Poreklo prezimena Tomić

Tomić

Haplogrupa: G2a rod A

Poreklo: Lonjin, Ljubovija, Srbija / ogranak Marinkovića Azbukovački Čitluk, Ljubovija, Srbija

Krsna slava: Avramijevdan

Kontakt:
_________________________

Tomić

Haplogrupa: I2a

Poreklo: SFR Jugoslavija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Tomić

Haplogrupa: R1b opšti klaster

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

TOMIĆI

(žive u Timaru i Borovcu)

Kad je riječ o Srbljanovićima, rečeno je da su se razgranali na Tomiće i Saviće, od kojih su se vrlo davno odvojili Strunjaši. Ogranci Srbljanovića su još Sarići, Popovići, Raonići i Bogisavljevići. Sve ono što je rečeno o Srbljanovićima, odnosi se i na Tomiće, koji predstavljaju stub ovog starog bratstva u Drobnjaku, a ono je, prema predanju, živjelo na ovim prostorima prije Kosova, tako da su prema tome Tomići učestvovali i u Kosovskoj bici.

Negdje oko 1732. godine vladala je u Drobnjaku teška bolest kuga, od koje je pomrlo mnogo stanovništva, pa je i bratstvo Tomić bilo tako reći uništeno, osim jednog starca koji se zvao Toma. Njega plemenici nagovore da se oženi i on dobi dva sina: Goluba i jednoga kojemu se ne zna ime, ali se zna da je imao tri sina: Spasoja, Sima i Obrena, od kojih su svi današnji Tomići u Timaru i Borovcu. Dijele se, na uže, na pet ogranaka. Od Goluba je ogranak Ramovići, od kojih je bio najpoznatiji Rade oficir. Poginuo je na Veležu 1876. godine. Sa njim su poginuli još Novica i Radonja-Zeko. Od Sima potiču Minjevići, koji žive u Lješnici kod Bijelog Polja i Mojkovcu. Tomići žive u Rječinama kod Kolašina, a po nekim saznanjima Šekularci u Šekularu kod Berana, koji uzeše prezime po mjestu naseljenja. Od Spasoja je ogranak Filipovići, od kojih više niko ne živi u Timaru, već su se odselili u Nikšić i Bačko Dobro Polje u Vojvodini. Od njih su bili poznati Krsto i Spasoje. Od Krsta je ostala samo jedna kćerka, udata u Vlahoviće, a njen je sin akademik Petar Vlahović. Spasoje je bio izuzetno hrabar. U jednoj svađi ubio je neke Čuroviće iz Tušinje, zbog čega je bio osuđen. Poslije izdržane kazne njega Čurovići ubiše iz osvete. Poznati su bili Filip, Milovan i Mlađen. Filipovi potomci su kolonizirani u Vojvodinu-Bačko Dobro Polje. Mlađen je bio jedan od najuglednijih Tomića, živio je u Nikšiću, gdje se bavio trgovinom. Imao je četiri sina, od kojih niko ne živi u Timaru.

Od Obrena su Tojovići i Sinđići na uže. Iz ogranka Sinđić zna se za Radonju koji je poginuo u Sirovcu u borbi sa Turcima 1840. godine. Radonja je imao sina Obrena, a Obren Novicu i Radonju-Zeka. Obojica su bili poznati junaci koji su poginuli na Veležu zajedno sa rođakom Radom. Njima je podignut spomenž na Greblju kod Nevesinja. Od Novice su ostala tri sina: Obren-Mido, desetar u Timarskoj četi, koji je zajedno sa rođakom Neđeljkom poginuo na Mojkovcu 1916. godine, a ostala su mu dva sina Vaso i Milisav. Vaso je bio istaknuti bratstvenik i plemenik, učesnik Ostroške skupštine i NOR-a od prvih usganičkih dana. Kada je umirao, reče: „Žao mi je što moram da umrem u krevetu, a ne negdje na bojištu gdje su mi stari umirali“. Milisav Midov je bio kapetan bivše Jugoslovenske vojske, a umro je poslije rata. Drugi Novičin sin Milivoje, oficir Crnogorske vojske, bio je komandir Timarske čete u Uskočkom batallnu, kojom je komandovao u balkanskim i Prvom svjetskom ratu. Istakao se hrabrošću koju je pokazao u borbama na Glasincu i Mojkovcu i zbog toga je odlikovan Zlatnom medaljom za revnost, Danilovim krstom petog stepena i srebrnom Medaljom kralja Aleksandra. Učesnik je 13-julskog ustanka i Pljevaljske bitke u kojoj je bio komandir čete. Treći Novičin sin Jojo imao je sina Miljana, geometra, koji je živio u Nikšiću.

Radonja-Zeko Obrenov je imao sina Purka, a Purko Lazara i Aleksu. Lazar je sa ocem Purkom poginuo na Skadru, a Aleksa kao učesnik Mojkovačke bitke ranjen na Božić 1916. godine.

Među Tomovićima treba istaći oficira Stojana, uglednog domaćina i bratstvenika. Mnogi njegovi potomci su izginuli u ratovima u kojima su učestvovali. Od njih se veliki dio odselio u razna mjesta širom zemlje. Nekolicina Tomića su ranjena u Mojkovačkoj bici u kojoj su se istakli svojom hrabrošću: Radosav, Mitar, Božo, Mikailo, Aleksa i Jevto.

U NOR-u 1941-1945. godine ovo bratstvo je dalo veliki broj boraca i starješina koji su ratovali na mnogim bojištima širom naše zemlje i ostavljali svoje živote u borbama protiv neprijatelja. Arsenije Vladimirov, Milan Milanov i Niko Mrdov su poginuli na Pljevljima 1941, Grujica na Livnu 1942, Vojislav u Morači 1943, Vuko na Sinjajevini 1943, Ivo na (Ivangradu) Beranama 1944, Jelena na Bijelom Polju 1944. godine.

Tomići su se iseljavali još od davnih vremena u razne krajeve. Ima ih na planini Jelici kod Čačka, gdje su došli početkom 19. vijeka. Rosići i Tomići kod Rogatice potiču od Tomića iz Timara, a oni u Gornjoj Šatornji i Vitkovcu kod Kraljeva, kao i oni u Bajinoj Bašti vode porijeklo od ovih Tomića.

Slave Đurđevdan, a prislužuju Pantelijevdan.

______________

TOMIĆI u selu Babinama kod Prijepolja, Jablanici, odakle su prešli na Kosovo u okolinu Prištine, dalje u selu Sibnici i Novoj Varoši, koji su kasnije prešli u selo Močioce kod Ivanjice i u Kragujevac, gdje su neki od njih promijenili prezime u Davidović – porijeklom su od Tomića sa Previša. I Tomići po Hercegovini i na Glasincu porijeklom su sa Previša.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam