Poreklo prezimena, selo Virovo (Arilje)

28. februar 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Virovo, opština Arilje. Odlomci iz radova Ilije Misailovića i Joviše Slavkovića. Priredio saradnik portala Poreklo Luka Jelić.

Selo Virovo smešteno je na desnoj obali reke Moravice, nizvodno od Cerove. Graniči se na severu sa Lopašem, na istoku sa Donjom Kravaricom, na jugu sa Cerovom i na zapadu sa selima ne levoj obali Moravice, Grdovićima i Milićevim Selom. Naziv Virovo dobilo je po tome što je reka Moravica u ataru ovog sela, na ulazu u Požešku kotlinu, pravi sutesku i okuku iza koje dubi najveće virove u svom koritu. Najveće uzvišenje je Golubac (732 m) koje se nalazi između Dragojevca, Virova i Cerove. Sa susednim uzvišenjima ono razdvaja Požešku i Ariljsku kotlinu, tako da Virovo ima povoljan geografski položaj pošto se nalazi između Požege i Arilja. Rečnu mrežu Virova čine desne pritoke Moravice, ali nema velikih izvora kao u susednim selima. Bogato plodnim zemljištem, sa prostranim kompleksima šuma, bilo je od davnina pogodno za život, tako da pripada grupi starijih naselja na ovom prostoru. Rimski spomenici pronađeni u ovom selu svedoče o njegovom milenijumskom trajanju. Kao i susedna sela i ovo je čuveno po proizvodnji voća i malina. Najstarije porodice doselile su se u Virovo iz Hercegovine i Crne Gore, preko Sandžaka i Starog Vlaha, i iz Bosne, dok su u novije vreme doseljenici iz moravičkog kraja.

Pred kraj prošlog veka u selu su živele sledeće familije:

Aleksići;

Antovići;

Babići (1 kuća, Lučindan);

Bjekići;

Bojići;

Boškovići (7 kuća, Lučindan);

Bulići;

Vasilići (1 kuća, Lučindan);

Vasiljevići;

Vujičići (4 kuće, Nikoljdan);

Gačanovići (5 kuća, Jovanjdan);

Damljanovići (5 kuća, Aranđelovdan);

Đukići;

Jakovljevići;

Jaćimovići;

Jovanovići (2 kuće, Mratindan i Nikoljdan);

Jovičići;

Joksimovići (6 kuća, Đurđevdan);

Kneževići;

Kovačevići (3 kuća, Lučindan);

Kolovići (1 kuća, Aranđelovdan);

Krljančevići;

Marići (2 kuće, Nikoljdan);

Mikovići;

Milekići;

Milinkovići (6 kuća, Vračevi), jedna su od najstarijih familija: njihovi preci, braća Obren i Obrad, poreklom iz Bosne, doselili su se u Virovo, ali se Obren odselio u Markovicu i od njega su tamošnji Obrenovići;

Milovanovići;

Mladenovići (3 kuće, Lučindan);

Nedeljkovići (42 kuće, Nikoljdan), potomci buljubaše Dmitra Virovca i njegovog sina, dragačevskog kapetana Milovana Nedeljkovića (1790 – 1855), u čijoj je kući od 1843. do 1850. radila škola i koji je imao prvu privatnu biblioteku u Dragačevu;

Nikolići;

Obradovići;

Ocokoljići;

Pavlovići;

Pajići (5 kuća, Jovanjdan);

Rosići (2 kuće, Nikoljdan);

Ružići (1 kuća, Nikoljdan);

Simeunovići (1 kuća, Lučindan);

Simovići;

Slavkovići;

Todorovići (12 kuća, Nikoljdan);

Tomaševići (1 kuća, Stevanjdan);

Topalovići;

Ćirjakovići (23 kuće, Lučindan), takođe su jedna od najstarijih porodica;

Čekerevci;

Šendekovići (1 kuća, Aranđelovdan) i

Šušići.

IZVORI: Ilija Misailović, „O poreklu toponima užičkog kraja: Opština Arilje“, Užički zbornik, 19, Užice, 1990, str. 118-119; Joviša Slavković, Stanovništvo Dragačeva, str. 37-46; isti, Sela i varoši Dragačeva, str. 37-41. Priredio saradnik portala Poreklo Luka Jelić.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.