Donje Dragačevo je 1898. i 1899. godine proučavao Jovan Erdeljanović.
Postanak sela i poreklo stanovništva
Današnja Markovica nema nikakve veze sa kakvim ranijim naseljem: stanovništvo je u njoj sve od poznijih doseljenika. Humke su, istina, znak da je ovde i u vrlo davnašnje vreme bilo stanovnika; ali nema nikakvih tragova od kakvih kasnijih doseljenja. Jedino staro ime Markovica što se može uzeti kao ostatak i znak nekog pređašnjeg ljudskog stanovanja.
U diplomi Prote Gučanina pominje se Markovica kao zasebno selo, a tako i u popisnom spisku od 1818. godine, po kome ima 6 domova sa 19 aračkih lica. Već u spisku od 1822. godine nema Markovice, što znači, da je bila spojena kao zaselak sa Tijanjem, sa kojim je sve do pre 60 godina činila jedno selo. – Onih 6 domova bili su zacelo od današnjih velikih i najstarijih markovičkih porodica: Jovaševića, Obrenovića i Divljaka.
Jovaševići (Jovaši) su najstarija porodica u Markovici. Oni su se doselili u Markovicu iz Drobnjaka još pre „Laudanove Krajine“. Bila su dva brata Jovaševića: Miloš i Jovaš, koji se podele. Potomci Jovaševi i sad su u Markovici, a potomci Miloša Jovaševića u vreme drugog ustanka ubiju u svađi oko vršaja nekakva poturicu, te pobegnu u Prijeljinu u srez ljubićski (okrug rudnički). I sad ima u Prijeljini Jovaševića pod istim prezimenom i znaju, da su došli iz Markovice, a slave Sv. Đurđa kao i oni markovički.
Na mesto odbeglih Jovaševića nastani se nekakav Obren. On beše poreklom iz Bosne, odakle je pošao zajedno sa bratom Obradom. Obrad se nastani u dragačevskom selu Virovu i od njega su tamošnji Milinkovići. Obren dođe u Markovicu (vele, da je iz Virova terao volove na trg u pomenutu staru varoš Dubravu, pa mu se dopalo u Markovici), i od njega su sadašnji Obrenovići. Da su virovski Milinkovići i markovički Obrenovići jednog porekla, dokazuje osim ovog predanja i ista slava: Vračevi.
Treći su po starini Divljaci. Njihov se praded doselio iz Divlje Rijeke, sela preko Javora blizu Sjenice.
Mlađi su doseljenici:
Savkovići, čiji se ded doselio iz Čelica kod Nove Varoši. Najpre se bio namestio u Svilajiću u srezu požeškom, pa odatle došao u Markovicu. Savkovići su najveća zadruga u selu (25 duša).
Niketić se doselio pre triestinu godina iz Brezove ispod Mučnja (srez moravički).
Jakovljević se doselio pre petnaestak godina iz Akmačića, sela između Kladnice i Nove Varoši.
Milinković je od porodice Žunja iz Tijanja. Otac mu se privenčao u Markovicu.
Vidimo dakle da od 40 markovičkih kuća 36 dolaze na same stare porodice iz 18-og i iz početka 19-og veka. Prema tome Markovica je sve do najnovijeg vremena rasla samo priraštajem.
PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo N. Kuzmanović
Komentari (0)