Poreklo prezimena Krvavac

7 komentara

1. 7. novembar 2012. u 19:15

   Vidoslav

   O prezimenu Krvavac

   Prema kazivanju pok. Vlada-Braca Krvavca (1892.-†1982. god) u Trnovicama, kod Pljevalja, zabilježio Milutin Krvavac jula meseca 1978. god.
   Na Čevu kod Cetinja živjela je familija Ivanović koja je imala preko četrdeset čeljadi različite starosti.
   U vrijeme kosidbe, kad je bila moba, a prema starim običajima, ručak na livadu koscima donosi mlada koja je posljednja došla u familiju. Tako je i bilo i tog dana- mlada je donijela ručak na livadu. Svekrva i glavna planinka su mislile da će mlada ručati sa mobom, a moba je mislila da je mlada ručala kod kuće. Mlada je po pravilu bila stidljiva da bi zatražila da jede. Uveče je mlada plakala jer je bila gladna. To je za Dobra, kao starješinu kuće, bilo toliko grešno (obzirom da je mlada bila ta koja će da rađa nove radnike i ratnike) pa je uz komentar ‘’Ova zemlja nas više ne može raniti’’odlučio da se odsele. Naredio je da se poćera sav mal (stoka), da se svo pokućstvo koje je moguće, potovari na konje i da se pijevac stavi na utrešelj. Đe pijevac zapjeva, tu će se naseliti.
   Pijevac je zapjevao u osvit jutra u šumi u Dobrilovini, pored rijeke Tare.
   Tu su se naselili.
   Istovremeno krčili šumu i pravili zgrade.
   Uzeli su prezime Dobrojević po starešini familije Dobru.
   Ova događanja mogu se smjestiti u drugu polovinu XVI vijeka.
   Vremenom su iskrčili i oformili veliko imanje.
   Obnovili su manastir Dobrilovina koji je izgrađen u vreme Nemanjića i konake Svetog Đorđa, koji su Turci bili porušili.
   Obnova manastira može se vremenski smjestiti u prvu polovinu XVII vijeka.
   Slavili su slavu Đurđevdan, molili se Bogu, venčavali i krštavali u tom manastiru.
   Imali su hiljade ovaca i goveda koje su napasali na planini Sinjajevina. Izgradili su drvene čunkove kroz koje su čobani sa Sinjajevine slobodnim padom spuštali mlijeko u Dobrilovinu, gdje su planinke čekale i prikupljale mlijeko.
   Jedno jutro, u vrijeme popaska (jutarnja paša), kad se krave i ovce muzu, planinke su u određeno vrijeme čekale mlijeko, ali njega nije bilo. Nakon sat ili dva iz čunkova je izašla zmija, a za njom je poteklo mlijeko. To je za familiju Dobrojević bio novi znak nesreće, ali nisu uspjeli da se sklone, naišli su Turci i poklali četrdeset i troje članova familije.
   Preživjela su samo tri dječaka koji su se sakrili u trapu za krompir.
   Preživjeli dječaci su se zvali Marko, Stjepan i Sava.
   Od Marka su postali Dedeići, po nekom Markovom sinu koga su djeca zvala djed-dedo i danas žive u okolini Kolašina.
   Od Stjepana su postali Krvavci. U to vrijeme viđeni Crnogorci su vladici Danilu, kao dokaz borbe protiv Turaka, donosili turske glave i po broju glava dobijali odlikovanja. Stjepan, koji je bio hajduk, a pamteći tragediju svoje porodice posjekao je toliko Turaka da nije mogao nositi glave na Cetinje, već je u zobnici odnio četrdeset turskih noseva. Vladika mu je tad rekao: «Ti se više nećeš prezivati Dobrojević, od sad će ti prezime bit Krvavac». Oženio se u sedamdesetoj godini i izrodio sedam sinova: Danilo, Nikola, Sava, Novica, Luka, Periša, i Mirko.
   Njihovi potomci danas žive u selima oko Pljevalja: Trnovice, Meljak-Vis, Lokvice, Brvenica, Bukovica, Vidre i Kruševo.

   Odgovori

   • 29. septembar 2019. u 14:21

     Saša

     Pominješ tri dečaka koji su preživeli napad turaka: Marko, Stjepan i Sava. Za Marka i Stjepana pišeš dalji tok života. A za Savu ne. Imaš li nekih podataka o Savi. Moj predak se zvao Sava, o kome nemam nikakvih podataka. A iz ove priče vidim da su dečaci potomci Tarskih Nikšića.

     Odgovori

2. 6. septembar 2013. u 10:23

   Vidoslav Krvavac

   VLADE – BRACO KRVAVAC

   Vlade – Braco Krvavac /1892-1982/

   Uoči izbijanja prvog balkanskog rata, početkom oktobra 1912 godine, Crna Gora je vršila agitaciju i pripreme za dizanje ustanka srpskog življa, protiv turske vlasti. Ljudi su se tajno okupljali, dogovarali i naoružavali, da bi napali tursku vojsku čim počne rat. Pobuna nije zaobišla ni sela ispod Ljubišnje, posebno meljački kraj. Prvu čarku u tom kraju započe Vlade Krvavac. O tome Šahin Žiga priča:
   „Udrvenom čardaku na Trnovicama bio je čauš Osman Galja sa deset zaptija. Jednog dana napade ih iz šume Vlade Krvavac sa dva rodjaka. Zaptije su se branili iz čardaka, a Vlade ih je pucao iz šume. Pucali su se nekoliko sati i zaptije, plašeći se da Vladu ne dodje pomoć, pobegoše u Gradac. Onda se i naši ljudi povukoše sa zaptijama ispod Vrbice, iznad stena. Vlade zauze čardak, zapali ga i uhvati kolo oko vatre i zaigraše. Zaptije i drugi oružnici osuše plotun na njih, a oni popadaše zemlji i razbežaše se. Čardak izgore.“

   Izvor : Pljevaljski kraj – prošlost i poreklo stanovništva
   Autor : Mileta Vojinović – istoričar

   Odgovori

3. 19. septembar 2013. u 12:59

   Vidoslav Krvavac

   Krvavac

   I g. Mileta Krvavac se javlja iz Sidneja. Rođen je u Pljevljima, gde je ovo prezime veoma često i da svi potiču od istoimenog bratstva koje se doselilo iz Dobrilovine, u kanjonu Tare. Prema pričanju čitaočevog oca Vasilija, dede Milije i pradede Vasa, Krvavci su u bliskom srodstvu sa familijama Smolović i Blagojević u istoj oblasti. Krvavci, piše, oduvek slave Sv. Đorđija.
   Navodi i podatak da Krvavaca ima i muslimana, setimo se filmskog režisera Hajrudina, i katolika i moli da mu kažemo koliko je staro ovo prezime i odakle vuče korene.
   Pored mesta koje navodi g. Mileta, Krvavce smo pronašli u Polimlju, Potarju i u Drobnjaku, ali su oni samo kao njihove srodnike Smoloviće i Blagojeviće.
   U Polimlju i Potarju Blagojevići sa slavom Đurđevdan su starosedeoci u mestima Masnice i Crnugovići, dok su Smolovići, Smolci starosedeoci u Prošćenju. U Drobnjacima su zabeleženi Blagojevići u Međužvalju kao ogranak Dedejića. Sadašnje prezime su dobili po pretku Blagoju koji se ovde doselio iz Gojakovića u Poljima, početkom 19. veka. Slava ove familije je Đurđevdan. U Drobnjaku su zabeleženi i Smolovići u Jasikovcu. Za njih se kaže da su se doselili iz varoši Nikšića i da su se tamo prezivali Ivanovići. Tamo su bili starosedeoci, kao mnogobrojna familija u predgrađu Onogošta još 1711. godine. I oni slave Đurđevdan.
   U Bosni su Krvavci kao pravoslavni Srbi zabeleženi u Vinskoj i Liješću, kod Dervente, ali sa slavom Sv. Nikola. U Hercegovini su isključivo muslimani i katolici. Prvi u Gračanici, kod Gacka, a drugi u Gabeli i Dračevu. I jednih i drugih ima u Mostaru. Predanja kažu da muslimani Krvavci potiču ili od pravoslavnih Krulja kod Ljubinja ili od pravoslavnih Kadovića od Nikšića.
   Da zaključimo, Krvavci su poreklom s Čeva, pleme Ozrinići, koje u narodnoj poeziji nazivaju i “Ljuti Krajišnici”, odakle su se iselili prema Mojkovcu, a potom u Drobnjak, pa u Pljevlja, Risan, Herceg Novi i Gacko. Najpre su bili Ivanovići – oni i danas postoje kao bratstvo na Čevu – a pored njih i Damjanovići, Vojnovići, Draškovići i Vukotići. Prezime Krvavac su stekli docnije.

   http://www.srpskadijaspora.info

   Odgovori

4. 3. jul 2015. u 16:48

   Vidoslav Krvavac

   Milenko Krvavac‎Bratstvo KRVAVAC – porijeklo
   3. oktobar 2010. ·
   Bratstvo KRVAVAC
   Najmanja mi je zelja da umanjim vrijednost, pisanja o porijeklu “KRVAVAC” ali osjecam potrebu da i sam dam neki doprinos na ovu temu odnosno da napravim malu korekciju na pisanje gospodina Mileta Krvavca.
   Kao dijete sam mnogo puta slusao, price u familiji da nam je porijeklo negdje sa Tare i da je manastir Dobrilovina zaduzbina Krvavaca.
   Moja se prica najvjerovatnije dogadja mnogo kasnije i mozda objasnjava porijeklo Krvavaca u Bosni i nekadasnjoj Srpskoj Krajini u Hrvatskoj (okolina Knina).
   Kao sto sam rekao Krvavci su zivjeli u dolini oko rijeke Tare i obliznjim mjestima iznad Tare,a bavili su se stocarstvom, zemljoradnjom i imali su vlastizu vodenicu na Tari.
   Bili su dosta jaki i u ono vrijeme su uvijek odeljevali napadima Turaka. Jednog dana su Turci u dosta jacem satavu (sa pojacanjem) uspjeli pobijediti Krvavce i srusiti im vodenicu.
   Pored drugih, jednog dana su i oni morali odnijeti zito na vodenicu kod turaka jer svoje vise nisu imali.Znaci radi se o Krvavcima koji su zivjeli po brdima oko Tare.
   Po nekom Crnogorskom pravilu zito nositi na vodenicu nije smio covjek nego zena jer su im ljudi bili bitniji u borbi protiv Turaka.
   Tako je jedna mladja zena odnijela zito na vodenicu da se samelje i bila je silovata od Turaka. Kao odmazdu, Krvavci su se udruzili i po noci dosli srusili vodenicu i pobili sve Turke.
   Sad opet po nekom Crnogorskom pravilu, morali su do zore (do izlaska sunca) da bjeze u tri pravca da bi sacuvali porijeklo. Jer ako turci pohvataju i pobiju neke ostali ce se snaci, pobjeci dalje i sacuvati porijeklo.
   Tako da su se neki zaustavili u obliznjim mjestima oko Pljevalja, dugi su se zaustavili u Bosni kod mjesta Gacko a treci su stigli cak do obliznjih mjesta Knina.
   Znaci u ovim i okolici ovih mjesta su procentualno vise zastupljeni ( u vecem briju) dok ih ima i u drugim mjestima ali znatno manje.
   Moje porijeklo je iz Mjesta Vinska nedaleko od Bosanskopg Broda (sad samo Brod) i slavi slavu Sv.Simeona Bogoprimca (16. Februar)
   Lijesce je susjedno mjesto pored Vinske i u njemu nema Krvavaca a i jedno i drugo su nedaleko od Broda a ne Dervente.
   Nadam se da sam ovim mojim malim prilogom makar malo prosirio, odnosno nadogradio temu kao sto ocekujem da ce se i drugi javiti sa njihovim zapazanjima.
   Veliki pozdrav svim mojim Krvavcima a najveci Vidoslavu koji je i zasluzan za sve ovo.
   Mislim da Mileta poznajem ….. vidjeli smo se jednom pred rat u Baru kod njegovog strica Milenka, mog istoimenjaka. Znaci radi se o Miletu koji je tad radio kao ucitelju i direktor skole negdje kod Teslica. Izvinjavam se ako je ovo pisao neki drugi Mileta…..

   Odgovori

5. 9. novembar 2016. u 02:21

   Milan Krdžavac

   Poštovani, veoma me je zaintrigiralo sve ovo što sam pročitao o poreklu Krvavaca. Naime, kao što iz imena već možete zaključiti, moja familija tj. prezime je Krdžavac, eto to jedno slovo je razlika koja možda nešto i znači, a meni je naravno kao i svima koji tragaju za poreklom svoga roda veoma bitna.
   Trenutno, i poslednje znano gnezdo iz koga su naši tići poleteli na razne strane sveta su obronci planine Zlatar, nekoliko kilometara od Nove Varoši, tačnije selo Bistrica na Limu. U podnožju tog sela nedaleko od glavnog magistralnog puta se nalazi manastir “Sv. Trojice”, ali koliko je meni poznato, usled burnih ratnih dešavanja u prošlosti, tadašnje službene knjige i zapisi, na osnovu kojih bi se moglo doći do nekih korisnih činjenica, nisu sačuvani. Sve što sam uspeo pronaći je deo iz knjige izvesnog Dike Pejatovića, “Vatre iz doline”, citiram:
   “Porodica Bučevaca došla je iz Bučja kod Priboja. Oni su se ranije prezivali Popovići i to prezime su zamenili zbog straha od krvne osvete, a uzeli novo po mestu odakle su došli, da bi sačuvali uspomenu na rodni kraj. Od porodice Martinovića neki su se prozvali Ruljevići, a od Bučevaca, neki su uzeli prezime Krdžavci, koje su zadržali i danas. Kada su te promene izvršene i zašto, ne zna se, ali se oni i danas smatraju istim bratstvom i slave istu krsnu slavu” – Sv. Arhiđakon Stefan, 9. januara.
   Eto, toliko za sada. Nadam se da ću nekako bar malo, uspeti da rasvetlim istorijski mrak, koji obavija ovo meni, a siguran sam i mojim saplemenicima veoma važno pitanje.
   Veliki pozdrav svima!

   Odgovori

6. 27. oktobar 2018. u 17:00

   Vojislav Ananić

   KRVAVAC (m.k). Krvavci (m) su živjeli u Gračanici kod Gacka. Prema porodičnom predanju, porijeklom su od pravoslavnih Krulja iz Ljubinja, a po nekim od Kadovića iz Nikšića. U istorijskim se izvorima pominje Began Krvavac, bajaktar Dedage Čengića i “najbolji guslar i pjevač svoga doba u Gacku”. Began je, sa popom Milom Jovovićem. guslao i pjevao u kuli Čengića u Lipniku kada su “Dedaga i vojvoda Petar Vukotić kumovali”. Kao dobar guslar Began je pozivan “u uglednije srpske svatove. Jedne prilike bio je barjaktar u svatovima rođaka vojvode Bogdana Zimonjića u kojima je Bogdan bio stari svat” (147:581,582). Krvavci (k), u Staroj Gabeli i Dračevu (Čapljina), gdje su doselili iz Broćna (59:263). Krvavaca (k) i (m) ima nastanjenih u Mostaru. 

   Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

   Odgovori