Stanovništvo Potkozarja doseljavalo se sa raznih strana, od Kosova, Raške oblasti, Crne Gore i Stare Hercegovine, ali i susedne Like i Dalmacije.
Drakulići su iz Korjenića u Hercegovini (slave Mratinjdan).
Durbabe su od sela Doribabe, od bosanskog ugra.
Dulići su iz Dulica od Gacka u Hercegovini.
Đilasi su poreklom iz Crne Gore (slave sv.Simeuna).
Zoranovići su poreklom iz Hercegovine.
Zorići su poreklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave Đurđevdan).
Zupci su sa Zubaca u Hercegovini (slave sv. Đurđa).
Jarakule su poreklom od Raškovića iz Starog Vlaha (slave sv. Đurđa).
Janjetovići su poreklom od Teodorovića u Hercegovini, a doselili su preko Dalmacije i Like u ove krajeve (slave Jovanjdan).
Jasnići su poreklom s Kosova (slave Đurđevdan).
Jugovići su iz Gacka u Hercegovini. Jugovci su iz polimskog sela Jugova ili od Juga iz Jugovića u gornjoj hercegovačkoj površi.
Kavenuše su poreklom iz Polimlja (slave sv. Simeuna). Kadijevići su poreklom iz Zavale u Popovu, u Hercegovini.
Kalanji su iz Miruša kod Bileće, u Hercegovini (slave Nikoljdan).
Kalabe su poreklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave Stefanjdan).
Kalabići su poreklom od Nove Varoši iz Starog Vlaha.
Kalinovići su došli iz Kuča u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Karugići su poreklom iz Kolašina u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Kelemanovići su iz Pocrnja, verovatno od Ljubinja u Hercegovini.
Kerkezi su poreklom iz Gornjeg Dragačeva (slave Đurđevdan).
Kecmani su doselili iz južne Srbije preko Hercegovine i Dalmacije u ove krajeve (slave Vratolomijevdan).
Kovačevići su iz Raške (slave sv. Jovana).
Kozomore su poreklom s planine Kozomor, Nova Varoš, Stari Vlah (slave sv. Jovana).
Komadine su poreklom iz Vasojevića u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Kondići iz dubičkog kraja su poreklom iz višegradskog Starog Vlaha (slave Nikoljdan)
Koraći su iz Popova u Hercegovini. Njihovo dalje poreklo je Bratonožići u Crnoj Gori (slave sv. Iliju).
Korjenići su iz. Korjenića u Hercegovini.
Kosijeri su poreklom iz Kosijereva u Crnoj Gori.
Kosovci su poreklom iz Kosova.
Koturi u više sela dubičkog i gradiškog područja doselili su iz Starog Vlaha od Ibra (slave Nikoljdan).
Kočići su poreklom od bratstva Maleševaca u Hercegovini (slave sv. Ignjatiju). Godine 1436. spominje se Blaž Kočić u Cetini. Srbima kojima pripada Blaž su Hercegovci koje je naselio car Dušan oko Klisa i Skradina. Kočići su doselili od Maleševaca u Grahovu iz Crne Gore.
Kraljevići su doselili iz Hercegovine.
Krvavci su poreklom iz Hercegovine.
Krčikovići su poreklom iz Crne Gore (slave Nikoljdan).
Krtoline su od Lubura u Riđanima, iz Crne Gore.
Kruge su doselile iz Crne Gore. Kuvelji su od Sjenice (slave Đurđevdan).
Kuvalje su poreklom od Sjenice (slave Đurđevdan).
Kukići su poreklom iz Banjana u Crnoj Gori.
Kukići su doselili iz Hercegovine.
Kukulji su doselili iz Crne Gore.
Kužeti (Zorići) su se nazvali što su prekužili kugu, a negde su bili kuvari u kužini i po tom nazvani Kužeti.
Lugonje su poreklom iz Drobnjaka iz Crne Gore (slave Đurđevdan).
Lukači su poreklom iz Kuča u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Lopari su doselili od arbanaške granice iz Crne Gore (slave sv. Jovana).
Lopare su iz Trebinjske šume u Hercegovini.
Loparice su iz Crne Gore.
Ljubibratići i Puhali, velike ličke porodice, došli su iz Trebinja u Hercegovini sa vladikom Ljubibratićem, čiji su bratstvenici bili. Ovoga vladiku isterali su Mlečani iz manastira Savine nakon osvajanja Herceg Novog. To mu je pribavilo tursku zaštitu i putovanje na takvu daljinu. To je izgleda bilo 1717. godine.
Mandići su neki iz Raške, a neki iz gornje Hercegovine (slave Nikoljdan).
Majstorovići su doselili iz Hercegovine.
Maleševci su od Bileće u Hercegovini.
Mataruge oko Kozare su poreklom od starog brata Mataruga u Grahovu u Crnoj Gori. Ima ih i u Matarugama u Ćehotini, u slivu Lima. Svi slave Đurđevdan. Mataruge u Grahovu u Crnoj Gori prvi put se spominju 1318. godine.
Matavazi su iz Crne Gore, a tamo se misli da su poreklom Arbanasi.
Moravci su doselili iz Starog Vlaha (slave sv. Jovana).
Morače su iz Morače u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Mastilovići su iz Gacka u Hercegovini.
Mačinko je doselio iz Hercegovine (slavi sv. Iliju).
Mačnoge su doselile iz Hercegovine.
Macure su poreklom iz Bratonožića u Crnoj Gori (slave sv. Arhanđela).
Medani su iz Hrasna u Hercegovini (slave Jovanjdan).
Merčepi su poreklom iz Riđana u Crnoj Gori.
Mehteri ili Štrpci (to isto znači na turskom jeziku) doselili su iz Starog Vlaha.
Miroslavići su poreklom iz sela Kapavice, kod Ljubinja, u Hercegovini. Ovi se u Kapavici sada zovu
Gordići, a poreklom su iz Mratinja od Nikšića (slave Nikoljdan).
Mostarci su poreklom iz Hercegovine.
Mokronoge su došljaci iz donjeg Polimlja i Vasojevića u Crnoj Gori.
Neretvljanci su poreklom iz Hercegovine.
Nikšići su poreklom od Nikšića u Crnoj Gori.
Obadi su iz Borča na Neretvi u Hercegovini.
Obućine su poreklom od Kolašina (slave sv. Đurđa).
Odavići su poreklom iz Hercegovine.
Ožegovići su iz sela Ožegovića, na Čevu, u Crnoj Gori (slave sv. Stefana).
Oljača imaju svoje imenjake u Oljačincima, u Dubnici, u Vranjskoj Pčinji, a oni su poreklom iz Lopardinaca kod Preševa (slave Đurđevdan).
Oparice su doselili iz Levačkih Oparica (slave sv. Jovana).
Otašovci su iz Crne Gore.
Padežani su poreklom s juga Srbije.
Pađeni su iz Pađena u Hercegovini (slave sv. Đurđa).
Palavestre su poreklom iz Hercegovine.
Paruh je poreklom od Taraila u Šumi kod Trebinja, u Hercegovini.
Pašići i Pjanići su došli iz Raške (slave Jovanjdan).
Perinovići su iz Nevesinja u Hercegovini, a oni su od Mučibabića.
Pišteljići su doselili od Trebinja u Hercegovini (slave sv. Nikolu).
Plemići su iz sela Pleme u višegradskom kraju (slave sv. Nikolu)
Pocrnji su iz Pocrnja od Ljubinja u Hercegovini.
Popare su poreklom iz Fatnice u Hercegovini.
Predojevići su poreklom iz Rudina kod Bileće u Hercegovini (slave sv. Alimpiju).
Pribićevići su doselili iz Hercegovine.
Puhali su došli od Trebinja u Hercegovini.
Rendulići i Rendići su od Sjenice.
Rorići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini.
Santrači su poreklom iz Kolašina u Crnoj Gori (slave Pantalijevdan).
Selaci su doselili iz Starog Vlaha.
Silimići su iz Hercegovine (slave sv. Đurđa).
Sjenežete su došljaci iz donjeg Polimlja i Vasojevića u Crnoj Gori.
Skenderije su od Skadarskog kraja. Njihovo krsno ime je sv. Vrač.
Skoplje su iz Hercegovine.
Smoljani, Smolići, Smoloići poreklom su s karsnog platoa izmedu donje Tare i Pive u Crnoj Gori (slave Đurđevdan).
Smoljevići i Smoljo poreklom su iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave sv. Đurđa).
Sopilji i Sovilji su iz Nevesinja, Hercegovina (slave Nikoljdan).
Srđeni su iz sela Srđevica u Gacku, Hercegovina,
Stirači su poreklom iz Vasojevića u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Sunarići su iz Starog Vlaha (slave Simeunjdan).
Tankosavići su poreklom iz Starog Vlaha (slave sv. Ðurda).
Tice su iz Polimlja.
Toromani ili Turomani od Dubice i Gradiške su poreklom iz Polimlja (slave sv. Stevana).
Trninići su iz sela Trnina u Kolubari.
Trubari su iz Hercegovine.
Tubini su iz Burmaza kod Stoca u Hercegovini (slave Vartolomijevdan).
Tumarići su iz Tumarske, planina Konjuh.
Ćeranići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini.
Ćermani su iz Ljubinja u Hercegovini.
Ubavići su od višegradskog kraja.
Ugarčići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini. Ugarča su iz Hercegovine. Ugrenovići su poreklom iz Starog Vlaha (slave Jovanjdan).
Hašani su doselili od Plava iz Crne Gore.
Here su poreklom iz Hercegovine.
Cikote kod Dubice su poreklom iz Starog Vlaha. Cikota ima u Crnoj Gori (slave sv. Đurđa).
Džepine su poreklom iz Kuča u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Šaponje su od Nove Varoši, Stari Vlah (slave sv. Vasilija).
Šatenci, Šamate su doselili od Bileće iz Hercegovine.
Šašari su iz Hercegovine.
Ševe su od Nikšića iz Crne Gore (slave Aranđelovdan).
Ševići su od Sjenice iz Starog Vlaha (slave Đurđevdan).
Šljivići su iz Starog Vlaha (slave Nikoljdan).
Šoboti su porijeklom od Mrnjavčevića iz Kuča u Crnoj Gori (slave Mitrovdan).
Šolaje su poreklom iz Starog Vlaha (slave sv. Đurđa).
Štrpci su doseljenici s juga, iz Hercegovine.
Štekovići su iz Vasojevića. Prema drugim podacima, iz sela Štekovica u Priboju, gde se spominju od 1642. godine, Crna Gora (slave Nikoljdan).
Šumljaci su doselili iz Šume u Hercegovini.
Šunjići su poreklom iz Hercegovine. Šumani od Dubice i Gradiške poreklom su od Polimlja.
Šurlani su poreklom iz sela Oraha u Šumi kod Trebinja, u Hercegovini. Izgleda da su Šurlani doselili preko Dalmacije.
Stradanje Srba sa Kozare i Potkozarja u Drugom svetskom ratu
U Drugom svetskom ratu s područja Kozare i Potkozarja izgubilo je živote preko 40.000 stanovnika. Područje Kozarske Dubice pre Drugog svetskog rata imalo je 33.350 stanovnika. Od toga broja je poginulo 18.495 stanovnika. Samo na području opštine Kozarske Dubice 463 domaćinstva ostala su bez naslednika po muškoj i ženskoj liniji. Njihova ognjišta su se ugasila. I ovo je jedan podatak koji pokazuje kako su ratovi uništavali stanovništvo na ovom području koje je ginulo, raseljavalo se i naseljavalo.Na ovo područje posle Drugog svjetskog rata stanovništvo se doseljavalo i naseljavalo iz Zmijanja i Manjače. Interesantno je navesti da je bila migracija posle Drugog svjetskog rata iz Zmijanja u Knešpolje, na mesto gde je izginulo stanovništvo. To su kupovali zemlju od onih koji su ostali i naselili se. Ovo je isti pravac nekadašnjeg migracionog kretanja od Zmijanja u Potkozarju.
Dušan Divljak, star 70 godina, iz sela Pobrdana u Knešpolju, priča da je posle Drugog svjetskog rata doselio iz Dobrnje sa Zmijanja.
Rajko Stanivuković iz sela Pobrdana u Knešpolju posle Drugog svetskog rata je doselio iz Dobrnje sa Zmijanja.
Dušan Tomaš iz sela Pobrdana u Knešpolju priča da mu je pričala prababa Mika da su oni davno doselili od nekud iz Dalmacije. Slave sv. Nikolu. I ovo je migracioni pravac Crna Gora-Hercegovina-Dalmacija-Potkozarje. Dušan priča da je njegova prababa Mika rođena u XIX veku. U fašističkoj ofanzivi na Kozari juna i jula 1942. godine poginula su Mikina tri sina: Stevo, Simo i Ilija. Tad je prababa Mika bila u poodmaklim godinama. Izginuvši sinovi i unuci, ali osta samo jedno praunuče, Dušan.Malo muško dete koga baba Mika nije od sebe nikud odvajala. Mika bi govorila: »Dala sam otadžbini sinove i unuke. Hvala bogu, osta mi praunuk Dušan, moja glava kuće. I moje se ognjište nije ugasilo.«Godine 1943. nastupila je glad. Baba Mika u svojim poodmaklim godinama uze zastavu i krenu pred omladinom da bere noću žito prema Dubici. »Za mnom, djeco, ne bojte se, moramo od neprijatelja oteti naše žito!« Kad se završio rat 1945. godine baba Mika je sa svojim praunukom Dušanom podigla kućicu. Ostao je praunuk Dušan i nije se ugasilo ognjište. Kad je Dušana oženila i uputila u vojsku, baba Mika je govorila: »Za otadžbinu sam dala sinove i unuke, ali sam dočekala da iz moje kuće ponovo pošaljem vojnika da nosi pušku i brani knešpoljsku zemlju natopljenu krvlju njegovih djedova i očeva. Pjevajte, ljudi i veselite se! Danas sam najsrećnija prababa u Knešpolju. Baba Mika iz svoje kuće ponovo šalje pod pušku vojnika. Nije dušman uspio da uništi ognjišta u Knešpolju!« Takve su bile majke Knežopoljke.
Predanja o poreklu koja su se prenosila sa oca na sina:
Krnete, Baslaći, Sadžaci, Milanovići doselili su iz Like u Potkozarje. Prema rodoslovu koji je posedovao Stanko Krneta, oni su u Liku došli iz Sjenice. Dakle, Sjenica-Lika-Potkozarje, to je bio pravac migracione struje. Krnete u Dragotinji, Volaru i Prijedoru slave Tomindan. Krnete u Marinima i Jutrogošti slave Jovanjdan. Evo kako je došlo do promene slave. Seobom iz Like jedan Krneta se zadržao u Cazinskoj krajini, a drugi odoše u Marine i Jutrogoštu. Ovaj Krneta što osta u Cazinskoj krajini ubio je dva bega i pobegao u drugi feud, ali je po kazni morao promeniti slavu. Od tih su Krnete u Dragotinji, Volaru i Prijedoru, koji slave Tomindan. Inače, stara slava Krnetama, dok su bili u Sjenici i Lici, bila je Jovanjdan. Simatovići su se zvali Regode. Prvi Regoda došao je iz Ključa u Palančište. Dakle, pravac migracije Hercegovina-Dalmacija-Ključ-Potkozarje. Taj Regoda imao je sina Simu-Simata. Simatovi sinovi po ocu Simatu dobiše prezime Simatovići. Selo se zvala Simatovica. Simat je bio prvi u Simatovićima. Od njega pred Drugi svjetski rat bilo je više od 20 kuća, domaćinstava. Prezime Simatovići dobili su ima preko 100 godina. Regode su slavile Đurđevdan. Tu slavu nasledili su Simatovići.
PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
10. maj 2013. u 12:47
Miloš Borčić
Poštovani, imaš li kakve podatke o Borčićima, Bašićima, ili Kondićima iz Novoselaca ispod Kozarske (nekada Bosanske) Dubice? Najviše bi me zanimali Borčići, jer je to prezime mog pradede i čukundede dok su Bašići prezime moje prabake, a Kondići moje čukunbake. Počeo sam da proučavam rodoslov, i čuo sam da smo ”po predanju” došli iz Like, ali to je sve što znam. Moj pradeda je na početku rata ubijen od strane ustaša, a prabaka sa decom pobegla ali bila uhvaćena i poslata u logor Jasenovac (mislim da je bio Donja Gradina) odakle je pobegla i nastanila se u Beogradu, naselju Veliki Mokri Lug, gde ja i moji i dan danas živimo. Krsna slava nam je (danas, za pre ne znam) Sveti Jovan.
Unapred zahvalan.
10. maj 2013. u 13:58
Nebojša Novaković
Miloše,
Veliki broj rodova je u Bos. Krajinu stigao upravo iz Like. Borčići su Sv. Jovana slavili i u Bosni. Bilo ih je u Donjem Buševiću (Krupa).
Bašića ima više nesrodnih porodica. Jedni slave Srđevdan i poreklom su od Grbića. Raseljavali su se po Krajini iz Dalmacije. Misle da su se ranije prezivali Grbljanović. (ovo može da ukazuje na poreklo iz Grblja)
U Dalmaciji pak ima Bašića, ali slave Sv. Aranđela.
Bašići su i veliki rod u Hercegovni, ima ih i pravoslavnih i katolika i muslimana.
Samo prezime ima dvostruko poreklo. Nastajalo je ili od turskog “Baša”, ili od ličnog imena Bratislav-Baša.
Što se tiče krajiških Kondića, trebalo bi da slave Nikoljdan. Prema predanju, srodni su Jeličićima (Nikoljdan), a poreklom su “od Užica”.
11. maj 2013. u 10:38
Dragana
Postovanje . Da li neko zna nesto o porijeklu prezimena Miodragovic (krsna slava Sveti JOVAN Krstitelj),kao i nesto o porijeklu prezimena Begic u BiH, nastanjenih u Banovicima ( od koje Srpske porodice su nastali, koja krsna slava…)? Unaprijed zahvalna
11. maj 2013. u 11:07
Nebojša Novaković
Begići su se iseljavali u severoistočnu Bosnu uglavnom iz Hercegovine.
U Hercegovini ih ima u Jablanici, Mostaru i Sovićima. Vode poreklo od stare porodice Linđo, koja je nekada živela u Zlatima. (pretpostavljam da su u pitanju katolici)
Postoji DNK analiza, kojom se danas uspešno otkriva poreklo porodica, tako ćete sigurno dobiti odgovor na to da li su Begići nekada bili pravoslavni, ili katolici.
Inače, u monografijama se pominje da su se Begići raseljavali iz zapadne Hercegovine uglavnom (Gabela i okolna mesta). Prema tome, velike su šanse da su u jednom trenutku bili katolici. Zapadna Hercegovina je naseljena uglavnom rodovima iz istočnijih krajeva Hercegovine, što opet može da ukazuje na to da su nekada bili pravoslavni. U zapadnoj Hercegovini ima i puno katolika koji u poreklom iz Dalmacije.
Što se Miodragovića tiče, oni su stara hercegovačka porodica. Pominju se veoma rano u istorijskim izvorima na prostoru Huma (danas Hercegovine).
11. maj 2013. u 13:50
Dragana
Prijatno sam iznenadjena brzinom odgovora,hvala Nebojsa .
11. maj 2013. u 14:35
Nebojša Novaković
Nema na čemu Dragana.
19. jul 2014. u 22:09
Mitar
Zna li se dal je prezime Miodrag iz Dalmacije povezano sa Miodragovicima iz Hercegovine?
17. maj 2013. u 11:32
ŽARKO
Poštovani, da li imate podatke o porodici MARČETA? Prezime Marčeta sa krsnom slavom Sv. Arhangel Mihail se spominje u „Šematizmu dabrobosanskom“ za 1882 godinu, između ostalog i za parohiju Demirovac, protoprezviterat dubički, odakle i ja potičem. Interesuje me povezanost sa drugim porodicama istog prezimena i krsne slave Sv. Jovan Krstitelj, odnosno sa porodicom MARČETIĆ koji slave Sv. Arhangela Mihaila. Unaprijed zahvalan!
17. maj 2013. u 18:16
Milorad Bogdanović
Žarko, drago mi je da si pročitao “Šematizam dabrobosanski” za 1882 godinu. Predlažem da ovdje potražiš i knjigu PREZIMENA SRBA U BOSNI; Đorđa Janjatovića, gdje ćeš zajedno sa “Šematizmom” mnogo lakše upoznati Marčete tj Marčetiće.
Takođe, potraži knjigu PORODICE DALMARINSKIH SRBA; Aleksandra Bačko, srt 282-284 gdje su dosta detaljno opisani Marčetići, mada slave drugu slavu,ali slava se ponekad i mjenjala kao i prezimena, zavisno od datog vremena, kod pojedinih porodica.
U Hercegovini nisam pronašao ovo prezime.
17. maj 2013. u 19:55
ŽARKO
Milorade, hvala Vam na brzom odgovoru i upućivanju na novi izvor (Aleksandar Bačko). Prethodno pomenute izvore sam proučio. Ne znam da li je pogrešno dovoditi u vezu ova dva prezimena (Marčeta/Marčetić), pošto prateći izvore i migracije stanovništva ova se dva prezimena prepliću?!
14. januar 2020. u 13:28
Rajko saldum
Da li mozemo mailom da se cujemo
[email protected]
17. maj 2013. u 19:04
Nebojša Novaković
Samo prezime je nastalo po ličnom imenu Marko/Maro + sufiks ča, pa dalje nastaje Marča, Marčin, Marčić, Marčeta…
Marčetići iz Bosanske Krajine pripadaju rodu Bogunovića. Njihova prvobitna slava je Jovanjdan. Bilo je reči o ovom rodu i ranije.
O Bogunovićima (izvor : Poreklo pravoslavnog naroda severozapadne Bosne, Vladislav Skarić, Pounje u Bosanskoj Krajini, Milan Karanović) :
“ Bogunovići su po Vladislavu Skariću od Raške. To sam čuo od njihovih bratstvenika u Lici, da su od Stare Srbije. Nina Kovačević, starac od 75 g. iz Malog Radića priča o poreklu svoga roda ovo:
pre 300 god. „pali“ su na Zmijanje pod Bjelaj. Kad su žene nabijale konoplje, izgori im kuća i u njoj tapija. Tad im Turci otmu zemlju i oni se sklone u Dalmaciju, upravo kad je Mletačka istisla Turke iz Dalmacije.
Kad je Stojan Janković isterao Turke iz Like, preseli jedan ogranak u Liku u Zrmanju. Tu ih se brzo narodi toliko da su se morali raseljavati. Iseli ih se 7 braće pre 150 godina u Vranovinu u Bjelajsko Polje. I tu nisu mogli da skrase i presele se u Doljane. Jedan je brat bio kovač. Kovao je zvona za ovce i uzimao je ovcu dvizicu za svako zvono. Tako je zametnuo ovce, koje su mu se triput hiljadile. Potomci njihovi od grane Kovačevića i sad imaju ovce od tih ovaca, koje su uzimali za zvona. Dešavalo im se da im je prelazilo hiljadu i te su odbijali u planinu, da su onoga ko ih nađe. Tad ih je bilo u kući 70 čeljadi. Po kovaču se prozovu njegovi sinovi Kovačevići. Jedan se nosio kao paša pa mu potomke prozovu Pašići, a jedan je od 7 braće rado pio, pa mu potomke prozovu Pjanići. Iz Doljana su najpre jedni preselili preko planine u Veliki Radić. Iz ta dva naselja kao matice rasele se po ovoj oblasti. – Bogunovići su i Bundale i Mazalice, samo ne zna se da li su se razrodili sa posebnim prezimenima u Dalmaciji ili Bosanskoj Krajini. Bogunovići su i Adamovići, Marčete, Stojanovići, Tatići i Grmuše, samo su se prezvali tako u Dalmaciji.
– Čini se da su se u Lici izdvojili:
Cvjetičani, Poznani, Borići, Obradovići, Krajinovići, Cvijanovići, Škundrići i Miljuši. O tome se toliko sačuvalo da su „nekako jedno“, pa se eto „razrodilo“. Zbog toga što su se razgranjavali u Dalmaciji, Lici i Bosanskoj Krajini to se pleme Bogunovića može razvrstati u tri grupe rodova. Ni jedan mi slučaj nije poznat da su se između se ženili.
U prvoj su grupi : Bogunovići 21 kuća. u 10 naselja; Kovačevići 97 k. u 21 n.; Pašići 31 k. u 6 naselja; Pjanići 3 k.; Anušići 10 k. u 4 n.; Mazalice 12 k.u 6
n.; Bundale 4 k. u 2 n. Đurašinovici 5 k. svega je od ove grane 183 kuće.
U drugoj su u Dalmaciji razrođenoj grupi najjači Adamovići. Iz Dalmacije su pali pre 200 g u Smoljanu više Bosanskog Petrovca. Tu pobiju Turke, jer su im hteli da provedu silu na slavi, pa pobegnu preko planine u ovu oblast, a jedni u Prekosanje.
U ovoj su grupi: Adamovići 27 k. u 9 n.;MARČETE 24 k. u 5 n.; Stojanovići 16 k. u 8 n.; Grmuše 25 k. u 18 n. i Tatići 15 k. u 5 n. svega 107 kuća.
U trećoj su Ličkoj grupi: Miljuši – Obradovići i Krajinovići.
Ima ih u ovoj oblasti:
Miljuši 26 kuća. u 13 naselja; Obradovića 18 kuća. u 7 naselja.; Cvjetičani 27 k. u 11 n.; Poznana 7 k. u 4 n.; Borića 6 k. u 3 n.;Krajinovića 10 k. u 6 n.;Škundrića 6 k. u 4 n.; Vranješa 5 k. u 2 n.; i Rakića 1 k. Svega je bratstva Bogunovića u ovoj oblasti 396 kuća sa 22 prezimena i svi slave Sv. Jovana.
U Lici je samih Bogunovića 79 k. u 8 naselja. Od poznatih su istaknuti ljudi iz ovih grupa rodova: vojvoda iz Ustanka 1875-78. Trivun Bundalo iz Hašana i pop Vajan Kovačević; zadnji Lički hajdučki harambaša Laza Škundrić, i organizator austrijske žandarmerije u Bosni general Cvjetičanin. Izrazitih je njihovih plemenskih osobina, borbenosti i retke smelosti pop Mile Bogunović iz Vrela, koji je umro 1915., interiran u Aradu. “
Aleksandar Bačko takođe pominje Marčetiće iz Dalmacije. Ima ih sa više različitih slava (Sv. Aranđel, Sv. Jovan, Sv. Nikola) i izgleda su svi u srodstvu.
J. Erdeljanović pominje Marčetiće Bunjevce. Subotica, 1686. godina.
On takođe smatra da su Marčete i Marčetići isto. U Bosansku Krajinu su se iseljavali upravo iz Dalmacije.
17. maj 2013. u 20:15
ŽARKO
Nebojša, hvala Vam na brzom odgovoru! Upoznat sam sa pomenutim izvorima i povezanosti sa rodom Bogunović. Prevashodno me interesuje da li se mogu povezati migracije Marčeta/Marčetića na relaciji Dalmacija-Bos Krajina-Podravina-Bačka do 19.vijeka, odnosno Dalmacija-Lika-Istra, pošto u tim regijama postoje prezimena Marčeta/Marčetić. Ukoliko imate još neke izvore, molim za link.
25. maj 2013. u 20:36
branislav ninic
pozdrav iz vojvodine iz odzaka. prezime mi je ninic, poreklo potkozarje, sanski most,selo tramosnja.postoje usmene price da smo poreklom sa kosova, odn. po drugoj verzija iz crne gore. bio bih vrlo zahvalan za eventualno jos podataka, informacija.pozdrav branislav b. ninic. inace, krsna slava je sveti jovan.
26. maj 2013. u 22:52
Milorad Bogdanović
Branislave, Ninići koji slave Jovanjdan, 1882 godine spominju se u parohiji Gomionica-Tramošnji, Busnovima (Prijedor), Ratkovu(Ključ), Turjak (Gradiška) i Strmnica (Vlasenica).
Ninići još slave Stevanjdan (Volari-Varcarvakuf, M.Grad; Dimitrije (Dubica); Bustrica (Prijedor); Mijoljdan (Laktaši) i Pantelindan (Dolac-Zabrđe Sarajevo).
(Šematizam dabrobosanski za 1882 godinu)
Nisam pronašao da se u Dalmaciji i sjevernije da se spominju Ninići.
U Hercegovini, ne spominje se prezime Ninić, ali se spominju Ninčići koji slave Nikoljdan i Ninković koji slave Jovanjdan u Vrbnu, Necvijeću,Budošima,Jasenu (Trebinje), Žrvnju (Ljubinje), u Trebinju i Nevesinju.
U Necvijeću došli su iz Riđana kod Nikšića, a u Vrbno i Budoše iz Necvijeća. Slave Jovanjdan. Nekad ih je bilo u Poljicama (Popovo), gdje se 1754 godine pominje Jovo Ninković. Ima ih nastanjenih i u Donjem Selu kod Konjica.
(knj:Hercegovačka prezimena – Risto Milićević, str. 528)
Prezime Alininčić srećemo obliže Ulcinja u mjestu Sijerča… Kako je u samom Kalinoviku živjela nekada i porodica NINIĆ, pa možda je Alininčić od Kalininčića. (Petar Aškraba Zagorski-Srbija…str 401)
Prezime Ninković prvi put se spominje u pisanim dokumentima 1399 a Ninčić 1410 godine u Dubrovačkom arhivu.
(Srpske porodice vojvodstva svetog Save – prof.Novak Mandić Studo)
Toliko sam prikupio o prezimenu Ninić.
P.S. Ko ćirilicu piše, taj se ima s čime ponositi.
27. maj 2013. u 14:32
Vuk
Zanima me poreklo prezimena Babic. Poreklo iz G. Jurkovice,opstina Gradiska(u potkozarju selo), Republika Srpska. Slavimo Sv. Nikolu. Cesto je prezime a ne mogu nigde da nadjem poreklo. Hvala vam unapred.
29. maj 2013. u 00:26
Bojan Raković
Pozdrav za autore sajta. Zanima me porijeklo prezimena Raković u Radosavskoj kod Piskavice (Banja Luka). Inače, u selu su samo dvije kuće Rakovića. Slavimo sv. Arhiđakona Stefana.
29. maj 2013. u 23:43
Milorad Bogdanović
Bojane, drago mi je da se kao mlad čovjek interesuješ za svoje korjene i poštuješ svoju ćirilicu, pismo tvojih prađedova. I još da ti kažem da sam u martu bio na Zemunici i Petkovom brdu kod Plavljana, prošao kraj Rakovića i cijelu Radosavsku. Ovu ljepotu drugi kad vide, imaju zašto da nam zavide.
Prezime Raković koji slave Stevanjdan spominju se u “Šematizmu dabrobosanskom za 1882 godinu” u parohiji: Jelići (Jelićka) u selu Radosavska; gradu Banjaluka, Boškovići, Gomionica i Šljivno; Kukulje, Mašići i Romanovci; (Lušci) Palanka kod Sanskog Mosta; Smoljana kod Petrovca; Boljanići kod Maglaja i Visoko.
Osim Stevanjdana, Rakovići još slave Đurđevdan u parohiji: (NOva Varoš- Dubica); Đurđic (Bistrica banjakučka);Ilindan (Omarska);Jovanjdan (Sokolovići-Všegrad) i Kuzman i Damjan (Dobrun-VIšegrad). Prezime Racović u parohiji Ključ slave Sv. Dimitrije.
U Dalmaciji se takođe spominjali Radovići, po podatcima iz 1948 godine.
U mjestu Ceranje, u popisu iz 1756 godine spominje se domaćin Jandre Raković. Takođe među Srbima koji sele iz Dalmacije (“doselili iz Bosne”) u Banat 1771-1774 godine, pominje se Andrija Raković iz istog mjesta. Ove porodice ovdje više nema.
Rakovići u mjestu Crnogorci (Imotski), došli iz Zubaca u Hercegovini “među prvima”. Pominju se u dokumentima 1799 godine, kao i u popisu pravoslavaca u Crnogorcima 1860 godine.Nema ih više.
Prepis:Porodice dalmatinskih Srba, autor Aleksandar Bačko, godina 2008, str.385
U knjizi Hercegovačka prezimena, autora Riste Milićevića, ne spominje se prezime Raković. Spominju se Rakići, rimokatolici.
U Zeti, starosjedilačka bratstva vjere pravoslavne, izmeđuostalog čini i bratstvo Kaluđerovići, koje se dijeli na manja bratstva a koja čine: Kaluđerovići, RAKOVIĆI, Mirkovići i Balijaš. (Bogišićev arhiv Cavtat,XVI,- podaci iz 1894 god.)
Prepis: Prof. dr Pavle S. Radusinović,Druga knj: “Stanovništvo i naselja Zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba”, Titograd 1991 godina, str 277
Slava Jelaščića bila je Sveti Stefan, koja se često pominje kod njihovih potomaka, a jedan dio od druge decenije 14-og vijeka slavio je Arhangela Mihaila.
Srbi Klimentisu se doselili od Rudnika, a jedni položili pod Avalu, vjerovatno je to bilo oko 1737-e godine. Klimenti u Malesiji (koji su u stvari potomci Jelaščića)su po predanju iz sela Lajčit, prije 500 godina i bili su dobri sa Kučima, pa se kaže da su Kaluđerovići u Zeti porijeklom iz Klimenata i da se dijele na Balijaše, RAKOVIĆE,Mijatoviće, Mirkoviće i Boljeviće.
Prepis:Petar Aškraba Zagorski – Srbija (ili Zagorje, Stara Srbija, prezimena,seobe…) Zagorje 2008, str. 303
Eto,Bojane, za sada od mene toliko.
Ostani na našem Portalu i mnogo toga novog ćeš ovdje saznati, naročito o našem rodno kraju, nekada zvanom Timar, kod mnogih već zaboravljenog.
10. jun 2013. u 13:58
Vuk
Pozdrav autorima sajta. Da li bi mogli da mi pomognete, ostavio sam post nešto iznad.. Naime, zanima me poreklo Babića iz G. Jurkovice.. Kako su došli tamo? Po nekoj priči vode poreklo iѕ Crne Gore ali o tome nema puno detalja.. Da li neko zna nešto? Slavimo Sv. Nikolu 19.12.
10. jun 2013. u 21:39
Milorad Bogdanović
Vuče, vuče.
Teško i tebi da ću nešto pomoći, jer tvoje prezime spada među najčešća prezimena kod Srba, kao i tvoja slava Nikoljdan. Još mi je teže, što se naziv tvoga mjesta ne pojavljuje pod tim imenom u “Šematizmu dabrobosanskom za 1882 godinu”. Ovdaje, kao i u knjizi PREZIMENA SRBA U BOSNI, autora Đorđa Janjatovića; spominje se prezime Babić koji slave Nikoljdan u parohiji:Gašica i Bijakovac, Gradška-Laminci, Dragelji (čine još sela Kijevci i Cerovljani), Kukulje (Lilići i Alajbegovac), Miloševo Brdo -Grabavica (Trebovljani), Romanovci-Mašići (Vilusi, Miljevci, Mrčevci, Sepirovci, POdgradci, Stapari i parohija Turjak sa selom Šiškinovcima, koji su imali 165 kuća i 1356 duša. Moja je pretpostavka da je ovo možda bilo pre ime sela Jurkovice, podno Kozare. Ovdje možeš pronaći sve to kao i još 17 slava koje slavi prezime Babić. Inače, veliki broj Srba sa prostora Lijevča polja i s/i Potkozarja doselio se sa prostora Zmijanja i Timara. Ali, Babići koji slave Nikoljdan, spominju se samo u parohiji Ratkovo,kao i u parohjama Banjaluka,Prijedor i njegovoj okolici Jelovcu i Ljubija. Babići koji slave Nikoljdan spominju se još na prostoru Dubice, Bugojna, Varcarvakufa (M.Grada), Glamoča, Krupe, Rogatice, Srebrenice, Livna, Prnjavora, Sarajeva, Gerzova, Tešnja, Sanskog Mosta, i Vlasenice.
Kao i kod mnogih, i kod tebe je ostala pretpostavka da su vaši Babići “porijeklom iz Crne Gore”, ali iz pisanih dokumentima, to ja nisam u mogućnosti da prenesem.
Prezime Babić prvi put se spominje u Hercegovini 1382 godine. Knjiga SRPSKE PORODICE VOJVODSTVA SVETOG SAVE, prof. Novak Mandić Studo, Gacko 2000.
Takođe Petar Aškraba Zagorski u svojoj obimnoj knjizi SRBIJA (ILI ZAGORJE, STARA SRBSKA PREZIMENA, SEOBE…) na dosta stranica spominje prezime Babić i slavu sveti Nikola. Izdvajam samo neke. Na str 75-77 spominje da su Babići stari Srbi Zagorani koji se pominju u 14-om vijeku i dalje… Babići (imenovani nekad i kao Bobić) pominju se sto godina prije osmanske osvajačke vlade. Milatka i Ozrena Babića, tužio je Obrad Bratenović 1371-e godine 18-og marta…Babića je, bar pod tim prezimenom, nestalo iz Zagorja, a kako i kuda sve, to je neznano, nesigurno. Babići koji slave Nikoljdan, autor spominje u mjestima Pećini a došli su iz Dubrava (Ljubinje). Babići iz Koriza, misle da su iz Riđana i rod su sa Ugljarima koji slave Nikoljdan doseljeni su iz Stona. Babići iz Bugojna, a vele da su “iz Hercegovine”, slave Nikoljdan. Babića ima pošiptarenih, pokatoličenih, poislamljenih, pomađarenih itd.
Ovdje nisam iznosio saznanja o Babićima u Dalmaciji, Slavoniji, Bačkoj i Babatu, kao i Zapadnoj Srbiji koji su se raseljavali iz sadašnjih područja Banjalučke krajine.
Eto toliko za sad. Sve najbolje i ostanite i dalje naš vjerni posjetilac, jer tako će te doći i do novih saznanja o svojim Babićima i slaveljenicima svetoga Nikole.
6. jul 2013. u 12:51
Dalibor Colakovic
Postovani, pokusavam utvrditi poreklo porodice mog oca koji potice iz kraja Sanski Most-Tomina-Tramosnja-Kozica-Jovica. Namerno sam naveo sva mesta koja znam iz price moje pokojne bake. Oni su posli za zemun ’48 kada se rodio moj pok. otac. Djedova familija je imala prezime Calakic ukoliko se ne varam, a bakina Borenovic. Koliko se secam, bakini su slavili Nikoljdan, a moji su slavili Tripunjdan. Od djedove familije mislim da su 4 brata od istog oca i majke dobili po komunistickom apsurdu 4 razlicita prezimena:
-Najstariji Milos-Maric (po majci Mari);
-Moj djed Gojko po dolasku u Zemun preimenovan u Colakovic;
-Druga dvojica Vlade i Dusan jedan je ostao Calakic, a drugi Colakic. Ovo su po nekim mojim saznanjima informacije i nadam se da mi mozete pomoci kako bih saznao nesto vise o njima.
6. jul 2013. u 14:50
Milorad Bogdanović
Dalibore, ako si ikako u mogućnosti da nam ćirilicom napišeš koje je pravo prezime tvoga đeda, jer “na sto muka si me stavio”.
Pretpostavljam da se radi o prezimenu ČELEKIĆ (ili slično tome) koji slave Tripunjdan, a spominju se u ŠEMATIZMU DABROBOSANSKOM za 1882 godinu u parohiji manastira Gomionica, kome je pripadalo i selo Tramošnja. U parohiji Tomina kome pripadaju još i sela Kruhari, Kijevo, Čaplje i Ilidža, Tripunjdan slave samo Marići i Kokanovići, dok u parohiji Kozica te 1882 godine niko ne slavi ovu Slavu niti se spominju Jovići, ako je to značenje “ošišane” latinice koja kod ćiriličara nema ama baš nikakovo značenje.
Borenovići su staro prezime i spominju se kao slavljenici svetog oca Nikolaja (Nikoljdan) u Tramošnji i Tomini a u parohiji Miloševo Brdo-Grbavica , na s/i Kozare, koje pripada današnjoj opš. Gradiška.
Mislim da se nećeš naljutiti, i da ćeš nam se ponovo javiti kako bi saznali pravo prezime TVOGA KORIJENA.
P.S. Ćirilicu po ljepoti svako ime prepoznati može, zato se i ne krije kao druge.
19. septembar 2017. u 22:12
JOVANKA COLAKIC
Dragi Dalibore, Calakici su pravo prezime od navedenih. Mi smo stricevici po muskoj strani porijeklom iz Jovice tj Vilusi, opstina Banja Luka. Slave Tripundan, Baka ti je Vida Borenovic djevojacki Jovisic iz donje Tramosnje, ona i moja mama su od dvije sestre djeca. Da nisi ti Micin sin, a Gojkov unuk.
Puno popzdrava od rodbine iz Banja Luke