-BRZAKOVI | Sv. Stefan |
BRKINI, isti s prethodnima | BRCANSKI | Sv. Stefan | |
BUDIŠINI, poreklom iz Batanje | Petrovdan | VAJDIĆI, isti s prethodnima | |
VALKANJČEVI, VALKANJCI | Sv.arhanđel Mihail | VASILJEVI | Sv.arhanđel Mihail |
VIDICKI, sad i u 2. četvrti | Sv. Jovan | VITOLINI | Sv. Jovan |
VLAJINIĆI | Sv. Luka | VLAHOVIĆI | Sv. Nikola |
VUJANIĆI | Sv. Jovan | VUKINIĆI | Sv. Vasilije |
GAVRANČIĆEVI | Đurđevdan | GALETIĆI | Sv. Nikola |
DESIMIROVI, isti s prethodnima | ĐERIĆI | Sv. Nikola | |
ĐONPARINI | Petkovača | ĐUKIĆI | Đurđevdan |
ERDELJANOVI, isti s prethodnima | ŽIVANKIĆEVI | Sv. Luka | |
ZAKIĆI | Sv. Jovan | ZARIĆI | Lazareva subota |
IVIĆI, isti s prethodnima | IVKOVI, isti s prethodnima | Sv. Stefan | |
ILIJINI | Sv. Nikola | ISAČIĆEVI | Sv. Stefan |
JANKOVIĆI – JANAĆI | Sv. Jovan | JANČINI, sadĆIRIĆI – JANČINI | Sv. Vasilije |
JEGERSKI, sad JEGARČEVI | ne slave | JOANOVIĆI, isti s prethodnima | |
JOVANOVI, isti s prethodnima samo iz zovu LONČAREVI | KARANJČEVI, KARANJAC | Sv. Nikola | |
KARADŽINI, isti s prethodnima | KEKEZI | Sv. Mrata | |
KENĐELAC, KENĐELČEVI | 1, Sv. Luka | KOCKAROVI | Sv. Jovan |
KRAGIĆI | Sv. Nikola | KRIŠAN | Sv. Jovan |
KUSKUNOVI, sad van sela * | LAZIČIĆI | Sv. Lazar | |
LALIĆI | Petkovača | LIPOVANOVI | Sv. Jovan |
LISULOVI | Sv. Ilija | MAĐAROVI, isti s prethodnima | |
MANDARINI | Sv. Jovan | MANDIĆI | Sv. Nikola |
MARINKOVI | Jovan Zlatoust | MARINKOVIĆI – BUZDUŠINI | Petkovača |
MARJANOVI | Đurđevdan | MARTINOVI | Sv. Nikola |
MADŽAREVI, isti s prethodnima | MILIĆEV, isti s prethodnima | ||
MILOVANOVI | Sv. Lazar | MILOŠEVI | Petkovača |
MIRKOVI, isti s prethodnima | Sv. Jovan | MIHAJLOVI | Sv.arhanđel Mihail |
MIHAJLOVI, isti s prethodnima | Sv. Stefan | MOMČILOVI | Velika Gospojina |
MOROJKINI | Petkovača | MUNĆANOVI, isti s prethodnima | |
NEDIĆI, isti s prethodnima | NEMEŠEVI | Sv. Jovan | |
NIKOLIĆI, isti s prethodnima | Sv. Vasilije | NOVAKOVI | Sv. Nikola |
NJAGRIĆI | Đurđevdan | OPRINI | Sv. Lazar |
OROSLAMOŠKI | Sv. Jovan | PAVLIĆEVI | Sv. Jovan |
PASKULOVI | Sv. Nikola | PETROVI | Mitrovdan |
PETROVIĆI, isti s prethodnima | POPARISTIĆEVI | Đurđevdan | |
POPOVIĆI i POPOVI, isti s prethodnima | PREDOJEVI, isti s prethodnima | ||
PRODANOVI | Sv. Jovan | PRODANOVI | Sv. Nikola |
PUTNIK | Sv. Stefan | PUTNIKOVI | Sv. Stefan |
RADAKOVI, isti s prethodnima | RADOSAVČEVI | Mitrovdan | |
RAJKOVI | Petkovača | RAKIN, sad RAKIĆ | Sv. Jovan |
RAKINI i RAKIĆI | Sv. Nikola | RANKOVI | Prvozvani Andrija |
RACKOVI | Sv. Jovan | ROTAREVI | Sv. Nikola |
SAVANOVI | Petkovača | SIVČEVI, isti s prethodnma | Sv. Nikola |
SIMIĆI | Sv. Vasilije | STANKIĆI | Sv. Nikola |
STANKOVI, isti s prethodnima | Sv. Stefan | STOJANOVI | Sv. Jovan |
SUBINI, isti s prethodnim | Sv. Ilija | TEŠINI | Petkovača |
TITELSKI | Đurđevdan | TOLICKI | Sv. Jovan |
TOMAŠEVI | Sv. Jovan | TOMINI, isti s prethodnima | |
TRIPKOVIĆI | Sv. Jeftimije | TRIFUNOVI,sad TRIVUNOVI | Sv. Luka |
TUFEGDŽINI | Sv. Luka | ĆURČINI | Sv.arhanđel Mihail |
UVRTAČEVI | Sv. Jovan | UGRINOVI | Sv. Jovan |
CRVENKOVI | Sv. Jovan | ČAVIĆI | Petkovača |
ČAVIĆI, isti s prethodnima | ČOKOVI | Sv. Jovan | |
ČUDANOVI, isti s prethodnima | Velika Gospojina | ŠANDOROVI | Sv. Ilija |
ŠIBULOVI | Sv.arhanđel Mihail | ŠTEVANOVI, isti s prethodnima | Sv. Stefan |
* – Kuskunovi, sad van sela, u Bedemu kraj Kikinde, ”Bedenaši”.
IZUMRLI RODOVI:
ANULOV – AĆIMOVIĆ – BARNIN – BISERSKI – BORĆA – BUTUZAN – VUČKOVI – GRDANOV – DOBRA – DRAGOMIROVI – EVENT – ŽELSKI – ŽIVANOVI – ZEČEVI – ILIČIĆEV – ISAČIĆEV – KALINOVIĆI – KOLAR – KUMENOVI – LALIĆI – MOLA – MORKUCA – MUNČIĆ – PEPO – POVAS – ROĐENKOVI – ROJKOV – ROMAN – SAVIĆI – STANČINI – STEFANOVIĆI – TEODOROVIĆ – ĆIRKOVI – FANOVI – ČOKANIN.
Četvrta četvrt (Čanadska)
Sv. StefanADAMOVI, isti s prethodnima ANDRIĆISv. JovanANĐELOVISv.arhanđel MihailAĆIMOVI, isti s prethodnima AVRAMOVI
BAJIĆI, Sv. Jovan
BAKOVLJEVI, Sv. Truvun
BERJANOVI, Sv. Jovan
BIJAŠEVI, Sv. Jovan
BIROŠEVI, Sv. Nikola
BOGAROŠKI, isti s prethodnima
BOGAROŠKI, isti s prethodnima, Sv. Luka
BOŽINI, isti s prethodnima, ovde im starina
BOKANIĆI, iz 1. četvrti prešli ovamo, Sv. Nikola
BRANDIĆI, Sv.arhanđel Mihail
BRKINI, Sv. Nikola
BUGARSKI, Sv. Stefan
BUKUROVI, Sv. Jovan
VESELINOVIĆI i VESELINOVI, Sv. Nikola
VILOVSKI, bili plemeniti, Sv. Jovan
VLAJINIĆI, Sv. Luka
VLAHOVIĆI, Sv. Nikola
VUKIĆI, isti s prethodnim, Sv. Nikola
GABOROVI, Sv.arhanđel Mihail
GAVRANOVI iz 2. četvrti
GAVRANČIĆI, isti s prethodnma
GAVRANČIĆEVI, isti s prethodnima
GAJČIĆI, Sv. Jovan
GRAORINOVI, u 1818. GRAORAN, Sv. Jovan
GRBANUŠIĆ, Sv. Kirijak
GRBINI, Sv. Stefan
DIVJAČKI, Đurđevdan
DRAGANOVI, Sv.arhanđel Mihail
ĐURIČINI, Sv. Stefan
ERDELJANOVI, isti sa prethodnima, Sv. Nikola
ŽIVKOVI, Sv. Jovan
ŽIVOJINOVI, Sv. Vasilije
ŽIJANOVI – LAPUDAŠEVI, jesenji Krstovdan
ŽUPUNSKI, Sv. Jovan
ISTIJANOVI, Đurđevdan
JANKOVI, Petkovača
JOANOVI, sad JOANOVIĆI, isti s preth., Sv.arhanđel Mihail
JOVIČINI, Sv. Stefan
JOVIČIĆI, Sv. Stefan
JOŽINI, Sv. Jovan
KANTAROVI, Petkovača
KAPRIŠI, Sv. Nikola
KEKEZOVI, Sv. Mrata
KENĐELAC, isti s prethodnma, Sv. Luka
KEROVLJEVI, Sv. Luka
KIVIĆI, isti s prethodnim, Sv. Luka
KINDINI, Sv.arhanđel Mihail
KLJAJIĆI, isti s prethodnima, Đurđevdan
KOSANČIĆI, Sv.arhanđel Mihail
KOSTIĆI, Đurđevdan
KRASIĆI, isti s prethodnima, Sv. Jovan
KRIŠANOVI, isti s prethodnima, Sv. Jovan
KRNIĆI, Sv.arhanđel Mihail
KRSTINI, sad MILOŠEVI-KRSTINIm Petkovača
KRSTONOŠIĆI, Sv. Stefan
KURTINI, Đurđevdan
LAZIČIĆI, Lazareva subota
LOZANČIĆI, isti sa prethodnima, u ovoj četvrti im starina, Đurđevdan
MALOGAJSKI, Sv. Nikola
MARINKOVIĆ, isti sa prethodnima
MARKOV, isti sa prethodnima; svi su inače u 3. četvrti, Sv. Jovan
MIKALAČKI, Đurđevdan
MILOŠEVI, Petkovača
MOROŠANOVI, Petkovača
MUNĆANOVI, isti sa prethodnima
NEDINI, Sv. Jovan
NEDOMAČKI, Sv. Nikola
NEDUČINI, Sv. Jovan
NESTOROVI, Sv. Jovan
NECKOVI, Sv. Jovan
NIKOLIĆ – JANOŠEVI, Sv. Nikola
NIKOLIĆI, isti sa prethodnima
NOVAKOVIĆI, isti sa NOVAKOVIMA, Sv. Nikola
PAVLOVI – BAČKULJINI, Sv. Nikola
PAJTINI, Sv. Nikola
PANDUROVI, Velika Gospojina
PERIŠINI, Đurđevdan
PETKOVI, Sv. Jovan
PETROVIĆI, isti sa prethodnima
PETROVIĆI, Sv. Nikola
PIPERSKI, Sv. Nikola
POPŽIVANOVI, isti sa prethodnima
POPESKOVI, Petkovača
POPOVI, Sv. Jovan
POPOVIĆI, isti sa prethodnima
PROTIĆI, Velika Gospojina
PUPEZINI, Petkovača
PUPIN, sad PUTIĆI, Sv. Jovan
PUTINCI, isti sa prethodnima
PUŠKAŠEVI, Sv. Stefan
RADOVIĆI, Đurđic
RADOJIČIĆI, Sv.arhanđel Mihail
RAJKOVI – STANIŠINI, Petkovača
RAJKOVI, isti sa prethodnima, Petkovača
RACKOVI, isti sa prethodnima, Sv. Kirijak
ROGLJAČINI, Đurđevdan
RUŽIĆI, Sv. Nikola
SANDIĆI, Sv. Lazar
SEKULIĆI, Sv. Jovan
SIVČEVI, isti sa prethodnima
SIMEONOVI, Đurđevdan
SIMIĆEVI, isti sa prethodnima
SREDOJEVI, Sv. Nikola
STANIŠINI, Petkovača
STEFANOVIĆ, Sv. Stefan
STOJANOVI, Sv. Jovan
STOJANOVIĆI, Sv. Nikola
STOJKOVI, Sv. Nikola
TELEČKI, Krstovdan
TELEČKI, jesenji Krstovdan
TITELSKI, isti sa prethodnima, Đurđevdan
TOMAŠEVI – ŽIGULINI, Sv. Jovan
TREĆAKOVI, Sv. Jovan
TRIFUNČEVI, Đurđic
ĆIRILOVI, Prvozvani Andrija
ĆOŠKOVI, Sv. Alimpije
UDICKI, nisu rod sa prethodnima, Sv. Nikola
UNGURANOVI, Petkovača
FRATUČINI, Sv. Jovan
CRVENKOVI, isti sa prethodnima, Sv. Jovan
CUCINI, Sv. Kirijak
ČENEJAC, ČENEJČEVI, Sv.arhanđel Mihail
ČUDANOVI, isti sa prethodnima, Velika Gospojina
ŠARGINI, Petkovača
IZUMRLI RODOVI:
ANĐELOVI (Sv. Luka) – ĐURIĆI – IŠTVAN – JANJATOVIĆ – JOVIĆI – KAPETANOVI – LATINSKI – MAJSTORIĆEV – OLĆAN – PANTELIĆI – PERINI – RIMAN – SILAĐI – STOJANOVIĆI, plemeniti, iz ovog roda bilo je više protojereja, kuća im je bila gde je sad varoška kafana, blizu crkve, imali spahiluk – TEŠINI – TODOROV – HALASEV – CAGANOV.
Familija NINKOVIĆ je bila jedna od znatnijih i izumrla je pre kratkog vremena.
IZVOR: Jovan Erdeljanović, ”SRBI U BANATU”
8. april 2017. u 12:29
vojislav ananić
SVAKODNEVICA BANATSKIH GRANIČARA
Ljudmila Šajtinac
POMORIŠKI GRANIČARI I NJIHOVI POTOMCI U VELIKOKIKINDSKOM DIŠTRIKTU
Sažetak: Život stanovnika brojnih srpskih naselja raspoređenih između obala Moriša i Belog Kriša u prvoj polovini 18. veka odvijao se u okvirima Pomoriške vojne krajine, sastavnog dela Vojne granice. Arad je postao sedište komande Pomoriške granice, a nizvodno i uzvodno od Arada, Morišem, nizala su se graničarska naselja u kojima su se naselili srpski graničari sa porodicama. Nakon razvojačenja granice, deo pomoriških graničara naselio je severni Banat, gde je nastavio da se bori za nacionalnu emancipaciju. Rezultat te borbe bilo je uspostavljanje Banatske zemaljske milicije, na čijim je temeljima izrastao Velikokikindski dištrikt. Baveći se dosadašnjim istorijskim i etnografskim studijama, rad ima za cilj da „osveži” svest na poreklo preko Moriša i podstakne interesovanje za nova empirijska istraživanja među potomcima nekadašnjih graničara u Banatu.
Ključne reči: Pomorišje, naseljavanje, poreklo, prezime
„Ne znam mnogo o tome, ali se sećam da sam u kući svoga dede, kada sam bio mali, video jednu sliku, crtež, nekog vojnika, koju je on držao među knjigama. Kada sam ga pitao ko je to, rekao je: to je banatski graničar! Pričao je o tome da su ti graničari čuvali Banat od Turaka, da su živeli pored reke negde gore u Rumuniji, i da smo mi došli odande…”
S. B. (32), Melenci, Banat
Ukoliko bismo govorili o današnjim potomcima graničara u Banatu i njihovom poznavanju istorije i sopstvenog pomoriškog porekla, ne bismo pogrešili ako bismo ih podelili u tri grupe: na one koji ne znaju ništa, one koji delimično znaju nešto o tome i na pojedince koji, zahvaljujući ličnim interesovanjima, poseduju relevantne podatke o istoriji Banata i svom poreklu preko Moriša. Rezultat ovakvog „stanja” može se „opravdati” time što je prošlost Srba na tlu današnje Rumunije neopravdano zapostavljena u mnogim društveno-humanističkim naukama, kao i u sistemu školskog obrazovanja. Izvori o srpskom stanovništvu u Banatu od 16. do 18. veka nisu ni oskudni ni beznačajni, ali su nedovoljno ili čak sasvim slabo korišćeni. Dragocena istorijska i etnološka građa Jovana Erdeljanovića i Dušana J. Popovića nesumnjivo predstavlja osnovu za izučavanje stanovništva i istoriju naselja u celokupnom Banatu. Sasvim pravilan put za utvrđivanje porekla stanovništva i porekla porodice jeste praćenje i proučavanje podataka o rodovima i prezimenima. Ali pre svega, bitno je poznavati značajne istorijske prilike koje su se desile na geografskom prostoru koji se izučava.
Oblast Pomorišja pre osnivanja vojne granice
Pomorišje u širem smislu, naročito njegov severni deo, nikada nije bio čisto srpska oblast. Na njemu su se susretali Mađari, Srbi i Rumuni. Ovako izmešano stanovništvo, u 16. veku, živelo je u krajevima prema Erdelju, Erdešu, Lugošu, Karansebešu, Rekašu, Čalji i Šoljmošu.
Krajem 16. veka raspored srpskih naselja u Pomorišju bio je sledeći: u južnom delu ove oblasti nalazila se Fenlačka nahija, koja je, u to doba, bila čisto srpska i gusto naseljena. Imala je 22 naselja i 479 domova. U severnom Pomorišju centralno mesto zauzimali su Nadlak i Donatornja sa više od 150 domova. Među većim srpskim naseljima toga doba bila su: Pečka, Irinta, Mali Seleuš, Totin, Semlak, Glogovac, Mandorlak.
Na osnovu imena i prezimena koja su nam poznata iz turskih dokumenata teško je napisati nešto pouzdanije o poreklu stanovništva sem da je njegov najveći deo zasigurno bio poreklom sa teritorije srednjovekovne nemanjićke države, na koju se Banat naslanjao. Kao što je već poznato, najveći vlastelini u Banatu i Pomorišju bila su dva despota, Stevan i Đurađ, porodica Jakšić, poreklom iz Jagodine, kao i Dmitar, sin kralja Vukašina, iz Prilepa. Na poreklo iz Šumadije i južnih krajeva ukazuje i to da su se gotovo sva prezimena završavala sa -ić (Bošković, Branković, Obradović, Pavlović, Cvetković), dok se ona sa svršetkom na -ov, -ski i sl., kao i prezimena koja ukazuju na naselja, tj. izvedena iz pojedinih toponima, javljaju kasnije, od 18. veka nadalje. Treba imati na umu i podatak da je mađarizacija imena u srpskom plemstvu odavno započeta. Na istraživanje prošlosti porekla utiče i to da u to doba prezimena još nisu stalna, već sin stvara prezime prema očevom imenu. Pojedinci su ponekad nazivani po kakvoj svojoj karakterističnoj osobini ili po profesiji oca ili pretka.
Srpsko stanovništvo u gradskim naseljima Pomorišja činili su trgovci i zanatlije, a u seoskim stočari i sitni zemljoradnici.
Od sredine 16. do kraja 17. veka Pomorišje se nalazilo pod turskom vlašću. U tom periodu unazađen je ovaj nekada privredno razvijen kraj, a turski teror izazvao je otpor tamošnjeg stanovništva, koji je kulminirao Banatskim ustankom. Znatna pomeranja srpskog stanovništva dogodila su se usled Velikog rata i Velike seobe. Međutim, najveće promene u rasporedu stanovništva desile su se nakon ukidanja Pomoriške i Potiske granice.
Pomoriška vojna granica, naseljavanje i raseljenje
Posle Velikog rata, Vojna granica prema Turskoj reorganizovana je i proširena od Une i Save do Erdelja. U skladu s tim, formirana su nova granična područja na Savi, Dunavu, Tisi i Morišu. Godine 1702/3. preseljen je deo Srba iz kraja oko Budima i Ostrogona na Moriš i Tisu. Prema konačnom planu koji je ostvaren, graničari su sa svojim porodicama raspoređeni po naseljima na sledeći način: nizvodno od Arada, Morišem – Pečka (215), Semlak (136), Šajtin (33), Nadlak (215), Čanad (136). Uzvodno od Arada, Morišem – Glogovac (33), Mandorlak (33), Subotica (150), Pavliš (92), Šoljmoš (130), Totvaradiju (109), Selište (103). Nizvodno, na obalama Belog Kriša – Halmađ (29), Jenopolje (82), Đula (108), Sarvaš, prema ušću u Tisu, (137).
Arad je postao sedište komande Pomoriške granice u kojem je raspoređeno 375 graničara, 24 oficira, 150 konjanika i 200 pešaka. Sa njima su se doselile i njihove brojne porodice. Do 1716. godine broj graničarskih naselja u Pomoriškoj vojnoj granici popeo se na 27, u kojima je ukupno živelo oko 9.000 militara sa porodicama.
Prve dve decenije postojanja Pomoriške granice, kao i njegovog sedišta Arada, odvijale su se u znaku porodice Popović Tekelija. Pripadnici ovog aristokratskog roda, rođeni u Pomorišju, tačnije u Čanadu i Aradu, sticali su slavu u vojničkom, nacionalnom i kulturnom pozivu.
Stanovništvo u tadašnjoj Pomoriškoj granici naročito se bavilo stočarstvom, a u manjoj meri zemljoradnjom, lovom i robolovom. Da je stočarstvo bilo razvijeno vidimo po podacima koji govore o postojanju „kupaca”, tj. izvoznika stoke u ovoj oblasti. Arad je i dalje predstavljao glavno zanatlijsko i trgovačko mesto. Nešto zanatlija bilo je i u Mandorloku, Nadlaku i Pečki, gde je zabeležen broj od trinaest mlinova, od kojih je većina radila sa znatnom zaradom. U popisu stanovništva iz 1720. godine primećeno je da je život naroda u Pomoriškoj granici bio lakši i ugodniji nego život naroda u Aradskoj županiji. Međutim, na osnovu podataka iz navedenog popisa, takođe se primećuje da se broj stanovništva smanjuje. U nekim naseljima je ostala jedna trećina stanovnika, a neka su sasvim opustela.
Ratna dešavanja, sukobi i pojava različitih smrtonosnih bolesti, od 1738. do 1740. godine, učinili su da narod čitavog Banata strada u tolikoj meri da se broj stanovnika u pojedinim okruzima skoro bio prepolovio. U narednom periodu došlo je i do znatnih etničkih promena jer je Marija Terezija konačno udovoljila zahtevima mađarskog plemstva i od 1741. do 1751. godine razvojačila Potisku i Pomorišku granicu, pa se usled toga znatan deo srpskog stanovništva odselio u Rusiju ili se spustio na jug i smestio u krajeve današnjeg severnog Banata i u Kikindski dištrikt.
Ovom seobom Pomorišje je izgubilo srpski etnički karakter. Po podacima iz kasnijih perioda može se videti da su ovaj kraj zauzeli Rumuni i Mađari. Neka su mesta opustela, a u nekima je su Srbi ostali sasvim neznatna manjina.
Teško je utvrditi koliki je broj Srba ostao u Pomorišju, ali 1773. godine zabeleženi su Nadlak, Šajtin, Tornja, Čanad, Pečka i Arad kao naselja sa srpsko-rumunskim stanovništvom.
Pomoriški graničari u Velikokikindskom doštriktu
Deo pomoriških graničara, predvođen Hristiforom Kenđelcem, iselio se u severni Banat i nastavio da se bori za svoju nacionalnu emancipaciju. Rezultat te borbe bilo je uspostavljanje Banatske zemaljske milicije, čiji je prvi komandant postao Gavrilo Novaković, graničarski pukovnik iz Semlaka na Morišu. Na temeljima Banatske zemaljske milicije je izrastao Velikokikindski dištrikt.
Iako su se Pomorišani samoinicijativno iseljavati već 1749. godine, upečatljiva je seoba, započeta godinu dana kasnije, u Aradu s velikim okupljanjem porodica koje su se peške uputile u Kikindu i druga severnobanatska mesta. Bile su to porodice iz Čanada, Nadlaka, Semlaka, Pečke i Batanje. Odakle su bili ovi doseljenici može se naslutiti i po poreklu njihovih tadašnjih sveštenika: pop Petar Joanov, rodom iz Nadlaka, i pop Vasa Adamović, rodom iz Pečke.
Prema podacima koje navodi Milivoj Rajkov u svom radu Kratka istorija Velikokikindskog dištrikta, doseljenici su se najpre grupisali po zavičajnom poreklu, s jedne i druge strane puta koji je vodio za Temišvar. U početku, kuće su bile izdvojene i donekle udaljene jedna od druge, podignute na močvarnom terenu koji nije bio klimatski zdrav. U novonaseljenom predelu bila je podignuta mala crkva, a odmah kraj nje nalazilo se groblje. Doseljeno stanovništvo Pomorišja naselilo je mnoge pustare, napasalo stoku na tuđem zemljištu i oralo tuđe njive. U cilju da se zavede red i da se naseljavanje vrši kontrolisano, postignut je sporazum između doseljenih graničara i Dvorske komisije u Banatu. Tako je na temelju Konvencije iz 1750. godine formirana Banatska zemaljska milicija i sačinjeni su ugovori o pravima i dužnostima militara.
Zemaljska milicija u severnom Banatu imala je 2.288 ljudi iz Kikinde (sa Malom Kikindom), Karlova, Vranjeva, Kumana, Mokrina, Jozepova, Krstura, Melenaca, Taraša i Bašaida. Srpski doseljenici živeli su dve decenije u militarskom režimu i za to vreme, pored obavljanja militarske službe, nastojali su da unaprede svoja naselja i svakodnevni život u njima. Bavili su se ratarstvom i stočarstvom ali i brojnim zanatima za kojima se javila potreba. Trgovina je bila razvijena, posebno žitaricama i stokom, što je postajalo sve unosnije. Ubrzo je usledio materijalni prosperitet koji je ovom stanovništvu omogućio da uredi svoja naselja ušoravanjem kuća, da zameni privremene crkve novim i većim zdanjima, kao to i da izgradi školu. Prva škola u Kikindi izgrađena je 1758. godine.
Pomorišani su u Banatu ratovali i ginuli za slavu Bečkog dvora. Usledio je Sedmogodišnji rat (1756-1763), a po njegovom završetku, na granici prema Turskoj, u južnom Banatu, formirani su graničarski pukovi u čije su sastave ušli i mnogi iseljeni Pomorišani. To je nagovestilo ukidanje Srpske zemaljske milicije, koje se desilo 1773. godine. Namerom da se milicija prebaci sa Tise na Dunav narod je bio opet veoma uznemiren. Samo što je podigao nove domove na „novom tlu”, sada je trebalo ponovo da se seli. Uvidevši da je raspoloženje među narodom krajnje zabrinjavajuće, a sam plan o iseljenju nečovečan, vlast je obavestila stanovništvo da će oni koji ne budu želeli da pređu u graničarsku službu na Dunavu dobiti privilegije slične onima koje ima Potiski krunski dištrikt. Novembra 1774. godine carica Marija Terezija potvrđuje privilegije Velikokikindskog dištrikta, čime je počeo njegov razvitak, koji je trajao punih sto godina.
Najvažnija odredba u Privilegiji bila je ona kojom se stanovništvu Dištrikta svečano obećava „da nikada neće biti prodani, založeni ili na koji način otuđeni”. Zahvaljujući ovome, Velikokikindski dištrikt je mimoišla sudbina ostalih naselja u Banatu koja su 1779. godine, s uključenjem u Ugarsku, rasprodata u privatno vlasništvo spahija.
Za sedište središnje vlasti određena je Kikinda, koja je bila podignuta na stepen varošice, a Dištrikt je dobio svoj pečat i karakterističan grb sa zlatnim lavom koji u levoj ruci drži odsečenu ljudsku glavu. Na čelu Dištrikta nalazio se Magistrat, koji se sastojao od sudije, senatora, beležnika i ostalih službenika.
Stanovništvu je u punom vlasništvu ostavljena sva zemlja koju su do tada obrađivali, a sve zemljište u Dištriktu bilo je podeljeno na sesionalno (stara zemlja), ritsko ili iberlandsko (rezervatsko) i pustare.
Pomoriško naseljavanje Dištrikta, rodovi i prezimena
Velikokikindski dištrik sastojao se od deset naselja koja su se nalazila u sastavu ranije Zemaljske milicije u severnom Banatu – Vranjevo, Bašaid, Jozepovo (sastavni deo Novog Kneževca), Karlovo (sastavni deo Novog Miloševa), Kikinda, Srpski Krstur, Kumane, Melenci, Mokrin i Taraš. Iako je veliki broj doseljenika s Moriša ostao u naseljima ovog okruga, treba napomenuti da su se prilikom formiranja Dištrikta ipak desila znatna pomeranja stanovništva. Oni koji su želeli da ostanu u graničarskoj službi iselili su se u Vojnu granicu i tada je Velikokikindski okrug napustilo 460 porodica, i to: iz Kikinde 201, Melenaca 115, Kumana 36, Vranjeva 26, Taraša 20, i nastanilo u Sakulama, Idvoru, Barandi, Čenti, Sefkerinu i Perlezu.
Područje Kikinde, kao što je već navedeno, naselilo je stanovništvo najpre iz četiri pomoriških sela: Semlaka, Nadlaka, Čanada i Batanje. Bilo je to prvo naseljavanje započeto već 1748. godine. Kako su doseljenici raspoređeni po svom poreklu tako je i Kikinda podeljena na četiri četvrtine, odnosno „frtalja”: Semlački, Nadlački, Batanjski i Čanadski kraj. Treba istaći da su nazivi „frtalja” identični imenima „šančeva” koje su pomoriški graničari iseljeni u Rusiji davali „rotama” i u Novoj Serbiji. Posle Drugog svetskog rata ostale su samo dve „frtaljske” ulice – Semlačka i Čanadska. „Frtalji” su postojali i u ostalim naseljima Dištrikta, a nosili su nazive razvojačenih pomoriških graničarskih šančeva.
Prema predanju koje je zabeležio Jovan Erdeljanović u svojoj knjizi „Srbi u Banatu”, najstariji deo Kikinde prvo su nastanile sledeće porodice iz Semlaka: Krasini, Gavranovi, Rajkovi i Markovi. Iz istog sela potiču i Novakovići, čiji je najpoznatiji član porodice bio Gavrilo Novaković, komandant Zemaljske milicije.
Najbrojniji rodovi koji se pojavljuju kao stanovnici u tri ili sva četiri kraja Kikinde jesu: Adamovi, Aćimovi, Bokanići, Bogaroški, Brkini, Vajdići, Vidakovi, Gavrančići, Desimirovi, Erdeljanovi, Joanovići (sada Jovanovići), Kenđelac, Kljajići, Krasići, Milićevi, Markovi, Munćanovi, Milanovi, Nestorovi, Nikolići, Novakovići, Popovi i Popovići, Petrovići, Rackovi, Rajkovi, Ružići, Sivčevi, Stankovi, Stojanovi, Tomini, Titelski, Ćirići, Čudanovi.
Raspoređivanje velikog broja rodova u više krajeva učinjeno je planski. Raspored njihovog nastanjivanja napravila je austrijska vlast da bi se izbeglo grupisanje jakih rodova na jednom mestu, što bi dovelo do njihovog ojačavanja. Međutim, mešanje se nije moglo sasvim zaustaviti zbog ženidbi koje su usledile u kasnijem periodu.
Selo Melenci je naseljeno uglavnom doseljenicima iz Pečke. Naseljavanje je započeto još pre ukidanja vojne granice, a po predanju jednog sveštenika, prve familije bile su Pajdački i Isakovi. Za četvrt veka do ustanovljavanja Velikokikindskog dištrikta, ovo naselje čije je ime zabeleženo 1732. godine kao „Melenci”, imalo je blizu 1.800 stanovnika.
Narednih pola veka taj broj se popeo na preko 5.000. Do kraja 18. veka selo se širilo i tako podelilo na četiri dela (kvarta) koji i danas postoje: Srpkanja, Pavliš, Vlaškanja i Čontika. Kako je selo imalo mnogo zemlje, najveći broj njegovog stanovništva bavio se ratarstvom i stočarstvom, dok je broj bio u stalnom porastu. Prva škola otvorena je već 1758. godine.
Osim iz Pečke, doseljenika je bilo i iz Paraca (kod Čakova i Temišvara), Batanje, Nadlaka, Semlaka, Šajtina, Čanada i Pavliša na Morišu.
Rodovi poznatog porekla doseljeni iz Pomorišja u Melence jesu sledeći: Adamovi, Batanjski, Berarovi, Bibići i Bibini, Bogaroški, Boškovi, Vidići, Vujanovi, Dabići, Županski, Isakovi, Jankovi, Jovičići, Kostići, Marjanski, Nićivorovi, Markovi, Mesaroški, Miškeljini, Mojsini, Nadlački, Nemčevi, Popovi, Protićevi, Radakovi, Radišići, Stojanovi, Subičini, Ćurčićevi, Šljapići.
Prema nešto oskudnijim podacima koje pronalazimo u dosadašnjoj literaturi, Mokrin je trebao biti naseljen 1751. godine graničarima iz Pomorišja, ali su, pre njih, na ovo područje došli Srbi iz Sente i Bačkog Petrovog Sela. Već 1778. godine nekoliko porodica iz Mokrina preselilo se u Podunavlje, u Vojnu granicu. Slično se desilo i s naseljavanjem Vranjeva, kod Novog Bečeja. Mnogi Srbi iz Bečeja, Petrova Sela i Mola došli su u Vranjevo nakon ukidanja Potiske vojne granice. U popisima stanovništva primećuju se samo poneka prezimena koja ukazuju na pomoriško poreklo, tj. rodova iz Melenaca i Kikinde. Stanovništvo Kumana je iz svih dištriktualnih mesta najbliže Mokrinčanima jer su ova dva sela imala najveći broj istovetnih prezimena. S obzirom na to da se Mala Kikinda nalazila znatno izvan područja Dištrikta, Zemaljaska administracija je 1776. godine odlučila da se stanovnici Male Kikinde presele južno od Kikinde u napušteni Bašaid. Preseljenje je izvršeno 1777. godine. Taraš je, takođe, naseljen Srbima iz Pomorišja i Potisja. Godine 1758. ovo naselje imalo je 44 doma, a 1775. odselilo se oko 20 porodica u Vojnu granicu i Podunavlje.
Posle seobe Srba iz graničarskog Pomorišja etnička struktura stanovništva Arada i okoline znatno je izmenjena. Pad broja stanovnika nadoknađen je doseljavanjem Rumuna, dok je u oblasti Vojne granice došlo do povećanja broja srpskog stanovništva.
Na području nekadašnjeg Velikokikindskog dištrikta o pomoriškom poreklu govore prezimena koja su izvedena iz toponima, a i danas neka postoje u Banatu:
Arađanin, Aracki (Arad, nekada zvan i imenom Aradac); Armacki (Jarmata, južno od Moriša zapadno od Arada), Batanjac, Batanjski (Batanja, severozapadno od Arada); Bogaroški (Bogaroš, između M. Kikinde i M. Bečkereka); Varađanin (verovatno po mestu Varjaš, između Arada i Temišvara); Gađanski (Gad, između Modoša i Čakova), Gajicki (Gaj Mali), Glogovac (na Morišu, istočno od Arada); Deskašev (Deska, južno od Moriša – jugoistočno od Segedina); Egrišanin (Egriš, na Morišu južno od Nadlaka); Irinđanski (Irinda, potes u polju kod Pečke); Jenovac (Jenovo, Janovo, Jenopolje, istočno od Temišvara); Ketfeljac (Ketfelj, između Temišvara i Arada); Lipovac (na Morišu istočno od Arada); Mikalački (Mikalaka, istočno od Arada, u neposrednoj blizini); Monastirac (Monoštor, između Temišvara i Arada); Nadlački (Nadlak, na Morišu zapadno od Pečke); Nađvolac (Nađvola, južno od Moriša između Pečke i Nadlaka); Pavlišanin (Pavliš, na Morišu istočno od Arada); Pečkanac, Pečkanin (Pečka, na Morišu zapadno od Arada); Saravolac (Saravola, južno od Moriša zapadno od Arada); Semikluški (Semikluš, između Mokrina i Srpskog Čanada); Semlekan (Semlak, na Morišu, između Nadlaka i Pečke); Sentivanac (Senpeter, južno od Moriša zapadno od Arada); Subotički, Suboteljac (Subotelj, Subotica, na Morišu istočno od Arada); Telečki (Telek, južno od Moriša zapadno od Arada); Tornjanski (Tornja, severozapadno od Arada); Turićaski (Turićas, južno od Moriša zapadno od Arada); Fenlački (Fenlak, leva obala Moriša zapadno od Arada); Figetski (Figet, leva obala Moriša zapadno od Arada); Firićaski (Firićas, južno od Moriša kod M. Kikinde); Čanadanov (Čanad, na južnoj obali Moriša zapadno od Arada); Šajtinac, Šajtinski (Šajtin, na Morišu između Nadlaka i Pečke); Šoljmošanov, Šoljmošanin (Šoljmoš, na Morišu istočno od Arada).
Područje današnje Kikinde i Pomorišja nekada je činilo jedinstvenu geografsku i istorijsku celinu. Ekonomske veze između Pomorišja i Dištrikta bile su prirodne, svakodnevne i stabilne, a kulturne spone između Kikinde i Arada negovane su u vreme postojanja i posle ukidanja Velikokikindskog dištrikta.
Kako sačuvati istoriju i svest o dalekom zavičaju preko Moriša među današnjim graničarskim potomcima u Banatu? Svakako svim dešavanjima koja slede u ovoj godini jubileja, odnosno obeležavanjem 250 godina od formiranja Banatskih graničarskih odreda, uključujući i upravo održanu međunarodnu konferenciju u Tomaševcu, ali i novim istraživanjima. U cilju da se ispoštuje multiperspektivni i interdisciplinarni pristup, ova tema se može i treba izučavati uz pomoć onoga što se danas popularno naziva „arheologija sećanja”. Lični svet pojedinca, njegova sećanja i emocije, poimanje prošlosti i prostora postaju sve više važne u tretiranju istorijskih tema. Na taj način interesovanje nauke pomera se sa kolektivnog ka individualnom, a dobijaju se novi i značajni podaci za nauku i kulturu. Ukoliko bi se sprovelo ozbiljno empirijsko istraživanje među današnjim potomcima pomoriških graničara, moglo bi se utvrditi koliko su oni upoznati s istorijom Banata, istorijom svoje porodice, da li žele da saznaju više o svemu tome i na koji način im preneti potrebno znanje. Potencijalni ispitanici su tu, među nama, a na nauci je da im pomogne u njihovom samoistraživanju, jer POREKLO SE NE MOŽE ZAOBIĆI!
IZVOR: VOJNA GRANICA U BANATU I BANATSKI MILITARI U 18. I 19. VEKU, tematski zbornik, NOVI SAD, 2014.
Odabrao i priredio: Vojislav Ananić
6. februar 2024. u 11:19
kolak
Poštovani, hvala na divnom tekstu. Zamolio bih Vas za neke bliže podatke o prezimenu Vajdić?
12. mart 2019. u 16:00
Ivan Radu
Nema prezimena Radu, molim Vas, Ako imate neke podatke bicu Vam zahvalan ako mi posaljete.