Poreklo prezimena Kerković

18. jun 2014.

komentara: 1

PIŠE: Saradnik portala Poreklo Nebojša Mićić

Prezime Kerković je jedno u nizu neobičnih na području planina Tare i Zlatibora. Ovaj kraj je poznat po čudnovatim i karakterističnim prezimenima koja nisu patronimi ili matronima, tj. nisu izvedena od ličnog imena. Kerkovići su poreklom iz sela Mokra Gora, a danas je ovo prezime izuzetno retko. U telefonskom imeniku Srbije nalaze se samo tri domaćinstva Kerkovića.

O starim korenima ove familije Ljubomir Ž. Mićić (studija Zlatibor, Naselja i poreklo stanovništva) kaže da su doselili od Bijelog Polja u Crnoj Gori. Krsna slava Kerkovića je Sv. Nikola. Podatke koje daju autori studija ‘Naselja i poreklo stanovništva’ Srpske kraljevske akademije treba uvek uzimati sa oprezom, ali često su ovo jedine naznake o poreklu koje je moguće pronaći iz vremena pre pisanih izvora.

U crkvenom protokolu umrlih mokrogorske parohije naišao sam na beleške o smrti Milanai Mihajla, mladih sinova Save Kerkovića, u maju mesecu 1879. godine. Pošto su umrli u samo nekoliko dana razmaka, očigledno da je njihovu kuću tada pogodila neka zarazna bolest. Napominjem da sam na ove podatke naišao slučajno, bez namere da prikupljam podatke o Kerkovićima, a u crkvenim knjigama se može sigurno naći još dosta podataka o Kerkovićima.

Po vojnoj regrutnoj listi iz avgusta 1901. godine (sadrži podatke o regrutima koji su te godine punili 20 godina života), u Morkoj Gori su zabeleženi podaci o kućnoj zajednici regruta Ljubomira Kerkovića. Ljubomir je rođen 1881. godine, a tada je pohađao 3. razred učiteljske škole. Sa njim u domaćinstvu su živeli:

Stevan, otac, 67 godina

Aćim, brat, 35 godina, sposoban, 5 meseci bio u službi kao pešak

Marija, majka, 60 godina

 

Ljubomir Kerković radio je kao učitelj u Mokroj Gori od 1904. do 1914. godine[1]. Sa ženom Maksimijomdobio je 1909. godine sina Sava. Ljubomir je poginuo na Gučevu 1914. godine kao rezervni oficir srpske vojske.

Savo Ljubomirov je završio osnovnu školu u Mokroj Gori, a potom četiri razreda gimnazije u Užicu. U jesen 1931. godine postavljen je za učitelja u Babajiću kod Ljiga. Bio je veoma društveno angažovan u pokretanju kulturnog i sportskog života u Babajiću i Ljigu. Radio je u učiteljskom udruženju, čitaonici, knjižnici i sportskom društvu Spartak. Bio je jedan od organizatora demonstracija 27. marta 1941. godine u Ljigu, a potom se odmah priključio partizanskom pokretu. Bio je pripadnik pratećeg bataljona vrhovnog štaba, a 14. oktobra 1943. godine postavljen je za političkog komesara prve partizanske vazduhoplovne baze u Livnu. Međutim, ubrzo je poginuo, 27. novembra 1943. godine u borbi na Glamočkom polju, zajedno sa Ivom Lolom Ribarem. Ime Save Kerkovića nosile su osnovne škole u rodnoj Mokroj Gori i Ljigu, gde je radio. Prvoj je promenjeno ime, a druga ga nosi i danas[2].



[1] Dr Stevan Ignjić: Osnovna škola u Mokroj Gori do 1914, Užice nekad i sad

[2] Podaci sa internet portala O.Š. “Sava Kerković”

Prethodni članak:

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Srđan

    Pretpostavljam da bi trag daljeg porekla Kerkovića mogao da se nasluti i ovde:

    “Po tradiciji, najstariji Srbi u Sjenici su Karamarkovići (2 kuće), Partaljevići (2 kuće) i Kerkovići (izumrli).”

    Izvor: Srpski dijalektološki zbornik 16: Danilo Barjaktarević “Novopazarsko-sjenički govori”
    Na str. 11
    https://books.google.es/books?id=YeM7DwAAQBAJ