Клачар

21. фебруар 2012.

коментара: 15

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (15)

Одговорите

15 коментара

  1. Тодор:
    Презимена у Босни и Херцеговини се јављају веома касно. Етнолози тврде да некада није било презимена, него смо уз своје име носили очево, такозвани патроним (ређе мајчино) као ближу одредницу наше идентификације.

    Презиме Клачар је изворно и пореклом из Црне Горе оне “Нове Црне Горе” чија је независност успостављена одлуком Берлинског конгреса 1876. године.

    Клачари су пореклом из околине Никшића, Црна Гора, презивали су се или Зимоњић, по једнима, или Дамјановић, по другима све до тренутка када се на подручје Пала доселио предак са три сина од којих су настала три села у околини Пала. Сви славе Ђурђевдан.

    Шта је основа овог презимена, Вук Стефановић Караџић о томе нема ништа у првом издању свог “Српског ријечника” из 1818., али има у другом, из 1852 године:
    За реч клак наводи да је из Црне Горе и значи креч, односно вапно по западним крајевима, латински (цалx). Наводи и изведене речи – кречана и кречар,онај који прави или продаје креч.
    Према томе, клак је или давно позајмљена реч од затеченог романског становништва или пак новија,од италијанског облика калче, калчина ( цалце, цалцина), с тим што је у изговору, наших људи дошло до преметање гласова, па су настали клачина и клачара…
    Презиме је дакле, настало, у тим српским крајевима, код Никшића, области која се у народу назива Стара Херцеговина.

    Тодор

    • Andrija klacar

      KLACARI SU PORIJEKLOM DAMJANOVICI KOJI SU NEKADA ZIVILI U GATACKOM SELU LOKVICE.MOJ PRAPRADEDA PETAR RODIO SE U LOKVICAMA OKO 1785 GODINE A DOSELIO SE U PALJANSKO SELO KOCEVIK OKO 1830 SA 3 SINA. U PORODICNOM GROBLJU FAMILIJE KLACARA U SELU KOCEVIKU NA KRSTU PETRA I SINOVA PISE DAMJANOVIC A NE KLACAR.SVI DAMLJANOVICI SU NAPUSTILI GATACKO SELO LOKVICE OKO 1795 RADI SVADE SA TURCIMA.JEDNI SU OTISLI U MILINSKO I TAMO SU BILI DAMJANOVICI DO 1840 GODINE.TE GODINE MIRKO ALEKSIN DAMJANOVIC JE UBIO SMAIL AGU CENGICA I OD TADA TI DAMJANOVICI SU POSTALI ALEKSICI,KRSNA SLAVA DURDEVDAN..DRUGI SU OTISLI U MARKOVICU I POSTALI MARKOVLJANI.MOJ PRAPRADEDA PETAR SA BRATOM I VERVATNO OCOM OTISAO JE U PLJEVALSKI KRAJ BOLJANICE A POTOM U PALE. DAMJANOVICI SU DOSLI O GATACKO SELO LOKVICE IZ PIVSKOG SELA BUKOVAC OD RODA BLAGOJEVICA,KRSNA SLAVA DURDEVDAN.

      • Lena

        Zanima me odakle vam taj podatak da je Mirko Aleksin Damjanovic ubio Smail agu Cengica? To nije dokumentovano nigde.

        • ANDRIJA Klacar

          Ako zeolite da saznate ko je ubio Small agu CENGICA onda procitajte knjigu smrt Smail age Cengica of Ivana Mazuranica. Isto mozete potraziti podatke na Google o Mirku Aleksinom Damjanovicu koji je ubio 1840 godine Smailagu I glad mu odnio vladici Radu na Cetinje koja se I da has tamo halal.

        • Andria Klacar

          Ako vas interesuje ko je ubio Smail agu Cengica onda treba da procitate knjigu, smrt Smail age Cengica od Ivana Mazuranica, ili da na Google pogledate biografiju Mirka Aleksinog Damjanovica.

      • DRAGANA KLACAR DUJOVIC

        Ja sam iz Pljevalja bas vucem porijeklo ljudi koji su za vrijeme Vukalovica bune dosli za Crnu Goru u mjesto Boljenici i nemam takve podatke vrc drugacije,csk se ni imena koja ste naveli ne podudsrsju sa tim ljudima

  2. Miroslav

    Ako neko ima blize informacije oko porodice Klacar sa Pala posebno u delu njihovog dolaska.

    • olivera

      Nista ne znam o poreklu prezimena Klacar, ali mi je poznat jedan Klacar, Miroslav Klacar, iz Kragujevca! On je bio visedecenijski funkcioner Socijalisticke partije Srbije (SPS), bivsi radnik “Zastave” i ucesnik svih “dogadjanja naroda” i svedok i ucesnik slanja nase dece u “ratovima u kojima nismo ucestvovali” iz kojih se mnogi nisu vratili! Naravno, svoju decu i decu svojih partijskih drugova je sacuvao da uzivaju u blagodetima “Oslobadjanja srpskog naroda!”. Njegovi najblizi partijski drugovi u Kragujevcu su Slavica Djukic Dejanovic (SDJD), Braca Nikolic, “cuveni” Sarma”, a vecinu nije pristojno pominjati….umrli su! Za sve postoje dokazi i originalna dokumentacija! Pozdrav! Olivera Tomic iz Kragujevca

      • Miroslav

        Tekst koji ste napisali činjenično u mnogim delovima je problematičan i neodgovara istini. Znamo se dugo još od 1983 godine dok ste radili u listu Crvena Zastava. Odustajem od polemike i rasprave jer bi mogao i ja što šta reći a sad je tema poreklo prezimena Klačar. Ko sam i šta sam to je za drugu priliku a ne kao vi da budem sejač jevtinih politikantskih pamfleta. Svojih uverenja i pripadnosti SPS-u, legalnoj partiji se ne odričem. Ovim je kraj i ne želim da sa Vama da se raspravljam i da dajem druge sudove. Držim se one stare izreke o čojstvu i junaštvu: sačuvaj druge od sebe, a sebe od drugih. Srdačan Vam pozdrav. Miroslav

      • Alem klacar

        Postovanje zanima me prezime Klacar, Opstina Rudo mz Strgacina ,bosnjacke,nacionalnosti od tamo mi je pra dedo Osman,dedo Ramo,i babo Hamdo,nazalost nisu zivi zanima me odakle su došli i porijeklo klacara bosnjaka hvala

    • milko klacar, novi sad, s.selenica br 12

      Vidim da vas zanima nase porijeklo i korijeni. Ko smo ,odakle, i ko smo i gde sada.
      Ima nas svuda od Kragujevca, Novog Sada, Beorada, Podgorice, Sarajeva,Herceg Novog u Americi, Australiji, Kanadi…….. Velika i siroka porodica. Bez sumnje jednog korijena i klacari s Boljanica, Krca, Kalusica kod Pljevalja i Klacari sa podrucja Pala. Ali pitanje ko smo bili i odakle smo posli .. Jer bez proslosti nema ni buducnosti Ovo sto ja znam vam dostavljam da mozda nadopuni neka vasa saznjana.

      S postovanjem. Milko Klacar cukun unuk Bogdana Klacara.

       Клачари су од Зимоњића из Херцеговине (Гацка). Дошли су око 1862. године у време Вукаловића устанка. Дошао је Богдан (rodjen 1815) са братом и населили су се испод Бољанићког виса, на имање Коријенића (begovska porodica). Брат му је касније одселио за Пале код Сарајева. Odatle poticu Klacari sa Pala nasi rodstvenici i svi slavimo istu slavu Svetog Djordja. Име Клачари су добили јер су први почели да пеку креч односно клак, који су продавали па их по томе прозваше Клачари.
      Богданови синови су: Милан, Јоко и Лазо, а Јокови Тодор и Мико. Микови синови су: Спасо, Јаков и Радован. Јоко је, са Миковим унуиима и синовима, 1910. године прешао у Калушиће и купио земљу у Шећеровића. Лазо је умро 1912. године.Njegovi sin je Mijajilo i ………., a mijajilovi sinovi Vaso i Mirko . Vasovi sinovi su Dusan, Vukasin i Jovan, a Mirkovi Rados, Ratomir, Milos i Milko. Миланови синови су: Гавро, Дико, Перо, Драго и Спасо. Саво (1890) је добио златну медаљу за храброст због учешћа у рату у прногорској војсци 1914-1916. године и показане храбрости. (ovo je izvod iz knjige Milene Vojinovic “Pljevaljski kraj” koji se poklapa sa predanjima i cinjenicama koje prikupio moj pokojni brat Rados na osnovu cega je sastavio rodoslov Klacara.
      Napominjem da je na groblju na boljanicima postojao krst sa lazovim imenom (kosti su mueshuminare i sahranjene sa njegovim sinom, a mojim djedom Mijailom. Otac mi je prico da lazo sahranjen u grobu njegovog oca tj, u Bogdanovom grob ali to se nije moglo utvrditi jer krsta nije bilo. Pretpostavlje se da je isti krst koriscen i za bogdana i za Laza a da je vreme izbrisalo bogdanovo ime ali to se nije moglo utvrditi jer je krecnjak zbog erozije jako ostecen a ime lazo je bilo jedva citljivo,.

      Ovo je sigurno jer je moj brat Rados godina istrazivao nase porijeklo. On se bavio izdavastvom, izdavanjem knjiga iz kulturnog nasledja srbije i crne gore (manastiri, crkve, znamenitosti i dr) a usput je prikupljao i podatke o porijeklu nasih porodica)
      (sa pala poznajem Milana Klacara, koji je sa suprugom Danijelom ratnih godina dosao u Novi Sad. Pomogli smo ja i moj brat Milos da stanu na noge ali su oni za boljim zivoom otisli u Kanadu. Dolazio je dva puta u N.sad da se vidimo ali posle bombardovanje Srbije izgubili smo kontakt, i to mi je jako zao.. ali eto takve su nase srpske sudbine..

      S postovanjem i svako dobro vama, vasoj porodici i svim klacarima ma gde bili
      Milko Klacar, tel 063 166 9 716

      • DRAGANA KLACAR DUJOVIC

        Pa drago mi je sto sam pronasla srodnika sa kojim dijelim istu istoriju predaka koju su meni prenijele moje starine mozrte me pronaci na instagramu ukoliko imate profil pozdrav

  3. Nebojša

    Moji Klačari su iz sela Boljanići, na pola puta od Pljevalja ka Čajniču. Svi slavimo Đurđevdan. Đed Vaso (1908-1941) i prađed Mijajlo (1871-1942) su poginuli zajedno krajem ’41. odnosno početkom ’42. od ‘talijana. Mijajlo je bio učesnik i u Prvom ratu i zarobljen je 1916. odveden u logor u Austriju, odnosno Mađarsku, odakle se živ vratio. Čukunđed Lazo (1836-1907) se pominje u predanju kao jedan od pet Bogdanovih sinova, od kojih su se četvorica naselila u Boljanićima, Krćima, Kalušićima i Bulozima kod Pala. Peti se ne pominje. Takođe po predanju, a nešto i po zapisima u predratnom “Sveznanju” potiču od Zimonjića iz okoline Gacka. Navodno su prebegli od osvete zbog ubistva Age stočanskog. Napominjem da je u to vreme “klačar” bilo zanimanje i da, ne negiram ali nije nužno, da su svi Klačari u krvnom srodstvu, ali da se ovi “naši od Zimonjića” ne mogu uzimati među sobom jer smo tek na 7. koljenu. Znam da ti Zimonjići iz Gacka ne slave Đurđevdan, ali postojao je običaj u tim krajevima da djeca zbog osvete promijene slavu. Nažalost, očevi su nam mladi ginuli pa je sve ostalo na onom što su djeca pamtila i prenosila dalje.

    • DRAGANA KLACAR DUJOVIC

      Molim vas javite mi se na mejl adresu ukoliko vam je dostupna posto i ja vucem korijene bas te loze Zimonjica po pricsmaa mojih djedova Pozdrav Nebojsa

    • Dragan Jakovljević

      Biće mi drago da mi se javite Nebojša i da detaljnije popričamo.
      Moji Jakovljevići, do 2.sv. rata Jakovovići, su iz Bobova kod Pljevalja, a po predanju smo od Klačara, odnosno starinom od Zimonjića kako i vi rekoste. Po priči koja se u mojoj porodici prenosila dva su brata (Zimonjići) negde drugom polovinom 18. veka ubila nekog turčina (vi eto navodite da se radilo o agi st⁷očanskom) pa plašeći se osvete pobegli iz okoline Gackog, najverovatnije sela Garevi, u krajeve gde su im nekada već živeli preci (o tome ću kasnije) odnosno oko reke Tare. Ta dva brata su se po priči zvala Milić i Jakša i prvobitno se nastaniše u Krće, pa pošto su se u Hercegovini bavili proizvodnjom kreča-klaka, a da bi zavarali trag Turcima prezvaše se Klačar, a Jakšini potomci kasnije i zadržaše ovo prezime. Posle nekog vremena Turci ih otkriju pa su morali bežati dalje i tada dolaze u Bobovo odnosno u zaselak čiji su prvi stanovnici i koji su oni prozvali Zasada. Ovo ime zaseoka je veoma interesantno i značajno iz razloga što i u okolini Gackog postoji mesto koje se zove Zasada i koja kao i ova bobovska predstavlja “oazu” u kamenitom predelu. To govori da predanje ima osnova jer je logično da joj je ime nadenuto po nečemu što je postojalo i tamo gde su ranije živeli pa im je zaličilo.(iz kasnije priče čućete da su Zimonjići u okolini Gackog često menjali naseobine po čitavom gatačkom polju.) Jakša i neki od njegovih sinova je odlučio da se vrati u Hercegovinu navodno, a drugi sinovi ili sin (niko nije pominjao njihova imena ni koliko ih je bilo, ali bi neki od njih vrv. mogao biti Bogdan koga vi pominjete imajući u vidu da se po periodu kad je mogao biti rodjen taman uklapa) nisu želeli. Milić je imao sinove Danila i Dragutina, a Danilo je imao petoricu sinova, Toma, Jovana(Pupa), Jakova, Goluba i najstarijeg, opet po priči, kojem je dao ime po bratu-Dragutin. U Crnoj Gori, za razliku od Hercegovine, je tada postojao običaj koji i danas postoji kod Rusa da su se potomci prezivali po imenu oca, što nije uvek bilo obavezno ali se uglavnom poštovalo i tek kasnije se izobičajilo (negde od Njegoševog vremena) Tako su od Milićeve loze najpre postali Dragutinovići i Danilovići, a kasnije od Danilove četvorice sinova tj. od Danilovića nastaju Tomići, Pupovići, Jakovovići i Golubovići. Sve ove porodice i danas postoje u Bobovu. Peti i najstariji Danilov sin Dragutin se po priči vratio u Hercegovinu kada je Jakša Klačar sa delom svoje porodice krenuo nazad. Taj Dragutin je zadržao u Hercegovini očevo prezime Danilović, kao što su i Jakšini potomci očito, obzirom da se on takodje vratio tamo zadržali Klačar što u Cg nije bilo uobičajeno- ovo “razdvajanje” Klačara koje pominju objašnjava i odakle oni na svim mestima koje označavate i nedvosmisleno je da su svi iz iste loze. Ovo sve jesu predanja, sklapana iz priča više porodica, ali je očito da se u dobroj meri poklapaju i sa ovim vašim podacima, a ja sam za neke od stvari koje sam navodio nalazio i dokaze u vidu starih spomenika ili zapisa koji postoje u manastirima. Sad ćete čuti da sve ima logike i kad se zadje malo dublje u sam nastanak Zimonjića a što sam pročitao i iz knjiga od kojih dosta delova postoji i po internetu sad pa ih svako može lako proveriti. Naime, d 15-og veka postoje zapisi o plemenu Vlastelinovića koji su iz Stare Hercegovine, Gatačkog kraja, odnosno Plane kod Gackog. Neki pripadnici ovog plemna pominjani su kao nastanjeni u dolini reke Tare još krajem 14.og i početkom 15. veka ali prema rodoslovima starinom im se smatra Plana kod Gackog. Iz tog plemena je vojvoda Mijailo Vlastelinović koji u mladosti zbog lica išaranog krastama dobi nadimak Šarac a po njemu nastade i pleme Šaranaca koje negde u 17 veku prebeže najpre u Muževice ispod Njegoša kraj Nikšića. Odatle se Mihajlov sin Aleksa (koji se kasnije poturčio pa dobio ime Avdija) sa svojom porodicom vrati u zavičajnu Planu tj. Gacko. Kad ih neki lokalni aga pritisnu da prime Islam on prihvati ne želeći da ponovo seli i najmlađi mu sin ostade sa njim pa postaše Avdići u Planoj, dok mu stariji sinovi-prvom sam zaboravio ime al su ga zvali Babo pa po njemu nastaše Babići i drugi Zimonja po kome nastaše Zimonjići pobegoše i zasnovaše porodice u drugim mestima oko Gacka i Mostara jer su se često selili bježeći od Turaka. Iz ovog plemana je kasnije rođen i čuveni vojskovođa Bogdan Zimonjić koji je vodio ustanak u Hercegovini. Neki od Zimonjića nastanili su se u selu Garevi kod Gacka. E sad, u rodoslovu Zimonjića koji ima i ovde ne pominju se ni Milić ni Jakša, ali nije isključeno da istim i nisu obuhvaćeni jer su i po pričama kao vrlo mladi pobegli, a uvek postoji i mogućnost da su imena pogrešno prenošena ili pobrkana u predanjima. Zimonjići slave većinom Lazarevu subotu, ali neki slave i Djurdjevdan.
      Svi Šaranci od kojih kako rekoh Zimonjići potiču slave Đurđevdan, a starinom su od Vlastelinovića od kojih se neki još u 15 veku pominju u okolini Tare što je opet zanimljivo jer njihovi potomci kasnije dolaze baš u predele oko Tare. Sve Bobovske porodice koje potiču od Klačara i Zimonjića slave Djurdjevdan, a kako čujem to je i vaša slava..
      Srdačan pozdrav i nadam se da ćete se javiti- možete i na mail [email protected]