Poreklo prezimena, selo Goločelo (Stanovo-Kragujevac)

31. mart 2015.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Goločelo, Gradska opština Stanovo, Grad Kragujevac – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Goločelo

Položaj sela.

Goločelo je na obema stranama reke Lepenice, u vrhu njenog gornjeg toka, gde je ona neznatan potočić koji započinje izvorom Studencom. Ne levoj strani je Gornje a na desnoj strani Donje Goločelo. Oba ova kraja su rastavljena rekom i seoskim imanjima a razdaljina im iznosi oko 20 minuta pešačkog hoda.
Kuće su po stranama brda koja se odvajaju od Stolice i Lipničke Glavice i sve desno od Čačanskog Druma idući ka Kragujevcu.

Vode.

Selo je vrlo bogato živom vodom. U njemu ima dosta bunara-izvora, među kojima su prvi po jačini: Studenac pod brdom Stolicom, Vujivićki i Bunar kod Groba u Gornjem Goločelu a Stublina, Česmica u Smrdanu i Izvor u Babušnici u Donjem Goločelu. Ovi izvori zadovoljavaju potrebe meštana za vodom đermovi se teško kopaju, u Gornjem nema nijedan a u Donjem Goločelu samo jedan đeram.
Osim Lepencie kroz seoski atar teče potok Babušnica, koji teče kroz Gornje Goločelo i uliva sa desne strane u Lepenicu. Nijedan od ovih dveju voda ne plave selo i ne nanose mu nikakve štete.

Zemlje i šume.

Zemlja za rad i livade su najvećimm delom oko sela manjim u selu između krajeva ili susednih domova. Najdalja su polja daleko od krajnjih seoksih kuća oko 40 minuta hoda.
Najbolje livade za ovce su oko Stolice a paše za goveda na Livadama i u Polju. Paše su većinom divljačne, od paprati i ostruge. Šuma ima svuda oko sela po brdima i kosama a naročito na Kremenu, Stolici, Bardak-mehani (ili Ciganima), Vrletnoj Strani, Izvorcu, Stružnici i u Krmačnoj Dolini.
Goločelski atar zauzima prostor od 761 hektara i to pod ziratnom zemljom 548 – njiva 418 i livade 181 hektara – i pod šumom 212 hektara. Zajednička šuma sa utrinom je na Goločelskoj Planini – Duboki Do i Studenac – ona spada u peti šumski rod.

Tip sela.

U Gornjem Goločelu veći rodovi imaju grupisane kuće i to: Ristovići, Urakovići i Stevanovići.

Ime selu.

Meštani ne umeju da protumače postanak imena svoga sela a krajeve nazivaju po položaju Lepenice pod brdom Stolicom. U Srbiji postoji još jedno selo istog imena; ono je u Posavo-Tamnavi, koje Ljuba Pavlović pominje mnogo puta u svojoj knjizi „Antropogeografija valjevske Tamnave“ – ali nigde ne tumači postanak njegovo imena.

Starine u selu.

U ataru Goločela postoje tri starine iz doba njegove srednjovekovne države. To su: Selište, Staro Groblje i Džidovsko Groblje, o kojima je u narodu održano predanje, da su ovi ostaci naselja iz vremena pre turske najezde.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Selo su zasnovala tri roda – Minići, Urakovići i Ristovići – pre 160 -165 godina. Od tri osnivačka roda ima danas u selu 27 domova, a to je skoro polovina od ukupnog broja kuća. Gornje Goločelo je nastalo pre Donjeg, jer su prvi doseljenici bežali dublje u šumu i što dalje od pomenutog puta.
Ovo selo pominje Langer 1729. godine pod imenoom Gollutschella među hajdučkim selima u Lepenici. Potom ga navodi D. Ruvarac u Izveštaju o selima valjevske episkopije, pod 25. novembrom 1735. godine – mada mislim da se ovde radi o tamnavskom Goločelu, op Milodan. Ono se dalje pominje u Upisniku iz 1818. godine; Naznačeniu 1819. godine i u Popisniku iz 1825. godine. U Vukovoj Danici 1827. godine i Pirhovom Putovanju iz 1829. godine previlno je zapisano, u Pirhovom originalu piše Golotschelo a u Gavrilovićevom Rečniku 1846. godine napisano je ka Golo-čelo.
Na Ruskoj karti 1831. godine zabeleženo je kao Goločelo Niži i Goločelo Verh, dakle kao dva naselja; a u Bugarskovoj 1845. i u Milenkovićevoj kati iz 1850. godine pravilno je zapisano.
Selo je naraslo razgranjavaanjem rodova i novim doseljavanjem, jer je za 160 godina posle osnivanja dobilo 17 rodova sa 35 kuća i to: u doba Kočine Krajine 5 rodova, za vreme Prvog ustanka 2 a posle 1815. godine 10 rodova.
Goločelo je dobilo svoje stanovništvo iz 8 oblasti. Stara Srbija je dala 7 rodova, Lepenica 4. Kosovo 2, Polimlje 2, Bugarska 2, Makedoonija, Gruža i Timok po jedan rod.
Polovina seoskih rodova dobegla je ovamo u zbegove, 4 je doseljeno na kupljeno imanje, dva na ženino imanje a po jedan rod mehandžija, drvodelja, nadničar i dovodak.

Poreklo porodica:

Redni broj–prezime (ogranci)-odakle su doseljeni-Krsna slava.

Doseljeni u periodu od 1737. do 1787. godine:

-165, Minići, Stari Vlah (Polimlje), Nikoljdan.
-200, Ristovići (Ristovići; Petrovići, Obradovići, Pantovići, Stevanovići i Todorovići), Belo Polje (Kosovo), Stevanjdan.
-226, Urakovići (Blagojevići, Urakovići, Đurđevići, Zdravkovići i Nikolići), Stari Vlah (Polimlje), Jovanjdan.

Doseljeni u periodu od 1788. do 1803. godine:

-240, Bakonjići (Đukovići), Belo Polje (Stari Vlah), Đurđevdan.
-272, Vulovići, Belo Polje (Stara Srbija), Nikoljdan.
-430, Nikolići (Aničići-Markovići i Vučićevići), Belo Polje (Stara Srbija), Nikoljdan.
-457, Petronijevići (Radovanovići), Belo Polje (Stara Srbija), Cveti.
-510, Stevanovići (Popadići), Belo Polje (Stara Srbija), Sv. Petka.

Doseljeni u periodu od 1804. do 1814. godine:

-588, Boškovići (Kostići), Sjenica, Sv. Vrači.
-852, Milovanovići (Blagojevići), Sjenica, Nikoljdan.

Doseljeni u periodu od 1815. do 1903. godine:

-1158, Grkovići, okolina Soluna, Mitrovdan.
-1188, Marići, Kosovo, Jovanjdan.
-1340, Savići, nepoznato (Grošnica), Nikoljdan.
-1461, Kostići, Trn (Bugarska), Nikoljdan.
-1613, Bančevići, nepoznato (Lužnica), Jovanjdan.
-1702, Marjanovići, nepoznato (Cerovac), Đurđevdan.
-1709, Aćimovići, Vidin, Nikoljdan.
-1793, Radosavljevići, nepoznato (Lužnica), Nikoljdan.
-2157, Jekići, Vučkovića (Gruža), Aranđelovdan.

Ostali podaci o selu.

-U Goločelu je 1903. godine bilo je 20 rodova u 62 doma sa 380 stanovnika da bi 1910. godine broj kuća se povaćao na 78 a broj stanovnika na 460. Na dan 31. decembra 1921. godine broj stanovnika je opao na 421 stanovnika.
Selo ima dva groblja. Jedno je u Gornjem Goločelu kod Bakonjićskih a drugo u Donjem Goločelo kod Mišićkih kuća.
Zavetina je Sredoposnica Velikog Vaskršnjeg posta a litija se nosi na Spasovdan.

IZVOR: Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Bogdan Urakovic

    ovo je istina, sve sto je napisano

    • Goran Perović

      Gospodine Urakoviću da li znate šta detaljnije i doseljenju vaše porodice i koja vam je preslava ( mala slava ) ?

    • Angels

      Kako mogu da sa znam ko su moji preci ovde… moja prabsba je natalija sinovic … muz javimovic … a druga baba je vidosava arsenijevic