Feljton: Ko su Šumadinci (25)

18. jul 2012.

komentara: 0

Portal Poreklo objavljuje feljton Miodraga Nedeljkovića „Ko su Šumadinci“, koji je prvi put publikovan 2001. godine u dnevnom listu „Glas javnosti“

 

Stigli iz okoline Skadra

Dosta ljudi došlo je iz carskog grada Prizrena u Metohiji

Ako se ima u vidu stanovništvo poreklom od Prizrena (Metohija), onda je u Lepenici svaka četrdeset i peta porodica otuda doseljena, i njima pripada svaka dvadeset i sedma kuća, što znači da su porodice iz Metohije ranije doseljene, kada su se tako namnožile po broju kuća. Ovo potvrđuje Cvijićevo zapažanje da kosovsko-metohijska struja spada u najstarije migracione struje.

Badnjevac su, na primer, osnovali, posle Velike seobe 1690. godine doseljenici sa Kosova – Babići, doseljeni iz Ibarskog Kolašina, Božići (čiji su ogranci u Botunju, Guberevcu, Donjim Jarušicama i Čumiću), Karići (od kojih su Baltići), Petrovići (od kojih su se razgranali Milovanovići, zvani Karapatići, Pantići, Milanovići i Milivojevići) – svi došli iz Studenice na Kosovu (verovatnije iz sela Studenice u okolini Đurakovca u Metohiji), kao i Savići i Marijići, koji su u isto vreme došli iz Kosovske Mitrovice. Zapravo, ovi rodovi su se po dolasku sa Kosova i iz Metohije prvo nastanili u Resniku, odakle su prešli u Badnjevac. Zato nimalo nije slučajno što je u vreme njihovog doseljavanja pop u Kragujevcu Radosav Jovanović, poreklom iz sela Tihnića u Metohiji.

Oko 1735. godine je u Kragujevcu protopop Vule Đorđević, poreklom iz sela Vlasojevića kod Skadra. Srbi ni danas nisu iščezli u okolini Skadra, koja je u srednjem veku bila naša, što potvrđuje i savremena toponimija u tom predelu, gde je očuvano mnogo srpskih naziva. Nesumnjivo, kragujevački protopop Vule pripada tom soju doseljenika, pri čemu treba imati u vidu da su u okolini Skadarskog jezera neko vreme prebivali i preci Karađorđevi, a po jednoj verziji i preci Karađorđevog buljukbaše Petra Jokića Topolca.

Staze kojima se srpsko stanovništvo stolećima kretalo u svojim prinudnim ili voljnim preseljavanjima bile su uglavnom ustaljene. Kao i neka odredišta na njima, odakle se, dalje, reka doseljenika slivala ka novom zavičaju. Jedno od najvažnijih odredišta pri naseljavanju u Šumadiju je bio Vitanovac. U njemu su se zbirali doseljenici iz više srpskih predela.

Dovde su, spojivši se u dolini Ibra, najviše dopirali begunci i nevoljnici takozvane kosovsko-metohijske selidbene struje, dolazeći od Peći, s Kosova i iz Ibarskog Kolašina. Ova selidbena struja je, kako je Jovan Cvijić ustanovio, jedna od najranijih – pokrenuta je krajem XIV veka, uzrokovana kosovskom pogibijom, i, evo, na žalost bez prekida, nastavljena je do naših dana.

U donjem toku Ibra je na ovaj putni pravac izlazila i najjača selidbena struja, nazvana dinarskom, u kojoj se nalazilo stanovništvo Stare Srbije i dinarskog pobrđa – Crne Gore, Hercegovine, Starog Vlaha, Sjeničko-pešterske visoravni i Dragačeva. Na ovom pravcu je Sjeničko-pešterska visoravan bila etapna stanica, gde se pokrenuto stanovništvo zadržavalo kraće ili duže vreme, nastavljajući odatle seobu u potrazi za boljim uslovima života.

Mesto gde su ove struje prelazile na tle Šumadije je vekovima bilo selo Vitanovac, odakle su dolinom Gruže i preko prevoja Rudničke planine išle ka niskoj Šumadiji.

Piše: Mile Nedeljković

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.