Poreklo prezimena, Kikinda (Gornji Banat)

Poreklo stanovništva Velike Kikinde prema istraživanju Jovana Erdeljanovića “Srbi u Banatu”. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Po saopštenju deda Nove Trifunca, na području Kikinde u Olušku su bili samo tragovi od nekog starog naselja, ali naši nisu zatekli nikog kad su se ovamo doselili.

Najpre su se na Olušu bili nastanili iz Semlaka: Krasini, Gavrinovi, Zubanovi i Markovi. Na Olušu su bile zemunice….Zatim su ti sa Semlaka osnovali Semlački kraj u Kikindi. Posle su podolazili i oni iz Čanada, iz Nadlaka i drugi.

Kikinda je iz tri sela naseljena: iz Semlaka, Nadlaka, Čanada i – navodno – iz Brežana; u Brežanski kraj su ponajviše došli iz Batanje i okoline. Godine 1748. je bilo to prvo doseljavanje.

Po kazivanju Ace Novakovića, starca koji je umro oko 1870.godine, znalo se da su Novakovi ”prvi udarili kolac” u Kikindi, zatim Milićevi, Protići, Rajkovi, Vidakovi (Vidaci).

Podaci o velikoj starini crkve (1709.) i o Kikindi iz vremena pre 1718.godine svedoče da je ovde moralo biti i nekog starijeg stanovništva pre osnivanja ove današnje, ušorene, Kikinde.

Što je priličan broj rodova raspoređen u više krajeva, to je svakako učinjeno namerno, još prilikom njihova nastanjivanja, po rasporedu koji je napravila sama austrijska vlast, da se ne bi jaki rodovi grupisali svi na jednom mestu i time posle još više ojačali, a svakako je bilo nekog mešanja i posle, usled kupovine i ženidbi.

Možda se u staru Kikindu iz vremena oko 1718.godine bilo prikupilo i srpsko stanovništvo iz malih naselja po današnjem ataru kikindskom: sa Galada, Oluša i, možda, Selišta.

Na livadama nazvanim Gradište, u trokutu prema iđoškom ataru, postoje tragovi neke male tvrđave (Sibinjanin Janka ?). na jugozapadnoj strani peščani brežuljak i na njmu vrsta grada. Na dva kilometra odatle u Vodici nađueni kosturi (izgleda da je bilo groblje).

Kikinda je podeljena na četiri četvrti. Prva četvrt zove se Semlačka, na sevoer od Velikog sokaka u Kikindi gde je gimnazija; druga je Nadlačka, od Velikog sokaka na zapad; treće je Brežanska, na jugu od Velikog sokaka; četvrta je Čanadska, na istoku, i ta je četvrta najstarija. U Nadlačkoj četvrti se dva sokaka od starine zovu Čoka, jamačno po doseljenicima iz Čoke.

 RODOVI POZNATOG POREKLA (iz protokola ispovedajuščih za 1818.godinu):

Prva četvrt (Semlačka)

ALBULOVISv. NikolaBARTULOVISv. Nikola
BARANJSKIĐurđevdanBOGAROŠKISv. Luka
BOGARČEVISv.arhanđel MihailBOKANIĆISv. Nikola
BORIĆISv. LazarVELIČKOVISv. Nikola
VUJIĆIĐurđevdanGAVRILOVISv. arhanđel Mihail
GAJSKISv. JovanDANILOVISv. Stefan
DIVJAČKIĐurđevdanĐURĐEVIVelika Gospojina
ERDELJANOVISv.arhanđel MihailŽIVOJINOVISv.arhanđel Mihail
ŽILIĆISv. NikolaZARIĆISv. Jovan
ZEBIĆISv. JovanIVIĆISv. Jovan
IVKOVI – sad suu Brežanskoj četvrtiSv. ParaskevaILIČIĆISv. Jovan
JAKOVLJEVISv. NikolaJERINKIĆSv. Jovan
JOVANOVI – ARAĐANSKI Sv. NikolaKAPRIŠEVI Sv.arhanđel Mihail
KELJINISv.arhanđel MihailKENEŠKISv.arh. Gavril 26.03.
KIVIĆISv. LukaKLJAJIĆIĐurđevdan
KRASIĆIĐurđevdanKRSTONOŠIĆISv. Stefan
LEKOVIĆISv. IlijaMANDARINIĐurđevdan
MARKOVIĐurđevdanMARTINOVISv. Ilija
MATEJINISv. NikolaMIJALIČINISv. Kirijak
MILOŠEVIPetkovačaMIRKOVISv. Jovan
MOKANOVISv.arhanđel MihailMORAR – MORAROVI,sad PANDUROVIVelika Gospojina
MRVIČINISv. JovanMUNĆANOVISv. Nikola
NEDINIJovan ZlatoustNEDIĆIĐurđevdan
OSTOJINISv. NikolaPAVLOVIVelika Gospojina
PALINKAŠEVISv.arhanđel MihailPETLIĆEVISv.arh. Gavril 26.03.
PETROVIĆIPetrovdanPOPOVISv. Stefan
POPOVIĆISv. Ekaterina 24.11.RAJKOVIPetkovača
RANKOVIPrvozvani AndrijaRELJINISv. Ignjatija
RISTIĆISv. NikolaROMANOVISv. Nikola
SANDIĆLazareva subotaSIVČEVISv. Nikola
STANKOVISv.arhanđel MihailSTOJANOVIĆISv. Nikola
STRAŽMEŠTEROVI –JANKUŠEVISv. NikolaSUBINISv. Ilija
 TERZINI Sv. NikolaTOMAŠEVI – ŽIGULINISv. Jovan
TRIFUNOVI *Sv. StefanĆIRIĆIĐurđevdan
ĆURČINISv.arhanđel MihailUDICKISv.arh. Gavril 26.03.i Sv. Stefan
CUCIĆ, sad CUCINSv. KirijakČUDANOVIVelika Gospojina
ČUČIĆISv. JovanŠTEVANČEVISv. Stefan

 

v – Trifunci; u rodoslovu kao prvi zabeležen Pavle Živanov; on je bio iz Hercegovine, došao sa Čarnojevićem; sin mu Trifun došao 1748.godine u Kikindu i po njemu su potomci njegovih pet sinova nazvani Trifunci (primer kao i onaj u Crepaji; od Marjan – Marjanci, i očevidno od Radovan – Radovanci; od pet sinova jedan se zvao Jerko, dakle ime iz dinarskih krajeva).

 

IZUMRLI RODOVI:

ANDRIĆ – BUGARIN – ĐURAŠINOVI – ISAČIĆEV – ONUL (1706.rođen) – RADULOVI – SIMULOVI (Petkovača) – SOKTER – STAJIĆ – COLINI – MIRKOVI.

Druga četvrt (Nadlačka)

ADAMOVIĆI i ADAMOVISv. NikolaARAĐANIJoakim i Ana 09.09.
AĆIMOVI, sad u 3. četvrtiSv. LazarBARBULOVIĐurđevdan
BAČKULJINIVelika GospojinaBELESLIĆISv. Jovan
BOKANIĆI, isti s onima u 1. četvrtiBOŠKOVI, ima ih i u 4. četvrti Đurđevdan
BRKINISv. StefanVAJDIĆIĐurđevdan
VELEMIROVISv. LukaVIRAGIĆEVI, sadVARAĐANI -VIRAGIĆEVIĐurđevdan
VITOLINISv. NikolaVUJIĆI, isti s onima u 1. četvrtini
GABOROVIĐurđevdanGAVRANOVIĐurđevdan
GAVRANČIĆEVIĐurđevdanGAJINIĐurđevdan
DIMITROVISv. AlimpijeDUŠKOVISv. Nikola
ĐURKINISv. NikolaZAVIŠINIĐurđevdan
ZUBANOVISv. NikolaILIČIĆISv. Jovan
JESIĆI ĐurđevdanJOANOVIĆI, drugi se od njih pišu JOANOVI-KEČINI Sv.arhanđel Mihail
KARADŽIJA, sad KARADŽINIPetkovačaKEĆANOVI – VUKOSAVLJEVI Sv. Ignjatije
KOJIĆISv. NikolaKOKICKISv. Nikola
KONSTANTINOVISv. JovanKRASIĆI, sad KRASINI Đurđevdan
LEKOVIĆI, isti s onima u 1. četvrti LEŽAKOVI Sv. Nikola
MANDARINI, možda starinom isti s onima u 1. četvrtiSv. StefanMARKOVI-MANOJLOVI, isti s onima u 1. četvrti
 
MADŽAREVI, sad u 3. četvrtiĐurđicMIJOLIĆISv. Nikola
MILADINOVI, sad u 4. četvrti Sv.arhanđel MihailMILANOVI Mitrovdan
MILIVOJEVISv. NikolaMILIĆEVISv. Jovan
OLIČKOVISv. StefanPAVLOVIĆ, isti s onima iz 1. četvrti  
PETKOVISv. LukaPETRIŠEVIĐurđevdan
PETROVI, sad u 3. četvrtiMitrovdanPOPAŽIVANOVISv. Nikola
PREDOJEVISv. NikolaPRUNIĆISv. Nikola
RADAKOVI ĐurđevdanRADOJČIĆI, sad u 4. četvrtiSv.arhanđel Mihail
RUSOVIdrugi dan DuhovaSAVIĆI, sad SAVINI –PETRIŠEVI Sv. Jovan
SIVČEVI, isti s onima u 1. četvrti  STARČEVI Sv. Ignjatije
STEPANOVI Sv. NikolaSTOJKOVI – CRNOGORČEVI i KUKINI Sv. Nikola
STRAJNIĆISv. NikolaSUDAROVIĐurđevdan
TANACKOVISv. NikolaTERZINI, isti s onima u 1. četvrti 
TOMINI, sad u 1. četvrtiPetkovačaĆIRIĆI, isti s onima u 1. četvrti  
FRANCUSKI – FRANCUZSv. JovanFRANZULOVISv. Jovan
ČIPČIĆISv. StefanČOČINISv. Jovan
ŠETIĆISv. Nikola

 

IZUMRLI RODOVI:

BUGARSKI – VUČKOVI – GEORGIJEVIĆ – GOLUBOVI – DESIMIROVIĆI – DIMIĆI – JAKŠIĆI – JANKOVIĆI – JANAĆEVI – JANOŠEVI – JUGOVIĆI – KONTRIĆI – KRSTINI – MADŽARČIĆI – MIJOKOVI – OKEŠI – PETROVIĆI – PETRUC – SELEŠAN – TABAKOVIĆI – TODOROVIĆI – UREŠEVI – CRVENI

 

CIGANI: Kovačevi (Sv. Jovan)

Treća četvrt (Brežanska)

ADAMOVI, isti s prethodnima ALDANOVI Sv.arhanđel Mihail
ANDRIĆISv. JovanARSIČINIĐurđevdan
ATANASIJEVIĆISv. NikolaAĆIMOVILazareva subota
BARBULOVIĐurđevdanBATANJSKI, sadĆIRIĆI-BATANJSKI Sv. Vasilije
BENĐESKOVISv. StefanBERAROVISv. Jovan
BOGOSAVLJEVIĐurđevdanBOŽINISv. Nikola
BRANDIĆEVI Sv. IlijaBRZJAČKI, sadRACKOVI-BRZAKOVI Sv. Stefan
BRKINI, isti s prethodnima BRCANSKISv. Stefan
BUDIŠINI, poreklom iz Batanje PetrovdanVAJDIĆI, isti s prethodnima 
VALKANJČEVI, VALKANJCI Sv.arhanđel MihailVASILJEVI Sv.arhanđel Mihail
VIDICKI, sad i u 2. četvrtiSv. JovanVITOLINISv. Jovan
VLAJINIĆISv. LukaVLAHOVIĆISv. Nikola
VUJANIĆISv. JovanVUKINIĆISv. Vasilije
GAVRANČIĆEVIĐurđevdanGALETIĆISv. Nikola
DESIMIROVI, isti s prethodnima ĐERIĆI Sv. Nikola
ĐONPARINIPetkovačaĐUKIĆIĐurđevdan
ERDELJANOVI, isti s prethodnima ŽIVANKIĆEVI Sv. Luka
ZAKIĆISv. JovanZARIĆILazareva subota
IVIĆI, isti s prethodnima IVKOVI, isti s prethodnimaSv. Stefan
ILIJINISv. NikolaISAČIĆEVISv. Stefan
JANKOVIĆI – JANAĆISv. JovanJANČINI, sadĆIRIĆI – JANČINISv. Vasilije
JEGERSKI, sad JEGARČEVI ne slaveJOANOVIĆI, isti s prethodnima  
JOVANOVI, isti s prethodnima samo iz zovu LONČAREVI  KARANJČEVI, KARANJAC Sv. Nikola
KARADŽINI, isti s prethodnima KEKEZI Sv. Mrata
KENĐELAC, KENĐELČEVI1, Sv. LukaKOCKAROVISv. Jovan
KRAGIĆISv. NikolaKRIŠANSv. Jovan
KUSKUNOVI, sad van sela * LAZIČIĆISv. Lazar
LALIĆIPetkovačaLIPOVANOVISv. Jovan
LISULOVI Sv. IlijaMAĐAROVI, isti s prethodnima  
MANDARINISv. JovanMANDIĆISv. Nikola
MARINKOVIJovan ZlatoustMARINKOVIĆI – BUZDUŠINIPetkovača
MARJANOVIĐurđevdanMARTINOVISv. Nikola
MADŽAREVI, isti s prethodnima MILIĆEV, isti s prethodnima 
MILOVANOVISv. LazarMILOŠEVIPetkovača
MIRKOVI, isti s prethodnimaSv. JovanMIHAJLOVISv.arhanđel Mihail
MIHAJLOVI, isti s prethodnimaSv. StefanMOMČILOVIVelika Gospojina
MOROJKINIPetkovačaMUNĆANOVI, isti s prethodnima 
NEDIĆI, isti s prethodnima NEMEŠEVI Sv. Jovan
NIKOLIĆI, isti s prethodnimaSv. VasilijeNOVAKOVISv. Nikola
NJAGRIĆIĐurđevdanOPRINISv. Lazar
OROSLAMOŠKISv. JovanPAVLIĆEVISv. Jovan
PASKULOVISv. NikolaPETROVIMitrovdan
PETROVIĆI, isti s prethodnimaPOPARISTIĆEVIĐurđevdan
POPOVIĆI i POPOVI, isti s prethodnimaPREDOJEVI, isti s prethodnima
PRODANOVISv. JovanPRODANOVISv. Nikola
PUTNIKSv. StefanPUTNIKOVISv. Stefan
RADAKOVI, isti s prethodnimaRADOSAVČEVIMitrovdan
RAJKOVIPetkovačaRAKIN, sad RAKIĆSv. Jovan
RAKINI i RAKIĆISv. NikolaRANKOVIPrvozvani Andrija
RACKOVISv. JovanROTAREVISv. Nikola
SAVANOVIPetkovačaSIVČEVI, isti s prethodnmaSv. Nikola
SIMIĆISv. VasilijeSTANKIĆISv. Nikola
STANKOVI, isti s prethodnimaSv. StefanSTOJANOVISv. Jovan
SUBINI, isti s prethodnimSv. IlijaTEŠINIPetkovača
TITELSKIĐurđevdanTOLICKISv. Jovan
TOMAŠEVISv. JovanTOMINI, isti s prethodnima
TRIPKOVIĆISv. JeftimijeTRIFUNOVI,sad TRIVUNOVISv. Luka
TUFEGDŽINISv. LukaĆURČINISv.arhanđel Mihail
UVRTAČEVISv. JovanUGRINOVISv. Jovan
CRVENKOVISv. JovanČAVIĆIPetkovača
ČAVIĆI, isti s prethodnimaČOKOVISv. Jovan
ČUDANOVI, isti s prethodnimaVelika GospojinaŠANDOROVISv. Ilija
ŠIBULOVISv.arhanđel MihailŠTEVANOVI, isti s prethodnimaSv. Stefan

*       – Kuskunovi, sad van sela, u Bedemu kraj Kikinde, ”Bedenaši”.

 

IZUMRLI RODOVI:

ANULOV – AĆIMOVIĆ – BARNIN – BISERSKI – BORĆA – BUTUZAN – VUČKOVI – GRDANOV – DOBRA – DRAGOMIROVI – EVENT – ŽELSKI – ŽIVANOVI – ZEČEVI – ILIČIĆEV – ISAČIĆEV – KALINOVIĆI – KOLAR – KUMENOVI – LALIĆI – MOLA – MORKUCA – MUNČIĆ – PEPO – POVAS – ROĐENKOVI – ROJKOV – ROMAN – SAVIĆI – STANČINI – STEFANOVIĆI – TEODOROVIĆ – ĆIRKOVI – FANOVI – ČOKANIN.

Četvrta četvrt (Čanadska)

Sv. StefanADAMOVI, isti s prethodnima ANDRIĆISv. JovanANĐELOVISv.arhanđel MihailAĆIMOVI, isti s prethodnima  AVRAMOVI 

BAJIĆI, Sv. Jovan

BAKOVLJEVI, Sv. Truvun

BERJANOVI, Sv. Jovan

BIJAŠEVI, Sv. Jovan

BIROŠEVI, Sv. Nikola

BOGAROŠKI, isti s prethodnima 

BOGAROŠKI, isti s prethodnimaSv. Luka

BOŽINI, isti s prethodnima, ovde im starina

BOKANIĆI, iz 1. četvrti prešli ovamoSv. Nikola

BRANDIĆI, Sv.arhanđel Mihail

BRKINI, Sv. Nikola

BUGARSKI, Sv. Stefan

BUKUROVI, Sv. Jovan

VESELINOVIĆI i VESELINOVISv. Nikola

VILOVSKI, bili plemenitiSv. Jovan

VLAJINIĆI, Sv. Luka

VLAHOVIĆI, Sv. Nikola

VUKIĆI, isti s prethodnim, Sv. Nikola

GABOROVI, Sv.arhanđel Mihail

GAVRANOVI iz 2. četvrti 

GAVRANČIĆI, isti s prethodnma 

 GAVRANČIĆEVI, isti s prethodnima 

GAJČIĆI, Sv. Jovan

GRAORINOVI, u 1818. GRAORANSv. Jovan

GRBANUŠIĆ, Sv. Kirijak

GRBINI, Sv. Stefan

DIVJAČKI, Đurđevdan

DRAGANOVI, Sv.arhanđel Mihail

ĐURIČINI, Sv. Stefan

ERDELJANOVI, isti sa prethodnima, Sv. Nikola

ŽIVKOVI, Sv. Jovan

ŽIVOJINOVI, Sv. Vasilije

ŽIJANOVI – LAPUDAŠEVI, jesenji Krstovdan

ŽUPUNSKI, Sv. Jovan

ISTIJANOVI, Đurđevdan

JANKOVI, Petkovača

JOANOVI, sad JOANOVIĆI, isti s preth.Sv.arhanđel Mihail

JOVIČINI, Sv. Stefan

JOVIČIĆI, Sv. Stefan

JOŽINI, Sv. Jovan

KANTAROVI, Petkovača

KAPRIŠI, Sv. Nikola

KEKEZOVI, Sv. Mrata

KENĐELAC, isti s prethodnma, Sv. Luka

KEROVLJEVISv. Luka

KIVIĆI, isti s prethodnim, Sv. Luka

KINDINI, Sv.arhanđel Mihail

KLJAJIĆI, isti s prethodnima, Đurđevdan

KOSANČIĆI, Sv.arhanđel Mihail

KOSTIĆI, Đurđevdan

KRASIĆI, isti s prethodnima, Sv. Jovan

KRIŠANOVI, isti s prethodnima, Sv. Jovan

KRNIĆI, Sv.arhanđel Mihail

KRSTINI, sad MILOŠEVI-KRSTINIPetkovača

KRSTONOŠIĆI, Sv. Stefan

KURTINI, Đurđevdan

LAZIČIĆI, Lazareva subota

LOZANČIĆI, isti sa prethodnima, u ovoj četvrti im starinaĐurđevdan

MALOGAJSKISv. Nikola

MARINKOVIĆ, isti sa prethodnima 

MARKOV, isti sa prethodnima; svi su inače u 3. četvrtiSv. Jovan

MIKALAČKI, Đurđevdan

MILOŠEVI, Petkovača

MOROŠANOVI, Petkovača

MUNĆANOVI, isti sa prethodnima 

NEDINI, Sv. Jovan

NEDOMAČKI, Sv. Nikola

NEDUČINI, Sv. Jovan

NESTOROVI, Sv. Jovan

NECKOVI, Sv. Jovan

NIKOLIĆ – JANOŠEVISv. Nikola

NIKOLIĆI, isti sa prethodnima 

NOVAKOVIĆI, isti sa NOVAKOVIMA, Sv. Nikola

PAVLOVI – BAČKULJINI, Sv. Nikola

PAJTINI, Sv. Nikola

PANDUROVI, Velika Gospojina

PERIŠINI, Đurđevdan

PETKOVI, Sv. Jovan

PETROVIĆI, isti sa prethodnima

PETROVIĆI, Sv. Nikola

PIPERSKI, Sv. Nikola

POPŽIVANOVI, isti sa prethodnima

POPESKOVI, Petkovača

POPOVI, Sv. Jovan

POPOVIĆI, isti sa prethodnima

PROTIĆI, Velika Gospojina

PUPEZINI, Petkovača

PUPIN, sad PUTIĆI, Sv. Jovan

PUTINCI, isti sa prethodnima

PUŠKAŠEVI, Sv. Stefan

RADOVIĆI, Đurđic

RADOJIČIĆI, Sv.arhanđel Mihail

RAJKOVI – STANIŠINIPetkovača

RAJKOVI, isti sa prethodnima, Petkovača

RACKOVI, isti sa prethodnima, Sv. Kirijak

ROGLJAČINI, Đurđevdan

RUŽIĆI, Sv. Nikola

SANDIĆI, Sv. Lazar

SEKULIĆI, Sv. Jovan

SIVČEVI, isti sa prethodnima

SIMEONOVI, Đurđevdan

SIMIĆEVI, isti sa prethodnima

SREDOJEVI, Sv. Nikola

STANIŠINI, Petkovača

STEFANOVIĆ, Sv. Stefan

STOJANOVI, Sv. Jovan

STOJANOVIĆI, Sv. Nikola

STOJKOVI, Sv. Nikola

TELEČKI, Krstovdan

TELEČKI, jesenji Krstovdan

TITELSKI, isti sa prethodnima, Đurđevdan

TOMAŠEVI – ŽIGULINISv. Jovan

TREĆAKOVI, Sv. Jovan

TRIFUNČEVI, Đurđic

ĆIRILOVI, Prvozvani Andrija

ĆOŠKOVI, Sv. Alimpije

UDICKI, nisu rod sa prethodnima, Sv. Nikola

UNGURANOVI, Petkovača

FRATUČINI, Sv. Jovan

CRVENKOVI, isti sa prethodnima, Sv. Jovan

CUCINI, Sv. Kirijak

ČENEJAC, ČENEJČEVI, Sv.arhanđel Mihail

ČUDANOVI, isti sa prethodnima, Velika Gospojina

ŠARGINI, Petkovača

 

IZUMRLI RODOVI:

ANĐELOVI (Sv. Luka) – ĐURIĆI – IŠTVAN – JANJATOVIĆ – JOVIĆI – KAPETANOVI – LATINSKI – MAJSTORIĆEV – OLĆAN – PANTELIĆI – PERINI – RIMAN – SILAĐI – STOJANOVIĆI, plemeniti, iz ovog roda bilo je više protojereja, kuća im je bila gde je sad varoška kafana, blizu crkve, imali spahiluk – TEŠINI – TODOROV – HALASEV – CAGANOV.

Familija NINKOVIĆ je bila jedna od znatnijih i izumrla je pre kratkog vremena.

IZVOR: Jovan Erdeljanović,  ”SRBI U BANATU”

 

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. vojislav ananić

    SVAKODNEVICA BANATSKIH GRANIČARA

    Ljudmila Šajtinac
    POMORIŠKI GRANIČARI I NJIHOVI POTOMCI U VELIKOKIKINDSKOM DIŠTRIKTU

    Sažetak: Život stanovnika brojnih srpskih naselja raspoređenih između obala Moriša i Belog Kriša u prvoj polovini 18. veka odvijao se u okvirima Pomoriške vojne krajine, sastavnog dela Vojne granice. Arad je postao sedište komande Pomoriške granice, a nizvodno i uzvodno od Arada, Morišem, nizala su se graničarska naselja u kojima su se naselili srpski graničari sa porodicama. Nakon razvojačenja granice, deo pomoriških graničara naselio je severni Banat, gde je nastavio da se bori za nacionalnu emancipaciju. Rezultat te borbe bilo je uspostavljanje Banatske zemaljske milicije, na čijim je temeljima izrastao Velikokikindski dištrikt. Baveći se dosadašnjim istorijskim i etnografskim studijama, rad ima za cilj da „osveži” svest na poreklo preko Moriša i podstakne interesovanje za nova empirijska istraživanja među potomcima nekadašnjih graničara u Banatu.

    Ključne reči: Pomorišje, naseljavanje, poreklo, prezime

    „Ne znam mnogo o tome, ali se sećam da sam u kući svoga dede, kada sam bio mali, video jednu sliku, crtež, nekog vojnika, koju je on držao među knjigama. Kada sam ga pitao ko je to, rekao je: to je banatski graničar! Pričao je o tome da su ti graničari čuvali Banat od Turaka, da su živeli pored reke negde gore u Rumuniji, i da smo mi došli odande…”
    S. B. (32), Melenci, Banat

    Ukoliko bismo govorili o današnjim potomcima graničara u Banatu i njihovom poznavanju istorije i sopstvenog pomoriškog porekla, ne bismo pogrešili ako bismo ih podelili u tri grupe: na one koji ne znaju ništa, one koji delimično znaju nešto o tome i na pojedince koji, zahvaljujući ličnim interesovanjima, poseduju relevantne podatke o istoriji Banata i svom poreklu preko Moriša. Rezultat ovakvog „stanja” može se „opravdati” time što je prošlost Srba na tlu današnje Rumunije neopravdano zapostavljena u mnogim društveno-humanističkim naukama, kao i u sistemu školskog obrazovanja. Izvori o srpskom stanovništvu u Banatu od 16. do 18. veka nisu ni oskudni ni beznačajni, ali su nedovoljno ili čak sasvim slabo korišćeni. Dragocena istorijska i etnološka građa Jovana Erdeljanovića i Dušana J. Popovića nesumnjivo predstavlja osnovu za izučavanje stanovništva i istoriju naselja u celokupnom Banatu. Sasvim pravilan put za utvrđivanje porekla stanovništva i porekla porodice jeste praćenje i proučavanje podataka o rodovima i prezimenima. Ali pre svega, bitno je poznavati značajne istorijske prilike koje su se desile na geografskom prostoru koji se izučava.

    Oblast Pomorišja pre osnivanja vojne granice

    Pomorišje u širem smislu, naročito njegov severni deo, nikada nije bio čisto srpska oblast. Na njemu su se susretali Mađari, Srbi i Rumuni. Ovako izmešano stanovništvo, u 16. veku, živelo je u krajevima prema Erdelju, Erdešu, Lugošu, Karansebešu, Rekašu, Čalji i Šoljmošu.
    Krajem 16. veka raspored srpskih naselja u Pomorišju bio je sledeći: u južnom delu ove oblasti nalazila se Fenlačka nahija, koja je, u to doba, bila čisto srpska i gusto naseljena. Imala je 22 naselja i 479 domova. U severnom Pomorišju centralno mesto zauzimali su Nadlak i Donatornja sa više od 150 domova. Među većim srpskim naseljima toga doba bila su: Pečka, Irinta, Mali Seleuš, Totin, Semlak, Glogovac, Mandorlak.
    Na osnovu imena i prezimena koja su nam poznata iz turskih dokumenata teško je napisati nešto pouzdanije o poreklu stanovništva sem da je njegov najveći deo zasigurno bio poreklom sa teritorije srednjovekovne nemanjićke države, na koju se Banat naslanjao. Kao što je već poznato, najveći vlastelini u Banatu i Pomorišju bila su dva despota, Stevan i Đurađ, porodica Jakšić, poreklom iz Jagodine, kao i Dmitar, sin kralja Vukašina, iz Prilepa. Na poreklo iz Šumadije i južnih krajeva ukazuje i to da su se gotovo sva prezimena završavala sa -ić (Bošković, Branković, Obradović, Pavlović, Cvetković), dok se ona sa svršetkom na -ov, -ski i sl., kao i prezimena koja ukazuju na naselja, tj. izvedena iz pojedinih toponima, javljaju kasnije, od 18. veka nadalje. Treba imati na umu i podatak da je mađarizacija imena u srpskom plemstvu odavno započeta. Na istraživanje prošlosti porekla utiče i to da u to doba prezimena još nisu stalna, već sin stvara prezime prema očevom imenu. Pojedinci su ponekad nazivani po kakvoj svojoj karakterističnoj osobini ili po profesiji oca ili pretka.
    Srpsko stanovništvo u gradskim naseljima Pomorišja činili su trgovci i zanatlije, a u seoskim stočari i sitni zemljoradnici.
    Od sredine 16. do kraja 17. veka Pomorišje se nalazilo pod turskom vlašću. U tom periodu unazađen je ovaj nekada privredno razvijen kraj, a turski teror izazvao je otpor tamošnjeg stanovništva, koji je kulminirao Banatskim ustankom. Znatna pomeranja srpskog stanovništva dogodila su se usled Velikog rata i Velike seobe. Međutim, najveće promene u rasporedu stanovništva desile su se nakon ukidanja Pomoriške i Potiske granice.

    Pomoriška vojna granica, naseljavanje i raseljenje

    Posle Velikog rata, Vojna granica prema Turskoj reorganizovana je i proširena od Une i Save do Erdelja. U skladu s tim, formirana su nova granična područja na Savi, Dunavu, Tisi i Morišu. Godine 1702/3. preseljen je deo Srba iz kraja oko Budima i Ostrogona na Moriš i Tisu. Prema konačnom planu koji je ostvaren, graničari su sa svojim porodicama raspoređeni po naseljima na sledeći način: nizvodno od Arada, Morišem – Pečka (215), Semlak (136), Šajtin (33), Nadlak (215), Čanad (136). Uzvodno od Arada, Morišem – Glogovac (33), Mandorlak (33), Subotica (150), Pavliš (92), Šoljmoš (130), Totvaradiju (109), Selište (103). Nizvodno, na obalama Belog Kriša – Halmađ (29), Jenopolje (82), Đula (108), Sarvaš, prema ušću u Tisu, (137).
    Arad je postao sedište komande Pomoriške granice u kojem je raspoređeno 375 graničara, 24 oficira, 150 konjanika i 200 pešaka. Sa njima su se doselile i njihove brojne porodice. Do 1716. godine broj graničarskih naselja u Pomoriškoj vojnoj granici popeo se na 27, u kojima je ukupno živelo oko 9.000 militara sa porodicama.
    Prve dve decenije postojanja Pomoriške granice, kao i njegovog sedišta Arada, odvijale su se u znaku porodice Popović Tekelija. Pripadnici ovog aristokratskog roda, rođeni u Pomorišju, tačnije u Čanadu i Aradu, sticali su slavu u vojničkom, nacionalnom i kulturnom pozivu.
    Stanovništvo u tadašnjoj Pomoriškoj granici naročito se bavilo stočarstvom, a u manjoj meri zemljoradnjom, lovom i robolovom. Da je stočarstvo bilo razvijeno vidimo po podacima koji govore o postojanju „kupaca”, tj. izvoznika stoke u ovoj oblasti. Arad je i dalje predstavljao glavno zanatlijsko i trgovačko mesto. Nešto zanatlija bilo je i u Mandorloku, Nadlaku i Pečki, gde je zabeležen broj od trinaest mlinova, od kojih je većina radila sa znatnom zaradom. U popisu stanovništva iz 1720. godine primećeno je da je život naroda u Pomoriškoj granici bio lakši i ugodniji nego život naroda u Aradskoj županiji. Međutim, na osnovu podataka iz navedenog popisa, takođe se primećuje da se broj stanovništva smanjuje. U nekim naseljima je ostala jedna trećina stanovnika, a neka su sasvim opustela.
    Ratna dešavanja, sukobi i pojava različitih smrtonosnih bolesti, od 1738. do 1740. godine, učinili su da narod čitavog Banata strada u tolikoj meri da se broj stanovnika u pojedinim okruzima skoro bio prepolovio. U narednom periodu došlo je i do znatnih etničkih promena jer je Marija Terezija konačno udovoljila zahtevima mađarskog plemstva i od 1741. do 1751. godine razvojačila Potisku i Pomorišku granicu, pa se usled toga znatan deo srpskog stanovništva odselio u Rusiju ili se spustio na jug i smestio u krajeve današnjeg severnog Banata i u Kikindski dištrikt.
    Ovom seobom Pomorišje je izgubilo srpski etnički karakter. Po podacima iz kasnijih perioda može se videti da su ovaj kraj zauzeli Rumuni i Mađari. Neka su mesta opustela, a u nekima je su Srbi ostali sasvim neznatna manjina.
    Teško je utvrditi koliki je broj Srba ostao u Pomorišju, ali 1773. godine zabeleženi su Nadlak, Šajtin, Tornja, Čanad, Pečka i Arad kao naselja sa srpsko-rumunskim stanovništvom.

    Pomoriški graničari u Velikokikindskom doštriktu

    Deo pomoriških graničara, predvođen Hristiforom Kenđelcem, iselio se u severni Banat i nastavio da se bori za svoju nacionalnu emancipaciju. Rezultat te borbe bilo je uspostavljanje Banatske zemaljske milicije, čiji je prvi komandant postao Gavrilo Novaković, graničarski pukovnik iz Semlaka na Morišu. Na temeljima Banatske zemaljske milicije je izrastao Velikokikindski dištrikt.
    Iako su se Pomorišani samoinicijativno iseljavati već 1749. godine, upečatljiva je seoba, započeta godinu dana kasnije, u Aradu s velikim okupljanjem porodica koje su se peške uputile u Kikindu i druga severnobanatska mesta. Bile su to porodice iz Čanada, Nadlaka, Semlaka, Pečke i Batanje. Odakle su bili ovi doseljenici može se naslutiti i po poreklu njihovih tadašnjih sveštenika: pop Petar Joanov, rodom iz Nadlaka, i pop Vasa Adamović, rodom iz Pečke.
    Prema podacima koje navodi Milivoj Rajkov u svom radu Kratka istorija Velikokikindskog dištrikta, doseljenici su se najpre grupisali po zavičajnom poreklu, s jedne i druge strane puta koji je vodio za Temišvar. U početku, kuće su bile izdvojene i donekle udaljene jedna od druge, podignute na močvarnom terenu koji nije bio klimatski zdrav. U novonaseljenom predelu bila je podignuta mala crkva, a odmah kraj nje nalazilo se groblje. Doseljeno stanovništvo Pomorišja naselilo je mnoge pustare, napasalo stoku na tuđem zemljištu i oralo tuđe njive. U cilju da se zavede red i da se naseljavanje vrši kontrolisano, postignut je sporazum između doseljenih graničara i Dvorske komisije u Banatu. Tako je na temelju Konvencije iz 1750. godine formirana Banatska zemaljska milicija i sačinjeni su ugovori o pravima i dužnostima militara.
    Zemaljska milicija u severnom Banatu imala je 2.288 ljudi iz Kikinde (sa Malom Kikindom), Karlova, Vranjeva, Kumana, Mokrina, Jozepova, Krstura, Melenaca, Taraša i Bašaida. Srpski doseljenici živeli su dve decenije u militarskom režimu i za to vreme, pored obavljanja militarske službe, nastojali su da unaprede svoja naselja i svakodnevni život u njima. Bavili su se ratarstvom i stočarstvom ali i brojnim zanatima za kojima se javila potreba. Trgovina je bila razvijena, posebno žitaricama i stokom, što je postajalo sve unosnije. Ubrzo je usledio materijalni prosperitet koji je ovom stanovništvu omogućio da uredi svoja naselja ušoravanjem kuća, da zameni privremene crkve novim i većim zdanjima, kao to i da izgradi školu. Prva škola u Kikindi izgrađena je 1758. godine.
    Pomorišani su u Banatu ratovali i ginuli za slavu Bečkog dvora. Usledio je Sedmogodišnji rat (1756-1763), a po njegovom završetku, na granici prema Turskoj, u južnom Banatu, formirani su graničarski pukovi u čije su sastave ušli i mnogi iseljeni Pomorišani. To je nagovestilo ukidanje Srpske zemaljske milicije, koje se desilo 1773. godine. Namerom da se milicija prebaci sa Tise na Dunav narod je bio opet veoma uznemiren. Samo što je podigao nove domove na „novom tlu”, sada je trebalo ponovo da se seli. Uvidevši da je raspoloženje među narodom krajnje zabrinjavajuće, a sam plan o iseljenju nečovečan, vlast je obavestila stanovništvo da će oni koji ne budu želeli da pređu u graničarsku službu na Dunavu dobiti privilegije slične onima koje ima Potiski krunski dištrikt. Novembra 1774. godine carica Marija Terezija potvrđuje privilegije Velikokikindskog dištrikta, čime je počeo njegov razvitak, koji je trajao punih sto godina.
    Najvažnija odredba u Privilegiji bila je ona kojom se stanovništvu Dištrikta svečano obećava „da nikada neće biti prodani, založeni ili na koji način otuđeni”. Zahvaljujući ovome, Velikokikindski dištrikt je mimoišla sudbina ostalih naselja u Banatu koja su 1779. godine, s uključenjem u Ugarsku, rasprodata u privatno vlasništvo spahija.
    Za sedište središnje vlasti određena je Kikinda, koja je bila podignuta na stepen varošice, a Dištrikt je dobio svoj pečat i karakterističan grb sa zlatnim lavom koji u levoj ruci drži odsečenu ljudsku glavu. Na čelu Dištrikta nalazio se Magistrat, koji se sastojao od sudije, senatora, beležnika i ostalih službenika.
    Stanovništvu je u punom vlasništvu ostavljena sva zemlja koju su do tada obrađivali, a sve zemljište u Dištriktu bilo je podeljeno na sesionalno (stara zemlja), ritsko ili iberlandsko (rezervatsko) i pustare.

    Pomoriško naseljavanje Dištrikta, rodovi i prezimena

    Velikokikindski dištrik sastojao se od deset naselja koja su se nalazila u sastavu ranije Zemaljske milicije u severnom Banatu – Vranjevo, Bašaid, Jozepovo (sastavni deo Novog Kneževca), Karlovo (sastavni deo Novog Miloševa), Kikinda, Srpski Krstur, Kumane, Melenci, Mokrin i Taraš. Iako je veliki broj doseljenika s Moriša ostao u naseljima ovog okruga, treba napomenuti da su se prilikom formiranja Dištrikta ipak desila znatna pomeranja stanovništva. Oni koji su želeli da ostanu u graničarskoj službi iselili su se u Vojnu granicu i tada je Velikokikindski okrug napustilo 460 porodica, i to: iz Kikinde 201, Melenaca 115, Kumana 36, Vranjeva 26, Taraša 20, i nastanilo u Sakulama, Idvoru, Barandi, Čenti, Sefkerinu i Perlezu.
    Područje Kikinde, kao što je već navedeno, naselilo je stanovništvo najpre iz četiri pomoriških sela: Semlaka, Nadlaka, Čanada i Batanje. Bilo je to prvo naseljavanje započeto već 1748. godine. Kako su doseljenici raspoređeni po svom poreklu tako je i Kikinda podeljena na četiri četvrtine, odnosno „frtalja”: Semlački, Nadlački, Batanjski i Čanadski kraj. Treba istaći da su nazivi „frtalja” identični imenima „šančeva” koje su pomoriški graničari iseljeni u Rusiji davali „rotama” i u Novoj Serbiji. Posle Drugog svetskog rata ostale su samo dve „frtaljske” ulice – Semlačka i Čanadska. „Frtalji” su postojali i u ostalim naseljima Dištrikta, a nosili su nazive razvojačenih pomoriških graničarskih šančeva.
    Prema predanju koje je zabeležio Jovan Erdeljanović u svojoj knjizi „Srbi u Banatu”, najstariji deo Kikinde prvo su nastanile sledeće porodice iz Semlaka: Krasini, Gavranovi, Rajkovi i Markovi. Iz istog sela potiču i Novakovići, čiji je najpoznatiji član porodice bio Gavrilo Novaković, komandant Zemaljske milicije.
    Najbrojniji rodovi koji se pojavljuju kao stanovnici u tri ili sva četiri kraja Kikinde jesu: Adamovi, Aćimovi, Bokanići, Bogaroški, Brkini, Vajdići, Vidakovi, Gavrančići, Desimirovi, Erdeljanovi, Joanovići (sada Jovanovići), Kenđelac, Kljajići, Krasići, Milićevi, Markovi, Munćanovi, Milanovi, Nestorovi, Nikolići, Novakovići, Popovi i Popovići, Petrovići, Rackovi, Rajkovi, Ružići, Sivčevi, Stankovi, Stojanovi, Tomini, Titelski, Ćirići, Čudanovi.
    Raspoređivanje velikog broja rodova u više krajeva učinjeno je planski. Raspored njihovog nastanjivanja napravila je austrijska vlast da bi se izbeglo grupisanje jakih rodova na jednom mestu, što bi dovelo do njihovog ojačavanja. Međutim, mešanje se nije moglo sasvim zaustaviti zbog ženidbi koje su usledile u kasnijem periodu.
    Selo Melenci je naseljeno uglavnom doseljenicima iz Pečke. Naseljavanje je započeto još pre ukidanja vojne granice, a po predanju jednog sveštenika, prve familije bile su Pajdački i Isakovi. Za četvrt veka do ustanovljavanja Velikokikindskog dištrikta, ovo naselje čije je ime zabeleženo 1732. godine kao „Melenci”, imalo je blizu 1.800 stanovnika.
    Narednih pola veka taj broj se popeo na preko 5.000. Do kraja 18. veka selo se širilo i tako podelilo na četiri dela (kvarta) koji i danas postoje: Srpkanja, Pavliš, Vlaškanja i Čontika. Kako je selo imalo mnogo zemlje, najveći broj njegovog stanovništva bavio se ratarstvom i stočarstvom, dok je broj bio u stalnom porastu. Prva škola otvorena je već 1758. godine.
    Osim iz Pečke, doseljenika je bilo i iz Paraca (kod Čakova i Temišvara), Batanje, Nadlaka, Semlaka, Šajtina, Čanada i Pavliša na Morišu.
    Rodovi poznatog porekla doseljeni iz Pomorišja u Melence jesu sledeći: Adamovi, Batanjski, Berarovi, Bibići i Bibini, Bogaroški, Boškovi, Vidići, Vujanovi, Dabići, Županski, Isakovi, Jankovi, Jovičići, Kostići, Marjanski, Nićivorovi, Markovi, Mesaroški, Miškeljini, Mojsini, Nadlački, Nemčevi, Popovi, Protićevi, Radakovi, Radišići, Stojanovi, Subičini, Ćurčićevi, Šljapići.
    Prema nešto oskudnijim podacima koje pronalazimo u dosadašnjoj literaturi, Mokrin je trebao biti naseljen 1751. godine graničarima iz Pomorišja, ali su, pre njih, na ovo područje došli Srbi iz Sente i Bačkog Petrovog Sela. Već 1778. godine nekoliko porodica iz Mokrina preselilo se u Podunavlje, u Vojnu granicu. Slično se desilo i s naseljavanjem Vranjeva, kod Novog Bečeja. Mnogi Srbi iz Bečeja, Petrova Sela i Mola došli su u Vranjevo nakon ukidanja Potiske vojne granice. U popisima stanovništva primećuju se samo poneka prezimena koja ukazuju na pomoriško poreklo, tj. rodova iz Melenaca i Kikinde. Stanovništvo Kumana je iz svih dištriktualnih mesta najbliže Mokrinčanima jer su ova dva sela imala najveći broj istovetnih prezimena. S obzirom na to da se Mala Kikinda nalazila znatno izvan područja Dištrikta, Zemaljaska administracija je 1776. godine odlučila da se stanovnici Male Kikinde presele južno od Kikinde u napušteni Bašaid. Preseljenje je izvršeno 1777. godine. Taraš je, takođe, naseljen Srbima iz Pomorišja i Potisja. Godine 1758. ovo naselje imalo je 44 doma, a 1775. odselilo se oko 20 porodica u Vojnu granicu i Podunavlje.
    Posle seobe Srba iz graničarskog Pomorišja etnička struktura stanovništva Arada i okoline znatno je izmenjena. Pad broja stanovnika nadoknađen je doseljavanjem Rumuna, dok je u oblasti Vojne granice došlo do povećanja broja srpskog stanovništva.
    Na području nekadašnjeg Velikokikindskog dištrikta o pomoriškom poreklu govore prezimena koja su izvedena iz toponima, a i danas neka postoje u Banatu:
    Arađanin, Aracki (Arad, nekada zvan i imenom Aradac); Armacki (Jarmata, južno od Moriša zapadno od Arada), Batanjac, Batanjski (Batanja, severozapadno od Arada); Bogaroški (Bogaroš, između M. Kikinde i M. Bečkereka); Varađanin (verovatno po mestu Varjaš, između Arada i Temišvara); Gađanski (Gad, između Modoša i Čakova), Gajicki (Gaj Mali), Glogovac (na Morišu, istočno od Arada); Deskašev (Deska, južno od Moriša – jugoistočno od Segedina); Egrišanin (Egriš, na Morišu južno od Nadlaka); Irinđanski (Irinda, potes u polju kod Pečke); Jenovac (Jenovo, Janovo, Jenopolje, istočno od Temišvara); Ketfeljac (Ketfelj, između Temišvara i Arada); Lipovac (na Morišu istočno od Arada); Mikalački (Mikalaka, istočno od Arada, u neposrednoj blizini); Monastirac (Monoštor, između Temišvara i Arada); Nadlački (Nadlak, na Morišu zapadno od Pečke); Nađvolac (Nađvola, južno od Moriša između Pečke i Nadlaka); Pavlišanin (Pavliš, na Morišu istočno od Arada); Pečkanac, Pečkanin (Pečka, na Morišu zapadno od Arada); Saravolac (Saravola, južno od Moriša zapadno od Arada); Semikluški (Semikluš, između Mokrina i Srpskog Čanada); Semlekan (Semlak, na Morišu, između Nadlaka i Pečke); Sentivanac (Senpeter, južno od Moriša zapadno od Arada); Subotički, Suboteljac (Subotelj, Subotica, na Morišu istočno od Arada); Telečki (Telek, južno od Moriša zapadno od Arada); Tornjanski (Tornja, severozapadno od Arada); Turićaski (Turićas, južno od Moriša zapadno od Arada); Fenlački (Fenlak, leva obala Moriša zapadno od Arada); Figetski (Figet, leva obala Moriša zapadno od Arada); Firićaski (Firićas, južno od Moriša kod M. Kikinde); Čanadanov (Čanad, na južnoj obali Moriša zapadno od Arada); Šajtinac, Šajtinski (Šajtin, na Morišu između Nadlaka i Pečke); Šoljmošanov, Šoljmošanin (Šoljmoš, na Morišu istočno od Arada).
    Područje današnje Kikinde i Pomorišja nekada je činilo jedinstvenu geografsku i istorijsku celinu. Ekonomske veze između Pomorišja i Dištrikta bile su prirodne, svakodnevne i stabilne, a kulturne spone između Kikinde i Arada negovane su u vreme postojanja i posle ukidanja Velikokikindskog dištrikta.
    Kako sačuvati istoriju i svest o dalekom zavičaju preko Moriša među današnjim graničarskim potomcima u Banatu? Svakako svim dešavanjima koja slede u ovoj godini jubileja, odnosno obeležavanjem 250 godina od formiranja Banatskih graničarskih odreda, uključujući i upravo održanu međunarodnu konferenciju u Tomaševcu, ali i novim istraživanjima. U cilju da se ispoštuje multiperspektivni i interdisciplinarni pristup, ova tema se može i treba izučavati uz pomoć onoga što se danas popularno naziva „arheologija sećanja”. Lični svet pojedinca, njegova sećanja i emocije, poimanje prošlosti i prostora postaju sve više važne u tretiranju istorijskih tema. Na taj način interesovanje nauke pomera se sa kolektivnog ka individualnom, a dobijaju se novi i značajni podaci za nauku i kulturu. Ukoliko bi se sprovelo ozbiljno empirijsko istraživanje među današnjim potomcima pomoriških graničara, moglo bi se utvrditi koliko su oni upoznati s istorijom Banata, istorijom svoje porodice, da li žele da saznaju više o svemu tome i na koji način im preneti potrebno znanje. Potencijalni ispitanici su tu, među nama, a na nauci je da im pomogne u njihovom samoistraživanju, jer POREKLO SE NE MOŽE ZAOBIĆI!

    IZVOR: VOJNA GRANICA U BANATU I BANATSKI MILITARI U 18. I 19. VEKU, tematski zbornik, NOVI SAD, 2014.

    Odabrao i priredio: Vojislav Ananić

  2. Ivan Radu

    Nema prezimena Radu, molim Vas, Ako imate neke podatke bicu Vam zahvalan ako mi posaljete.