Poreklo stanovništva sela Radovanje, opština Velika Plana. Prema studijama Jovana Erdeljanovića “Etnološka građa o Šumadincima” i Todora Radivojevića “Naselja u Lepenici” i “Lepenica”. Priredio saradnik portala Poreklo Stevan B. Cvetković.
Radovanje je naselje u Srbiji u opštini Velika Plana u Podunavskom okrugu.
Leži jugozapadno od Velike Plane.
Koordinate 44º17’04″N 21º01’17″E
Nadmorska visina 164 m
Stanovništvo (2011) 689 ▼
POREKLO STANOVNIŠTVA
a) Todor Radivojević: „Lepenica“
Doseljeni 1788-1803. godine:
236 – Aćimovići (20) – Katrga (l.sl. G.Morave) – sv. Đorđe
– Aćimovići (13)
– Tomići (4)
– Radisavljevići (3)
274 – Vulovići (9) – Nova Varoš – sv. Đorđe
291 – Dabovići (9) – Nova Varoš – sv. Nikola
308 – Đokići (11) – Nova Varoš – sv. Petka
– Đokovići (Đokići) (5)
– Petrovići (6)
323 – Zarići (5) – Nova Varoš – sv. Luka
340 – Jovčići (6) – Nova Varoš – sv. Stevan
367 – Lazovići (11) – Stragačina zas.s.Maskova užič. Moravički – Aranđelov-dan
– Lazovići (7)
– Simići (3)
– Markovići (1)
395 – Milentijević (6) – Nova Varoš – sv. Nikola
411 – Milutinovići (5) – Katrga (l.sl. G.Morave) – sv. Nikola
– Milutinovići (2)
– Sretenovići (1)
– Stanišići (1)
– Filipovići (1)
415 – Mirkovići (3) – Nova Varoš – Aranđelov-dan
436 – Obalaši (*Nikolići) (3) – Katrga (l.sl.G.Morave) – sv. Jovan
439 – Pavići (18) – Katrga (l.sl. G.Morave) – Aranđelov-dan
– Pavići (17)
– Sretenovići (1)
518– Strugarevići (*Atanaskovići) (7) – Katrga (l.sl. G.Morave) – sv. Stevan
Doseljeni 1804-1814. godine:
696 – Živanovići (9) – V. Izvor – sv. Nikola
– Mladenovići
721 – Ilići (13) – Resava (mor. resava) – sv. Petka
745 – Jovanovići (8) – Glogovac (mor.) – Aranđelov-dan
843 – Milisavljevići (2) – V. Izvor – sv. Nikola
970 – Radisavljevići (5) – Kraguj. Gružanski – sv. Đorđe
1060 – Stainjevići (8) – Resava (mor. resav.) – Vel. Gospođa
– Stainjevići (5)
– Mitrovići (3)
Doseljeni 1863. godine:
1583 – Glišići (2) – Ivanjica – sv. Đorđe
1595 – Milosavljevići (1) – Užice – sv. Stevan
Doseljeni 1866. godine:
1651 – Karaklajići (1) – Užice – sv. Nikola
Doseljeni 1876. godine:
1831 – Simići (1) – Vodice (Jasenica) – Aranđelov-dan
Doseljeni 1881. godine:
1884 – Veličkovići (2) – Vel. Plana – sv. Nikola
Doseljeni 1883. godine:
1832 – Miloševići (1) – Šarenik (G.Moravica) – sv. Nikola
Doseljeni 1888. godine:
1980 – Aničići (1) – nepoznato – N.Adžibegovac – Aranđelov-dan
Doseljeni 1889. godine:
2004 – Janjići (1) – Baničina (Jasenica) – sv. Đorđe
Doseljeni 1891. godine:
2028 – Milojevići (1) – Cerovac (Jasenica) – Đurđev-dan
Doseljeni 1897. godine:
2120 – Lukići (1) – Livadice (d.sl. V.Morave) – sv. Luka
Doseljeni 1899. godine:
2153 – Stevanovići (1) – nepoznato – Lapovo – sv. Ćirilo
Doseljeni 1873. godine:
2250 – Novakovići (1) – Azanja – Sv. Petka – (Cigani)
b) Jovan Erdeljanović: „Etnološka građa o Šumadincima“
U selu su ovi rodovi:
— Pavići, (21 k., sv. Arhanđel) su od doseljenog pretka Radisava.
— Strugarevići, Pavlovići, (7 k., sv. Stevan) su od doseljenog pretka Pavla,
— Vučićevići, Obalaševići, (3 k., sv. Jovan) su od pretka Radojka., koji je neko vreme sedeo ispod obale, pa ga prozvali Obalaš.
— Nikolići, od pretka Vule, utrli se.
— Pavlovići, drugi (Stanišići, Milunovići 5 k., sv. Nikola).
— Jankovići, Sretenovići, (1 k., sv. Nikola).
— Ivkovići (1 k., sv. Stevan), doselio se predak Radovan iz Mušnice, kod Katrge; jedna porodica se otselila u Veliku Planu. Kad su ovi doseljenici došli u Radovanje, tada nije bilo spahija.
— Lazovići, (20 k., sv. Arhanđel) su iz Stragarčine kod Ivanjice, u Starom Vlahu.
— Jaćimovići, (15 k., Đurđevdan) su iz Zablaća kod Čačka.
— Filenajcevići, (? 5 k., sv. Nikola) došao predak iz rudničkih Ljevaja.
— Zovčići, (6 k., sv. Stevan) su iz Beršića, kod Ljevaja.
— Dabovići, (8 k., sv. Nikola) su iz Kušića pod Javorom.
— Ignjatovići, (9 k., Đurđevdan) su iz Šarenika kod Ivanjice.
— Glišići, (3 k., Đurđic) su iz Visoke kod Arilja.
— Zarići, (5 k., sv. Luka) su iz Bukovika, ispod Javora; bili su neko vreme na Katićima, u Užičkom okrugu.
— Ćokići, (9 k., sv. Petka) su iz Pečenoga u Donjoj Gruži.
— Živanovići, Zagorci, „Bugari” (10 k.., sv. Nikola).
— Glogovčani, (9 k., sv. Arhanđel) su iz Kušiljeva, doselili se zbog Moravine poplave.
— Mirkovići, (3 k., sv. Arhanđel) su iz Grivca u Gornjoj Gruži.
— Ilikići, (10 k., Petkovica) su iz Ždrela u Mlavi, naselili se u Adžibegovac, pa otuda prešli ovamo na svoja trla u radovanjskom potesu.
— Jankavići, (3 k., Velika Gospođa) su „Vlasoi” odnekud iz severoistočne Srbije, naselili se u Adžibegovac, pa prešli ovamo na svoja trla; ima ih i u Adžibegovcu.
— Radosavci, (5 k., Đurđic), ovamo su došli iz Rakinca, a daljom starinom su odnekud iz Čačanskog okruta.
— Mitrovići, (2 k., Velika Gospođa), prešao na trla iz Starog Adžibegovca, a starinom je iz istočne Srbije.
— Strahinjevići, (4 k., Velika Gospođa) prešli su na trla iz Novog Adžibegovca.
— Veličkovići, (1 k., sv. Nikola) je iz Velike Plane.
— Miloševići, (1 k., sv. Nikola) je iz Šarenika, kod Ivanjice.
— Neškovići, (3 k., sv. Nikola) su od Neškovića u Rakincu, starinom su iz timočkog Zagorja.
— Maksimovići, (1 k., Đurđevdan) je iz Užičkog okruga.
O MESTU
a) Todor Radivojević: „Naselja u Lepenici“
Radovanje je na stranama i temenima nekoliko brda od kojih svako ima svoje naročito ime. Ta su brda: Samarić, Momajska, Kruščica, Divanište, Lipovčić, Kupusina i Srčanik. Po njima su rasturene seoske kuće koje sastavljaju ove krajeve: Vlaški Potok, Divanište, Selo, Kruščicu, Momajsku i Samarić.
Vlaški potok je odvojen od Divaništa kosom Srčanikom; između njih su seoska imanja, a otstojanje im iznosi blizu pola časa hoda. Divanište je rastavljeno od sela brdom Čukarcem, a razdaljina im je oko 15 minuta. Između Sela i Kruščice su polja i put seoski. Kruščica je odvojena od Momajske potokom Sastavcima, a Momajska od Samarića Ajdučkim Potokom. Između Kruščice i Momajske ima 15, a od Momajske do Samarića, 10 minuta hoda.
Radovanje je većim delom u slivu Lepenice, a manjim (po prostoru i broju kuća) u slivu Jasenice. Zato sam ga uračunao u Lepenicu.
Između seoskih brda su obično duboke jaruge kojima teku slabi potočići. Od njih su najvažniji Ajdučki i Zovin Potok koji utiču u Lepenicu.
U Radovanju ima malo živih voda. Među njima su glavne tri: Ajdučki Potok, glava istoimenog potoka, Kruščica u kraju Kruščici i Stanišićki Bunar u Momajskoj. Osim ovih bunara selo ima dvanaest kopanih đermova; svi su ručni s kotlajkom.
Seoska polja ne plavi nijedna tekućica. Samo ona u ravni moravskoj stradaju od povodanja reke Morave.
Njine i livade su udaljene od sela ponegde više od jednog časa hoda. Sem toga ima ih dosta i u samom Radovanju između pojedinih krajeva. Ziratna je zemlja na mestima koja imaju ove nazive: Ajdučki Potok, Brdo, Brestova Vara, Bukvar, Valoga, Velika Svinja, Gibavica, Govedaruša, Grabovički Potok, Graovica, Divanište, Dragićevica, Drenovčić. Drenjar. Zaguvnište. Zovin Potok, Jazvina, Jasenjar, Karaula, Karličica, Koporinski Potok, Kostovnca, Kosa, Lipović, Luka, Mala Svinja, Madžarka, Milisavljevica, Markovica, Momajska, Parlog, Potok, Reka, Rečica, Ribnik, Samarić, Sastavci, Srčanik, Staro Brdo, Strana, Trebljevine, Crkvina i Šušenjak. Šuma je izdeljena na zabrane. Ona je poglavito na Karauli i Ribniku.
Seoski hatar ima u površini 990 hektara: 702 ha. pod njivama, 75 ha. pod livadama i 213 ha. pod šumom. Sva je ziratia zemlja (777 ha.) u drugom ziratnom redu, a šuma u drugom šumskom redu. U 213 ha. šume uračunato je i 13 ha. “selske” šume u Drenovčiću i Ribniku. Šuma u Drenovčiću zajednička je za sve selo i za Rakinac.
U ovom selu imaju polja seljani Rakinca, Baničine (Jasenica), Novog i Starog Adžbegovca. Stanovnici Radovanja imaju svojih zemalja u hatarima Velike Plane, Rakinca i Starog Adžbegovca.
I u krajevima ovoga sela ima kućnih grupa razgranatijih rodova. Kućne grupe imaju u Selu: Aćimovići, Lazovići, Pavići, Ćokići i Zarići; u Divaništu: Vulovići, Živanovići i Dabovići; na Samariću: Jovići i Radisavljevići; u Kruščici: Jovanovići i Strainjevići; a u Vlaškom Potoku: Ilići.
Radovanje je 1903. godine imalo 31 rod sa 170 kuća, u kojima je (1900 godine) bilo 920 stanovnika. Među njima je jedan rod s jednim domom bio ciganski. 1910. godine broj kuća je iznosio 175, a broj duša 1033. Na dan 31 januara 1921. u selu su živela 943 stanovnika.
Seljani pričaju, da je njihovo selo dobilo ime po nazivu mesta na kome je zasnovano. O postanku naziva toga mesta postoje u narodu tri objašnjenja. Jedni vele, da je mesto prozvano po nekom Radovanu Piklji, koji se prvi ovamo doselio. Drugi kažu, da mu je ime dao knez Lazar, a pre toga se zvalo Omajska. Iz ovoga sela je došlo, kako se priča, na Kosovo 79 najboljih srpskih oklopnika. Knez Lazar videći ih kako ponosno idu uzviknu: „Evo moga radovanja!” Pa kad mu rekoše da su iz sela Omajske, on im preporuči da ga nazovu Radovanjem. Treći govore, da je u tursko doba živelo ovde 70 Radovana, koji su se spasli od janičarskih zuluma begstvom u Nemačku (tj Austriju). U čast svoga spasenja i radovanja prozvali su svoje mesto njegovim današnjim imenom.
Imena pojedinih krajeva postala su ovako. Selo se zove zato što zauzima sredinu sela i što je najveći deo Radovalja, kako po broju rodova tako i po broju domova. Diva-nište je nazvano po imenu mesta na kome je osnovano. Tu su Turci dolazili na teferič i na „divane”. Samarić je prvobitno bilo ime brda na kome je zasnovan istoimeni kraj se-oski; a brdo je nazvano po svom obliku, jer zaista liči na samar. Kruščica je postala u istoimenom polju nazvanom po nekoj kruščici. Vlaški Potok zove se po „Vlasima”, do-seljenicima iz Resave.
Ali iako seljani veruju da je Radovanje postojalo još u doba Kosovske bitke, ipak ono prema mojim istraživanjima nije starije od 110 godina i postalo je za vreme Kočine krajine. Osnovalo ga je 13 rodova (Lazovići, Pavići, Aćimovići, Milutinovići, Obalaši, Strugarevići, Vulovići, Dabovići, Đokići, Zarići, Jovčići, Milentijevići i Mirkovići), koji danas imaju u selu 111 domova ili skoro ⅔ od ukupnog broja. To je jedino lepeničko naselje s tako velikim brojem osnivačkih rodova.
Čudnovato je, da ovo selo nije uneseno ni u jedan spisak naselja sve do popisa stanovništva izvršenog u Srbiji 1866 godine, u kome je zapisano kao Radovan1).
Tako isto Radovanje nije uneseno ni u jednu od dosad pomenutih karata na kojima je pretstavljena Lepenica do 1853 godine zaključno.
Radovanje je više naraslo rađanjem nego novim doseljavanjem, jer je u doba Prvog ustanka dobilo samo šest rodova (45 kuća), a posle 1815 godine 12 rodova sa 14 domova.
Selo je naseljeno iz jedanaest oblasti. Najviše je doseljenika (7 rodova 47 kuća) došlo iz Stare Srbije, pa zatim (5 rodova 53 doma) iz neposrednog sliva Golijske Moravice. Iz Jasenice su doseljena 4 roda (5 kuća). iz Golijske Moravice 3 roda (14 domova). Po dva roda došla su iz Lepenice (2 kuće), Resave (21 dom), iz neposrednog desnog sliva Velike Morave (19 kuća), Timoka (11 domova) i Đetinje (2 kuće). A po jedan rod doseljen je iz Gruže (5 domova) i Jezave (1 kuća).
Skoro dve trećine rodova (19) i najveći broj seoskih domova (156) poreklom je od doseljenika, koji su ovamo dobegli u zbegove. Tri roda (4 kuće) doseljena su u službu, tri roda (3 doma) na ženino imanje, dva roda (3 kuće) na trlo. Po jedan rod sa po jednim domom vodi poreklo od nadničara, kovača, dovoca i doseljenika.
Ispod današnjeg seoskog groblja, u čairu Mateje Đokića, ima neko kamenje od stare građevine. Narod misli da su to ostaci crkve i zove ih Crkvina. Pričaju, da čim neko otpočne kakav rad na tome mestu odmah ga stigne kakva nesreća. Otuda je, vele, u rodu Đokića uvek poneko čeljade s telesnim nedostacima (o ovome se ja lično nisam uverio). Drugih starina nema u ovom selu, ali imena polja: Divanište i Karaula potsećaju na Turke, a Madžarka na Mađare kojih je ovde nekad (privremeno) bilo.
U seoskoj porti ima jedna sofra.
Seosko je groblje između krajeva Sela n Krušice.
Poljska je zavetina uskršnji Beli Četvrtak, a vinogradska su Mladenci. Litija se nosi na drugi dan Sv. Trojice.
U ovome je selu, 13/26 jula 1817 godine, ubijen vođ Prvog srpskog ustanka, Karađorđe Petrović, na trlu u livadi Dragića Vojkića iz Starog Adžbegovca. To se mesto sada zove Dragićevica. Ono je severno od sela na brdu Kruščici. Ovde je nekada bio gust lug, a sada ima samo jedan lužnik i na njemu zapis — urezan krst. Ubistvo je izvršio Nikola Novaković iz Lapova po naredbi kneza Miloša, a pod rukovodstvom vojvode Vujice Vulićevića.
Četvrt časa niže Dragićevice je crkva Pokajnica u Grabovačkom Potoku. Ona potpada pod hatar Velike Plane (Jasenica). Nju je, po jednima, sagradio vojvoda Vujica u znak pokajanja za izvršeni zločin, a po drugima knez Miloš od onoga novca koji je ubica našao kod ubijenog Vožda. Pričaju, da je crkva podignuta na ovome mestu zato što je Karađorđe prolazeći ovde jednom prilikom rekao da je ovo mesto vrlo zgodno za crkvu.
b) Jovan Erdeljanović: „Etnološka građa o Šumadincima“
Selo je jugozapadno od Velike Plane, na šumadiskom pobrđu, odakle počinje prava Šumadija.
Blizu zemljišta, Strakinjevca ima Đokića Crkvina, gde se ranije poznavao zid od crkve, kamenje sa brda Karaule i od Brzana kod Lapova,. Zatekli su je doseljenici iz „Erske”.
Još se nalazi pokoja, nadgrobna ploča nepomerena, „podiboko” u zemlji, tako da se jedva vidi jedan krajičak ili se nikako ne vidi. Ima velikih i vrlo velikih ploča. Ima i belutaka iz velike daljine. Groblje je na jednoj povelikoj uzvišenoj strani. Ploče su okrenute istoku (u blizini je sadašnje groblje). Stari put, koji je mogao voditi iz Moravine doline za manastir Koporin, vodio je pored ove crkvine i groblja. Mesto je vrlo vlažno: nad grobljem je bila izrasla vrlo gusta šuma, u kojoj su debeli grmovi od po nekoliko stotina godina i jasno se vidi, da je šuma izrasla preko kamenja. Kod crkvine na poljanici ima veoma stara, ogromna kruška. Niže je Orašak, gde su bili vrlo mnogi orasi, cela šuma sama iznikla. Mnoge su „vode” tuda. Više Oraška je zemljište Mušmule, tako prozvato po starim mušmulama.
Od Koporina je prvo Koporinski Potok. Tu nema starina. Na jugu od Koporinskog Potoka je Hajdučki Potok, gde ima zidina i nalaze se četvrtaste cigle od građevina. Tu su nalažena koplja od gvožđa i to veliki broj i pinjali s balčakom. Jedno takvo koplje dobio sam od čiča Jeremije Aćimovića, koji ga je izorao gvozdenim plugom. Nalazili su i veliki zlatan novac, nalaze i debele crepine (kao od crepulja).
Od Hajdučnog Potoka je Srčanik, njiva sa kućama. Tu se našao gornji deo od starog kamenog žrvnja. Zatim dolazi Zovin Potok (ima uglja), pa Orašak, gde su nalaženi oluci od negdašnje česme. Do njega je Crkvina i Strahinjevica, s grobljem, a niže je Dragićevica. Dragić je bio iz Adžibegovca, On je ubio Karađorđa. I Strahinja je bio iz Adžibegovca. Dalje je potok Gibavica, pa Kruščica, polje sa izvorom istog imena. Zatim je Dragićevica, gde je bio Karađorđev grob, pa Valog (Radovanjski) prozvat zbog toga što je tu bila veća voda, bara, sad presušila. Tu je i mesto Ribnik. Od Karaule do Ribnika su svud nalažene opisane starine. Zatim je Koporinski Potok.
Od Ribnika je prvo Momajska, skoro u sred sela, jedna seoska „mala”. Tu se nalazilo na 20 do 30 m prostora kamenje od nekih zidina. Dalje je Samarić Mala, pa mahala Divanište, bez starina. U sred sela je mahala Radovanje ili Selo. Kuće Živanovića su u mahali Gibavici. Ima i mahala Hajdučki Potok. Ispod visa Karaule je Hajdučka Voda.
U blizini radovanjske Crkvine i staroga groblja i niže njih i po okolnim stranama iskopavaju se svud mnogobrojn crepovi od posuđa i od crepulja, ponekad sasvim zarđale gvožđurije i drugo. Kad su raskrčili staru, gustu šumu po susednim stranama oko potoka, onda su našli ostatke, useke, od starih puteva koji su vodili ka tome zemljištu, gde su se iskopavale pomenute starine. Nesumnjivo je tu bilo staro selo i to vrlo staro, jer mu inače ne bi moglo i selište i groblje i putevi zarasti u veliku i gustu goru.
Miloš Savanović, iz Radovanja, našao je jedan srebrn i jedan zlatan novac na mestu Zovinu Potoku, u njivi prilikom kopanja. Tu su se našli i crepovi vrlo debeli od lonaca, ognjišta i jedna mamuza. Na srebrnom novcu, koji se vrlo dobro održao, piše: A+C+AG+H+B+REX+LEOPOLDVS+DG+R(AH). CG SIL 16.7 (oštećeno) ARSNIDAV… HE:R. Na prvoj strani se dosta jasno poznaje lik, a na drugoj strani kruna. Tamo se nalaze i parčad od sabalja.
Radovanje je jako rastureno selo kao i Baničina. Ime selu je staro. Pričaju, kako je Radovanje nekad bilo tako veliko selo, da je u njemu bilo 77 samo Radovana i da ga je zbog toga knez Lazar prozvao Radovanjem.
Opštinska šuma ili „planina” je Velika Alija i Mala Alija na Samariću, koje ima oko 50 dana oranja. Drvo se troši na ogrev, a privatno se daje pod zakup pojedinim domaćinima.
Sve do posle smrti Karađorđeve (1817. g.) nije bilo sela, nego je tu bila pusta zemlja, koja se zvala Radovanje, sve sama „planina”, osim Strahinjevice, koju su držali Vlasi iz Starog Adžibegovca i imali trla na njoj. Najlre su se naselile sedam porodica, koje su se doselile iz rudničke Katrge. Jedan od njih našao je ovu zemlju, koji je tuda putovao kao strugar.
PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Stevan B. Cvetković
IZVORI: Jovan Erdeljanović: „Etnološka građa o Šumadincima“, Todor Radivojević: „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“; Vikipedija.
Komentari (0)