Порекло презимена Ђелмаш

17. фебруар 2012.

коментара: 1

Поштовани,

позивамо вас на сарадњу.

Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).

Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.

Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (1)

Одговорите

Један коментар

  1. Djelmas Zivota

    Poreklo prezimena, selo Gvozdenović (Ub)
    Poreklo stanovništva sela Gvozdenović, opština Ub. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

    Gvozdenović je selo ispod slovačkog visa Karaule i pri izvoru rečice Kladnice, kolubarske pritoke, s kućama razređenim u porodične grupe pri izvorima pojedinih kladničkih potoka.

    Pop Kresta Đelmašević iz Gvozdenovića zapisuje, kako je pao sneg 14 maja 1781. godine, veli da je oprašio po Posavini. Na belegu kneza Petra Milovanovića iz Tvrdojevca, kojega su Turci oknežili 1813. godine, stoji, da je bio knez sela Tvrdojevca i Posavine. Ni Gvozdenović ni Tvrdojevac nisu ni nalik na prava posavska sela, piše Ljuba Pavlović.

    14. maja 1815. godine u šancu na Kličevcu, iznad Valjeva, poginuo je tadašnji tamnavski knez Petar Milovanoić iz Tvrdojevca. O ubistvu kneza Petra viđeni i uglednio starac Andrija Davidović iz Gvozdenovića priča, da je knez Petar poginuo zbog izdaje Turcima u 1814. godini, ubica dokmirskih haračlija i da je poginuo od popa Žuće Radovanovića iz Dupljaja radi osvete svoga brata, kojega su Turci ubili u Jabučju i nekoliko meseci držali izloženog na točku. Pop Žućin brat u društvu još nekih Tamnavaca pobio je dokmirske haračlije. Knez Petar je bio veliki prijatelj kuće Đelmaša i po njegovoj smrti politička vlast prešla je na Đelmaše.

    Glavna pritoka Kolubare je Kladnica, rečica, koja postaje od nekoliko potoka i izvoraca sela Gvozdenovića i Vrhovina. Kladnica je mala reka, široke doline, čija je leva obala terasasta i postupno prelazi u ravan a desna visoka i dosta strma ili pod samom rečicom ili dalje od obale, kao u Jabučju, Malom Borku i Radljevu. Dolina je neobično rodna, dobro navodnjena, nije potolita, a pri ušću i jedinstvena u svojoj vrsti, jer ima najbolje livade u oblasti, po kojima se gaje kolubarska goveda. U Kladnici nema stalno vode ili je ima na virove, koje je ipak dovoljno za pojenje stoke i druge potrebe. Na njoj postoje mestimično privremeni mlinovi, koji rade samo pri povodnjima i kad se snegovi tope. Takvih mlinova ima na svim malim tamnavskim rečicama i svojina su pojedinaca ili pojedinih porodica.

    Pop Damnjan Đelmaš primio je u svoju kuću jedno momče iz Tolisavaca i primio ga na imanje i do danas ostao. Stari Davidović-Čarapić iz Gvozdenovića usinio je jednog Karavlaha iz Eredelja i do danas je ostala ta zajednica.

    Stočarstvo je zanimanje svakog seljaka, ali nigde nije pretežnije od zemljoradnje. U svim oblasnim selima gaje se: goveda, konji, ovce, svinje a ponegde i koze. Goveda se gaje po celoj oblasti, ali se u gornjim kladničkim selima veća pažnja poklanja broju nego soju (vrsti) stoke a u donjim obrnuto. Stočarska sela prve vrste su Bajevac, Vrhovine, Stepanje i GVOZDENOVIĆ. Imućna i čuvena zadruga Arsena Dimitrijevića-Katanića iz Bajevca gaju blizu 200 goveda raznog doba starosti a blizu mu stoje, između ostalih iz obližnjih sela, i Andrija Davidović iz Gvozdenovića.

    Po iskazu Andrije Davidovića iz Gvozdenovića kuće su u stara vremana bile kvadratne osnove, bez prozora, s malim badžama, s jednim vratima jednodeljne (sa jednim odeljenjem, op. Milodan) i bez patosa.

    Srpska imena sela, koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili muških i ženskih imena i nadimaka jesu: Bajevac, Brović, Bošnjak, Vukićevica, Galovići, Gvozdenović, Dokmir, Družetić, Kalenić, Kalinovci, Lajkovac i dr.

    U Gvozdenoviću, do Dokmira je vis Karaula, na kojoj je još u najskorije tursko doba bila karaula sa sejmenima za održavanje saobraćaja i slobodnog prolaza. Zna se gde je bila karaula, a ispod nje je odmah stari most, zidan od kamena, što sve predočava veliku vrednost ovog mesta.

    Sela, koja su pre 300 (sada već 400) godina, samostalno postala, na ranije nestalim naseljima ili na mestima koja su bila naseljena, bila bi: Stubline, Ljubinić, Ruklada, Gvozdenović i dr…

    Đelmaši iz Gvozdenovića napisali su biografiju svoje velike porodice na spomeniku svoga zaslužnog pretka Ilije Đelmaša.

    Živopisac i kamenorezac, a u poslednje vreme svoga života i pisar Kneževe Kancelarije, Ilija Đelmaš, po belegu svoga oca Jakova Đelmaša, koji je tako isto bio živopisac i kamenorezac, ostavio je vredne zabeleške. Beleg je radio sam Ilija od svileuškog mermera, paralelopiped od 2 m visine i neobične veštine izrade. Tekst na spomeniku je pisan staroslovenskim pismom.

    Davidovići drugi u Gvozdenoviću rumunskog su porekla, ali se toliko izmenili, da o njima kao Rumunima ne može biti ni reči.

    Poreklo familija-prezimena sela Gvozdenović

    Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – Krsna slava – napomena

    -Davidovići* 1, prva polovina 18. veka, Drobnjaci, Đurđevdan.

    *Davidovići 1 su stari Čarapići, pravi su Drobnjaci, uvek trezveni i viđeni trgovci, bogati i zadružni.

    -Davidovići* 2, druga polovina 18. veka, Bela Crkva u Banatu, Stevanjdan.

    *Davidovići 2 su porekla rumunskog. Neki od starih Čarapića uzeo je svojoj kćeri Rumuna, pokrstio ga i okućio ga. Slavi dan pokrštenja, jer mu stari nisu dozvolili da primi tazbinsku slavu.

    -Đelmaši* 1, prva polovina 18. veka, Stari Vlah, Đurđic.

    *Za Đelmaše 1 biografiju je (na staroslovenskom pismu) napisao njegov zaslužni predak Ilija Đelmaš o čemu je ovde bilo reči.

    -Đelmaši* 2, druga polovina 18. veka, Todisavac u Rađevini, Jovanjdan.

    *Đelmaši 2 nisu od prvih, oni su potomci Branka iz Todisavaca, sluge popa Damnjana Đelmaša, koji ga je okućio i oženio i koji je iz zahvalnsoti primio prezime svoga dobrotvora. I nepričavska sveštenička porodica je od ovih Đelmaša.

    -Živkovići*, druga polovina 18. veka, Gornja Ljuboviđa u Azbukovici, Lazarevdan.

    *Starina Živkovića iz Osata je i ovo selo došlo sa tri brata, kao pravi zidari, od kojih jedan ostane u ovom selu, drugi ode u Novake a treći u Stubline i svuda ostane potomstvo.

    -Zebići, druga polovina 18. veka, Kozjak u Jadru, Lazarevdan. Ista porodica i u susednom Murgašu.

    -Jankovići, druga polovina 18. veka, Tršić u Jadru, Pavlovdan.

    -Jatakovići, druga polovina 18. veka, Rujevac u Azbukovici, Jovanjdan, zadružna kuća.

    -Kurepi*, prva polovina 18. veka, Drobnjaci, Aranđelovdan.

    *Kurepi su prezime porodično, s ponosom se čuva, ali zamenjeno izvan sela i drugim. Kurepi su još pored toga očuvali sve rodbinske veze s porodicama iz okolnih sela.

    -Matići, posle 1827. godine, Beloševac u Kolubari, Jovanjdan, dovela ga mati u Kurepe.

    -Nikolići, posle 1827. godine, Ljubanje-Stari Vlah, Nikoljdan.

    -Rafailovići, druga polovna 18. veka, Dučić u Kolubari, Lazarevdan.

    -Čanići, prva polovina 18. veka, Kamenica u Podgorini, Nikoljdan.

    Đelmaši su Starovlasi, oni se nisu odmah spustili u Gvozdenović, već prvo u Drenovce, okrug užički, zatim u rabas u Podgovini pa odatle u Gvozdenović i druga sela.

    Sva četiri austro-turska rata imali su dobrovoljce iz ove (tamnavske) oblasti, pa kako su svi vođeni ratovi dovršavali nesrećno po oblasti Beogradskog pašaluka, kao i po ovu oblast, istaknutiji dobrovoljci nisu se smeli vraćati, već su morali u Austriji ostajati i tamo svoje porodice prevoditi. Najviše se porodica iselilo u Austriju, u prekosavske oblasti, posle nesrećnog trećeg austrijskog rata.

    Tada su se morali seliti: Đikići iz Sovljaka, Grujići iz Vrela, Đelmaši iz Gvozdenovića, Lazarevići iz Drena, Ilići-Grčići iz Jabučja, Brankovići i Šajinovići iz Grabovca i tamo morali ostajati ili se tek docnije vraćati. Komentar ostavio:Života Đelmaš