Poreklo stanovništva naselja Donje Konjuvce, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Donje Konjuvce je podignuto na obalama Konjuvačke Reke, neposredno ispod Gornjeg Konjuvca, od kojeg je razdvojeno mostom preko Konjuvačke Reke na makadamskom putu Bojnik – Žitni Potok.
Tip sela.
Selo je podeljeno na 7 mahala: Vranjanci, Bajinci, Klisurci, Vlasinci, Karadci, Grujunci i Graovci. Selo je zbijenog tipa. Atar Donjeg Konjuvca graniči se sa atarima ovih sela: Crkvice, Rečice, Slavnika, Gornjeg Brestovca, Dubrave, Granice i Zorovca.
Ime sela.
Donje Konjuvce je staro srpsko selo, nastalo u doba srpske srednjovekovne države kao naselje vlastelinskih ljudia zaduženih za čuvanje konja, kako je objašnjeno za ime sela Gornjeg Konjuvca.
Vode.
Celom dužinom sela teče Konjuvačka reka. Osim ove tekućice, sa južne strane sela, na oko 500 metara, teče Pusta Reka, pa se selo našlo na obalama dveju najvećih tekućica cele oblasti.
U Donjem Konjuvcu, blagodareći pritisku Puste Reke i Konjuvačke reke, izdanske vode su blizu i izdašne, pa gotovo svaka kuća ima svoj bunar u dvorištu a ima i javnih-seoskih bunara sa dobrom pijaćom vodom. Neki Konjuvčani su pomoću hidrofora uveli tekuću vodu iz svojih bunara u kuću i dvorište kao česme, pa su tako i kupatila u kućama načinili.
Postanak sela i prošlost.
Fon Han je u svom putopisu od Beograda do Soluna naveo da je Donje Konjuvce 1858. godine imalo 20 albanskih kuća.
To je prva zabeleška o ovom pustorečkom selu. Po oslobođenju pominju ga Mita Rakić i Milan Đ. Milićević bez nekog osvrta na ovo selo osobitog značaja. Za vreme Turaka Arbanasi su u potpunosti zaposeli ovo srpsko selo, pa su ga, posle oslobođenja od Turaka ovih krajeva, napustili prodaviši svoje posede srpskim naseljenicima.
Na zapadu sela, na koti 314 metra, postoji prva crkva sa zidanim zvonikom posvećena sv. apostolu Pavlu. Pored crkve je bila zgrada osnovne škole. Crkva je u zapuštenom stanju, ispunjena vencima pomrlih Konjuvčana, a školska zgrada je u potpunom raspadanju. Međutim, Donjekonjuvčani izgrađuju zgradu sa svoju osnovnu školu na putu za Rečicu i Slavnik.
Na ulazu u Donje Konjuvce podignut je impozantan spomenik palim Konjuvčanima u toku dva svetska rata, a nedaleko od njega, u dvorištu zgrade u kojoj je smeštena mesna kancelarija, nalazi se bista narodnog heroja Đurđeline – Đuke Dinića, dok je uz spomenik bista narodnog heroja Voje Radića.
Zemlje i šume.
Atar sela Donjeg Konjuvca prostire se na 899 hektara, od koje površine oranice i bašte zahvataju prostor od 661 hektara, po čemu spada u najbogatija sela pustoreke oblasti. Voćnjaci zahvataju 20, vinogradi 15, livade 45, pašnjaci 20, šume 83 dok je neplodno 55 hektara. Zemlja je crkva i smeđa smonica.
Zemljište nosi ove nazive: Rebnice ili Jaz, Bolnice, Brestovačko, Razljevštine, Do Dubravačko, Karadačka Čuka, Rid ili Kod Groblja, Padina, Pod Crkvu, Smonica, Virovi, Granički Rid, Jazbine, Rustenska Širina, Novo Lozje, Mirine, Trševine, Staro Lozje, Bukovica, Polje, Preko Reku, Jazbine, Sredorek, Do Crkvičko, Na Preod, Cer, Gornje Livade, Bare, Babin Most i na Ćirino.
Poreklo stanovništva.
Posle Drugog svetskog rata selo Donje Konjuvce je bilo veoma napredno selo, puno preduzimljivih ljudi. Po broju radnji bilo je ispred Bojnika. Sada je u uočljivom opadanju. Godine 1953. u njemu jebilo 178 domova sa 899 stanovnika, 1961. godine imalo je 192 doma sa 755 stanovnika a 1971. godini 190 domova sa 686 stanovnika.
Današnje stanovništvo čine ovi rodovi:
-Pejići su poreklom sa Vlasine.
-Krstići su sa Vlasine.
-Nikolići su iz Džepa – Grdelička Klisura.
-Pejići drugi su poreklom sa Vlasine, doseljeni iz Gornjeg Konjuvca.
-Zlatkovići su poreklom iz Krive Feje, doseljeni iz Rečice.
-Ilići su doseljeni iz Granice.
-Cvetkovići su iz Dervena – Crna Trava.
-Stankovići su iz Džepa – Grdelička Klisura.
-Petkovići su doseljeni iz Klisure – bugarska granica.
-Lepojevići su iz okoline Džepa.
-Đorđevići-Džodini su iz Klisure – bugarska granica.
-Kostići su iz Grdeličke Klisure.
-Stanojevići (Velja) su iz Klisure.
-Ristići (ud. Persa) su iz Džepa.
-Krstići drugi su iz Crne Trave.
-Manići su nepoznatog porekla.
-Marinkovići (Milorad) su iz Dragog Dela.
-Dobrenovići su iz Klisure – bugraska granica.
-Milčići (Gojko, učitelj) su iz Slišana, poreklom iz Dobrog Polja.
-Grijići su iz Klisure.
-Veljovići (Sava) poljoprivredni tehničar, su iz Kuršumlije.
-Stojanovići (Dragoljub traktorist) su iz Granice.
-Stojanovići drugi su iz Rafune.
-Živko N je iz Rafune.
-Stojanovići treći (Velimir, prizetko) su iz Crkvice.
-Petrovići (Svetozar) su iz Mačkatice.
-Stojanovići četvrti (Stanko) su iz Radevca.
-Veličkovići (Stojanča) su iz Rafune.
-Stankovići drugi su iz Graova.
-Stankovići treći (Stanko) su iz Radevca.
-Krstići su iz Grdeličke Klisure.
-Markovići su iz Rafune.
-Stojiljkovići (Andra) su iz Drvodelja.
-Živkovići (Tomislav) su iz Dragog Dela.
-Anđelkovići-Džandarovi su sa Vlasine.
-Stankovići četvrti su iz Dubova.
-Vučići su iz Klisure.
-Ranđelovići su iz Klisure.
-Anđelkovići drugi-Dervenci su iz Dervena.
-Grujići su iz Gornjeg Konjuvca.
-Petrovići (Jovan) su sa Vlasine.
-Dojčinovići su iz Crne Trave.
-Stefanovići (Stanislav) su iz Radevca.
-Miltenovići su iz Crne Trave.
-Ristići su iz Strezimirovca – Bugarska.
-Simonovići su iz Lapotinaca.
-Stankovići su iz Radevca.
-Brankovići su iz Crne Trave.
-Tošići su iz Rače Kragujevačke.
-Sinići su sa Vlasine.
-Atanaskovići su iz Vlasine.
-Tadići su iz Vlasine.
-Momčilovići su iz Vlasine.
-Kostadinovići su iz Vlasine.
-Cvetkovići drugi (ud. Rada) su iz Crne Trave.
-Momčilovići drugi su iz Bajinca.
-Stanojevići (Blagoje) su iz Klajića.
-Nedeljkovići (Velja) su iz Klajića.
-Đorđevići su iz Viševca kod Vranja.
-Stošići su iz okoline Vranja.
-Simonovići su iz Ćurkovice – okolina Vranja.
-Stojanovići peti su iz Grdeličke Klisure.
-Miloševići su iz Radevca.
-Petkovići su iz Krive Feje.
-Ljubići su iz Starog Sela.
-Mihajlovići su iz Drvodelja.
-Stanojevići drugi su iz Preslapa.
-Mladenovići su iz Bajinca.
-Krstići-Stanišljovci su iz Crne Trave.
-Simonovići drugi su iz Ćurkovca kod Vranja.
-Mihajlovići drugi su iz okoline Vranja.
-Bogdanovići su iz Gadžine Mahale – Vlasina.
-Anđelkovići drugi suiz Bajinca.
-Petkovići drugi su iz Ravnog Dela – iznad Vlasotinaca.
-Cvetkovići drugi su iz Bajinca.
-Živkovići (Sava) su iz Dragog Dela.
-Cvetkovići treći (Stanijan) je iz Džepa.
-Radivojevići-Lalinci su iz Lalinovaca.
Romi:
-Zećirovići
-Tackovići.
Zanimanje stanovništva.
Kao zemljoradnici Donjokonjuvčani seju na svojim oranicama pšenicu i kukuruz kao glavne useve na kojima se javlja znatan tržišni višak. Imaju i krmno bilje – detelinu za ishrljanu svojih krava. Krompir samo za domaće potrebe. Povrće svih vrsta uzgajaju za svoje potrebe. Imaju živine. Od stoke čuvaju krave, u proseku po dve po domaćinstvu.
Zemlju oru društvenim traktorima i u privatnoj svojini. Žanju i vršu zadružnim kombajnima.
Vinograd ima malo. Grožđe sa sopstvene potrebe – vino i rakija. Od šljive šumadinke peku rakiju, koju i prodaju.
Donjekonjuvčani sada manje obraćaju pažnju na zemljoradnju, sa koju su vazana samo staračka domaćinstva ioko 5% omladine. Jedan deo omladine ide na školovanje, drugi na zanate. Muškarci postaju moleri i građevinari – zidari i tesari, potom automehaničari dok devojke idu u tekstilce.
U Donjem Konjuvcu pre rata je bilo 5 kovača, 4 kolara, 2 tišlera, 2 potkivača. 3 sekirača (prave sekire i motike), 2 pintera, 3 obućara, 3 opančara, 6 trgovačkih radnji i dve kafane. Ukupno 32 radnje, kao mala varošica. Danas u selu ima samo 3 ugostitelja, jedan kolar i jedan mlinar. Donje Konjuvce je počelo da zamire od kada se Bojnik pretvrio u admnistrativni i privredni centar bojničke komune.
IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)