Bečej i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 7

Opština Bečej:

Bačko Gradište, Bačko Petrovo Selo, Bečej (do 1947. godine Stari Bečej, 1991-1992. godine zvaničan naziv je bio Stari Bečej; 1947. godine Bečeju pripojena naselja Pece-Šor i Poljanica), Mileševo i Radičević (do 1947. godine Novo Naselje broj 1, 1947-1948. godine Čikerija).

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (7)

Odgovorite

7 komentara

  1. vojislav ananić

    BEČEJ

    U centralnom delu Potisja na severu Srbije, u srcu vojvođanske ravnice, nalazi se Bečej. Tipičan panonski grad sa oko 37.000 stanovnika udaljen je oko 130 km od Beograda, odnosno 50 km od Novog Sada.
    Prirodni geografski uslovi omogućili su visok stepen razvoja poljoprivrede i prehrambene industrije. Bečej je i značajan kulturni centar regiona.
    Arheološki nalazi potvrđuju kontinuitet nastanjenosti u ovom delu Panonske nizije još iz vremena praistorije, a prvi pisani pomen imena Bečeja datira iz 1091. godine.
    Povoljni tereni omogućuju razvoj turizma, pogotovo lovnog i ribolovnog. Bogata sportska tradicija s pravom su Bečeju dodelili epitet – grad sporta. Glavna turistička atrakcija grada Bečeja je zamak “Fantast”.
    Ovaj velelepni dvorac podigao je na svom imanju Bogdan Dunđerski 1923. godine. Zamak je okružen prelepim parkom u kojem se nalazi i kapela posvećena Svetom Đorđu.
    Bečej je gostoljubiv grad, otvorenog srca, ljubavi i tolerancije.
    Naseljena mesta u opštini Bečej su Bečej, Bačko Gradište, Bačko Petrovo selo, Mileševo, Radičević i Poljanica.

  2. vojislav ananić

    BEČEJ

    O postojanju grada na Tisi svedoči i darovnica ugarskog kralja Bele IV iz 1238. godine u kojoj on selo Bečej daje kaluđerima krstašima iz Stonog Beograda. Ime Bečej najverovatnije potiče od imena moćne srednjovekovne porodice Bechey koja se nastanila u ovom kraju za vreme prvih Arpadovića i u srednjem Potisju imala značajne posede. Paralelno sa moćnom tvrđavom, na teritoriji današnjeg Bečeja su se nalazila dva naselja: Botra, nastalo u XI veku (nalazilo se između današnjeg novobečejskog i novosadskog puta, na mestu današnjeg preduzeća “FIT”) i naselje Perlek nastalo u XII veku(nalazilo se na mestu gde je sad fabrika “Linde carbo dioxid”). Prema popisima iz XVI veka Perlek je bio naselje sa 17 kuca, a Botra je imala oko 14 kuća. Pretpostavlja se da su se stanovnici ovih naselja bavili poljoprivredom, lončarstvom i izradom keramičkih proizvoda.
    Dok su naselja egzistirala uglavnom mirnim, zanatlijsko-poljoprivrednim životom sve do kraja XVI veka, kada su ih uništili krimski Tatari, utvrđenje Bečej je od 1238. godine do polovine XVI veka promenilo više feudalnih gospodara. Krajem XV veka u neposrednoj blizini bečejske tvrđave turska vojska je poražena u krvavoj bici od strane ugarske vojske koju je predvodio despot Zmaj Ognjeni Vuk. Posle Mohačke bitke, 1526. godine, počinje period turske vladavine ovim prostorima, ali ne i Bečejom. Česti turski napadi na tvrđavu primorali su stanovništvo iz okoline tvrđave da iznad Tise, kod današnje “Pivare”, tokom XV veka formira novo naselje – Kovin. Vojska Mehmeda Sokolovića je septembra 1551. godine, posle niza neuspelih pokušaja, uspela da osvoji grad na Tisi. Posle ugarsko-turskog rata i sklopljenog mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine bečejska tvrđava je bila osuđena na rušenje. Posle rušenja tvrđave, 1701. godine, niklo je novo naselje Bečej. Godine 1751. ustanovljen je Potiski krunski distrikt sa sedištem u Bečeju koji je njemu prvi dao status grada. Bečki dvor je ukazom o Potiskom krunskom distriktu želeo da, pored ostalog, pogranične Srbe nastanjene duž Tise,što čvršće veže za ovo tlo. 28. juna 1751. godine je objavljen ukaz o privilegijama graničara u Potiskom krunskom distriktu. Ovim ukazom Marija Terezija obećava da krunsko dobro neće biti nikad prodano ni predano ni jednom spahiji ili vlastelinu. Između ostalog dozvoljava se sloboda veroispovesti, proslava pravoslavnih praznika i krsnih slava. Te 1751. godine stanovništvo je bilo čisto srpsko, a 1774. godine od 2000 stanovnika pola su bili Srbi, a drugu polovinu su činili Mađari. Potiski distrikt je ukinut 1848. godine, a novim Carskim patentom Bečej postaje sresko mesto u okviru Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata, koje je1860. godine ukinuto.
    Druga polovina XIX veka donosi napredak poljoprivrede, pogotovo zemljoradnje. Regulisanjem korita Tise povećava se obradiva zemlja koju zemljani nasipi štite od poplava. Najranija industrijska grana je bila mlinarstvo. Pre pojave mlinova na mašinski pogon u Bečeju je pšenicu mlelo osam vetrenjača i desetak vodenica. U XIX veku je nastala, danas čuvena bečejska pivara koja je tada nosilXa naziv “Gerberova pivara” a krajem veka je podignuta i ciglana.
    Godine 1830. nabavljen je jedan parobrod koji se tek 1833. prvi put koristi za vodeni saobraćaj. Poslednjih decenija XIX veka dolazi do izgradnje železnickih pruga. Godine 1889. u Bečej ulazi prvi voz, i to iz Subotice, a desetak godina kasnije i voz iz Novog Sada. Bečejska Srpska osnovna škola je jedna od najstarijih škola u Vojvodini i postoji od 1703. godine. U njoj je izvesno vreme radio i Joakim Vujić. Prva osnovna škola na mađarskom jeziku osnovana je 1765. godine. Jevrejska osnovna škola osnovana je oko 1882. godine, a 1883. je otvorena zanatska škola. Srpska čitaonica je osnovana 1862. a mađarska 1869. godine. Interesovanje za pozorište u Bečeju je oduvek bilo veliko. Još od 1845. godine pojedine diletantske grupe, pri čitaonicama, izvodile su pozorišne predstave. Velike brige meštanima Bečeja zadavala je Tisa, koja je često znala da napusti svoje korito, dolazeći sve do temelja crkava u centru. Posle Prvog svetskog rata Bečej postaje jak privredni centar i ubrzo najveći izvoznik pšenice, kukuruza i drugih žitarica u Beč i druge evropske gradove.
    Izvor: Internet

  3. vojislav ananić

    BEČEJ i NOVI BEČEJ

    Prvi istorijski izvori koji pominju ovo mesto odnose se na pristanište, verovatno skelu, koja je ovde postojala kontinuirano sve do kraja prošlog, dvadesetog veka. Naziv naselja potiče od imena veleposedničke porodice Bečei, koja je na ovom mestu imala posede. Stanovništvo banatskog naselja je pred turskom najezdom izbeglo u Bačku, gde je na obali Tise osnovalo naselje pod imenom grada iz kog su izbegli. Ime Novi Bečej nastalo je kada se stanovništvo po oslobođenju vratilo na svoje teritorije tako da je zapravo Novi Bečej stariji od Bečeja. Od 1946. godine je Novi Bečej nosio naziv Vološinovo, po maršalu koji je poginuo pri oslobađanju ovog mesta, a od 1952. se opet zove Novi Bečej.

  4. Vojislav Ananić

    STARI BEČEJ, sresko mesto u Bačkoj, na Tisi. Ima 19.372 stanovnika (1910), od kojih je bilo Srba 6.582, Mađara 12.488, Jevreja 594; pravoslavnih 6.624, katolika 11.870. S. B. se prvi put spominje 1238. 1419—1441. bio je u posedu despota Đurđa Brankovića. 1702. postao je šanac u potiskoj vojnoj granici. 1720. bio je čisto srpsko naselje. Od 1751 S. B. je glavno mesto slobodnog komorskog, a kasnije krunskog okruta. Po razvojačenju potiske grannce, srpski se elemenat utlavnom raselio i u S. B. je stalno u opadanju, dok je stran, naročito mađarski, elemenat u velikim razmerama naseljavan. Ima gimnaziju i građansku školu. U S. B. se nalazi grob velike narodne dobrotvorke baronice Eufimije Jovićke.
    D. P.
    Varoš. Izvor alkalno-murijatično kisele vode. 21° S i izvor sumporovite kisele vode 31° 0. Kupatilo, basen i kade, tuševi, masaža, sunčanje. Kupanje u reci Tisi. Leči: skrofulozu, tuberkulozu kostiju, rahitis, reumatizam, podagru, paralizu. Železnička je i parobrodska stanica.

    IZVOR: prof. St. Stanojević, NARODNA ENCIKLOPEDIJA SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA, IV KNJIGA, S—Š, IZDAVAČ: BIBLIOGRAFSKI ZAVOD D.D. ZAGREB, GUNDULIĆEVA 29 ZASTUPA DR ERIK MOŠE, MIHANOVIĆEVA ULICA 1, 1929.

  5. Vojislav Ananić

    Petrovo Selo

    Zabeleženo je u Bačkoj županiji 1440. kada ga je držao u posedu despot Đurađ Branković. Za vreme Turaka zabeleženo je u segedinskoj nahiji. 1590—1. imalo je 9 domova. Sredinom 17. veka zabeleženo je kao srpsko naselje. 1690. zabeleženo je, ispod Mola, Staro Petrovo Selo, a ispod njega naznačeno je jedno Petrovo Selo sa crkvom. 1698. zabeleženo je kao nenaseljeno. Kada je 1702—3. osnovana Potiska vojna krajina ušlo je u sastav ove i imalo da drži: 300 graničara. 1751 ušlo je u sastav Potiskog krunskog distrikta. 1767. imalo je 22 mađarske porodice, a 1777. 194 kućne starešine, sa 100 oženjenih i 5 neoženjenih stanara. 1769. imalo je 179, 1773. 183, a 1786. 191 srpskih domova. 1792. imaše je 202 doma sa 1.269 srpskih duša.
    Potesi: Vinogradi, Dagana, Gornji rit, Donji rit, Veliki rit, Čarda, Čik.
    U Petrovom Selu rodio se Blagoje Brančić (1860 — Novi Sad, 1910).

    Izvor: dr DUŠAN J. POPOVIĆ – SRBI U BAČKOJ DO KRAJA OSAMNAESTOG VEKA – (ISTORIJA NASELJA I STANOVNIŠTVA),
    ŽIVAN SEČANSKI – POPISI STANOVNIŠTVA BAČKE TOKOM OSAMNAESTOG VEKA, (GRAĐA ZA ISTORIJU NASELJA I STANOVNIŠTVA)
    BEOGRAD, 1952.

  6. Vojislav Ananić

    BAČKO PETROVO SELO

    1. Lazar Popović
    2. Petar Kovačević
    3. Jakob Martić
    4. Neško Tomašević

    Izvor: Slavko Gavrilović – Prilozi za biografije oficira Potiske i Pomoriške vojne granice, Zbornik za istoriju Matice srpske, br. 61

  7. Vojislav Ananić

    BEČEJ

    1. Peter Zacko
    2. Sava Rakić
    3. Stojan Bošković
    4. Đurađ Čokić
    5. Ostoja Spaić
    6. Mihael Sudarski
    7. Đurađ Kurušić
    8. Mihailo Branovački

    Izvor: Slavko Gavrilović – Prilozi za biografije oficira Potiske i Pomoriške vojne granice, Zbornik za istoriju Matice srpske, br. 61