Poreklo prezimena Urzikić

17. februar 2025.

komentara: 0

Ime Urzika (na vlaškom – kopriva) davalo se kao nadimak bolešljivoj deci, da se bolest ne hvata za njih kao što se ne hvata za koprivu. Prema osobi sa nadimkom Urzika, potomci su dobijali prezime Urzikić. Preci Urzikića (na vlaškom Urzikonji) iz Jasikova došli su iz sela Gradskovo pored Zaječara.  Neki Urzikići su se iz Jasikova preselili u Leskovo, a neki u Rudnu Glavu kod Majdanpeka. [1]

 

U selu Boljetin, u Poreču (današnja opština Majdanpek), 1863[2]. popisan je:

Petar Urzika, nadničar, star 55 godina. Nema nepokretnu imovinu. Mesečni prihodi od zasluge 3 talira. Po imanju spada u 1. klasu, po prihodu u 1. klasu.

 

U selu Korbovo kod Kladova, Živicani, Šimulovići, Marinkovići, Dimitrešti i Urzikonji, Sv. Petka, su jedan rod. Staro kumstvo im je bilo u Tufeštima u „Brlozi“, čije je poreklo iz „Vlaške“.[3]

 

U selu Urovica kod Negotina postoji toponim Koprivar – Urzikar.[4]

 

Poginuli 1912 – 1918:[5]  

 

∎ iz sela Jasikovo (današnja opština Majdanpek)

MILAN URZIKIĆ (1874), vojni obveznik, 9. pešad. puk trećeg poziva, poginuo na položaju kod sela Ranovac 19.10.1915.sahranjen je na ranovačkom groblju

JANKO Adama URZIKIĆ (1857), ratni zarobljenik, civil, umro u logoru Braunau 24.02.1916.

 

∎ iz sela Leskovo (današnja opština Majdanpek)

JOVAN URZIKIĆ (1874), redov, 2. četa, 4. bataljon, 8. pešad. puk, poginuo 11.10.1912. godine na položaju kod Kumanova. Posmrtni ostaci su preneseni u kosturnicu na Zebrnjaku.

 

Na spisku žrtava Drugog svetskog rata[6], iz sela Leskovo kod Majdanpeka, nalazi se Urzikić (Petar) Stevan, rođen 1927. Srbin, poginuo 1945. u NOBu, Brčko (0322004008)

 

 

IZVORI:

[1] Paun Es Durlić, VORBAR on-line leksikon vlaške kulture,  https://www.paundurlic.com/vlaski.recnik/celarec.php?id=4110; https://www.paundurlic.com/vlaski.recnik/celarec.php?id=4111;

pristupljeno 17.2.2025.

[2] Nenad Vojinović (prir.), Popis stanovništva i imovine sreza porečko-rečkog iz 1863. godine, Istorijski arhiv Negotin, 2013, str. 189

[3] Kosta Jovanović, Negotinska krajina i Ključ, Beograd, 1940, str. 275

[4] isto, 247

[5] Predrag Mirković i Živislav Antonijević, Srbski ratni pomenik, Braničevo 1912 – 1918, knjiga III, opštine Petrovac na Mlavi, Žagubica, Majdanpek (deo opštine), Srbski pravoslavni manastir Rukumija, Manastir Rukumija, 2014, str. 503-504, 508

[6] Popis žrtava rata 1941-1945 (uža Srbija), Muzej žrtava genocida, Beograd, 2008, str. 776

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.